Poslovni broj: Us I-1719/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, kao zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ŠO, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Marko Marković, odvjetnik u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 15, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03304300180, URBROJ: 341-99-05/3- 22-7752 od 31. ožujka 2023.

II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03304300180, URBROJ: 341-25-05/3-22-82584 od 29. studenoga 2022.

III. Tužitelju se priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, počevši od 13.11.2023.

IV. Nalaže se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Zagrebu, da u roku od 30 dana od dana dostave ove presude utvrdi iznos invalidske mirovine i odredi isplatu.

V. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju HO, OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.500,00 EUR, na ime troškova ovog upravnog spora u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03304300180, URBROJ: 341-25-05/3-22-82584 od 29. studenoga 2022. tužitelju se ne priznaje pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti.

2. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/22-01/03304300180 URBROJ: 341- 99-05/3-22-7752 od 31. ožujka 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv citiranog prvostupanjskog rješenja kao na zakonu neosnovana.

3. Tužitelj osporava rješenje tuženika jer smatra da je kod njega nastupio potpuni gubitak sposobnosti za rad. Smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno te da nije točno utvrđenje tuženika da je njegovo stanje dostupno liječenju u okviru zdravstvene zaštite. Ukazuje na svoje loše zdravstveno stanje prema medicinskoj dokumentaciji koju dostavlja tijekom spora, te predlaže provođenje medicinskog vještačenja na okolnost njegove radne sposobnosti. Smatra kako ispunjava uvjete za određivanje invalidske mirovine, slijedom čega predlaže poništiti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje te priznati tužitelju traženo pravo, sve uz naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj ponavlja žalbene navode, te smatra kako je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je izveo dokaz uvidom u spis predmeta i osporavano rješenje te je dana 1. listopada 2024. i 24. travnja 2025. proveo usmene i javne rasprave u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Tijekom spora, na prijedlog tužitelja, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku medicinske struke prim. dr. sc. Mariji Zavalić, stalnom sudskom vještaku medicine rada, koja je na prijedlog tužitelja dostavila dopunu nalaza i mišljenja - očitovanje od 26. siječnja 2025.

7. Na raspravi 24.4.2025. tužitelj navodi kako u odnosu na dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka prigovara samo u dijelu utvrđenja datuma djelomične nesposobnosti za rad, dok je u ostalom dijelu suglasan sa istim. Smatra kako dopunsko očitovanje ima logički nedostatak u dijelu gdje sudski vještak utvrđuje da je završetak rehabilitacije bio 16. ožujka 2023. i da se ne očekuje poboljšanje u budućnosti, a da je kao dan trajnih promjena utvrđen kasniji datum 13. studenog 2023., kojim je samo trajno stanje kod tužitelja potvrđeno. Nema dokaznih prijedloga u odnosu na navedeni prigovor. Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora prema troškovniku koji predaje u spis, u ukupnom iznosu od 5.500,00 EUR.

8. Na raspravi 24.4.2025. tuženik ostaje kod odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Suglasan je sa nalazom i mišljenjem vještaka. Nema daljnjih dokaznih prijedloga. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz spisa tuženika Sud nalazi da je u provedenom upravnom postupku, pokrenutom po prijedlogu izabranog doktora medicine od 27.5.2022., utvrđeno da su promjene u zdravstvenom stanju tužitelja još uvijek dostupne liječenju, slijedom čega nema osnova za priznanjem traženog prava iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13 -115/18, dalje: ZOMO).

11. Spornim se ukazuje da li tužitelj s obzirom na svoje zdravstvenog stanje ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu.

12. Tužbenim navodima i medicinskom dokumentacijom koju dostavlja tijekom spora, tužitelj dovodi u pitanje utvrđenja iz nalaza i mišljenja ovlaštenih vijeća vještaka, jer smatra kako ima osnova utvrditi da je kod njega nastupio gubitak radne sposobnosti. Predlaže na tu okolnost provesti vještačenje po ovlaštenom vještaku medicinske struke.

13. Nalazeći da su tužbenim navodima dovedena u pitanje utvrđenja tuženika iz osporavanog rješenja, a kako se radi o činjenici za utvrđivanje koje je potrebno stručno liječničko znanje, ovaj Sud je usvojio prijedlog tužitelja, te je rješenjem posl. broj: UsI- 1719/23-10 od 10. listopada 2024. odredio da će se izvesti dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prim. dr. Mariji Zavalić, stalnom sudskom vještaku medicine rada, uz određivanje zadatka vještaku da sukladno priležećoj medicinskoj dokumentaciji, te drugim ispravama u spisu utvrditi da li je kod tužitelja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastupilo smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO, te ukoliko su kod tužitelja ista stanja nastupila, da se vještak očituje u kojem trenutku su nastupila.

