REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br.Pr-16692/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Banoviću odvjetniku iz Zagreba, Frana Vrbanića 58, protiv tuženika TIFON d.d., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225, zastupanog po punomoćniku TĆ, odvjetniku iz odvjetničkog ureda Savić i Savić iz Zagreba, Ulica Bele Ćikaša 5, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 13. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da TIFON d.d., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225 isplati tužiteljici NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.626,98 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.08.2021. pa do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanje, eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve gore navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku da TIFON d.d., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225 isplati tužiteljici NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće iznos od 1.598,81 Eura bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom: - na iznos 310,66 eura bruto na ime razlike plaće za lipanj 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.07.2019. pa do isplate - na iznos 237,85 eura bruto na ime razlike plaće za srpanj 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.08.2019. pa do isplate - na iznos 204,35 eura bruto na ime razlike plaće za kolovoz 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.09.2019. pa do isplate - na iznos 232,89 eura bruto na ime razlike plaće za rujan 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2019. pa do isplate

- na iznos 175,81 eura bruto na ime razlike plaće za listopad 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.11.2019. pa do isplate

- na iznos 232,89 eura bruto na ime razlike plaće za studeni 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.12.2019. pa do isplate

- na iznos 204,35 eura bruto na ime razlike plaće za prosinac 2019. godine zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.01.2020. pa do isplate.

III/ Nalaže se tuženiku da TIFON d.d., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225 isplati tužiteljici NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.577,15 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve gore navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

" I/ Nalaže se tuženiku da TIFON d.d., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225 isplati tužiteljici NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 6634,61 Eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 04.08.2021. pa do isplate po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanje, eskontne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve gore navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tužiteljici NĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženoj TIFON d.d., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225 isplati prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 243,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve gore navedeno u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

Obrazloženje

1. Tužiteljica je bila u radnom odnosu kod poslodavca TIFON d.o.o., Zadarska ulica 80, Zagreb, OIB: 77607495225, što priloženo dokazuju Ugovor o radu na određeno vrijeme, broj 07/09 i VIII. Dodatak Ugovoru o radu, broj 07/09.

Dana 14.05.2019. godine tužiteljica je pretrpjela ozljedu na radu, pod šifrom F43.0, povodom pljačke koja se dogodila na benzinskoj crpki TIFON [adresa]. Tužiteljica je doživjela ogroman strah za svoj život i fizički integritet. Od dana pljačke do danas tužiteljica se još uvijek ne osjeća sigurnom na ulicama grada i još uvijek kod tužiteljice postoji strah da će ju netko napasti, nervozna je i napeta. Slijedom navedenoga je tužiteljici priznata ozljeda na radu pod šifrom F43.0, odnosno akutna reakcija na stres i to 28.05.2019. pod brojem 062831405197/2019.

Na temelju psihijatrijskog nalaza od 13.06.2019. koji je donesen u sklopu kontrolnog pregleda nakon pogoršanja psihičkog stanja nakon pljačke na radnom mjestu utvrđena je dijagnoza F43.0, akutna reakcija na stres prema MKB-10 klasifikaciji. Utvrđeno je da tužiteljica može spavati, ali da je napeta, tjeskobna, bezvoljna i nervozna te da se svaki dan prisjeća na pljačku.

Dana 27.06.2019. godine tužiteljica obavlja operaciju mioma, te se pri pregledu žali da je umorna i pospana, simptomi koji su izravno povezani sa štetnim događajem. Nadalje, pregledom obavljenim 04.11.2019. godine utvrđeno je da tužiteljica od štetnog događaja nije imala menstruaciju.

Tužiteljica hitno obavlja pregled 23.07.2019. godine, dakle nakon mjesec dana tužiteljica je hitno primljena na Odjel za psihijatriju da obavi pregled uoči očitog pogoršanja već teškog psihičkog stanja. Psihijatrijskim nalazom od 23.07.2019. utvrđeno je da slabije spava, za razliku od stanja prije mjesec dana kada je gospođa NĆ mogla koliko-toliko spavati. Nadalje, utvrđeno je pogoršanje uvidu straha od ljudi u crnoj odjeći te straha od dodira i određenih zvukova. Razvidno je iz navedenog pregleda da je došlo do pogoršanja psihičkog stanja, te je specijalizant psihijatrije dr. med. gospodin N opravdano utvrdio kako je došlo do poremećaja prilagodbe, odnosno do stanja utvrđenog na temelju šifre F43.2 prema MKB-10 klasifikaciji.

