REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-468/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 1925. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marije Jukić Jurišić, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da isplati tužitelju ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.016,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6.2.2024. do isplate, te zakonske zatezne kamate na iznos od 1.580,00 eura tekuće od 6.2.2024. do 5.3.2024., kao i parnični trošak u iznosu od 467,50 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24.4.2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim zahtijeva da mu tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, isplati iznos od 3.514,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6.2.2024. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 27.9.2023. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački električni tramvaj d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105 prilikom vožnje tramvaja, odnosno pokušaja okretanja skretnice u Jurišićevoj 23. Naime, tužitelj je izašao iz tramvaja kako bi skrenuo skretnicu kada je na njega naletio biciklist koji se kretao uz tramvaj i oborio ga. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajen način, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 6.2.2024., a tuženik mu je dana 8.3.2024. isplatio iznos od 1.580,00 eura koji tužitelj ne smatra pravičnom novčanom naknadom. Tužitelja je vozilo HMP prevezlo u kliniku za traumatologiju Zagreb gdje mu je dijagnosticirana ozljeda Contusio genus sin. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom naleta biciklista pao na lijevo koljeno i zadobio ozljedu uslijed koje je pretrpio intenzivne bolove i strah. Kako ga je drugi dan po ozljeđivanju počelo jače boljeti i desno koljeno, javio se u Kliniku za ortopediju Kliničkog bolničkog centra Zagreb gdje su mu uz postojeću dijagnosticirali i ozljede: Laesio chondralis patellae dec.susp, Ruptura menisci medialis genus dec.sups, Contusio genus sin i Distensio mn. Paracervicalium. Tužitelj je po otpustu iz bolnice morao mirovati, držati ozlijeđenu nogu na povišenom, stavljati hladne obloge lokalno, uzimati analgetike i nositi elastični zavoj. Tužitelj je morao po preporuci ortopeda obaviti MR oba koljena, nakon kojih pretraga je proveo i intenzivnu individualnu fizikalnu terapiju. Unatoč provedenom liječenju, kod tužitelja su zaostali bolni i ograničeni pokreti u oba koljena uslijed čega mu je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti. Tijekom liječenja, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. Stoga tužbenim zahtjevom, kako u tužbi, budući se je tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe, zahtijeva na ime naknade neimovinske štete i to za pretrpljene bolove 2.000,00 eura, za pretrpljeni strah 1.600,00 eura i za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.600,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu 580,00 eura, odnosno ukupno 5.780,00 eura, što umanjeno za nesporno plaćenih 1.250,00 eura iznosi 4.530,00 eura, kao i parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja, dok osporava visina tužbenog zahtjeva. Nije sporno da se tužitelj u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, koji mu je na ime naknade štete isplatio nesporan iznos od 1.580,00 EUR. Naime, tužitelj u tužbi pogrešno navodi da je nesporno plaćeno 1.250,00 eura. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik smatra da je isplatom gore navedenog nespornog iznosa u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim. Također, tuženik ističe kako tužitelj nije dostavio zdravstveni karton koji je nužan radi razgraničenja tegoba uzrokovanih ozljedom u štetnom događaju i prijašnjih bolesti, kao i njegovog općeg zdravstvenog stanja prije nezgode. Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužitelju za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljeva zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužitelj nije uz tužbu dostavio dokaz da je istu plaćao pa se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odštetni zahtjeva (list 5 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 6-9 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-33 spisa), Nalog za doznaku (list 39 spisa), izvadak po transakcijskom računu (list 40 spisa), zdravstveni karton tužitelja (list 47-88 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 95-98 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet ovog postupak je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 27.9.2023.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Također, među strankama nije sporno da je tuženik tužiteljici prije podnošenja predmetne tužbe temeljem odštetnog zahtjeva na ime naknade štete isplatio iznos od 1.580,00 eura.

