Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Stalna služba u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Povrv-1/2025-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, STALNA SLUŽBA U SLAVONSKOM BRODU, po sutkinji Danijeli Martini Maoduš, u pravnoj stvari tužitelja STEP PROMET d.o.o., Bukovlje, Ulica Josipa Kozarca 35, OIB: 34234311920, kojeg zastupa punomoćnik Jasna Špiranović, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika LAČIĆ, prijevoz, trgovina, uvoz-izvoz d.o.o., Donja Vrba (Općina Gornja Vrba), Domobranska ulica 1, OIB: 35168265947, kojeg zastupa punomoćnik Andrijana Bošnjak Milić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi: Predmeti proslijeđeni od javnog bilježnika po prigovoru na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, V.P.S.:

7.996,65 eur, 9, nakon ročišta za glavnu raspravu održanog 17. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja Jasne Špiranović, odvjetnice u Slavonskom Brodu, uz osobe ovlaštene za zastupanje tužitelja NB i punomoćnika tuženika Andrijane Bošnjak Milić, odvjetnice u [adresa], uz zakonskog zastupnika tuženika PB, na ročištu za objavu i uručenje presude 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tužbeni zahtjev se usvaja te se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi od 10. listopada 2024. javnog bilježnika Domagoja Strinavića iz Nove Gradiške, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-949/2024, sudski predmet: Ovrv- 6664/2024, u dijelu kojim se nalaže tuženiku LAČIĆ, prijevoz, trgovina, uvoz-izvoz d.o.o., Donja Vrba (Općina Gornja Vrba), Domobranska ulica 1, OIB: 35168265947, u roku od 8 (osam) dana, isplatiti tužitelju STEP PROMET d.o.o., Bukovlje, Ulica Josipa Kozarca 35, OIB: 34234311920, iznos od 7.996,65 eur.

II Nalaže se tuženiku LAČIĆ, prijevoz, trgovina, uvoz-izvoz d.o.o., Donja Vrba (Općina Gornja Vrba), Domobranska ulica 1, OIB: 35168265947, isplatiti tužitelju STEP PROMET d.o.o., Bukovlje, Ulica Josipa Kozarca 35, OIB: 34234311920, na ime troškova ovršnog postupka nastalih u vezi parničnim postupkom iznos od 54,33 eur, u roku od 15 (petnaest) dana.

III Nalaže se tuženiku LAČIĆ, prijevoz, trgovina, uvoz-izvoz d.o.o., Donja Vrba (Općina Gornja Vrba), Domobranska ulica 1, OIB: 35168265947, isplatiti tužitelju STEP PROMET d.o.o., Bukovlje, Ulica Josipa Kozarca 35, OIB: 34234311920, na ime troškova parničkog postupka iznos od 826,42 eur, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV Tužitelj STEP PROMET d.o.o., Bukovlje, Ulica Josipa Kozarca 35, OIB: 34234311920, se odbija s zahtjevom za naknadom parničnih troškova te sa zahtjevom za isplatom ovršnih troškova nastalih u svezi parničnog postupka za iznos od 1.126,42 eur.

V Tuženik LAČIĆ, prijevoz, trgovina, uvoz-izvoz d.o.o., Donja Vrba (Općina Gornja Vrba), Domobranska ulica 1, OIB: 35168265947, se odbija sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova i ovršnih troškova vezanih uz parnicu za iznos od 963,21 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj STEP PROMET d.o.o., Bukovlje, Ulica Josipa Kozarca 35, OIB: 34234311920, u daljnjem tekstu: tužitelj, je na temelju vjerodostojne isprave ishodio kod javnog bilježnika rješenje o ovrsi protiv kojeg je tuženik LAČIĆ, prijevoz, trgovina, uvoz-izvoz d.o.o., Donja Vrba (Općina Gornja Vrba), Domobranska ulica 1, OIB: 35168265947, u daljnjem tekstu: tuženik, uložio prigovor, pa je pobijano rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te su ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga sukladno čl. 58 st. 3. Ovršnog zakona ("NN" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje: OZ).

