1               Poslovni broj: Usž-2217/2023-5

Poslovni broj: Usž-2217/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. P. iz S., zastupane po opunomoćeniku I. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. & Đ., S., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove profesionalne bolesti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-34/2021-20 od 10. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.,

p r e s u d i o   j e

Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsI-34/2021-20 od 10. ožujka 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-502-03/20-01/801, URBROJ: 338-01-06-05-20-03 od 27. studenog 2020. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., KLASA: UP/I-502-03/20-03/4, URBROJ: 338-17-02-01-20-12 od 4. rujna 2020. (točke I. i II. izreke). Točkom III. izreke priznaju se tužiteljici bolesti dijagnoza šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB) sindrom karpalnog tunela G56.0 i Duyptren-palmarna fascijalna fibromatoza M72.0 kao profesionalna bolest te joj se u svezi navedenih dijagnoza priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. Točkom IV. izreke je odlučeno da će se o troškovima upravnog spora odlučiti posebnim rješenjem.

2.               Rješenjem tuženika od 27. studenog 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 4. rujna 2020. kojim se tužiteljici bolesti po dijagnozi šifre prema MKB-u G56.0 i M72.0 ne priznaju kao profesionalna bolest te joj se u svezi navedenih dijagnoza ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti.

3.               Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ponavljajući utvrđenja i navode iz upravnog postupka ističe da je isti u cijelosti pravilno proveden.  Ističe da je podneskom od 1. ožujka 2022. dostavio očitovanje Liječničkog povjerenstva, Direkcije od 22. veljače 2022. kojim se iznose prigovori na nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir. Nadalje navodi da u izreci presude nije naznačen datum od kojeg se tužiteljici priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Smatra da kod tužiteljice nisu ispunjeni uvjeti za priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj profesionalne bolesti. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev.

4.               Tužiteljica, iako uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbu.

5.               Žalba je osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama

razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim  sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog  suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.               U upravnom postupku, pokrenutim prijavom o profesionalnoj bolesti poslodavca tužiteljice od 9. siječnja 2020. za priznavanje dijagnoza šifri prema MKB G56.0 i M72.0 kao profesionalne bolesti, pribavljeno je stručno-medicinsko mišljenje Službe za medicinu rada, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Z. od 1. srpnja 2020. iz kojeg proizlazi da se dijagnoze tužiteljice ne mogu smatrati profesionalnom bolešću. Povodom žalbe tužiteljice, u drugostupanjskom postupku je pribavljen nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva, Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 29. listopada 2020. kojim je potvrđeno utvrđenje iz stručnog mišljenja od 1. srpnja 2020. S obzirom na kratkoću statodinamičkog opterećenja (kratka radna izloženost od dvije i pol do 4 godine) koje po svom intenzitetu i trajanju nije bilo dostatno za razvoj simptoma sindroma prenaprezanja, činjenicu da tužiteljica boluje od reumatoidnog artritisa i da njene tegobe nisu isključiva posljedica utjecaja izloženosti štetnim čimbenicima radnog mjesta i zbog same etiologije obje bolesti, ocjenjuje da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalne bolesti. Tuženik je svoju odluku o žalbi tužiteljice donio na temelju nalaza, mišljenja i ocjene Liječničkog povjerenstva od 29. listopada 2020. 

8.               U sudskom sporu provedeno je sudsko-medicinsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji dr. med. M. V.-B., spec. med. rada, na okolnost mogu li se dijagnoze G56.0 i M72.0 priznati kao profesionalna bolest.

9.               Sudska vještakinja u nalazu i mišljenju od 26. siječnja 2022. navodi da se bolesti tužiteljice dijagnoza G56.0 i M72.0 mogu priznati kao profesionalna bolest jer tužiteljica ispunjava uvjete iz točke 41. Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“, 107/07.). Pojašnjava da je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da su se kod tužiteljice prve tegobe u vidu trnjenja i bolova u šakama pojavile 2010., dakle nakon dvije godine obavljanja poslova administrativnog referenta-zapisničara koje su posljedica sindroma prenaprezanja uzrokovanog kumulativnom traumom, odnosno ponavljajućim pokretima pri radu za računalom koje je prema opisu poslova tužiteljice i njenoj izjavi, ista obavlja svakog radnog dana u prosjeku 6 do 7 sati, a po potrebi i dulje od toga. Tužiteljici prije pojave sindroma karpalnog kanala nije dijagnosticiran reumatoidni artritis od kojeg se kasnije liječi. Ističe da Zakonom o listi profesionalnih bolesti nije određeno vrijeme trajanja izloženosti štetnom čimbeniku da bi se navedene bolesti mogle priznati kao profesionalna bolest.

