Poslovni broj: UsI-2498/23-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Bowa Dubrovnik d.o.o., Komajska 9, OIB: 66871312228, zastupan po odvjetniku Maru Mihočeviću iz Odvjetničkog durštva Mihočević & Bajs d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, zastupana po ČL, inspektoru Lučke kapetanije Dubrovnik, Vukovarska 16, Dubrovnik, OIB: 22874515170, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, dana 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP-I-342-24/23-03/323, URBROJ: 530-04-11-2-23-2 od 25. kolovoza 2023.
R i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP-I-342-24/23-03/323, URBROJ: 530-04-11-2-23-2 od 25. kolovoza 2023. naređuje se tužitelju zabrana upotrebe i gospodarskog korištenja neospornog dijela pomorskog dobra kojeg u naravi čini dio morskog akvatorija sjeveroistočno od betonskog pristana na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u uvali Vrbova na otoku Šipanu, a gdje je tužitelj postavio i koristi drveno betonski plutajući objekt – ponton površine 30 m2 – dimenzija 12 m x 2,5 m), bez oznaka, s pripadajućim sidrenim sustavnom, koji služi obavljanju gospodarske djelatnosti u ugostiteljskom objektu koji je razvrstan kao konoba sukladno posebnom propisu, namijenjen za pristajanje / privez plovnih objekata, iskrcaj / ukrcaj putnika i gostiju ugostiteljskog objekta – konobe „Bowa“, u vlasništvu tužitelja, bez ishođenja valjanog ugovora o koncesiji (točka Ia izreke);
Pod točkom I.b izreke naređuje se zabrana upotrebe i gospodarskog korištenja neospornog dijela pomorskog dobra-mora, kojeg u naravi čini dio morskog akvatorija jugoistočno od betonskog pristana, uz č.z. 1423/1 k. o. [katastarska općina] u Uvali Vrbova na otoku Šipanu, gdje je tužitelj izvršio zahvat u prostoru (moru) postavljanjem dvaju drvenih objekata na betonskim stupovima (nosačima) sa drvenom ogradom, natkrivenih trstikom (tzv. „Cabana“) (površine 22 m2 svaki) u kojim se poslužuje hrana i piće u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti – ugostiteljstva ugostiteljskog objekta – konobe „Bowa“, u vlasništvu tužitelja, bez ishođenja valjanog ugovora o koncesiji, zabranjuje se tužitelju da bez koncesije;
Pod točkom I.c. izreke naređuje zabrana upotrebe i gospodarskog korištenja neospornog dijela pomorskog dobra - obale unutar zakonskog minimuma koja predstavlja pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu 2 upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno, a kojeg u naravi čini dio kopna – stjenovita obala na dijelu č.z. 1422 i 1423/1 k. o. [katastarska općina] na otoku Šipanu, Uvala Vrbova, gdje je tužitelj postavio i koristi montažni drveni objekt sa nadstrešnicom od trstike (površine 11 m2 – u cijelosti unutar neospornog dijela pomorskog dobra) na dijelu č.z. 1422 k. o. [katastarska općina] u neposrednoj blizini betonskog pristana, u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti – prodaje suvenira / darova (tzv. „Gift shop“), bez ishođenja valjanog ugovora o koncesiji, drveni objekt na drvenim gredama postavljen jednim dijelom unutar č.z. 1422 k. o. [katastarska općina], a drugim dijelom nad morem (ukupne površine 28 m2 – u cijelosti unutar neospornog dijela pomorskog dobra) u naravi sunčalište za goste ugostiteljskog objekta i privezišta za manja plovila, tj. služi za pristajanje plovnih objekata, iskrcaj / ukrcaj putnika i gostiju ugostiteljskog objekta – konobe „Bowa“, u vlasništvu tužitelja, bez ishođenja valjanog ugovora o koncesiji, betonski drveni objekt istočno i uz č.z. zgrade 188 k. o. [katastarska općina] natkriven crijepom sa šankom i služi za pripremu jela, čiji se dio u površini od 20 m2 nalazi unutar neospornog dijela pomorskog dobra na dijelu č.z. 1423/1 k. o. [katastarska općina], u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti ugostiteljskog objekta – konobe „Bowa“, u vlasništvu tužitelja, bez ishođenja valjanog ugovora o koncesiji, tri drvena objekta na drvenim upornjacima natkrivenih trstikom sa drvenom ogradom (tzv. „Cabana“ postavljenih na stjenovitoj obali, na dijelu č.z. 1422 k. o. [katastarska općina], čiji se dijelovi površine 9 m2 , 7 m2 i 2 m2 (gledajući redom od jugozapada do sjeverozapada uzduž predmetne čestice zemlje uz more) nalaze unutar neospornog dijela pomorskog dobra i u kojim se poslužuje hrana i piće u funkciji obavljanja gospodarske djelatnosti – ugostiteljstva ugostiteljskog objekta - konobe „Bowa“, u vlasništvu tužitelja, bez ishođenja valjanog ugovora o koncesiji;