2. Tuženik prigovorom pobija rješenje o ovrsi navodeći da ne duguje utuženi iznos, osporava osnovu i visinu, predlaže saslušanje zakonskih zastupnika i po potrebni financijsko-knjigovodstveno vještačenje.

3. Rješenjem Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj: Povrv- 178/2024-2 od 15. studenog 2024. rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika stavljen je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu su ukinute provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, taj sud se oglasio stvarno nenadležnim, te je nakon pravomoćnosti odluke parnični postupak nastavljen pred ovim sudom.

4. Na pripremnom ročištu tužitelj navodi da je sklopio ugovor temeljem kojeg ugovora je tužitelj tuženiku ispostavio račun, ugovor se odnosi na prodaju vozila, kupoprodajna cijena nije plaćena i utužena je u ovom postupku, a dokaz o postojanju ugovora je činjenica što je tuženik prepisao vozilo na sebe, pa predlaže da se na tu okolnost zatraži očitovanje od Centra za vozila Hrvatske d.d., a ta činjenica se može provjeriti iz poslovnih knjiga tuženika pa predlaže vještačenje na tu okolnost. Dalje, navodi da je tuženik to isto vozilo prenio na drugo povezano društvo, predlaže da se kao svjedok sasluša raniji zakonski zastupnik tužitelja IB, koji je sin sadašnjeg zakonskog zastupnika tužitelja, kao i NB, zakonski zastupnik tužitelja i zakonski zastupnik tuženika PB, sve na okolnost sklapanja ugovora i dogovora oko cijene.

5. Tuženik na pripremnom ročištu osporava sklapanje ugovora za predmetno vozilo.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u račun broj 8/2/2 tužitelja tuženiku izdan na iznos od 8.125,00 eur s uključenim PDV-om, provedeno je financijsko- knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Jadranki Crnogorac iz [adresa], saslušan je zakonski zastupnik tužitelja NB i zakonski zastupnik tuženika PB, kao stranke u svrhu dokazivanja, od Centra za vozila Hrvatske d.d. zatraženo je očitovanje da li je po predmetnom računu izvršena evidencija prijenosa s tužitelja na tuženika te da li je izvršena evidencija s tuženika na treću osobu, izvršen je uvid u pisani vještački nalaz Jadranke Crnogorac od 1. travnja 2025. te u priloge istog (str. 80-112), izvršen je uvid u uvjerenja o vlasništvu vozila izdana od Stanice za tehnički pregled "Slavonijatrans" d.o.o.

7. Tužitelj je odustao od ranijeg prijedloga da se sasluša raniji zakonski zastupnik tužitelja IB.

8. Stranke su se suglasile da nije bilo potrebe usmeno saslušavati vještaka na ročištu.

9. U postupku je postalo nesporno između stranaka da tuženik tužitelju nije platio kupoprodajnu cijenu za vozilo navedenu u predmetnom računu, tuženik navodi da je bilo dogovoreno plaćanje kompenzacijom što nije realizirano i zato ne želi platiti kupoprodajnu cijenu u novčanom iznosu.

10. Tuženik navodi da ne želi platiti tražbinu tužitelju po utuženom računu jer je zakonski zastupnik tužitelja dugo surađivao s vlasnicima trećeg društva PZC, te zato misli da zakonski zastupnik tužitelja može dogovoriti da to potraživanje plati PZC.

11. Iz saslušanja zakonskog zastupnika tužitelja NB proizlazi da isti nije bio zakonski zastupnik tužitelja u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji, iako je osnovao društvo, organizirao je djelatnost i sve odluke je sam donosio, kada je otišao u mirovinu bio je plan da njegov sin preuzme društvo pa ga je imenovao direktorom, ali je sin dobio drugi posao i stvarno nije nikad vodio poslovanje tužitelja kao direktor iako je bio upisan kao direktor u sudskom registru, nego je stvarno poslovanje vodio NB, a IB je odobrio svaku odluku. NB je ponovo upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena za zastupanje tužitelja nakon sklapanja ugovora i odobrio je sve poduzete radnje za vrijeme kada nije bio direktor, slijedom čega sud zaključuje da nije bilo potrebno da IB svjedoči na okolnost nastanka ugovora. .

