REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1251/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Mirna Maržić, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja Glumina banka d.d. u stečaju, OIB: 82806041381, Zagreb, Hebrangova 11, kojeg zastupa punomoćnik Josip Tabak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tabak i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, radi određivanja privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-48/2022-121 od 2. svibnja 2022., 24. travnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-48/2022-121 od 2. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke prvostupanjski je odbio kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine u ovoj pravnoj stvari kojom se traži da se privremeno zabrani protivniku osiguranja da otuđi i optereti svoju nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U točki II. izreke pobijanog rješenja je naloženo predlagatelju osiguranja da protivniku osiguranja naknadi trošak postupka osiguranja u iznosu od 3.125,00 kn.

2. Iz obrazloženja pobijanog rješenje proizlazi da je prvostupanjski sud tako odlučio jer smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, a što je pretpostavka za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine propisane u čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.; dalje: OZ). Prema obrazloženju prvostupanjskog suda predlagatelj osiguranja nije uspio dokazati spornu isplatu odnosno datum sporne isplate na ime zajma, a sve s obzirom da spisu ne prileži isprava o plaćanju.

3. Protiv rješenja žalbu je izjavio predlagatelj osiguranja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka osiguranja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome predlagatelj osiguranja ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka opisanu u čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje na temelju istih zaključaka i utvrđenja koja je donio i u prvostupanjskoj presudi od 10. ožujka 2022. u postupku poslovni broj P-1046/20. Žalitelj ukazuje na to da je rješenjem drugostupanjskog suda poslovni broj Pž-1270/2020, kojom je ukinuta prvostupanjska presuda u ovoj pravnoj stvari i predmet je vraćen na ponovan postupak, taj sud dao jasnu uputu prvostupanjskom sudu da utvrdi iznos potraživanja s obzirom na ugovorenu valutnu klauzulu. Ističe da je protivnik osiguranja u postupku koji je prethodio donošenju ukinute odluke isticao samo prigovor zastare, da nije osporavao osnovanost niti visinu zahtjeva, kao ni činjenicu da je iznos zajma isplaćen zajmoprimcu. Stoga, žalitelj smatra da je on dokazao vjerojatnost postojanja svoje tražbina jer protivnik osiguranja je prekludiran u iznošenju svojih prigovora i navoda da zajam sukladno ugovoru nikada ni nije isplaćen. Nadalje, prigovara i određivanju troška postupka osiguranja protivniku osiguranja za odgovor na prijedlog za osiguranja jer smatra da s obzirom da je prvostupanjski sud odbio prijedlog za osiguranje tražbine jer predlagatelj nije dokazao vjerojatno postojanja svoje tražbine da nije bilo razloga za dostaviti prijedlog za očitovanje protivniku osiguranja te da su tako nastali nepotrebni troškovi. Žalitelj prigovara i trenutku donošenja pobijanog rješenja jer je isto donijeto nakon donošenja prvostupanjske presude o glavnoj stvari. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbene razloge i preinači pobijano rješenja na način da usvoji prijedlog predlagatelja osiguranja i odredi privremenu mjeru, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

4. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

5. Žalba predlagatelja osiguranja je neosnovana.

6. Ispitavši pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. u vezi s čl. 381. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je pobijano rješenje pravilno i zakonito.

7. Prema odredbi čl. 344. st. 1. OZ-a, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu čl. 344. st. 2. OZ-a. Dakle, predlagatelj osiguranja mora postojanje novčane tražbine u svakom slučaju učiniti vjerojatnim, a uz tu pretpostavku još i alternativno opasnost da će bez takve mjere biti otežana naplata ili da će određivanjem privremene mjere nastati neznatna šteta protivniku osiguranja. Jedna od tih alternativnih pretpostavki mora, uz pretpostavku vjerojatnosti postojanja novčane tražbine, biti ostvarena kumulativno.

8. U ovome slučaju predlagatelj traži privremenu mjeru osiguranja novčane tražbine zabranom protivniku osiguranja da otuđi i optereti svoju nekretninu.