14. Sudski vještak je ovom Sudu dana 24. studenog 2024. dostavio vještačenje u kojem opisuje zdravstveno stanje tužitelja, navodi struku i poslove kojima se bavi, te citira sve isprave priložene spisu koje je uzeo u obzir, kao i ukupnu medicinsku dokumentaciju.

14.1 Vještak navodi kako je tužitelj, koji je zadnje poslove radio kao vozač taksija, liječen na neurološkom odjelu od 31.8.2022. do 1.9.2022., zbog ponovnog cerebrovaskularnog inzulta. Otpušten je sa liječenja sa znakovima ljevostrane hemipareze, koja se oporavila djelomično, ne u potpunosti. Operativno je liječen u KBC Zagreb, Klinici za neurologiju od 20.12.2022. do 24.12.2022. zbog ranije verificirane listeze L5 kralješka. Nakon operativnog zahvata provedena je stacionarna fizikalna terapija u SB Krapinske toplice, da bi po rehabilitaciji stanje bilo nešto bolje, a pokretljivost LS kralježnice i dalje reducirana uz bolove.

14.2 Obzirom na trajna oštećenja zdravlja zbog dva cerebrovaskularna inzulta te prolaznih moždanih ishemija u nekoliko navrata, sudski vještak navodi da je tužitelj trajno nesposoban za upravljanje taksijem ili bilo kojim drugim vozilom u svrhu obavljanja poslova za poslodavca ili samostalno. Sudski vještak navodi da je tužitelj sposoban obavljati administrativne poslove iz okvira svog zvanja, uz slobodan ritam rada (da može ustati i prošetati kod pojave bola u kralježnici).

15. U odgovoru na nalog suda sudski vještak iznosi mišljenje da je kod tužitelja zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti.

15.1 Prema mišljenju sudskog vještaka kod tužitelja je djelomični gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO nastupio 13.11.2023. godine, kada su liječenjem na neurologiji potvrđene sve opisane trajne promjene zdravstvenog stanja što se tiče posljedica moždanog udara i ishemije mozga, te funkcionalna oštećenja koja su trajna posljedica bolesti LS kralježnice i unatoč operativnom zahvatu.

16. Po očitovanju tužitelja iz podnesaka od 27. prosinca 2024., sudski vještak je 30. siječnja 2025. dostavio dopunu nalaza i mišljenja – očitovanje na prigovore tužitelja, u kojoj pojašnjava svoj nalaz i mišljenje.

17. Sukladno navedenom, sudski vještak ostaje kod ocjene da kod tužitelja postoji djelomični gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO, s time da dodatno pojašnjava okolnosti i razloge iz kojih je kao datum priznanja prava uzeo datum 13. studenog 2023., a ne raniji datum.

18. Po pribavljenoj dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka, Sud je tako sačinjenom nalazu i mišljenju vještaka poklonio povjerenje, jer smatra da je isto jasno i obrazloženo, te je sastavljeno objektivno i vjerodostojno u skladu s pravilima struke, na temelju ukupne medicinske dokumentacije spisa.

18.1 S istim nalazom i mišljenjem je suglasan i tuženik s obzirom da viši vještak specijalista Zavoda za vještačenje ujedno potvrđuje da je kod tužitelja nastao djelomični gubitak radne sposobnosti zbog bolesti, te je ujedno suglasan sa datumom utvrđenja invalidnosti kod tužitelja sa danom 13.11.2023.

19. Stoga Sud ocjenjuje da je sudski vještak uz primjenu kriterija iz citiranih odredbi ZOMO, u ovom sporu pravilno utvrdio da su promjene u zdravstvenom stanju tužitelja dovele do djelomičnog gubitka radne sposobnosti.

20. U odnosu na prigovore tužitelja, Sud nalazi da je primjenom članka 39. st. 1. ZOMO sudski vještak pravilno utvrdio datum nastanka invalidnosti kod tužitelja.

20.1 Naime, sudski vještak pojašnjava kako dok god postoji mogućnost da liječenjem dođe do poboljšanja zdravstvenog stanja posljedice se ne ocjenjuju trajnima; također posljedice se ne ocjenjuju trajnima dok dijagnostičkim postupkom nije sigurno utvrđeno da liječenje ne može poboljšati zdravstveno stanje, a da li je taj trenutak nastupio ili ne utvrđuje se posebnom dodatnom obradom koju preporučuju specijalisti određene specijalnosti, u čijoj je domeni liječenje bolesti i ozljeda i njihovih posljedica.