12. O sklapanju predmetnog kupoprodajnog ugovora NB iskazuje da su predmet i cijena dogovoreni usmeno između njega u ime tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika PB, iskazao je da je dogovor postignut usmeno u caffe baru benzinske postaje Shell najviše tjedan dana prije izdavanja računa. Tegljač je tužitelj prodao tuženiku, a prikolicu STEP PRIJEVOZU d.o.o. Bila je dogovorena odgoda plaćanja kupoprodajne cijene do kraja godine u kojoj je izdan predmetni račun. Nije bilo dogovoreno da se plaćanje vrši kompenzacijom, niti je do plaćanja kompenzacijom došlo. Tužitelj navodi da je bilo pregovora oko kompenzacije kao načina plaćanja, ali tuženik nije na to pristao, nego da cijenu plati do kraja godine. Bilo je pregovora oko plaćanja cesijom, sastavljan je prijedlog ugovora, ali treća potencijalna strana-PZC nikad nije potpisala prijedlog ugovora. Objašnjava da je izdao račun na isti iznos i za isti predmet obveze i da način da plaćanje obveze bude kompenzacijom, ali pregovori oko kompenzacije nisu realizirani, tako da nikad nisu konačno dogovorili kompenzaciju kao način plaćanja obveze.

13. Iz saslušanja zakonskog zastupnika PB proizlazi da je konkretan posao dogovarao sa zakonskim zastupnikom tužitelja. Isti je u cijelosti u iskazu potvrdio točnost iskaza tužitelja u pogledu predmeta kupoprodaje –tegljač, naveden u predmetnom računu i dogovorene cijene kao u ispostavljenom računu, ali iskazuje da je bilo dogovoreno da se kupoprodajna cijena za vozilo plati putem kompenzacije više sudionika: tužitelja, tuženika i PZC-a, prilikom takvog dogovora treća strana-PZC nije bila prisutna, iskazuje da nije dogovoren rok za isplatu.Ne spominje u iskazu cesiju kao način plaćanja kupoprodajne cijene.

14. U svom iskazu PB navodi da nema dobre odnose s PZC-om koji mu odbijaju platiti tražbinu. Suglasan je da iznos koji je PZC dužan tuženiku, platiti tužitelju, ali ne može natjerati PZC na takvo postupanje i zato nije izvršio isplatu tužitelju po predmetnom računu i zato ne želi priznati dugovanje po predmetnom računu.

15. PB obrazlaže da smatra s obzirom da je NB dugo surađivao s vlasnicima PZC-a, misli da on može dogovoriti da tuženiku PZC plati što mu duguje.

16. Iz pisanog vještačkog nalaza od 1. travnja 2025. proizlazi da na dan 20. ožujka 2025. dug po računu 8/2/2 iz 2023. iznosi 7.996,65 eur, dakle upravo koliko je i utuženo, da je na uvid dobila dva ugovora prijedloga o cesiji, da je za potrebe vještačenja PB izjavio da se kupljeni tegljač koristi za redovno poslovanje u tvrtci STEP PRIJEVOZ d.o.o.. Prema poslovnim knjigama tužitelja i tuženika, prodaja po predmetnom računu knjižena je u poslovnim knjigama obiju parničnih stranaka na salda konti karticu, te prema dokumentaciji obiju stranaka račun broj 8/2/2 nije naplaćen. Uvidom u poslovne knjige tuženika, vještak je utvrdila da je tuženik predmetno vozilo dalje prodao društvu STEP PRIJEVOZ d.o.o., utvrđeno je da to vozilo nije nikad bilo registrirano na tuženika jer je prodano dalje trećoj osobi, a da je tužitelj platio PDV po predmetnom računu, iako račun nije naplaćen. Tuženik nije koristio pretporez po računu. Iz dopisa Centra za vozila proizlazi da su isti predmetno vozilo s tužitelja upisali na treću osobu STEP PRIJEVOZ d.o.o.

17. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, sud ocjenjuje tužbeni zahtjev osnovanim, jer je utvrđeno da je tužitelj tuženiku prodao predmetno vozilo-tegljač, da je izdao račun za tu prodaju koji nije evidentiran kao plaćen niti kod jedne od stranaka, nije dokazan navod tuženika da je bila dogovorena višestruka kompenzacija s PZC-om kao trećom stranom kao jedini način plaćanja predmetne kupoprodajne cijene.