7. Sporna je osnova i visina štete.

8. Na ročištu 25.3.2025. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio da sud zaključi glavnu raspravu, pa sud nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

9. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju utvrdio je da je tužitelj rođen 1985. te da je dana 27.09.2023. zadobio ozljedu na radnom mjestu. Kod izlaska iz tramvaja udario ga je biciklist. Zadobio natučenje lijevog koljena uz veći hematom s unutarnje strane koljena u području tetiva pes anserinusa, natučenje desnog koljena. Dijagnoza istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu postavljena od strane ortopeda 11 dana iza štetnog događaja je sa sudskomedicinskog stanovišta dvojbena jer mehanizam ozljeđivanja nije bio takav da bi došlo do istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu. Liječen je mirovanjem, analgeticima, hladnim oblozima. U dva navrata je učinjena punkcija hematoma i evakuirano 60 ml pa 40 ml krvavog sadržaja. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužitelja je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi s unutarnje strane lijevog koljena, zadebljanje tetiva pes anserinusa uz manji izljev uz tetive, fleksija u koljenu je terminalno bolna. Otežano izvodi čučanj. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 3% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužitelj je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpio fizičke bolove jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2 mjeseca kumulativno Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužitelj je trpio primarni strah ječeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 6 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć mu je bila potrebna u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo s pregledom ortopeda 19.01.2024. godine.

10. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

11. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio natučenje lijevog koljena uz veći hematom s unutarnje strane koljena u području tetiva pes anserinusa, natučenje desnog koljena. zbog čega je trpio bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 3%, te mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega 56 sati, te je liječenje tužitelja završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 19.01.2024.

12. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužitelj bio izložen, stupanj smanjenja životne aktivnosti (3%), životnu dob tužitelja (rođen 1985. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužitelja za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 2.400,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 800,00 eura, za strah 500,00 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.100,00 eura,

14. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 56 sati, te je ista tužitelju pružana besplatno, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP-a), to primjerena novčana naknada tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 196,00 eura sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

15. Slijedom navedenog, kako primjerena naknada za nastalu neimovinsku i imovinsku štetu iznosi ukupno 2.596,00 eura, a tuženik je tužitelju prije tužbe nesporno isplatio iznos od 1.580,00 eura (ali stranke ne navode po kojoj osnovi, a niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru), to je tužitelju valjalo dosuditi daljnji iznos na ime naknade štete (imovinske i neimovinske) u iznosu od 1.016,00 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 3.514,00 eura.

16. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužitelj je uz tužbu dostavio odštetni zahtjev kojeg je prije tužbe dostavio tuženiku 6.2.2024. temeljem kojeg je tuženik isplatio nesporni iznos štete, što niti tuženik nije osporavao, niti je tvrdio suprotno, te je isti podnesen nakon što je završilo liječenje tužitelja, budući je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 19.01.2024. Stoga je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 6.2.2024. do isplate.

17. Također, kako iz naloga za isplatu proizlazi da je tuženik tužitelju na temelju odštetnog zahtjeva isplatio na ime naknade štete iznos od 1.580,00 eura dana 5.3.2024., to je tuženik navedenu isplatu izvršio sa zakašnjenjem, budući je šteta dospjela danom podnošenja odštetnog zahtjeva, to je tužitelju valjalo dosuditi i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.580,00 eura od dana odštetnog zahtjeva tj. 6.2.2024. do isplate tj. 5.3.2024. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

18. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevao iznos od 4.530,00 eura, te je nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 30.12.2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev tako da je zahtijevala da joj tuženik isplati iznos od 4.200,00 eura. Međutim, kako se je tuženik podneskom od 14.1.2025. protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, to do djelomičnog povlačenja tužbe niti nije došlo pa je sud odlučio o tužbenom zahtjevu preciziranom u tužbi. Slijedom navedenog, tužitelj tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijeva na ime naknade štete iznos od ukupno 4.530,00 eura te je sud o istom odlučio. Također, tužitelj je u tužbi tražio isplatu zateznih kamata na iznos od 1.250,00 eura tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate nespornog iznosa, dok je podneskom od 14.1.2025. preinačila tužbu tako da traži isplatu zateznih kamata na iznos od 1.580,00 eura tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do dana isplate, čemu se tuženik nije protivio , te je istu sud dopustio kao svrsishodnu.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva u tužbi. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužitelj uspio po osnovi 100% i po visini 22%, dakle, uspjela je ukupno sa 61% (100+22=122:2=61), a tuženik sa 39%, te je zatim od postotka tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 22%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužitelja (koji je u većoj mjeri uspio u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužitelju odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 22%. Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 2.7.2024. i 25.3.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 10.7.2024. i 30.12.2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 900,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.125,00 eura. Kako je tužitelj uspio u sporu sa 22%, to trošak tužitelja iznosi 247,50 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 220,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužitelja iznosi 467,50 eura. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 4.7.2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1. ZPP. Također, tužitelju nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

S u d a c :

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Tuženiku

3. Spis