10.               Tuženik nije bio suglasan s nalazom i mišljenjem sudske vještakinje. Podneskom od 1. ožujka 2022. dostavio je očitovanje Liječničkog povjerenstva, Direkcije na nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojim se iznosi niz prigovora na potpunost i točnost nalaza i mišljenja. Navodi da se u praksi prilikom utvrđivanja sindroma karpalnog kanala diferencijalno dijagnostički treba utvrditi prisutnost određenih bolesti kao što su upalne bolesti zglobova, šećerna bolest jer iste mogu biti uzrokom nastanka sindroma karpalnog kanala. Dakle, sindrom karpalnog kanala može biti prvi simptom bolesti što i proizlazi iz dostavljene dokumentacije s obzirom na to da se u zdravstvenom kartonu od 2011. godine bilježe simptomi bolova u ručnom zglobu i počinje reumatološka obrada. Ističe da reumatoidni artritis odnosno njegova klinička slika polako razvijaju, tako se i u medicinskoj dokumentaciji može pratiti slijed razvoja bolesti, od prvotno negativnih do kasnije potvrđenih pozitivnih nalaza specifičnih za reumatoidni artritis. Napominje da Zakon o listi profesionalnih bolesti ne navodi točno vrijeme trajanja izloženosti štetnom čimbeniku, no ipak smatra da intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti bude na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja. Klinički je poznato koji vremenski period i točno koji zahtjevi radnog mjesta će uzrokovati nastanak sindroma karpalnog kanala pa će se kod radnog mjesta koji ima opetovane pokrete u ručnom zglobu koji zahtijevaju i jači pritisak dlanom ili prstima (npr. tipkanje na starim mehaničkim pisaćim mašinama), sindrom karpalnog kanala razviti u kraćem vremenskom periodu od par godina dok će za poslove koji nemaju dodatni napor, tipkanje na današnjim kompjuterskim tipkovnicama koje su većinom i ergonomski prilagođene, biti potrebno više godina ili desetljeća. Smatra da trajanje izloženosti radu na tipkovnici od dvije i pol godine, unatoč povećanom obimu posla, ne zadovoljava trenutne medicinske kriterije za razvoj sindroma karpalnog kanala zglobova. Dalje navodi da je pravi uzrok nastanka Dupuytrenove kontrakture nepoznat te se smatra da je bolest u najvećem postotku slučajeva nasljedna. Ističe da mnoga istraživanja nisu uspjela dokazati povezanost između nastanka Dupuytrenove kontrakture i napora na radnom mjestu tako da nije jasno zašto je vještakinja i osnovom čega utvrdila profesionalnu etiologiju bolesti.

11.               Prvostupanjski sud utvrdio je činjenično stanje na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. med. M. V.-B., spec. med. rada od 26. siječnja 2022. bez da je otklonio primjedbe tuženika na isti.

12.               ZUS u članku 33. stavku 5. propisuje da sud izvodi dokaze prema pravilima kojima je uređeno dokazivanje u parničnom postupku. Člankom 259. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) propisano je da Sud rukovodi  vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u  vezi s danim nalazom i mišljenjem, a vještak uvijek mora obrazložiti svoje mišljenje.

13.               Člankom 260. stavcima 1. i 2. ZPP-a propisano je da će sud odrediti hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave te da vještak mora uvijek obrazložiti svoje mišljenje.

14.               Budući da je tuženik izjavio prigovore na nalaz i mišljenje sudske vještakinje, radi otklanjanje istih bilo je potrebno vještakinju pozvati da se na iste očituje bilo pisanim putem ili usmeno na raspravi.

15.               S obzirom na to da prigovori tuženika na nalaz i mišljenje sudske vještakinje nisu otklonjeni, isti nije sudu mogao poslužiti kao osnova za potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja.

16.               Prvostupanjski sud donio je presudu ne omogućivši tuženiku raspravljanje pred sudom i postavljanje pitanja sudskoj vještakinji čime je onemogućio ostvarivanje prava koja mu jamči ZUS. Svrha usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka jest da se time omogući strankama da se postavljanjem pitanja vještaku razjasne prigovori i primjedbe na vještakov nalaz i mišljenje, a što tuženiku u ovom slučaju nije omogućeno.

17.               Slijedom iznijetog, Sud je ocijenio osnovanim žalbene navode o bitnim postupovnim povredama počinjenim u postupku pred prvostupanjskim sudom te stoga valja poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja navedenih postupovnih propusta. 

18.               U cilju potpunog utvrđenja činjeničnog stanja potrebno je zakazati raspravu, pozvati stranke i sudskog vještaka te postavljanjem pitanja vještaku eventualno otkloniti tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje.

19.               Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 15. studenog 2023.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić, v.r.