Tužiteljica je dalje liječena u odjelu za psihijatriju, Opće bolnice Karlovac te se u otpusnom pismu ponovno potvrđuje da tužiteljica prije štetnog događaja nije imala nikakve psihičke tegobe. Također, iz navedenog otpusnog pisma razvidno je da se situacija nije poboljšala, štoviše štetni događaj je ostavio ozbiljan trag na psihičkom zdravlju tužiteljice. Nadalje, tužiteljica je liječena psihoterapijski, a ne pomoću lijekova s čime je suglasan odjelni liječnik NĆC. Dakle, u situaciji u kojoj se nalazila tužiteljica, najbolju terapiju predstavlja psihoterapijsko liječenje, za razliku od terapije koja se sastoji samo od uzimanja lijekova.

Tužiteljica je godinu dana i više od štetnog događaja vidjela slike pljačke pred očima zbog čega se često rasplače, trza se na čudne i iznenadne zvukove, ima smetnje spavanja, napeta je i nervozna. Razvidno je da je tužiteljici zbog štetnog događaja narušen normalni svakodnevni život te da će ju taj događaj i njezine posljedice pratiti do kraja života. Iz navoda tužiteljice i priložene dokumentacije je vidljivo da je zdravlje tužiteljice ozbiljno narušeno te da se s vremenom stanje pogoršavalo te je posljedično i opravdano utvrđeno psihičko oboljenje pod šifrom F43.2 -poremećaj prilagodbe.

Tužiteljica je u okolnostima štetnog događaja bila izložena situaciji izuzetno visokog stresa u vidu realne opasnosti po svoj tjelesni integritet i život, što i je dovelo do navedenog psihičkog oboljenja.

Tužiteljica je pretrpjela trajne životne posljedice u vidu smanjenja opće životne aktivnosti od najmanje 50%, što se očituje sa njenom smanjenom slobodom u osobnom, poslovnom, psihičkom i socijalnom funkcioniranju na način kako je detaljno opisano u medicinskoj dokumentaciji.

Tužiteljica je osobno pregledana od stalnog sudskog vještaka psihijatrijske struke Izv.prof.prim.dr.sc. Elizabeta Dadić – Hero dr. med. spec. psihijatar koja je utvrdila, te što je potvrđeno presudama Upravnog suda u Rijeci i Visokog upravnog suda RH, da tužiteljica boluje od poremećaja prilagodbe koje je uzročno-posljedično povezano sa ozljedom na radu.

Dakle, donošenjem presuda je tužiteljici priznata dijagnoza bolesti F43.2 poremećaj prilagodbe kao posljedica priznate ozljede na radu koja je u svim pogledima ozbiljnije psihičko oboljenje od dijagnoze bolesti F43.0 akutna reakcija na stres.

Konkretnije, gore navedenom prvostupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu je naloženo Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured Zagreb, Područna služba Karlovac da donese odgovarajuće rješenje o pravu tužiteljice. Navedeno rješenje je doneseno 17.02.2021. godine kojim se tužiteljici priznaje dijagnoza bolesti F43.2 poremećaj prilagodbe kao posljedica ozljede na radu.

Navedeno oboljenje se očituje u simptomima kao što su: sniženo raspoloženje, plačljivost, beznadnost, tjeskoba, pojačana napetost, učestale glavobolje, povećani strah od svojeg okruženja od kojih simptoma tužiteljica dan danas boluje, no, zdravstveno stanje tužiteljice se polagano poboljšava, ali se mora napomenuti kako se tužiteljica nije u potpunosti oporavila i to dvije godine od štetnog događaja. Štoviše, strah i anksioznost od štetnog događaja će je pratiti do kraja života.

Navedene tvrdnje tužiteljice o ozbiljnom psihičkom oboljenju i posljedicama štetnog događaja potvrđuje i medicinsko vještačenje izv. prof. prim. dr. sc. Elizabete Dadić –Hero dr. med. koje je izvedeno u postupku pokrenutom po tužbi tužiteljice protiv HZMO radi poništenja rješenja i priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove posljedice ozljede na radu, posl. br. UsI-124/2020 –što je vidljivo iz priloženih presuda Upravnog suda u Rijeci i Visokog upravnog suda RH.

Vještak između ostaloga navodi da je tužiteljica zbog štetnog događaja osjetila izuzetan strah za svoj i život kolege GĆ sa kojim je radila, da i godinu dana od štetnog događaja osjeća pojačan psihički napor, nelagodu i strah te da tužiteljica boluje od kroničnog poremećaja prilagodbe jer su simptomi trajali više od šest mjeseci od pojave stresora –štetnog događaja. (str. 7. i 8. nalaza i mišljenja)