9. Neosnovan je žalbeni navod da je predlagatelj osiguranja tijekom postupka dokazao postojanje svoje tražbine jer je protivnik osiguranja nije na vrijeme osporio da mu je zajam isplaćen, a kasnije tijekom iznošenja takvih navoda da je bio prekludiran. S obzirom na to da je tužba podnesena 10. lipnja 1998., na predmetni postupak primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91. i 91/92.; dalje: ZPP/92), a od kasnijih izmjena i dopuna tog Zakona, one za koje je propisano da se primjenjuju na postupke u tijeku. Odredbom čl. 299. st. 2. ZPP/92 propisano je da stranke mogu u tijeku cijele glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, a odredbom čl. 352. ZPP/92 da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi. Tek odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 117/03.; dalje: ZIDZPP/03) čl. 157. izmijenjen je čl. 299. ZPP-a, te je propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, na pripremnom ročištu ili najkasnije na prvom ročištu za glavnu raspravu, ako pripremno ročište nije održano, iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu i kasnije tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, ali su dužne naknaditi troškove koji time budu izazvani protivnoj stranci, osim ako potreba za iznošenjem novih činjenica i predlaganja novih dokaza nije izazvana ponašanjem protivne stranke. Međutim, odredba čl. 157. ZIDZPP-a, sukladno odredbi čl. 284. ZIDZPP-a, primjenjuje se samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu tog Zakona podnesena tužba, prijedlog za izdavanje platnog naloga ili prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

10. Iz svega gore navedenoga proizlazi da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da protivnik osiguranja nije prekludiran u svojim navodima kada je osporavao da mu je novac na temelju ugovora o zajmu isplaćen, te kako u spisu predmeta nema dokaza iz kojih proizlazi da je predlagatelj zaista isplatio sredstva protivniku osiguranja, pravilna je odluka prvostupanjskoga suda da predlagatelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine.

11. Neosnovan je i žalbeni navod kojim se osporava i pravilnost dosuđenih troškova protivniku osiguranja za odgovor na prijedlog za osiguranje jer da je prvostupanjski sud mogao donijeti odluku i bez dostave prijedloga protivniku osiguranja te da je zato trošak protivnika osiguranja na ime odgovora bio nepotreban za vođenje postupka. Žalitelj je u upravo kada navodi da dostava prijedloga za osiguranja protivniku osiguranja nije obvezna od strane prvostupanjskog suda, ali takvo postupanje prvostupanjskog suda nije nepravilno niti nedopušteno. Naime, u čl. 290. st. 1. OZ-a je propisano da se na osiguranje tražbine prema ovom dijelu zakona na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o ovrsi radi ostvarenja tražbine te je također u postupcima osiguranja u skladu s čl. 7. OZ-a dopušteno i sazivati ročišta kada smatra da je navedeno svrhovito. Nadalje, postupanje prvostupanjskoga suda je u skladu i s načelom saslušanja stranaka propisanim u čl. 5. st. 1. ZPP-a, a koji glasi da će sud svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o zahtjevima i navodima protivne stranke i koji se u ovome postupka primjenjuje na temelju čl. 21. OZ-a. Dakle, postoji diskrecijsko pravo suda u postupku osiguranja da li smatra potrebnim dostaviti prijedlog za osiguranje protivniku osiguranja na odgovor. Stoga, prvostupanjski sud nije nepravilno postupio kada je dostavio prijedlog za osiguranje na očitovanje protivniku osiguranja te je zato pravilno i dosudio trošak odgovora protivniku osiguranja na prijedlog predlagatelja osiguranja.

12. Neosnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud bio dužan donijeti rješenje kojim odlučuje o privremenoj mjeri najkasnija zajedno s odlukom prvostupanjskoga suda o glavnoj stvari, to jest zajedno s prvostupanjskom presudom. U čl. 341. st. 1. OZ-a je propisano da se privremena mjere može predložiti prije pokretanja i tijekom sudskoga ili upravnoga postupka te nakon završetka tih postupaka, sve dok ovrha ne bude provedena. Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da je prvostupanjski sud ovlašten odrediti i odlučiti o zahtjevu za određivanje privremene mjere i nakon donošenja prvostupanjske presude.

13. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da ne postoje pretpostavke iz čl. 344. st. 1. OZ-a za određivanje predložene mjere osiguranja.

14. Odluka o trošku pravilno je donesena na temelju odredbi čl. 14. st. 5. i 6. OZ-a.

15. Stoga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2025.

Sutkinja

Mirna Maržić