20.2 Sudski vještak u dopuni nalaza i mišljenja pravilno ukazuje da tužitelj u svojim prigovorima u odnosu na utvrđeni datum invalidnosti nije citirao cijela mišljenja na koje se pozvao (što po vještaku nije ni čudno jer tužitelj nije liječnik). Nadalje, vještak detaljno i argumentirano s medicinskog stajališta odgovora na prigovore tužitelja, te iznosi kako upravo iz nalaza na koje se tužitelj poziva i dalje proizlazi da tužiteljevo liječenje nije bilo završeno, odnosno da dok u svrhu liječenja traje fizikalna terapija nije zadovoljen uvjet iz članka 39. st. 1. ZOMO.

20.3 Stoga Sud prihvaća mišljenje sudskog vještaka kako se sukladno članku 39.st. 1. ZOMO, danom kontrolnog pregleda tužitelja 13. studenog 2023. oštećenje funkcija lokomotornog sustava može smatrati trajnim, te je isti datum trebalo uzeti kao datum utvrđenja trajnih promjena lokomotornog sustava kod tužitelja, odnosno dan kada se više ne očekuje poboljšanje.

21. Temeljem tako sastavljenog nalaza i mišljenja, kao i detaljnog osvrta na prigovore tužitelja, Sud je utvrdio da je sukladno članku 39. ZOMO i Uredbi o medicinskom vještačenju, kod tužitelja nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti, uz kontraindikacije za rad na navedenim poslovima, sa datumom kojeg je utvrdio sudski vještak objektivnom analizom dokumentacije spisa predmeta.

22. Kako je temeljem provedenih dokaza u ovom sporu Sud našao da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje, odnosno da je tuženik iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o činjenicama, što je dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava, to je Sud poništio osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje (točka I. i II. izreke), dok prema dokumentaciji spisa proizlazi da tužitelj ispunjava uvjet godina života i dužine staža za priznavanje prava, prema odredbi članka 56. stavak 1. ZOMO, slijedom čega je s obzirom na utvrđeni dan nastanka invalidnosti kod tužitelja, temeljem članka 117. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

23. Kod određivanja mirovine, nadležno prvostupanjsko tijelo uzet će u obzir podatke kojima raspolaže za izračun mirovine, te će utvrditi iznos i odrediti isplatu, kako je to naloženo točkom IV. izreke presude.

24. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora na ime zastupanja po odvjetniku i plaćenog predujma troškova za vještačenje po sudskom vještaku, ovaj Sud je primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, a s obzirom na uspjeh u ovom sporu, odredio da je njegov zahtjev opravdan u odnosu na trošak sastava tužbe i obrazloženog podneska od 27.12.2024. (dostavljenog po pozivu suda za očitovanjem), te zastupanja na dvije rasprave (održane 1.10.2024. i 24.4.2025.).

24.1 Tužitelj je troškovnikom predanim na raspravi 24.4.2025. (stranica 293 spisa) za svaku od tih radnji tražio iznos od 1.000,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost (PDV), odnosno ukupno 5.000,00 EUR, što je u skladu s Tbr. 23. točka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa). Nadalje, osnovano tužitelj potražuje i trošak uplaćenog predujma na ime provedenog vještačenja (350 EUR) i predujam za dopunu istog nalaza i mišljenja (150 EUR), odnosno ukupno u iznosu od 500 EUR, što čini opravdanim ukupni traženi trošak tužitelja u iznosu od 5.500,00 EUR (5.000 EUR + 500 EUR).

24.2 U odnosu na prigovor tuženika da je neosnovano tužiteljevo potraživanje troška ovog spora jer niti bilo potrebno niti voditi ovaj spor, već je tužitelj mogao podnijeti novi zahtjev, ovaj Sud smatra da se tužitelju ne može ograničiti pravo na pristup sudu i utvrđivanje bitnih činjenica u odnosu na pravo tužitelja, te s tim u vezi priznati nastale, opravdane troškove vođenja ovog spora.

24.3 S tim u vezi Sud napominje da je tuženik imao mogućnost u odgovoru na tužbu ili tijekom spora, a nastavno na dokumentaciju koju dostavlja tužitelj, priznati tužbeni zahtjev (članak 102. ZUS-a), odnosno postupiti po tužbenom zahtjevu (članak 103. ZUS-a) ili sklopiti sudsku nagodbu o predmetu spora (članak 166. ZUS-a), međutim nije tako postupio, pa Sud ne može prihvatiti argumentaciju da je vođenje ovog spora i okončanje ovog spora presudom bilo nepotrebno.

24.4 Stoga je na temelju članka 147. st. 1. i članka 148. st. 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.

DNA:

1. Odvj. Marko Marković – putem e komunikacije

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba – putem e komunikacije

3. U spis