Tužiteljica se do današnjeg dana nije u potpunosti oporavila od posljedica pljačke koja se dogodila prije više od dvije godine te još uvijek boluje od simptoma bolesti F43.2 poremećaj prilagodbe. Naveden štetni događaj je ostavio duboke rane na psihičkom zdravlju tužiteljice i zbog životne dobi tužiteljice će posljedice doći još više do izražaja. Tužiteljica je dana 12.02.2020. godine preporučeno sa povratnicom poslala tuženiku Tužiteljica je dana 12.02.2020. godine preporučeno sa povratnicom poslala tuženiku odštetni zahtjev radi naknade neimovinske štete iz ozljede na radu od dana 14.05.2019. godine koji je tuženik zaprimio dana 14.02.2020. godine. Odštetni zahtjev je temeljen na dijagnozi F43.0 akutna reakcija na stres. Uvidom u priloženi e-mail od punomoćnika tuženika odvjetnika TĆ je vidljivo da je tuženik bio spreman isplatiti tužiteljici iznos od 13.000,00 kn, što tužiteljica u tome trenutku ipak nije prihvatila zbog potrebe daljnjeg intenzivnog liječenja, te je naposljetku utvrđeno da tužiteljica boluje od bolesti F43.2 poremećaj prilagodbe koja u svakom pogledu predstavlja ozbiljniju bolest od prvotno postavljene dijagnoze F43.0 akutna reakcija na stres.

Tužiteljica je zatim putem punomoćnika poslala odvjetniku tuženika TĆ drugi odštetni zahtjev radi naknade neimovinske štete iz ozljede na radu putem e-maila, koji odštetni zahtjev se temeljio na dijagnozi bolesti F43.2 poremećaj prilagodbe. Iz priloženog e-maila je vidljivo da je odštetni zahtjev poslan dana 04.08.2021. godine. Navedeni e-mail je istoga dana zaprimljen i na isti tužiteljica nije dobila povratnu informaciju. Tužiteljica je zatim putem punomoćnika dana 09.09.2021. godine poslala popratni upit vezano uz moguću nagodbu, no, ni na navedeni upit nije odgovoreno u razumnom roku te je stoga tužiteljica bila primorana ustati sa predmetnom tužbom.

Ukoliko tuženik bude osporavao teško psihičko oboljenje tužiteljice to se predlaže provođenje medicinskog vještačenja po vještaku specijalistu psihijatru te po potrebi i dodatno vještačenje po vještaku kojeg odredi psihijatar ako neki dio vještačenja nije u njegovoj domeni. Predlaže se da se nalazom i mišljenjem ocjeni trajanje i intenzitet fizičkih bolova, ako su bili prisutni, trajanje i intenzitet straha, postotak smanjenja životnih aktivnosti te potreba za tuđom pomoći.

Po potrebi se predlaže i provođenje knjigovodstveno –financijskog vještačenja radi obračuna imovinske štete za tuđu pomoć i njegu na temelju nalaza medicinskog vještaka. Također, tužiteljica je pretrpjela i dodatnu imovinsku štetu koja se odnosi na razliku plaća za vrijeme koje je radila i koje je bila na bolovanju. Stoga se predlaže da Naslov naloži tuženiku da dostavi isplatne liste za razdoblje tri mjeseca prije nego što je tužiteljica pretrpila ozljedu na radi i za razdoblje kada je bila na bolovanju te da se nakon toga provedene i financijsko vještačenje razlika plaća koje bi tužiteljici pripala da nije pretrpila ozljedu na radu. S obzirom da je gospođa NĆ pretrpjela štetu na radu, a poslodavac TIFON d.o.o., ovdje tuženik, je obavijestio punomoćnika tužiteljice da Osiguranje tuženika i njegova polica ne pokrivaju ove vidove štete i štetnog događaja, to je tuženik kao poslodavac, dužan radniku sukladno čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu nadoknaditi štetu na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.626,98 EUR zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana 04.08.2021. godine pa do isplate, na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 663,61 EUR zajedno sa zakonskom kamatom tekućom od dana 04.08.2021. godine pa do isplate, na

ime razlike plaća iznos od 1.598,81 EUR bruto zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakoga pojedinog iznosa svakog 15-og u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, uz naknadu troška postupka.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu navodi da se priznaje u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te svim navodima iz tužbe.

Tuženik također osporava pravnu osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivi predloženim dokaznim prijedlozima Tužiteljice budući isti nisu relevantni za dokazivanje pravne osnove i visine postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava težinu iznesenog psihičkog stanja i zdravstvenih tegoba Tužiteljice kao moguće posljedice štetnog događaja od dana 14.05.2019.g. s obzirom na činjenicu da se utvrđene zdravstvene tegobe ne mogu isključivo uzročno-posljedično povezati sa spornim događajem.

Naime, razvidno je da izneseni zdravstveni problemi nisu isključivo posljedica izloženosti traumatskom događaju od dana 14.05.2019.g., već su isti posljedica općeg zdravstvenog stanja Tužiteljice koje je prethodilo spornom događaju kao i posljedica stresa radi željene trudnoće odnosno posljedica ne uzimanja potrebne terapije preporučene od strane nadležnog liječnika.