Nadalje, u toč. II izreke rješenja naređuje se tužitelju povrat pomorskog dobra u prijašnje stanje sukladno njegovoj prirodi i namjeni na način da se pod a) sa neospornog dijela pomorskog dobra-mora, koji se nalazi unutar Uvale Vrbova na otoku Šipanu, te uz č.z. 1422 i 1423/1 k. o. [katastarska općina] ukloni drveno betonski plutajući objekt – ponton bez oznaka (površine 30 m2 – dimenzija 12 m x 2,5 m), dva drvena objekta na betonskim stupovima (nosačima) sa drvenom ogradom, natkrivenih trstikom („Cabane“) (površine 22 m2 svaki), nautičko sidrište sa svim zatečenim plutačama (7 kom.) zajedno sa pripadajućom opremom, pod b) da se sa neospornog dijela pomorskog dobra – obale na dijelovima k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unutar zakonskog minimuma od najmanje šest metara ukloni montažni drveni objekt sa nadstrešnicom od trstike (površine 11 m2 – u cijelosti unutar neospornog dijela pomorskog dobra na č.z. 1423/1 k. o. [katastarska općina]) (tzv. „Gift shop“), drveni objekt (u naravi sunčalište i privezište za manja plovila), postavljenim jednim dijelom unutar č.z. 1422, a drugim dijelom nad morem (ukupne površine 28 m2 u cijelosti unutar neospornog dijela pomorskog dobra), dio betonskog drvenog objekta istočno i uz č.z. zgrade 188 k. o. [katastarska općina] natkrivenog crijepom u kojem se nalazi šank i služi za pripremu jela, koji se nalazi dijelom u unutar neospornog dijela pomorskog dobra, na dijelu č.z. 1423/1 k. o. [katastarska općina], u površini od 20 m2 , dijelove troje drvenih objekata na drvenim upornjacima natkrivenih trstikom sa drvenom ogradom (tzv. „Cabana“), površine od 9 m2 , 7 m2 i 2m2 (gledajući redom od jugozapada do sjeverozapada uzduž predmetne čestice zemlje uz more), postavljenih na stjenovitoj obali na dijelu č.z. 1422 k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi kako je tuženik usmenim rješenjem KLASA: UP/I-342-24/23-03/323 od 22.8.2023. godine tužitelju zabranio upotrebu ili korištenje pomorskog objekta, i to plutajućeg objekta (pontona) uz k. č. [katastarska čestica] i plutača (7 komada – sa sidrenim sustavom) u uvali Vrbova te upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra, što uključuje zabranu obavljanja djelatnosti, obustavu građenja i/ili izvođenja radova te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, na dijelu pomorskog dobra katastarske ili druge oznake: dio k. č. br. [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica] (unutar zakonskog minimuma od 6 metara) te akvatorija / more uz k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Navedenim usmenim rješenjem, za razliku od pisanog rješenja, prostorno nije određeno na koji to dio k. č. br. [katastarska čestica] se odnosi zabrana. U usmenom rješenju ne navodi se zabrana korištenja objekata kabana, gift shopa, betonsko-drvenog objekta natkrivenog crijepom sa šankom). Usmeno rješenje ne sadrži toč. 2. i 3. izreke pisanog rješenja, odnosno istim nije naložen povrat pomorskog dobra u prijašnje stanje sukladno njegovoj prirodi i namjeni, kako je to određeno pod toč. 2. izreke pisanog rješenja . Iz svega navedenog razvidno je da pobijano pisano rješenje ne predstavlja pisani otpravak usmenog rješenja od 22.8.2023. godine, već da se radi o sadržajno različitim rješenjima pri čemu su pisanim rješenjem tužitelju nametnute daljnje obveze. U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se kako je inspekcijskim nadzorom neospornog dijela pomorskog dobra kojeg u naravi čini morska obala unutar zakonskog minimuma od 6 metara na dijelovima č.z. 1422 i 1423/1 k. o. [katastarska općina], te unutarnjih morskih voda ispred navedenih čestica utvrđeno da tužitelj koristi neosporni dio pomorskog dobra za obavljanje gospodarske djelatnosti ugostiteljstva bez pravne osnove. Tužitelj nikada nije učinio nespornim granicu pomorskog dobra niti se složio s izrađenim nalazom i mišljenjem vještaka Penda na kojem je utemeljeno pobijano rješenje. Nadalje, tuženik nije niti nadležan za određivanje granica pomorskog dobra. Odredbom čl. 20. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (nastavno: ZPDML) propisano je da granicu pomorskog dobra i granicu lučkog područja luke posebne namjene u upravnom postupku rješenjem određuje Ministarstvo na prijedlog Županijskog povjerenstva za granice pomorskog dobra. Granica pomorskog dobra u Uvali Vrbova nije utvrđena rješenjem Ministarstva (tuženika) niti je Županijsko povjerenstvo za granice pomorskog dobra izradilo prijedlog granice, pa se granica pomorskog dobra iz nalaza i mišljenja vještaka Mija Penda na kojem je utemeljeno pobijano rješenje ne može smatrati službeno niti pravilno utvrđenom. Angažiranjem vještaka i utvrđivanjem granice pomorskog dobra tuženik je postupao izvan granica svojih ovlasti propisanih Zakonom o lučkoj kapetaniji, što pobijano rješenje čini u cijelosti nezakonitim. Iz nalaza i mišljenja vještaka Mija Penda od 25.8.2023. godine proizlazi da je na zahtjev lučke kapetanije izvršen očevid i mjerenje na licu mjesta u Uvali Vrbova. Međutim, vještaku nije određeno da nalaz i mišljenje dostavi u pisanom obliku tužitelju prije donošenja pobijanog rješenja niti je tužitelju dana mogućnost postavljati pitanja vještaku i tražiti objašnjenja o nalazu i mišljenju koji nije niti izložen na usmenoj raspravi. Dakle, nalaz i mišljenje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije prošao kontrolu pravilnosti i zakonitosti jer nije omogućeno tužitelju da isti podvrgne ispitivanju prije nego je doneseno pobijano rješenje, a što je bila obveza tuženika sukladno odredbi čl. 66. ZUP-a. Navedeno predmetni nalaz i mišljenje čini nezakonitim zbog čega na istome tuženik nije mogao temeljiti pobijano rješenje. Iz navedenog slijedi kako je tuženik povrijedio odredbe čl. 54. i 66. ZUP-a te postupio protivno načelu zakonitosti i načelu utvrđivanja materijalne istine, a što pobijano rješenje čini u cijelosti nepravilnim i nezakonitim. Predlaže poništiti osporeno rješenje. Također predlaže odrediti da tužba ima odgodni učinak obzirom na činjenicu da prilikom donošenja rješenja i izrade situacije terena, tuženik nije uzeo u obzir da je tužitelju dana 11.4.2023. godine Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja Dubrovačko-neretvanske županije izdalo koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti ugositeljstva i trgovine te komercijalno rekreacijskih sadržaja na dijelu kamene obale ispred zk.č.br. 1422 k. o [katastarska općina], koja se prostire cijelom uvalom sjeveroistočno od zk.č.br. *188 k. o. [katastarska općina], pa se stoga, pobijanim rješenjem tužitelju neosnovano zabranjuje uporaba i gospodarsko korištenje dijelova pomorskog dobra za koje ima koncesijsko odobrenje i nalaže mu se uklanjanje objekata s tih dijelova pomorskog dobra iako su isti postavljeni na temelju koncesijskog odobrenja. Međutim, čak i da se predmetno koncesijsko odobrenje ne odnosi na objekte označene brojevima 1- 10 na situaciji terena, tužitelju bi izvršenjem toč. I izreke rješenja nastala teško popravljiva šteta iz razloga što mu se zabranom upotrebe i gospodarskog korištenja cijelih objekata, odnosno njihovih dijelova u potpunosti smanjuje radni prostor koji bi površinom bio nerazmjeran broju zaposlenih i troškovima poslovanja. Time bi tužitelj bio doveden u situaciji da eventualno ostvarenim prihodima na smanjenoj radnoj površini ni na koji način ne može pokriti tekuće troškove zbog čega bi bio prisiljen otkazati ugovore o radu postojećim radnicima, a što bi istima, kao i tužitelju prouzročilo daljnju imovinsku i neimovinsku štetu koja bi se teško mogla popraviti.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja. Tuženik dodatno navodi kako činjenica da su k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u zemljišnoj knjizi upisane kao privatno vlasništvo, ne znači da iste nisu pomorsko dobro. Navodi kako je čl. 5. st. 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, propisano kako se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama,. Nadalje, ističe da je čl. 10. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, propisano kako odluka suda ili upravnog tijela kojom se utvrđuje status nekretnine kao pomorskog dobra ima tek deklaratorni učinak. U konkretnom slučaju, riječ je o području koje se po samom zakonu (čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama) smatra pomorskim dobrom, te upis u zemljišne knjige i određivanje granice uopće nisu potrebni da bi se to područje smatralo pomorski dobrom. U prilog shvaćanju da je predmetno područje pomorsko dobro govori i činjenica da je za obavljanje određenih djelatnosti na tom području izdano koncesijsko odobrenje, a koje se po zakonu izdaje za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru.
