- 1 -              Revd 3050/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3050/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. J. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika F. Ć. iz Z., OIB: … (kao nasljednika iza pok. M. Ć., iz Z., OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik Z. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-775/22-2 od 14. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-781/19-88 od 18. veljače 2022., u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-775/22-2 od 14. veljače 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-781/19-88 od 18. veljače 2022.

 

2.              U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik ističe da je prijedlog neuredan i nedopušten te da je riječ o pitanjima u odnosu na koja je odgovor sadržan u odredbama Zakona o parničnom postupku.

 

3.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se u prijedlogu za dopuštenje revizije, glede postavljenih pitanja, ne radi o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u postupku koji je prethodio ovom postupku sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na utvrđenje ništetnosti pobijanog Ugovora o zajmu sa sporazumom o prijenosu prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja tražbine od 13. siječnja 2011. utvrdivši da se ne radi o zelenaškom ugovoru u smislu odredbe čl. 329. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) te da stoga navedeni ugovor nije ništetan. Ovo stoga što u trenutku potpisivanja navedenog ugovora tužiteljica nije bila u teškoj materijalnoj situaciji, dok okolnost da je tužiteljica željela kupiti stanove svakome od djece te urediti kuću u K. i baviti se seoskim turizmom, a za što nije imala novčanih sredstava bez da proda kuću u Z., ne upućuje na zaključak da se radi o osobi u teškoj materijalnoj situaciji, već upravo u suprotno, da se radi o osobi dobrog imovnog stanja koja može donositi odluke o raspolaganju svojom imovinom sukladno svojim željama i planovima. Sudovi su nadalje utvrdili da je tužiteljica bila potpuno svjesna kakvu vrstu obveze preuzima prema predniku tuženika prilikom zaključenja pobijanog Ugovora od 13. siječnja 2011. te kakve je posljedice u pravnom smislu izazvala potvrda Javnog bilježnika. Konačno, zaključili su da u konkretnom slučaju nema mjesta niti primjeni odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno da nema mjesta otklanjanju posljedica ništetnosti brisanjem uknjiženog prava vlasništva prednika tuženika.

 

3.1.              Drugostupanjski sud je pritom naveo da je sud vezan činjeničnim navodima tužbe, međutim da sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Prema shvaćanju tog suda, iako je tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe navodila elemente ništetnosti, ali i elemente pobojnosti samog ugovora, u tužbenom zahtjevu je tražila utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora pa sud nije ovlašten u okviru takvog tužbenog zahtjeva poništiti taj pravni posao zbog eventualne pobojnosti. Ovakvo shvaćanje drugostupanjskog suda podudarno je sa shvaćanjem ovog suda - Rev-1094/01-2 od 24. ožujka 2004. i druge.

 

4.               Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 15. studenoga 2023.