Nadalje, iz priložene medicinske dokumentacije nije moguće utvrditi da bi Tužiteljica imala trajne posljedice radi spornog događaja, niti je Tužiteljica dokazala da su izneseni simptomi uzročno-posljedično povezani sa štetnim događajem od dana 14.05.2019.g., stoga je razvidno da su izneseni navodi u cijelosti neutemeljeni.

Tuženik također ističe da eventualno pogoršanje zdravstvenog stanja Tužiteljice nije uzročno-posljedično povezano sa štetnim događajem od dana 14.05.2019.g., već se napetost, tjeskoba, nervoza u vidu pogoršanja psihičkog stanja u velikoj mjeri imaju smatrati posljedicom željene trudnoće te s činjenicom da Tužiteljica ne uzima potrebnu terapiju kao što navedeno i proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije.

Nadalje, Tuženik ističe da su neosnovane tvrdnje Tužiteljice kako će sporni događaj i njezine posljedice pratiti Tužiteljicu do kraja života budući je razvidno da se navedeno ne može prejudicirati.

Imajući u vidu prethodno navedeno, razvidno je da su neutemeljeni navodi Tužiteljice da je ista pretrpjela trajne zdravstvene posljedice te da iste još uvijek trpi radi spornog događaja od dana 14.05.2019.g. radi kojeg bi Tuženik bio dužan naknaditi Tužiteljici štetu. Uzimajući u obzir navedeno, razvidno je da bi Tužiteljica koristila adekvatnu terapiju propisanu od strane nadležnog liječnika ukoliko bi trpjela zdravstvene posljedice psihičkog oboljenja radi spornog štetnog događaja u mjeri kao što to neosnovano iznosi u tužbi te je također razvidno da Tužiteljica nije pretrpjela spornu ozljedu na radu u mjeri kao što je to izneseno u tužbi.

Također, neosnovane su i nedokazane tvrdnje Tužiteljice da ista boluje od poremećaja prilagodbe koje je uzročno-posljedično povezano sa spornom ozljedom na radu.

S obzirom na činjenicu da je Tužitelj kumulativno dužan dokazati sve zakonom predviđene pretpostavke odgovornosti za štetu i to štetnu radnju, štetu, uzročnu vezu između štetne radnje i štete na način da se šteta javlja kao posljedica štetne radnje, a da Tužitelj nije dokazao navedene pretpostavke, razvidno je da je tužba Tužiteljice neosnovana u cijelosti. Tuženik ističe da neosnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva Tužiteljice također jasno proizlazi iz činjenice da je Tužiteljica u Odštetnom zahtjevu od dana 12.02.2020.g. postavila odštetni zahtjev u visini od 8.626,98 EUR pozivajući se na dijagnozu akutna reakcija na stres dok u Odštetnom zahtjevu od dana 04.08.2021.g. Tužiteljica postavlja prema Tuženiku odštetni zahtjev u visini od 105.000,00 kn pozivajući se na drugu navodno težu dijagnozu poremećaj prilagodbe kao i u spornoj tužbi.

Naime, s obzirom da Tužiteljica u ovoj pravoj stvari postavlja zahtjev za naknadu štete u visini od 8.626,98 EUR, pozivajući se na dijagnozu poremećaja prilagodbe, razvidno je da se ne može smatrati osnovanom i opravdanom visina postavljenog tužbenog zahtjeva budući se isti zahtjevi ne temelje na stvarnom zdravstvenom stanju Tužiteljice odnosno na medicinskoj dokumentaciji Tužiteljice, već na proizvoljno postavljenom odštetnom zahtjevu, a Tužiteljica nije dokazala da bi navedene zdravstvene tegobe bile u uzročno-posljedičnoj vezi sa spornim štetnim događajem.

Budući iz priložene medicinske dokumentacije ne proizlazi da bi Tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega te da bi Tužiteljica pretrpjela fizičke bolove, niti je Tužiteljica dokazala da je pretrpjela povredu prava osobnosti u iznesenoj visini, razvidno je da Tuženik opravdano osporava pravnu osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu činjenicu da Tužiteljica predlaže provesti medicinsko vještačenje kako bi se utvrdilo da li su uopće bili prisutni fizički bolovi, trajanje i intenzitet straha, postotak smanjenja životnih i radnih aktivnosti te potreba za tuđom pomoći, razvidno je da je tužbeni zahtjev Tužiteljice proizvoljan kao i priloženi Odštetni zahtjev od dana 12.02.2020.g. i dana 04.08.2021.g. te da se isti ne temelji na stvarnom zdravstvenom stanju Tužiteljice, niti su iznesene zdravstvene tegobe i navodno psihičko oboljenje Tužiteljice posljedica štetnog događaja radi kojeg bi Tuženik bio obvezan naknaditi spornu štetu Tužiteljici u visini postavljenog odštetnog zahtjeva.