Geodetskim mjerenjem provedenim tijekom inspekcijskog nadzora utvrđene su točne mjere i dimenzije površina na predmetnom dijelu pomorskog dobra, unutar pojasa kopna od najmanje 6 metara od crte srednjih viših visokih voda, predstavljaju kopneni dio pomorskog dobra na predjelu Uvale Vrbova na otoku Šipanu, te je na licu mjesta utvrđena ukupna površina objekata, koje unutar predmetnog dijela pomorskog dobra k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koristi trgovačko društvo "Bowa Dubrovnik" d.o.o. iz Dubrovnika, a koja iznosi 198 m2 od kojih je samo 60 m2 odobreno postojećim koncesijskim odobrenjem, a sve ostalo se koristi bez prave osnove – koncesije, te je istim nalazom dodatno obuhvaćen i drveni mul s betonskim upornjacima (nije predmet ovog rješenja jer je drveno-betonski pristan po digitalnoj ortofotokarti u prostoru prisutan i prije 2011. godine) i drveno-betonski plutajući objekt – ponton (dimenzija 12m x 2.5m) koji se također koristi bez koncesije što je sve zapisnički konstatirano, a temeljem kojeg premjera je ovlašteni geodet i stalni sudski vještak za geodetske poslove Mijo Pendo, izradio Geodetski snimak – skicu s preklopljenim katastarskim planom na temelju kojeg se vodi katastarski operat/zemljišne knjige. Predlaže odbiti tužbu kao i prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.
4. U sporu je održana rasprava 27. ožujka 2024., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj su tužitelj i tuženik ustrajali u svojim dotadašnjim navodima.
5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza geodetskim vještačenjem radi utvrđenja granice pomorskog dobra, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.
6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim se tužitelju zabranjuje da upotrebljava ili gospodarski koristi nesporno pomorsko dobro bez ishođenja ugovora o koncesiji, na k. č. [katastarska čestica] k.o. te kojim mu se naređuje vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni na način na koji je to detaljno navedeno u navedenom rješenju.
8. Člankom 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (NN br 83/23 u daljnjem tekstu: ZPDML) propisano je da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom.
Člankom 5. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je pomorsko dobro izvan pravnog prometa i da se na njemu ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi, te da se nitko ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. ovoga Zakona, kao i da su svi pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. toga članka ništetni.
Člankom 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama određeno je pomorsko dobro na način da pomorsko dobro čine, pored ostalih dijelova, i dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i koji je određen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje i čine ga nekretnine koje su po prirodnim obilježjima, izgledu, namjeni, položaju i načinu upotrebe: morska obala, morske plaže, sprudovi, rtovi, hridi, grebeni, otočići koje za vrijeme nevremena prekrivaju najveći valovi, žala, luke, lukobrani, rive, molovi, valobrani, nasipi, privezišta, gatovi, morske solane, ušća vodotoka koji se izlijevaju u more i kanali spojeni s morem, uključujući i građevine koje su trajno povezane s pomorskim dobrom i njegova su pripadnost, kao i da se morska obala proteže od crte srednjih viših visokih voda i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena, na čije prirodno obilježje i izgled utječe more, a koji je prema svom položaju i izgledu u izravnom kontaktu s morem, odnosno da je kopneni dio pomorskog dobra pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.
Člankom 12. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je nitko nema pravo bez pravne osnove propisane ovim Zakonom na: posebnu upotrebu pomorskog dobra, gospodarsko korištenje pomorskog dobra, obavljanje djelatnosti na pomorskom Vili zahvata u prostoru pomorskog dobra, građenja i/ili izvođenja drugih radova na dobru koji se ne smatraju građenjem prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, kao i propisu iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, kojima se ograničava ili isključuje opća uporaba pomorskog dobra, posjed pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga.
Istim člankom također je propisano da je pravna i fizička osoba koja je na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu utvrđenu ovim Zakonom stekla neko od navedenih prava, dužna je to pravo koristiti na način, u okviru i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekao i u skladu s odredbama Zakona.
Člankom 188. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za uklanjanje upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro:
bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona.
Člankom 190. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje upravna mjera inspekcijskog nadzora kojom se nalaže saniranje i vraćanje pomorskog dobra u prvotno stanje, sukladno njegovoj prirodi i namjeni, radi otklanjanja posljedica protupravnog zahvata u prostoru ili drugih ljudskih radnji zbog kojih se može donijeti upravna mjera zabrane korištenja pomorskog dobra i/ili druga upravna mjera inspekcijskog naftora propisana odredbama istog Zakona, da se naredba za povrat pomorskog dobra u prvotno stanje može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona.
Člankom 43. stavkom 3. Zakona o lučkim kapetanijama („Narodne novine", br. 118/18), propisano je da ovlašteni službenik tijekom pregleda pomorskog dobra, kada okolnosti slučaja zahtijevaju hitno izvršenje radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru, te sigurnost plovidbe, može donijeti usmeno rješenje kojim se subjektu nadzora naređuje zabrana upotrebe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i/ili izvođenja radova, uključujući i odlaganja iskopnog materijala na pomorskom dobru, te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, koja se izvršava na licu mjesta, pečaćenjem objekta nadzora ili postavljanjem službenog znaka, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju. U postupku tuženik je radi potvrde činjenice da se radi o objektima postavljenim na pomorskom dobru angažirao vještaka
9. Iz dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka proizlazi da je tuženik, inspekcijskim pregledom održanim dana 22. kolovoza 2023. godine utvrdio da tužitelj koji ne posjeduje ugovor o koncesiji, već samo koncesijsko odobrenje to za 60m2, i na neospornom dijelu pomorskog dobra – obale unutar zakonskog minimuma od najmanje metara na dijelovima č.z. 1422 i 1423/1 k. o. [katastarska općina], odnosno mora ispred navedenih čestica koristio za obavljanje gospodarske djelatnosti ugostiteljstva, odnosno za potrebe svog ugostiteljskog objekta – konobe Bowa te je postavio objekte detaljno opisane u točki I. rješenja.
10. Tužitelj ne spori opis navedenih objekta, kao ni činjenicu da ih upravo on koristi za obavljanje svoje ugostiteljske djelatnosti, ali osporava da bi se radilo o objektima koji bi bili na pomorskom dobru, pri čemu ističe kako na navedenom području nije utvrđena granica pomorskog dobra, a da tuženik u inspekcijskom postupku nije ovlašten utvrđivati tu granicu. Također ističe činjenicu kako je tuženik u postupku radi utvrđivanje navedene sporne činjenice nalaze li se predmetni objekti na pomorskom dobru angažirao vještaka a da mu mišljenje, odnosno nalaz vještaka nije dostavljen te mu je na taj način uskraćeno pravo da na to vještvo iznese svoje primjedbe, čime da su povrijeđene odredbe Zakona o općem upravnom postupku na štetu tužitelja. Ujedno ukazuje i na nesuglasnost između usmenog rješenja od 22. kolovoza 2023. I pisanog otpravka rješenja.
11. U odnosu na navedene tužbene prigovore tužitelja, valja reći kako nije sporno da č.z. 1422 i 1423/1 k. o. [katastarska općina] nisu upisane kao pomorsko dobro, kao što nije sporno da za navedeno područje nije utvrđena granica pomorskog dobra, međutim iz fotografija priloženih zapisniku o inspekcijskom pregledu proizlazi da se određeni dio objekata nalazi u samom moru (ponton, plutače, objekti na betonskim stupovima natkriveni trstikom) dok se ostali objekti nalaze u neposrednoj blizini morske obale, odnosno na samoj morskoj obali, pa bez obzira na činjenicu da li je na konkretnom području formalno utvrđena granica pomorskog dobra ( a što bi kako pravilno navodi tužitelj imalo deklaratoran učinak) ili da li je isto upisano u zemljišne knjige, riječ je o pomorskom dobru u smislu prethodno citirane odredbe čl. 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Navedena činjenica da se predmetni objekti nalaze na pomorskom dobru, potvrđena je i vještvom vještaka Mije Penda kojeg je tuženik tijekom trajanja postupka pribavio upravo radi potvrde činjenice da se svi u zapisnikom opisani objekti nalaze u potpunosti ili dijelom na pomorskom dobru, odnosno na neospornom dijelu pomorskog dobra, unutar linije od šest metara od crte srednjih viših visokih voda.
12. Što se pak tiče navoda tužitelja o nesuglasnosti između usmenog rješenja i pisanog otpravka rješenja, valja reći kako ovaj sud prihvaća obrazloženje tuženika iz odgovora na tužbu u odnosu na ovu spornu okolnost. Tako i ovaj sud drži da se usmenim rješenjem, donesenim na licu mjesta nakon održanog očevida, ne mogu detaljno razraditi i obrazložiti svi aspekti rješenja, pogotovo u slučaju kada se utvrdi veći broj nepravilnosti, te upravo iz tog razloga zakon i predviđa donošenje pisanog otpravka u kojem inspektor detaljnije razrađuje i obrazlaže svoje usmeno rješenje. Po ocjeni ovog suda, sve dok nalozi i utvrđenja pisanog rješenja imaju svoje uporište u činjenicama utvrđenim očevidom, eventualna neusklađenost usmenog rješenja i pisanog otpravka ne predstavlja povredu zakona na štetu tužitelja.
13. Sud je suglasan s navodima tužitelja o tome da je tuženik vještvo vještaka Mija Penda trebao dostaviti tužitelju na očitovanje, međutim uvažavajući činjenicu da su tijekom samog očevida djelatnici tuženika u prisustvu predstavnika tužitelja vršili mjerenja radi utvrđivanja činjenice da se objekti nalaze unutar granice od 6 metara od crte srednjih viših visokih voda, a koji rezultati se poklapaju s utvrđenjima vještaka iz spornog vještva, to sud nalazi da nedostavljanje vještva ne predstavlja povredu zakona zbog koje bi trebalo poništiti osporeno rješenje.
14. U odnosu na navode tužitelja o tome da tuženik prilikom donošenja rješenja nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelju dana 11. travnja .2023. godine Vijeće za dodjelu koncesijskih odobrenja Dubrovačko-neretvanske županije izdalo koncesijsko odobrenje za obavljanje djelatnosti ugostiteljstva i trgovine te komercijalno rekreacijskih sadržaja na dijelu kamene obale ispred zk.č.br. 1422 k. o [katastarska općina], pa se stoga, pobijanim rješenjem tužitelju neosnovano zabranjuje uporaba i gospodarsko korištenje dijelova pomorskog dobra za koje ima koncesijsko odobrenje i nalaže mu se uklanjanje objekata s tih dijelova pomorskog dobra iako su isti postavljeni na temelju koncesijskog odobrenja, valja reći kako je suprotno navodima tužitelja, tuženik uzeo u obzir koncesijsko odobrenje od 11. travnja 2023., ali je istim odobreno korištenje pomorskog dobra na dijelu kamene obale ispred č.z.1422 u površini od 60m2 za terasu ugostiteljskog objekta, te za postavljanje 20 komada ležaljki i 5 suncobrana, što nije ni bilo predmetom osporenog rješenja kojim je naloženo uklanjanje s pomorskog dobra onih objekata koje tužitelj koristi bez valjanog pravnog osnova.
15. Slijedom svega navedenog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 74. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude.
16. Sud je nadalje držao kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi za određivanjem odgodnog učinka tužbe tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika. Pritom se posebno napominje kako je odredbom čl. 42.st.2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao mogućnost nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete, što je jedna od pretpostavki koje članak 42. stavak 2. ZUS-a kumulativno propisuje za određivanje odgodnog učinka tužbe u upravnom sporu. Osim toga, sud drži da se tužitelj, koji prema utvrđenjima iz upravnog postupka (a koja utvrđenja ovaj sud drži pravilnima), bez valjanog pravnog osnova koristi pomorsko dobro, ne može pozivati na štetu koja će mu eventualno nastati zabranom daljnjeg korištenja pomorskog dobra. Dodatno se napominje kako osporenim rješenjem tužitelju nije zabranjeno korištenja pomorskog dobra u onom dijelu i na način na koji je to dozvoljeno koncesijskim odobrenjem od 11. travnja 2023. Stoga je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe odbijen, pa je odlučeno kao u točki I. izreke rješenja.
17. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom II izreke rješenja.
U Splitu 24. travnja 2025.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.
DNA:
1. opun. tužitelja,
2. tuženiku,
3. u spis.
Tražilica odluka sudova RH