18. Sud ocjenjuje da je bilo pregovora oko višestruke kompenzacije i da je bilo dogovora oko cesije s PZC-om kao načina plaćanja predmetne kupoprodajne cijene, ali pregovori nisu realizirani i kupoprodajna cijena cesijom nije plaćena (ovo posljednje proizlazi iz nalaza vještaka) . Ti pregovori su bili rezultat toga da je tužitelj ispostavljao račun za predmetnu kupoprodaju s naznakom da je plaćanje kompenzacijom, ali ugovor stranaka nije bio temelj za izdavanje takvog računa.

19. Ponašanje tuženika koji odbija platiti je mjera pritiska na zakonskog zastupnika tužitelja da ishodi kod PZC-a plaćanje tuženiku duga PZC-a prema tuženiku, što međutim nema uporišta u sadržaju ugovora između stranaka.

20. Ako bi se prihvatilo, što ne proizlazi iz ocjene dokaza u ovom postupku, da su stranke postigle suglasnost volja oko bitnih elemenata ugovora vezano za način plaćanja ugovorene cijene, da se ista plati isključivo putem višestruke kompenzacije s tužiteljem, tuženikom i PZC-om kao trećom osobom, takva ugovorna odredba bi bila ništetna jer bi i u tom slučaju predmet obveze vezano za način isplate kupoprodajne cijene bio nemoguć, jer je višestruka kompenzacije ugovor više od tri sudionika i nastaje suglasnošću volje svih sudionika, a u konkretnom slučaju je nesporno da se PZC nije suglasio s prijedlogom takve višestruke kompenzacije, pa PZC nije potpisao niti prijedlog ugovora o cesiji.

21. Djelomična ništetnost jednog dijela ugovora ne bi dovela do ništetnosti cijelog ugovora pa bi u takvom slučaju tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju dogovorenu cijenu u novcu, a obveza i u slučaju kada stranke nisu dogovorili rok za isplatu nastaje podnošenjem zahtjeva za isplatu, pa bi u tom slučaju obveza nastala podnošenjem ovršnog prijedloga.

22. Tužitelj ne traži kamate na utuženi iznos.

23. Iz vještačkog nalaza proizlazi da je neplaćeni dio kupoprodajne cijene prema financijskoj dokumentaciji jednak upravo utuženom iznosu.

24. Iz vještačkog nalaza proizlazi da je tužitelj platio PDV na predmetni račun broj 8/2/2, ali kako sud odlučuje u okviru postavljenog zahtjeva, tužitelju je dosuđen utuženi iznos koji je manji od iznosa kupoprodajne cijene s PDV-om (u računu- 8.125,00 eur).

25. O održanju na snazi platnog naloga je odlučeno po čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu neplaćene kupoprodajne cijene je odlučeno po čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO).

26. O troškovima ovršnog postupka sud ne odlučuje se odlukom o održanju na snazi platnog naloga, nego odlukom o dosuđenju troškova parničnog postupka koja je dio presude, jer se radi o ovršnim troškovima nastalim vezano za vođenje parničnog postupka.

27. Na ovršni trošak koji je dosuđen kao trošak vezan za vođenje parnice, kao niti na ostali parnični trošak, nije dosuđena zatezna kamata po čl. 29 st. 1. i 2. ZOO-a u visini opće kamatne stope od dana donošenja ove presude jer tuženik nije postavio zahtjev za isplatom kamata po čl. 164. stavak 1. ZPP-a.

28. O troškovima ovršnog postupka se odlučuje presudom, a kamate na ovršni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude, ako takav zahtjev stranka određeno postavi (što je ovdje izostalo na strani tužitelja), sve sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskog odjela Županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. (Su-IV-204/17).

29. Tužitelj je uspio s tužbenim zahtjevom u cijelosti pa je sud odlučio po čl. 154. st. 1. ZPP-a dosuditi tužitelju sve troškove koji su bili potrebno za vođenje ove parnice po čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a prema odredbama Tarife o nagradi i naknadi troškova odvjetnika ("NN" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OTH) uzevši u obzir vrijednost predmeta spora od 7.996,65 eur, prema tbr. 52. st. 3. OTH-a i tbr. 54. OTH-a relevantna je vrijednost boda od 2,00 eur.

30. Tužitelju je sud dosudio naknadu slijedećih troškova:

- za pristup punomoćnika na pripremno ročište održano dana 25. veljače 2025. dosuđena je naknada troškova po tbr. 9. t. 1. OTH-a u svezi s čl. 7. t. 1. OTH-a, iznosu od 200,00 eur jer je na tom ročištu raspravljano i o glavnog stvari;

- tužitelju je na pristup punomoćnika na ročište za glavnu raspravu 17. travnja 2025. po tbr. 9. t. 1. OTH-a dosuđena naknada troškova u iznosu od 200,00 eur na kojem su saslušane stranke;

- tužitelju nije priznata zatražena naknada za pristup punomoćnika na ročište za objavu presude 24. travnja 2025. u iznosu od 100,00 eur po tbr. 9. t. 3. OTH-a; jer na to ročište punomoćnik nije pristupio;

- tužitelju je po tbr. 42. OTH-a priznat trošak PDV – 25 % na sve navedene radnje zastupanja – 100,00 eur.

31. Ukupno je tužitelju priznata naknada troška parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur, što je uvećano za trošak vještačenja koje je platio tužitelj u iznosu od 200,00 eur, te za trošak pristojbe na presudu u iznosu od 126,42 eur, tako da je ukupno tužitelju dosuđeno na ime naknade troškova iznos od 826,42 eur, a kako je zahtjev postavio na iznos od 1.952,84 eur, odbijen je sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 1.126,42 eur.

32. Sud tužitelju nije priznao po čl. 221.a ZPP-a zahtijevani trošak konferencije sa strankom – dva sata – 200,00 eur i trošak pribave dokumentacije u postupku – 50,00 eur, jer tužitelj nije dostavio dokaz da su ti troškovi nastali i o visini tih troškova, primjerice račun i slično. Troška pristojbe na prijedlog nije ni bilo jer je postupak pokrenut podnošenjem ovršnog prijedloga kod javnog bilježnika pa zahtijevani trošak pristojbe na prijedlog od 126,42 eur nije priznat.

33. Tuženik koji nije uspio u sporu, odbijen je s ukupno postavljenim zahtjevom za naknadom troškova po čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 963,21 eur.

34. Tužitelj nije određeno po čl. 164. stavak 1. ZPP-a tražio isplatu troška sa zateznim kamatama po čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a pa sud tužitelju po čl. 151. stavak 3. ZPP-a nije dosudio trošak kamata na parnični trošak i ovršni trošak nastao u svezi s parnicom od donošenja presude do isplate.

35. Tužitelju koji je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom priznata je naknada troškova ovršnog postupka u svezi parničnog postupka i to: javnobilježnička nagrada prema V.P.S.-u u iznosu od 7.996,65 eur po čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("NN" broj 9/2021, u daljnjem tekstu: Pravilnika) na snazi u vrijeme donošenja rješenja o ovrsi i to po čl. 5. Pravilnika od 40,15 eur uz uvećanje po čl. 7. st. 1. Pravilnika od 3,32 eur, ukupno 43,47 eur, uz uvećanje za PDV (25 % - 10,86 eur) je 54,33 eur, kako je javni bilježnik u rješenju o ovrsi tu nagradu odredio u iznosu od 42,46 eur, uz uvećanje za 25,00 eur prema računu javnog bilježnika 764/VP/1 od 22. listopada 2024. proizlazi da je moguće ukupno priznati tužitelju nastale ovršene troškove u svezi parničnim postupkom za iznos od 54,33 eur jer veći trošak ne proizlazi iz spisa i relevantnih propisa.

36. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Slavonskom Brodu 24. travnja 2025.

SUTKINJA:

Daniela Martini Maoduš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave odluke. Žalba se predaje putem ovog suda za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu.

DNA:

- Tužitelju i tuženiku, po punomoćnicima, putem e-Komunikacije