Uzimajući u obzir činjenicu da Tužiteljica nije priložila dokaz da je bila na bolovanju radi spornog događaja i u kojem trajanju, sporna je i neutvrđena činjenica razlike plaće koja bi Tužiteljici navodno imala pripasti.

Također, Tuženik ističe da je sukladno čl. 135. st.1. Zakona o radu teret dokazivanja u postupku na Tužiteljici te da Tužiteljica priloženim dokazima i iznesenim činjenicama nije dokazala osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, niti je iznijela činjenice i okolnosti spornog događaja, stoga Tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev Tužiteljice u cijelosti kao neosnovan.

Tuženik ističe da sukladno čl. 25.st.2. Zakona o zaštiti na radu u ovoj pravnoj stvari odgovornost nije na Tuženiku kao poslodavcu s obzirom na činjenicu da sporna šteta može biti samo posljedica krajnje nepažnje Tužiteljice kao radnika na koje Tuženik kao Poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Naime, Tuženik je uredno proveo obvezu osposobljavanja svih radnika za rad na siguran način sukladno odredbama čl. 27. - 30. ZZR, stoga je razvidno da se Tuženik ima osloboditi odgovornosti za sve izvanredne događaje koji su posljedica više sile ili krajnje nepažnje radnika na koje Tuženik kao Poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

Imajući u vidu činjenicu da Tužiteljica nije iznijela činjenice i okolnosti spornog događaja odnosno utvrdila na koji način je pretrpjela spornu štetu, niti je dokazala osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, razvidno je da Tuženik nije odgovoran naknaditi Tužiteljici spornu štetu budući je ista u cijelosti neosnovana.

Slijedom svega navedenog jasno je da su tužba i tužbeni zahtjev Tužiteljice u cijelosti neosnovani pa stoga Tuženik predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti te naložiti tužitelju da naknadi troškove ovog parničnog postupka.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Odštetni zahtjev od 12.02.2020.g, Dodatak Ugovora o radu broj 07/09, Ugovor o radu broj 07/09, Prijavu o ozljedi na radu , potvrdu MUP RH PU Karlovačka, Presuda Upravnog suda u Rijeci o priznanju ozljede na radu Usl-124/2020 od 16.srpnja 2020.g, Presuda Visokog Upravnog suda RH broj: Usž- 3566/20-2 od 17. studenog 2020.g, vještvo stalnog sudskog vještaka d.sc.Elizabete Dadić.Hero dr. medicine, Rješenje Hzzo od 17.02.2021.g, medicinsku dokumentaciju, isplatne liste za tužiteljicu, Pravilnik o radu, medicinski karton proveo medicinsko vještačenje po specijalisti psihijatrije dr Branki Vidrih, i Tkalec d.o.o. te saslušao svjedoke GĆ, ŽĆ, tužiteljicu kao stranku.

4. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između isti nesporna pasivna legitimacija tuženika i nastanak štetnog događaja, dok je sporna visina tužbenog zahtjeva i odgovornost tužene.

6. Uvidom u Prijavu o ozljedi na radu sud je utvrdio da je tužiteljica u trenutku nastanka štetnog događaja dana 14.05.2019., obavljala svoje uobičajene redovne radne zadatke, tj. poslove na benzinskoj crpki Tifon Draganić-Jug, s time da je kao izvor i uzrok ozljede navedeno prepad oružjem od strane nepoznate osobe i protupravno djelovanje treće osobe.

Uvidom u potvrdu MUP-a sud je utvrdio da je tužiteljica prijavila kazneno djelo razbojništva, koje se dogodilo 04.14.05.2019.g oko 00,50 h, u Draganiću, Mrzljaki 116, na autocesti A1, kada su na odmorištu autoceste dva muška NN maskirana počinitelja izvršila kazneno djelo razbojništva, na način da su u unutrašnjosti benzinske pumpe prijeteći pištoljima crne boje nn marke i modela od uposlenika benzinske pumpe od kojih je jedna bila tužiteljica, zatražili da im otvore sef što isti zbog neposjedovanja šifre nisu mogli učiniti a nakon čega su NN počinitelji, također uz prijetnju pištoljem, zatražili od djelatnice benzinske pumpe da im preda novac iz registar kase, što je ova i učinila. Nakon što su otuđili 19.009,00 kn papirnoga novca udaljili su se u nepoznatom smjeru.

7. Uvidom u Presudu Upravnoga suda u Rijeci, broj Usl-124/2020-24, od 16. srpnja 2020.g, priznata je tužiteljici ozljeda na radu kao posljedica štetnog događaja 14.05.2019.g, a koja presuda je potvrđena Presudom Visokog Upravnog suda RH od 17.studenog 2020.g, broj: Usž-3566-20-2.

8. Slijedom navedenoga sud je utvrdio kako je tužena odgovorna po načelu objektivne odgovornosti za ozljedu na radu tužiteljice obzirom da je do štete i štetne posljedice došlo zbog obavljanja radnih zadataka od strane tužiteljice, i naloga za obavljanjem tih zadataka od strane tužene.

9. Na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, i eventualnog doprinosa same tužiteljice nastanku istog i štetnoj posljedici, saslušani su svjedoci i stranka.

10. Svjedok GĆ u svome je iskazu naveo kako su dana 14.05.2019. godine u 1,00 ujutro kolegica i on su obavljali poslove koje inače obavljaju u satima noćne smjene. Kolegica je otišla pospremati skladište, a on je bio u prostoru trgovine. Otvoreni su od 0-24 sata. Krenuo je popuniti vanjske frižidere koji stoje pred trgovinom poslagani uz staklo trgovine. Tada su mu iza leđa prišla dvojica maskiranih muškaraca, naoružani vatrenim oružjem i rekli da mora ući i pitali gdje je kolegica. Nakon toga su ušli u hodnik, pokucali kolegici na vrata i smireno rekli da izađe van. Naime, vrata su bila zatvorena. Tada su ih odveli u prostor kancelarije. Kada su ušli unutra rekli su im da legnu na pod i rekli su njemu da otvori sef. On im je rekao da ne može otvoriti jer nema ni ključa, ni šifru na što su mu rekli da otvori ili će pucati. Ponovno je ponovio da ne može otvoriti. Nakon toga je drugi otpeljao kolegicu na kasu. Drugi pljačkaš je ostao sa mnom u kancelariji. Začuo je tada komešanje u hodniku i pljačkaši su oba pobjegli kroz sporedna vrata. Pozvao je kolegicu, ona se nije odazivala, ustao je i krenuo u trgovinu prema njoj. Ladice od kase bile su otvorene, kolegica je bila u kutu, tresla se i plakala. Pozvao je policiju. U poslovnim prostorima su postavljene kamere, i koliko zna pljačkaši nikada nisu identificirani. Hitna pomoć nije došla s policijom.

11. Tužiteljica je u svome iskazu potvrdila kako su radili obračun u noćnim satima. Ona je bila u skladištu, a kolega vani. Kolega joj je u jednom trenutku otvorio vrata skladišta i rekao da smireno izađe van i da sluša sve što će joj reći. Osobu nije vidjela jer je stajao iza kolege. Odveli su ih u kancelariju i za taj sef je govorio da ga otvore. Ona nije mogla komunicirati s pljačkašima, to je radio njen kolega. Bili su svjesni da taj sef ne mogu otvoriti jer nemaju ni ključ, ni šifru. Jako se uplašila jer je bila svjesna da sef ne može otvoriti i osjećala se bespomoćno. Naredili su im da kleknu, a kolegu su položili na pod i uperili vatreno oružje u njega. Sjeća se samo pištolja i cipela napadača. Rekli su im da mogu doći samo do novca iz blagajne, ali da sef ne mogu otvoriti. Jedan pljačkaš ostao je s kolegom GĆ, a drugi je odveo nju na blagajnu. Otvorio je vrećicu i naredio da trpa novce u nju. Kada je uzeo novce otišao je i jako se uplašila misleći kako će pucati u njenog kolegu. Stajala je kod pulta i činilo joj se da traje cijelu vječnost.

Bila je prisebna za vrijeme razgovora s policijom, ali je u trenutku kada je bila svjesna da može ići doma izgubila svijest. Šef je pozvao hitnu pomoć. Na bolovanju je bila do kraja godine.

12. Tuženik, kao poslodavac, odgovara za štetu koju pretrpi radnik na radu, pri obavljanju svog radnog zadatka, po kriteriju objektivne odgovornosti (čl. 15 Zakona o zaštiti na radu) pa se odgovornosti može, u cijelosti ili djelomično, osloboditi samo u slučaju da dokaže da je šteta nastala zbog više sile, protupravnih djelovanja treće osobe, ili krivnjom samog zaposlenika (čl. 1067 Zakona o obveznim odnosima NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08, u daljnjem tekstu: ZOO).

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužiteljica nastradala na svom radnom mjestu, vlasništvo poslodavca tužiteljice kada je doživjela razbojništvo. Svjedoci su iskazali na način opisan u policijskome izvješću, stoga je sud nedvojbenim utvrdio kako tužiteljica ni na koji način nije doprinijela nastanku štetnog događaja. Tuženik kao poslodavac otklanja svoju odgovornost pozivajući se na odredbu čl. 1067. ZOO, a prema kojoj se imalac stvari oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Tuženik smatra da je oružana pljačka koju je izvela treća osoba radnja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti pa smatra da ne odgovara za nastalu štetu. Nije riječ o radnji treće osobe, koju tuženik kao poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći i otkloniti, jer tuženik nije poduzeo ništa radi zaštite svojih radnika i imovine od pljačke benzinske crpke, a što se u danim okolnostima, imajući na umu učestalost takvih djela, ne može smatrati nepredvidljivom okolnošću. Benzinska postaja je objekt u kojem je s obzirom na prirodu poslovanja notorno da poslodavac drži i gotov novac. Oružana pljačka benzinske postaje, u kojoj strada radnik – prodavač, s obzirom na prirodu poslovanja, je rizik posla kojeg poslodavac može predvidjeti i čije posljedice može izbjeći ili otkloniti. Budući je utvrđeno da tuženik kao poslodavac nije poduzeo nikakve mjere zaštite svojih djelatnika i imovine, iako je riječ o objektu koji zbog prirode poslovanja predstavlja rizik iz kojeg može proizaći šteta za radnike, sud je otklonio tvrdnju tuženika da postoje pretpostavke za njegovo oslobođenje od odgovornosti. Slijedom navedenog tuženik je, u cijelosti odgovoran za naknadu štete, koju tužiteljica trpi uslijed predmetnog štetnog događaja.

14. Kako bi utvrdio visinu tužbenog zahtjeva, u odnosu na sve utužene vidove štete, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Branki Vidrih, a posebno na okolnost uzročno-posljedične veze narušenog psihičkog zdravlja tužiteljice.

15. Iz medicinskog vještačenja proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila psihičku traumu radi koje se javila na pregled psihijatru i dijagnosticirana joj je akutna reakcija na stres, te potom Poremećaj prilagodbe i Anksiozno depresivni poremećaj. U štetnom događaju trpjela je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan u momentu stradavanja. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te blažeg do tri mjeseca.

Radi psihičkih smetnji iz kruga Poremećaja prilagodbe, tužiteljica u svakodnevnom životu ulaže pojačane napore u omjeru od 10% trajno.

16. Tužiteljica je prigovorila nalazu i mišljenju te se na navedeno vještak očitovao na način da je ustvrdio kako je tužiteljica pregledana od strane vještaka i isto tako je u obzir uzeta medicinska dokumentaciju koju je vještak imao na uvid. Sukladno uobičajenoj praksi, a na temelju ranije navedenog, ocijenila je strah i trajne posljedice. U cijelosti ostaje kod ocjene koju je dala u pisanom nalazu i mišljenju. U podnesku tužiteljice spominje se i procjena smanjenja, odnosno trajne posljedice čak i u omjeru od 50%, no napominje kako se akutna reakcija na stres i dijagnoza poremećajne prilagodne procjenjuje maksimalno u rangu od 5-15%. Tužiteljica je liječena ambulantno i kroz dnevnu bolnicu i smatra kako je ova ocjena koju je izrekla u pisanom obliku objektivna i realna. Ne može se sjetiti kada je u svojoj dugogodišnjoj praksi vještačenja ikome izrekla tako visoke trajne promjene, a da se nije radilo o teškim traumama mozga i posljedičnim psihoorganskim oštećenjima. Strah je procijenjen sukladno navedenom.

17. Sud je u cijelosti prihvatio psihijatrijsko vještačenje, jer je jasno i objektivno dano u skladu sa znanosti i pravilima struke.

18. Uzimajući u obzir karakter štetnog događaja, trajanje liječenja, trajanje i intenzitet pretrpljenog straha, osobna svojstva tužiteljice (zanimanje - trgovac), trajne posljedice koje će tužiteljica trpjeti u budućem životu, utjecaj koje će iste imati na svakodnevni život tužiteljice, te aktualnu sudsku praksu u sličnim slučajevima, primjenom propisa čl. 1100 st. 2 ZOO, sud je ocijenio da je primjerena novčana naknada s osnova povrede prava osobnosti tužiteljice u ukupnom iznosu od zatraženih 8.626,98 eura.

19. Obzirom da vještak nije ocijenio kako je tužiteljici bila potrebna tuža pomoć i njega za vrijeme bolovanja, u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se potražuje materijalna šteta od 663,61 euro.

20. Uvidom u Ugovor o radu tužiteljice utvrđeno je kako je osnovna plaće tužiteljice iznosila 4.950,00 kn bruto. Međutim, prema podacima iz obračunskih lista plaće tužiteljice ostvarenih prije štetnog događaja (list 223-228 spisa), proizlazi da je tužiteljica radila vikendima, blagdanima itd., pa je uz osnovnu plaću ostvarivala i dodatke na plaću za taj rad. Potencijalna plaća tužiteljice utvrđena je u visini prosječne plaće koju je tužiteljica ostvarila prije štetnog događaja. Prema podacima iz obračunskih lista plaće tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica od dijela siječnja do najmanje travnja 2019. godine bila na bolovanju (list 228-231 spisa), a za koje bolovanje je ostvarila naknadu plaće, pa ti mjeseci nisu adekvatni za izračun potencijalne plaće.

1 0

Slijedom navedenog, potencijalna plaća tužiteljice utvrđena je u visini prosječne plaće ostvarene za listopad, studeni i prosinac 2018. godine. Na osnovi podataka iz nalaza, razlika između plaće koju bi tužiteljica ostvarila kod tuženika da nije bila na bolovanju i ostvarene naknade plaće za bolovanje, u razdoblju od lipnja do prosinca 2019. godine, iznosi ukupno 1.598,81 EUR bruto, a koji iznos se sastoji od:

855,18 EUR na ime razlike doprinosa iz plaće i

743,62 EUR na ime neto razlike.

21. Nalazu i mišljenju vještaka Lidije Tkalec Gradinšćak prigovorio je tuženik osporavajući tražbinu na ime razlike plaće, i osporavao izračun temeljem tromjesečnog bruto prihoda, ističući kako se kod bolovanja uzima šestomjesečni prosjek plaća, a tužitelj je prigovorio kako nisu uračunata i ostala materijalna davanja. Vještak se očitovao na način kako se tuženik u podnescima od 04.12.2023. i 07.11.2024. očitovao da je tužiteljici u 2019. godini isplaćena jubilarna nagrada u iznosu od 1.000,00 kn i božićnica u iznosu od 2.000,00 kn. U spisu nema podataka o potencijalnim materijalnim pravima – niti nekim drugim, niti većim od isplaćenih. Neto i bruto iznosi razdvojeni su u osnovnom nalazu. U vezi prigovora tužene vještak se očitovao kako u nalazu nije obračunavana naknada plaće za vrijeme bolovanja, već je potencijalna plaća izračunavana u visini tromjesečnog prosjeka ostvarene plaće. Netočan je prigovor tuženika da je u nalazu navedeno da je tuženik dužan platiti doprinose za vrijeme bolovanja (na teret HZZOa).Taj navod tuženika je netočan, jer je na stranici 3 nalaza navedeno da HZZO plaća doprinos za mirovinsko osiguranje za 2. stup i to na naknadu koju isplaćuje HZZO. U tablici na stranici 3 nalaza iskazan je ukupan iznos koji je tužiteljica primila, kako od poslodavca, tako i od HZZO-a, te su sve te isplate tužiteljici uzete u obzir kod izračuna potencijalnog potraživanja tužiteljice.

22. Obzirom da je vještak otklonio prigovore stranaka, a tužitelj je potraživanje materijalne štete s osnova razlika između plaće koju bi tužiteljica ostvarila kod tuženika da nije bila na bolovanju i ostvarene naknade plaće za bolovanje, u razdoblju od lipnja do prosinca 2019. godine, uskladio sa nalazom i mišljenjem vejštaka podneskom od 2. kolovoza 2024.g, sud je istoj dosudio iznos od 1.598,81 euro zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki dospjeli a ne isplaćeni iznos svakog 15.og u mjesecu za prethodni mjesec na način opisan u izreci presude.

23. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 st. 1 ZOO po stopi pobliže određenoj kao u izreci.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a i na čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona.

Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, sastav podnesaka od 21.03.2022, 10.11.2022.g, 21.06.2023.g, 10.10.2023.g, 2.08.2024.g, zastupanja na roč. 12.05.2022.g, 16.09.2022.g, 09.03.2023.g, 17.11.2024.g, 16.05.2024.g, 07.11.2024.g, 13.03.2025.g sve po 100 bodova, ukupno 1300 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 2.600,00 eura na koji iznos 25% PDV ili 650,00 eura, sveukupno 3.250,00 eura. Obzirom da je tužiteljica uspjela sa 93,52 %, istoj je dosuđen iznos od 3.039,40 eura. Tužiteljici je dosuđen i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura, trošak pristupa vještaka na ročište 33,18 eura i trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 265,49 eura.Tako je tužiteljici dosuđen sveukupan parnični trošak u iznosu od 3.577,15 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđena pa do isplate.

1 1

25. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženoj je priznat trošak odgovora na tužbu 100 bodova, sastav podnesaka od 19.09.2022.g, 25.01.2023.g, 26.09.2023.g, 4.12.2023.g, 17.07.2024.g, 07.11.2024.g, zastupanja na roč. 22.03.2022.g, 12.05.2022.g, 16.09.2022.g, 09.03.2023.g, 17.11.2024.g, 16.05.2024.g, 07.11.2024.g, 13.03.2025.g sve po 100 bodova, ukupno 1500 bodova (vrijednost 1 boda = 2,00 eura), ili 3.000,00 eura na koji iznos 25% PDV ili 750,00 eura, sveukupno 3.750,00 eura.

Obzirom da je tužena uspjela sa 6,48 %, istoj je dosuđen iznos od 243,00 eura.

26.Tužiteljica je temeljem čl. 15 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođena od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Ivana Starčević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

Dna:

l. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika