Posl. br. P-596/2023-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji tog suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZA, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupane po pun Marku Ferri, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. HA, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], 2. KA, (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], obje zastupane po pun iz ZOU Ferenčić i Liebhardt, odvjetnicima iz Crikvenice, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 18. ožujka 2025. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice, tuženih i punomoćnika tuženih, dana 24. travnja 2025., javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica VA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine koja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Novi Vinodolski, dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], označena kao oranica sa trsjem krasa u dolcu, površine 583,00 m2, u cijelosti.

2. Utvrđuje se da je tužiteljica VA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ove presude, ovlaštena ostvariti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini pobliže označenoj u točki 1. izreke ove presude, na svoje ime te u svoju korist, a koju su uknjižbu tuženice HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužne trpjeti.

3. Nalaže se tuženicima HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici LA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplate prouzročeni parnični trošak, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu koja teče na isti iznos, od dana presuđenja do dana konačne isplate, po stopi koja odgovara, za svako polugodište, uvećanju kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženima prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.938,28 EUR-a, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 28. lipnja 2023. godine, u bitnome, navodi da su tuženice formalno uknjižene u kao vlasnice nekretnine koja dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao k. č. [katastarska čestica], oranica sa trsjem krasa u dolcu, površine 583,00 m2, svaka u 1/2 idealna dijela. Tužiteljica je, zajedno sa svojim pravnim prednicima, samostalni i neposredni posjednik, ali i stvarni vlasnik, naprijed označene nekretnine, koju je njezin djed UA, kupio od pravnog prednika ranije uknjiženog zemljišnoknjižnog ovlaštenika JA i to od njegova djeda pok. CA, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća. Pritom, tužiteljicu i njezine pravne prednike nije nitko nikada ometao u izvršavanju vlasničko pravnih ovlasti i u izvršavanju neposrednog i samostalnog posjeda prijepora i to od pedesetih godina prošlog stoljeća, koja je na istoj držala stoku, perad - kokošinjac, drva za ogrijev, građevinski materijal i sl. Prije dvadesetak godina, tužiteljica je izgradila obiteljsku kuću na susjednoj parceli k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prijepor je nastavila koristiti na naprijed opisani način, pri čemu je prijepor u naravi ograđeni dio okućnice njezine obiteljske kuće. Stoga, imajući u vidu da formalni upis u zemljišnu knjigu, te stvarno vlasničko stanje nije bilo usklađeno, tužiteljica je dana 5.3.2018. ustala tužbom pred naslovnim sudom, radi utvrđenja prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na temelju pravomoćne presude naslovnog suda poslovni br. P-976/19, od dana 12.5.2021., u cijelosti je usvojena tužba i postavljeni tužbeni zahtjev, pa je tužiteljica utvrđena vlasnikom predmetne nekretnine, u cijelosti. Po pravomoćnosti naprijed označane presude, utvrđeno je da su tuženice ustale tužbom, dana 3.7.2019., radi utvrđenja da su vlasnice, na temelju dosjelosti, većeg broja čestica u [adresa], između kojih i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na temelju presude naslovnog suda poslovni br. P-2376/19, od dana 17.2.2020., u cijelosti je usvojena tužba i postavljeni tužbeni zahtjev tuženica, to su potonje, prije pravomoćnosti naprijed označene presude kojom je vlasništvo utvrđeno u korist tužiteljice, zatražile i ostvarile uknjižbu prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, uvidom u razloge potonje odluke, moguće na objektivan način utvrditi da je predmetna odluka donesena na temelju priznanja, radi čega uređujući sudac nije imao priliku izaći na lice mjesta te utvrditi stvarno stanje stvari da tuženice nisu posjednice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Naime, u skladu s naprijed iznesenim, tuženice i/ili njihovi pravni prednici nisu imali posjed k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posljednjih 70 godina, a posjed nemaju niti dan danas, obzirom da je predmetna čestica dio ograđene okućnice tužiteljice. Imajući u vidu da tužiteljica nije imalo mogućnost uknjižiti svoje pravo vlasništva na temelju pravomoćne presude naslovnog suda poslovni br. P- 976/19, od dana 12.5.2021., to je ista podnesla prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dana 23.12.2021., ali je takav prijedlog odbijen na temelju rješenja naslova poslovni br. Z-6801/2023, od dana 29.3.2023. Imajući u vidu da tužiteljica nema mogućnost uknjižbe svojeg prava vlasništva na temelju pravomoćne presude naslovnog suda poslovni br. P-976/19, od dana 12.5.2021., a samostalni je i neposredni posjednik prijeporne nekretnine, zajedno sa svojim pravnim prednicima, već više od 70 godina, u kojem razdoblju joj nitko nije osporio njezino pravo vlasništva, to ista ima valjani pravni interes ustati tužbom u ovoj pravnoj stvari protiv tuženica. Dakle, tužiteljica je, zajedno sa svojim pravnim prednicima, u neprekidnom, samostalnom i poštenom posjedu naprijed označene nekretnine u trajanju dužem od 70 godina, to je pravo vlasništva, u smislu čl. 159. st. 3. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, stekla temeljem zakona – dosjelošću. Slijedom svega naprijed navedenog, a radi usklađenja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem tužitelj predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese odluku na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. U svome odgovoru na tužbu tužene osporavaju da bi tužiteljica stekla vlasništvo nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Da tuženice nisu samo formalno uknjižene kao vlasnice prijepora nego su one i stvarne vlasnice te parcele, a tužiteljica nije samostalni i neposredni posjednik, a ponajmanje stvarni vlasnik predmetne nekretnine. Tužiteljica vrši neke posjedovne čini na predmetnoj neketnini međutim isključivo po dozvoli tužiteljica, odnosno njihovog prednika. Dakle, tužiteljica nikada nije mogla, niti će moći, steći vlasništvo predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina nikada nije bila ograđena, već ju je tužiteljica ogradila istodobno s pokretanjem ovog postupka. Dapače, upravo između parcele na kojoj je kuća tužiteljice i predmetne parcele postoji stari suhozid koji je oduvijek bio međaš. Tužiteljica navodi kako je predmetnu nekretninu njezin pravni prednik (djed) UA „kupio od pravnog prednika ranije uknjiženog zemljišnoknjižnog ovlaštenika - JA i to djeda potonjeg – pok. CA početkom pedesetih godina prošlog stoljeća“. Kao i da je kasnije svoje pravo vlasništva utvrdila neprovedivom sudskom presudom. Tužene osporavaju gornji navod jer tužiteljica ne raspolaže tim kupoprodajnim ugovorom, JA nema nikakve rodbinske veze sa DA rođ JA i nije njezin zakonski nasljednik, CA nikada nije bio niti vlasnik niti posjednik predmetne nekretnine, pa UA nije niti mogao kupiti od njega nešto što nije bilo njegovo. Sporna nekretnina oduvijek je u vlasništvu obitelji koja je u [adresa] poznata kao „Smrtići“. DA rođ. CA i njen suprug NA i kada su odselili u Port Said nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ostavili su rođaku TA, pa tako i spornu nekretninu. TA imao je kćerku ZAG i sina RA. Imovina je raspoređena između djece na način da je RA dobio kuću u [adresa], a ZAG zemlju u [adresa]. Upravo je ZAG ta koja je sada pok. EA – ocu tužiteljice dala dozvolu da koristi predmetnu parcelu i to na način da mu je dopustila da ju kosi i da na njoj sakuplja sijeno za blago koje je on držao na nekom drugom mjestu. Čak i za vrijeme dok je EA koristio parcelu, istu su obilazili ZAG osobno, ali i tužene, kao djeca, (u to vrijeme tamo je bila i smokva koja se brala). EA ne samo da je koristio parcelu po dozvoli već je istu i „plaćao“ i to u naturi odnosno na način da je prvo ZAG, a nakon njezine smrti 2- tuženoj osobno nosio sir kao naknadu za korištenje zemlje. Tužiteljica je znala da njezin otac predmetnu parcelu koristi po dozvoli tuženica odnosno prednice tuženice, a čak su joj tužene i nudile da kupi tu parcelu od njih, što sve mogu potvrditi brojni svjedoci. Tuženice su u više navrata usmeno upozoravale tužiteljicu da se makne s njihove parcele, a izvršile su i prijavu Gradu Novom Vinodolskom. No čak i da tužena nije znala da je njen otac koristio spornu parcelu po dozvoli prednica tuženica, period od smrti njenog pok. oca pa do dana podnošenja tužbe nije joj dostatan da bi ista stekla pravo vlasništva dosjelošću. ZAG imala je kćerku SA (majku tuženica) i sina ČA koji je umro prije nje i bez djece, stoga je ZAG nasljedila u cijelosti OA. SA je sve svoje nekretnine, pa tako i spornu, darovala svojim kćerkama, ovdje tuženicama.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7- 13 spisa), presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. P-976/2019 (list 15-17 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 19 spisa), kopiju katarskog plana od 02. studenoga 2023. godine (list 20 spisa), fotografije (list 21-30 spisa), presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. P-2376/2019 (list 31-34 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 35-36 spisa), prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka (list 37-39 spisa), rješenje Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. Z-6801/2023 (list 40-41 spisa), službenu bilješku (list 56 spisa), izjavu (list 57 spisa), darovni ugovor (list 58 spisa), izvadak iz matice umrlih (list 59-60 spisa). Sud je tijekom postupka proveo i uviđaj na licu mjesta dana 14. lipnja 2024. godine, uz sudjelovanje vještaka mjerničke struke Jasmine Jurinčić koji je potom dao svoj pisani nalaz i mišljenje. U tijeku postupka proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ĆA, JA, FA, PA, ĐA, ŠA, IA, AA i GA, te tužiteljice i tuženih kao parničnih stranaka. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem ŽA, MA, HAG i BA obzirom su stranke odustale od prijedloga da se isti saslušaju.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 7- 13 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem [adresa] u dolcu, površine 162 čhv, 583 m2, te su kao vlasnice upisane ovdje tužene, svaka u ½ dijela, temeljem presude na temelju priznanja ovoga suda posl. br. P-2376/2019, od 17. veljače 2020. godine, a ranije je kao vlasnik bila upisana DA, rođena JA, Novi. Nadalje, pod Z-12850/2021, zabilježen je odbijeni prijedlog ovdje tužiteljice, radi uknjižbe prava vlasništva.

5. Uvidom u presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. P- 976/2019, od dana 12. svibnja 2021. godine (list 15-17 spisa) je utvrđeno da se JA, iz [adresa], kao nasljednik DA, rođene JA oglušio na tužbu, te se navedenom presudom ovdje tužiteljica utvrđuje vlasnicom k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem krasa u dolcu, površine 583,00 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 19 spisa) je utvrđeno da je u isti upisana k. č. br. [katastarska čestica], gradilište, površine 153 čhv, 550 m2, te je kao vlasnica upisana ovdje tužiteljica.

7. Uvidom u kopiju katarskog plana od 02. studenoga 2023. godine (list 20 spisa) je razvidan oblik i položaj prijeporne k. č. br. [katastarska čestica], te se ista nalazi uz k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Uvidom u presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. P-2376/2019 od dana 17. veljače 2020. godine, pravomoćne od dana 24. ožujka 2020. godine (list 31-34 spisa) je utvrđeno da je tužena ZF priznala tužbeni zahtjev, te su tužiteljice HA i HF, utvrđene vlasnicama između ostalog i k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem [adresa] u dolcu, površine 583,00 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (list 35-36 spisa) je utvrđeno da je k. č. [katastarska čestica] „Dolac“ – pašnjak – 583 m2 u osnutku katastra 1954. godine upisana je u posjedovni list 441 na posjednicu KF, udova Z, rođ. H, [adresa]. Iskazom promjena 225/62 k. č. [katastarska čestica] „Dolac“ – pašnjak – 583 m2 prelazi u novi posjedovni list 1175 na posjednika Općenarodna imovina Novi, no katastar nekretnina ne posjeduje akt temeljem kojeg se ta promjena dogodila. Popisom promjena 296/2021 u predmetu KLASA: UP/I 932- 07/2021-03/205 a na temelju zahtjeva stranke i Izvatka iz zemljišne knjige,(Broj Zk uloška: [broj ZK uloška]) k. č. [katastarska čestica] „Dolac“ – pašnjak – 583 m2 prelazi u novi posjedovni list 7062 na posjednike 1. HF, [adresa] u ½ dijela, te 2. VF, [adresa] u ½ dijela.

10. Uvidom u prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka (list 37- 39 spisa), te rješenje Općinskog suda u Crikvenici, posl.br. Z-6801/2023 od dana 29.3.2023. (list 40-41 spisa) je utvrđeno da obzirom tužiteljica nije mogla uknjižiti svoje pravo vlasništva na temelju pravomoćne presude naslovnog suda poslovni br. P-976/19, od dana 12.5.2021., to je ista dana 23.12.2021. podnijela prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], protiv protustranaka ovdje tuženih, koji je prijedlog je odbijen.

11. Uvidom u službenu bilješku Grada Novi Vinodolski (list 56 spisa) je utvrđeno da je ista sačinjena po gradonačelniku LF, dana 20. veljače 2024. godine, te se istom potvrđuje da je gđa HA, usmeno prijavila problem komunalnog nereda, odnosno držanja domaćih životinja na zemljištu u njezinu vlasništvu predio [adresa], na području grada [adresa] tijekom 2023. godine, nakon čega su komunalni redari započeli postupak uklanjanja životinja protiv počinitelja tog prekršaja.

12. Uvidom u darovni ugovor (list 58 spisa) je utvrđeno da je isti sklopljen između ZF kao darovatelja, te HA i HF kao daroprimaca, u Đakovu, dana 12. svibnja 2014. godine, te kojim darovateljica daruje između ostalih i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovdje tuženima, te iste stupaju u posjed predmetnih nekretnina.

13. Uvidom u izvadak iz matice umrlih (list 59-60 spisa) je utvrđeno da je UF, rođena DA, rođena dana **.**.1914. u [adresa], od oca ČA i majke K, rođene V, preminula dana **.**.2002..

14. Saslušana kao svjedok JF u svome iskazu navodi da su njen suprug i ona u blizini kupili teren za izgradnju njihove obiteljske kuće 1980. godine i zna da je u to vrijeme prijepor koristio prednik tužiteljice, njezin otac, imena EA ili CF. Kad su se doselili u kuću tokom 90-ih prijepor je nastavila koristiti tužiteljica. Da nikada nije vidjela tužene na prijeporu, niti je čula da bi oni njoj bilo što osporavali. Kroz cijelo to vrijeme tužiteljica je na prijeporu imala štalu i tamo je držala koze, svinje, magarce, krave i tamo su stavljali drva, a sada su tamo kokoši i drva i isti nadalje koristi tužiteljica. Da II. tuženu poznaje, a I. tuženu je možda vidjela, ali ne zna da je to ona, međutim niti jednu, niti drugu nije vidjela da bi prošetale tom ulicom. Da je prijepor ograđen, postoji žica od kada oni to koriste. Da je uvijek bila u dobrim odnosima s EA, ali nisu pričali kako je to stekao.

15. Saslušan kao svjedok DF, susjed tužiteljice, u svome iskazu navodi da mu tužiteljica rekla da se vodi spor u vezi njezine okućnice obzirom su se pojavili neki koji tu nisu nikad dolazili, niti ih je on ikada vidio. Tu kuću s okućnicom je prije koristio njezin otac kojeg je ona naslijedila i danas to tužiteljica koristi, ona se je i ogradila. Na prijeporu postoji štala koju je sagradio otac tužiteljice i on je tu držao krave, imao je kokošinjac i drva, a tako je i danas. Da ne zna točno kada se ogradila jer nije za time išao, po njemu sigurno 3 do 7 godina i da im tuđe blago ne bi dolazilo, ali zna da je njezin suprug zidao zidove i stavljao žicu.

16. Saslušan kao svjedok JA u svome iskazu navodi da se radi o komadiću zemlje, negdje na [adresa], s time da otprilike zna di se to nalazi. Da po njemu njegov djed CA nije prodavao tu zemlju, obzirom postoji više CA, odnosno u [adresa] postoji 13 obitelji CA, moguće da je ovo pripadalo L. Da poznaje stranke ovog postupka, radi u školi i volio bi ostati u dobrim odnosima sa svima, a nije poznavao ZAG.

17. Saslušan kao svjedok FA u svojemu iskazu navodi da je prije jedno 7 do 8 godina pitao II. tuženu da mu da prijepor u najam, a obzirom je u to vrijeme imao namjeru seliti svoje pčele koje drži u [adresa] u [adresa] i tada mu je ona rekla da mu ne može isto dati u najam obzirom njoj NF redovito plaća najam za prijepor i to u siru. Da je NF preminuo prije otprilike 3 do 4 godine, sa preko 70 godina, a ne zna od kada je koristio prijepor. Da je inače U, te koliko mu je poznato taj se predio zvao Smrtićev dolac i baka od tuženih je to njima ostavila. Da je poznavao NF, [adresa] je malo mjesto, nije ga sretao na prijeporu. Da je razgovarao s njim o prijeporu kada mu je ispričao svoj slučaj i on mu je rekao ne, ne da to on koristi, ali mu nije spominjao da bi to bilo njegovo i da je on to kupio, on mu je rekao da je on tu u najmu, da joj da godišnje jedan ili dva sira, na ime najma. Da je prijepor jedno 5 do 6 m širok, te 100 m dugačak i isti ima po njemu 500 ili 600 kvadrata, ali ne zna što se nalazi na predmetnoj parceli, da je u blizini kuća tužiteljice. Da ne zna da li je ograđen, da tu nije dugo prolazio, iako njegova strina ima komadić zemlje tamo negdje.

18. Saslušana kao svjedok ĐA u svome iskazu navodi da je rođena u [adresa] i cijeli život živi na istoj adresi koja se nalazi južno u odnosu na kuću tužiteljice, a njezini roditelji su joj susjedi s istoka. Da su se kao djeca uvijek igrali na tim livadama na kojim su sada izgrađene kuće. Na prijepornoj livadi nalazila se štala sa pripadajućim objektima i tamo su roditelji tužiteljice u sjenarnici držali krave, prasce kokoši, psa, te su imali posebno sjenaricu sa sjenom i to se sve nalazi u odnosu na kuću tužiteljice iza njezine kuće, a tamo su se držala i drva. Predmetne livade protežu se sve do stazice i onda idu druge parcele koje su postavljene na suprotan način od ovih tj. jedne su postavljene vodoravno, a druge nakon stazice okomito. Da tužiteljici nitko nije osporavao pravo vlasništvo prijepora, niti je to čula, niti je vidjela koga izuzev njezinih roditelja i pokojne bake i djeda tužiteljice koji su na prijeporu imali štale, a oni su imali svinjac preko puta. Da se danas na prijeporu nalazi kuća i iza kuće tužiteljice nalaze pripadajući objekti na kojima su drva i tamo drži psa. Da je njihova osobna stvar otkuda su roditelji tužiteljice stekli prijepor, da samo zna da su oni tu livadu oduvijek koristili zajedno sa pokojnim ŠA i TF, roditeljima oca tužiteljice. Da je na drugoj fotografiji na stranici 77 ta livada o kojoj je iskazivala, od kuće tužiteljice do putića i tu se nalazila štala, sjenarnik i slično. Da predmetna parcela nije ograđena, sa istočne i zapadne strane postoje nekakve ograde, a sjeverne strane ista nije ograđena jer je tamo put. Da joj nije poznata osoba ZAG, da na prijeporu nije viđala tužene odnosno njihove roditelje, niti joj je poznata osoba imena RF.

19. Saslušan kao svjedok PA u svome iskazu navodi da je u periodu od 2012. do 2022. godine radio kao pomoćni komunalni redar u gradu [adresa] s time da bi 6 mjeseci radio, a 6 mjeseci bio na Zavodu za zapošljavanje. Da je bio dva tri puta tamo na uviđajima, prvo kad je gospođa IA zatvorila cestu tvrdeći da je to njezina, drugi puta kada je gospođa IA sagradila kokošinjac u prvoj zoni, na rubu sa spornom česticom i misli da je taj kokošinjac i dan danas tamo. Vezano za ovu česticu bio je s komunalnim redarom EF kada je došla prijava tuženih Gradu zbog veće količine smeća na istom pa je tu grad odnosno EF naplatio kaznu, odnosno brat tužiteljice je platio kaznu navodeći da je on napravio to smeće. Po njemu je on plativši kaznu priznao da je to stavio na tuđe ali ne zna kada je kazna izdana jer je tada bio doma. Da su tamo bile kante, komadi ormara i drugog namještaja, uglavnom hrpa smeća. Da ne zna tko je vlasnik te parcele, tj. čuo je zbog ovog spora da je to u vlasništvu tuženika, a da tužiteljica tvrdi da je to njezino. Da su tužene dolazile u Grad vezano za ovo pa im je čak gradonačelnik LF rekao da će im biti svjedok. Da prijepor nije bio ograđen kada su dolazili, ali sada je, tj. šikara je ograđena sa žicom za kokošinjce, a što nije bilo kada su bili tamo.

20. Saslušan kao svjedok IA u svome iskazu navodi da se radi o terenu do njih, da se doselio u kuću pokojnog tasta 1988. godine i tada je na prijeporu bila štala i obitelj njegove supruge je isti koristila sveukupno sada 40 do 50 godina. Da su na parceli do napravili svoju kuću, a prijepor je oduvijek bio ograđen, te je povremeno znao popravljati ogradu. Nikada nije nikog drugog vidio na prijeporu, pa tako ni tužene. Danas se na prijeporu nalazi štala koja je bila kao i nekada, kokoši, trupci i drva. Dok nisu saznali za presudu u korist tuženih im nitko nije osporavao pravo na prijepor, nitko se nikada nije pojavljivao. Prijepor je ograđen 30 - ak godina i kada bi isto bura srušila tast i on bi to popravljali, prije je to bilo omeđeno žicom na drvenim stupovima, a kasnije je on stavio stupove od armiranog željeza i mrežu i to se nalazi na završnoj strani parcele. Da postoje dva ulaza na istu i to sa ceste. Da mu nije poznato da bi djelatnici Grada Novi Vinodolski odnosno komunalni redari što intervenirali vezano za prijepor. Da poznaje II. tuženu i njenog supruga, a I. tuženu i njenog supruga iz viđenja s time da s njima nije pričao o prijeporu.

21. Saslušan kao svjedok ŠA u svome iskazu navodi da živi po prilici 100 m dalje i počeo je kuću graditi 70-ih. Zna da se radi o terenu koji se nalazi u Novoj Krasi, u odnosu na kuću tužiteljice sa desne strane se nalazi zid za koji ne zna čiji je i iza toga se nalazi taj teren. Da je otac tužiteljice CF tamo držao krave, kokoši i drva i to je tako stajalo dugo godina s time da danas baraka i dalje postoji i da brat tužiteljice tamo drži kokoši. Da na prijeporu nije vidio tužene, niti zna tko je vlasnik prijepora. Da je CF preminuo po prilici prije 4 do 5 godina, te na toj parceli nakon smrti SF tužiteljica ima drva a brat njezin isto. Da se na istu može ući na dva mjesta, sa asfaltirane ceste ali i od iza, u biti se može napraviti krug oko prijepora.

22. Saslušan kao svjedok AA u svome iskazu navodi da se radi se o parceli katastarske oznake 1580 u vlasništvu ovdje tuženih, a koji se nalazi na predjelu [adresa], koji u [adresa] nazivaju Smrtićev dolac. Predmetna parcela počinje na asfaltiranoj cesti koja vodi na [adresa] i približne širine je 6 m, a dužine 100 m. Prijepor graniči sa nekretninom tj. kućom i okućnicom tužiteljice, ali je od iste ograđena zidom cijelom svojom duljinom s time da je na dijelu kameni zid, a u drugom dijelu novi zidani zid. Sam prijepor obrastao je u korov i na njemu su kokoši, a sve što se na njemu nalazi je navodno od tužiteljice koju nikada nije vidio tamo, kao niti nikog drugog od njezinih. Na prijeporu se nalaze dvije trule barake i krupni otpad i to u velikom količinama, primjerice stare stolice, veš mašine i slično. Prijepor je ranije koristila ZAG, rođena DA, baka tuženih koja je preminula prije 22 godine i koja je ostavila prijepor u trajno vlasništvo tuženima. Ista je za života iznajmljivala prijepor SF u poljoprivredne svrhe, te je on to redovito plaćao u siru i to jedan sir godišnje, te su tužene po smrti bake nastavile njemu to iznajmljivati po istoj cijeni. CF preminuo je po prilici prije 5 godina i tada je prijepor nastavila koristiti tužiteljica, dok joj tužene to nisu zabranile zbog toga što nisu više imale interes to iznajmljivati. Tužene su odustale od iznajmljivanja zato jer se za prijepor u lipnju 2021. godine zainteresirao kupac ČF, građevinar s područja [adresa], pa su se njih dvije dogovorile za prodaju jer je on htio tamo držati materijal međutim kako je on uvjetovao cijenu koja je bila niska obzirom se radi o poljoprivrednom zemljištu do toga nije došlo. Isto tako za prijepor je bio zainteresiran KAG koji je tamo želio držati svoj brod, pa su ga tužene zadužile da mu pokaže prijepor i da usput vidi da li bi tužiteljica bila zainteresirana kupiti dio te parcele. Da je tužiteljicu uspio pronaći, međutim ona mu je rekla da ona to trenutno ne može kupiti, da nema novaca, da joj je suprug na brodu i pokazala mu prazan račun, a uvijek je pomirljivo govorila, bila pristojna, nije bilo svađe, govorila bi da kada se suprug vrati s broda, tako da su tužene očekivale da će doći do kupnje jer za isto treba vremena, nekada mjeseci i godine. Da se prije otprilike dvije godine između ovdje stranaka vodio spor u vezi prijepora pred sudom u Senju i vozio je tužene na sud i tada su se tužene srele s njom i ukazale joj na to da im ne dira više njihovu imovinu i koliko zna nakon toga uslijedilo je i pozitivno rješenje, inače je sve započelo po smrti SF i nakon što su se pojavili kupci. Da je tužiteljica uvijek bila pomirljiva i rekla da će to maknuti međutim to nije učinila i tada su se tužene obratile službi komunalnih redara u gradu da se to ukloni obzirom se radi o velikim količinama smeća koje su komunalni redari uobičajeno micali sa [adresa] što je njihova dužnost, međutim to nisu učinili pa su se tužene obratile gradonačelniku čemu je i on bio prisutan i on je rekao da nema resursa za isto obzirom se radi o velikom poslu uklanjanja kokoša i baraka, a isto tako rekao im je da se isto mora platiti što je naravno tuženima bilo jasno, međutim u konačnici do danas to nije uklonjeno, a gradonačelnik to i dalje obećava. Da je sporna parcela djelomično ograđena prema putu, ogradom koju je postavljao IA i onda je to vidio od KA suprug te su ga u tome spriječili, rečeno mu je da to više ne dira i on je poslušao, tako da je to ograđeno po prilici u duljini od 10 m. Da se na prijepor pristupa s ceste koja je asfaltirana prije 5,6 godina i onda preko puta koji u naravi nije put nego je dio susjedne parcele u vlasništvu ljudi koji se zovu J i koji žive u [adresa] i tu ih nema 30-ak godina, to ustvari nije put nego su ljudi hodajući napravili isti, na prijepor se slobodno pristupa, da su posljednji put bili prije 20 dana. Da je ZAG imala veći broj parcela, kao i većina ljudi u [adresa] te ih je koristila sa suprugom C koji je preminuo 1986., sinom ČA i dio njih je iznajmljivala. Da su ovdje tužene stanovale sa bakom i ujakom te su isto tako sa njima obilazile i koristila parcele pa zato znaju za svako pojedinačno i međe a neke i danas iznajmljuju. Da je poznavao ZAG i njenog sina ČA, njega od 1982. godine i često je dolazio tamo, kada bi NF donosio sir, kojeg sam je i jeo. Baka je znala NF reći donesi sir, dužan si nam za onu parcelu i on bi kroz par dana donio sir, ona bi mu rekla znaš da koristiš naš dolac, Smrtićev, donesi nam sir. Da ne zna da li su kada su se kupci počeli interesirati za kupnju prijepora tužene bile uknjižene kao vlasnici, niti zna da ta čestica bila predmet ostavine iza ZAG. Da su tužene sklopile ugovor o darovanju s majkom ZF, koja je htjela rasporediti imovinu svakoj ravnopravno i to je bilo 2014. godine, a ne zna da li je bila uknjižena kao vlasnica predmetne čestice. Da su tužene komunalnom redarstvu prvi puta u kolovozu 2021. prijavile držanje životinja i tada su zatražile uklanjanje, da prijava je bila ranije, a ovo je bio sa lista 56 spisa je bio prigovor gradonačelniku i to 5. za redom, a prijave su bile i prije i poslije spora u Senju, uvijek je bio zahtjev da se to ukloni a ne da se nekoga kažnjava. Da je vozio njihova ujaka na tu parcelu ČA negdje 2000., 2001. ili 2002. isti nije imao auto i teško se kretao, poprečni putevi bili su zarasli pa se moglo doći uokolo autom, a njegova supruga je živjela s bakom do 2001. godine, da su tužene sa svojim ujakom išle do prijepora i on je uz svoja kolica brao suho granje i na taj način koristio parcelu.

23. Saslušan kao svjedok GA u svome iskazu navodi da je živio u blizini sporne parcele dugi niz godina obzirom se kuća njegove majke nalazi u blizini, a i njegova majka tamo pored ima parcele i zna da je predmetna parcela u familiji tuženih i da je tamo odlazio sa njihovim ujakom kada bi obilazio prijepor. Radi se o uskoj dugačkoj parceli na kojoj su se nalazile dvije smokve, a iza kuće tužiteljice nalazi se suhozid. Nakon što je Grad donio odluku da se mora ukloniti štala gdje su držali krave i magarce tužiteljica je tu napravila kuću i nakon toga su se bacali trupci na prijepor, nakon smrti tužiteljičinog oca tužene su odlučile da se prijepor više neće iznajmljivati. Da su tužene tužiteljici nudile prijepor na kupnju što je ona odbila rekavši da nemaju novca, a kasnije su se našli neki novi kupci i došlo je do problema. Da se prijepor iznajmljivao ocu tužiteljice koji bi za to nosio sir i to zna jer je nosio sir njegovoj supruzi nakon smrti njezine bake. Da se na prijepor može slobodno pristupiti s puta, da je suprug tužiteljice je to počeo ograđivati nakon početka spora u Senju, te ograde malo ima pa nema, a ne zna zašto je isti stao s ograđivanjem. Da mu je supruga rekla da su uspjeli u sporu pred sudom u Senju. Da su tužene su išle u Grad da se smeće sa prijepora makne, da to sami ne miču, da ne dođe do problema i da se ispostavi u konačnici račun, tada je tužiteljica komunalnim redarima izjavila da to nije njezino da naplate kaznu njenom bratu i da ona to ne koristi. Da ne zna, točno kada je sa ujakom obilazio prijepor, otišli bi do smokvi, ukoliko bi smokvi bilo nabrali bi ih i otišli ća. Da na prijeporu nije ranije bilo gospodarskih objekata, odnosno nije ih bilo prije nego što je VA tamo napravila kuću. Da otac tužiteljice na prijepornoj parceli nije držao blago, štala je bila na parceli na kojoj je VA napravila kuću, a nosio je sir zato jer je to kosio, onda su se davale parcele za košnju, a zna da je sir koji je otac tužiteljice nosio odnosio baš na prijepor zato jer se radilo o jedinoj parceli koja je tad bila u najmu. Da je majka njegove supruga bila uknjižena na predmetnoj parceli, ali ne zna da li se njegova supruga uknjižila na predmetnu parcelu temeljem rješenja o nasljeđivanju, niti kada je prijavljeno komunalnim redarima smeće odnosno držanje blaga na toj parceli, zna da je bilo u par navrata, ali ne zna da li je to bilo prije ili poslije nakon što su knjižene kao vlasnice parcele.

24. Tužiteljica ZA u svome iskazu navodi da je dobila potvrdu tj. presudu od suda da je to njeno i nakon toga je otišla u gruntovnicu gdje je ustanovila da su se na prijeporu već upisali drugi ljudi, tu je ostala iznenađena i tada kreće ovaj postupak. Njezin djed je negdje 60-ih, ne zna točno kupio tu livadu i na njoj je držao blago, a nakon što je on 70-e godine umro na istoj je njezin otac tj. njihova obitelj nastavila držati blago. Njima od te kupovine nitko nikada nije dolazio, da su 2000. godine počeli graditi kuću, te je njezin otac napravio zid kako bi spriječio blagu da prelazi na tu parcelu, obzirom je na parceli na kojoj se sada nalazi njezina kuća bilo skladišteno sijeno tj. bili su stogovi sijena, a s druge strane stavio je ogradu da tuđe blago ne bi dolazilo jer je bilo takvih slučajeva. Za vrijeme kada je gradonačelnik bio gospodin EF donešena je odluka da se svo blago mora iseliti pa je njezin otac tako preselio blago u polje, međutim na prijeporu su ostale kokice i to do danas a što svi znaju koji ih poznaju. Da je njezin otac nosio sir za livade koje su kosili tj. koje su im služile za sijeno, to su okolne livade koje se nalaze u novljanskom polju, ali nikada nije tuženima nosio sir za ovu prijepornu parcelu na kojoj su držali stoku. Da joj prije uknjižbe tuženih na prijeporu nitko nije osporavao da bila vlasnica na prijeporu, niti ga je tko izvan njihove obitelji koristio na način da je kosio travu, sadio voćke. Da nema kupoprodajni ugovor o kupnji prijepora toga tada nije bilo, niti zna od koga je djed kupio prijepor, njoj je to otac tako rekao i rekao joj je da je to platio, a postala je vlasnica prijepora jer je dio te obitelji, ne zna za drugo, tu je rođena i živi. Da trenutno ima 62 godine i od kad pamti dakle najmanje od 7. do 10. godine, dakle 52 godine tu svjesno živi, njezini roditelji su praktički preko puta i njena kuća gleda na njihovu, te ih samo cesta dijeli. Da je stekla vlasništvo od oca, a nema ugovor ili rješenje o nasljeđivanju, a njen otac je stekao prijepor od djeda nasljeđivanjem. Da je brat dobio kuću u kojoj su živjeli do 2013. godine. Da je djed imao je sina koji je živio u [adresa], da je on vrlo vjerojatno dobio nešto drugo, ne zna kako su se podijelili, niti o tome ima isprave. Da poznaje JA, a CA ne, to je vjerojatno djed. Da ne zna tko je DA rođena JA, niti zna tko je ZAG. Prije 2 godine došao je netko iz grada da se moraju maknuti kokoši koje su i danas tamo, a da se sukladno odluci u tom dijelu ne mogu držati.

25. I. tužena HA u svome iskazu navodi da su oduvijek znali za tu parcelu, ista se nalazi odmah do parcele tužiteljice na kojoj je sagradila kuću i koju je tužiteljica ogradila s betonskim zidom na koju se nastavlja suhozid. Radi se o parceli koja je široka po prilici 6 m, duga 100 m i na koju su sestra i ona u puno navrata dolazile s bakom i ujakom. Naime, baka potiče iz loze OF i tu su nekretninu zvali Smrtićev dolac, a baka je imala dosta parcela i davala je neke od njih u najam pa je tako i spornu parcelu dala ocu tužiteljice da im kosi, obzirom su oni držali krave. Da je otac tužiteljice došao iz Gornjeg Zagona i kada je došao u [adresa] nije tu imao svoju zemlju. D su inače davali zemlju u zakup pa je tako baka dala prijepor u najam ocu tužiteljice za što je dobivala sir, ali ne raspolaže tim ugovor o najmu. Isti je redovito plaćao, čak ga je baka nekad znala opomenuti da ne zaboravi donijeti sir, to je bilo tako do 2000. godine kada je baka umrla i tako je nastavio donositi sir sestri KA i to tako za cijelog svog života. Da baka potiče iz obitelji u kojoj se jako cijenila zemlja te su parcele često obilazili i pazili na njih a baka je posljednja od OF i ona im je to darovala. Da su sestra i ona kada su čule da će se graditi zaobilaznica [adresa] otišle u grad da vide kuda će ići trasa i kada su ustanovile da će ići preko njihovih parcela odlučile su ih prepisati pa to dale odvjetniku i dobile rješenje i upisale se u zemljišne knjige. Tada je došao zahtjev iz Senja da se ovdje tužiteljica želi upisati na toj parceli i tada je sudac Čubrilo odlučio i odbio taj zahtjev i utvrdio da su one vlasnice. Da su tada rekli tužiteljici da makne s te nekretnine stvari, da to više neće iznajmljivati nakon što joj je umro joj otac a isto tako su imale namjeru tu nekretninu prodati. Da su tražile od Grada da on ukloni stvari s prijepora i tada su nam rekli u gradu da bi za to bilo potrebno 2 kamiona obzirom se radilo o dosta krupnog otpada, a tu je bila i nekakva drvarnica. Da su čak odlazile i do gradonačelnika koji je obećao da će se to maknuti ali da to moraju platiti. Da su za prijepor imali kupce i to ČF koji je radio u blizini i koji se bio obratio sestri obzirom ona radi u trgovini u [adresa], pa ju je bolje poznavao, međutim s njim se nisu dogovorili oko cijene jer je nudio nešto malo, a za istu je bio zainteresiran i gospodin VAG koji je tu htio držati svoj brod obzirom je blizu asfaltu, nudili su isto tako prijepor na kupnju tužiteljici koja je rekla da nema novaca i da se mora konzultirati sa suprugom koji je bio na brodu. Da je JA isto učitelj i ne može biti nasljednik obzirom je isti iz obitelji N, a ĆF i njegova obitelj nije nikada koristila prijepor. Da tužiteljica nije nikada nastupila prema njima kao vlasnica prijepora. Da je na prijepor dolazila još od kad je bila mala, kada još nije postojao put išli su preko krase i čini joj se da je to bilo iza 70-e godine. Da je baka kao i ujak voljela skupljati drva a oni bi došli pogledati nekretninu nakon što je ista dana u najam ocu tužiteljice koji je to uredno držao i kosio, više su obilazili neke druge. Da je prijepor dan u najam tužiteljičinom ocu negdje 70. i neke, 80.-e, a ne zna od kada je na istoj parceli sagrađen svinjac odnosno kokošinjac, niti su dali pisanu suglasnost za izgradnju svinjca odnosno kokošinjca. Da nema ispravu o tome da bi DA i njezin suprug kada su odlazili ostavili spornu nekretninu ostavili TA.

26. U svome iskazu 2. tužena KA navodi da se u cijelosti pridružuje iskazu I. tužene, te nema ništa posebno za dodati. Da je njezina baka je iznajmljivala ocu tužiteljice prijepor i onda bi on godišnje nosio sir kao naknadu, a nakon njezine smrti nosio je sir i njoj. Nakon što je on umro rekli su tužiteljici da odustaju od najma i da će isti prodati. Da su sestra i ona smatrale da je potrebno da se prijepor prvo ponudi na prodaju tužiteljici obzirom ona ima nekretninu odmah do njihove i to bi joj bilo rješenje da si proširi dvorište, pa je onda sestrin suprug obzirom da njih dvije rade to učinio, a tužiteljica je rekla da nema novaca i da će se konzultirati, a imali su i kao što je sestra rekla i druge kupce. Da je prije inače bilo uobičajeno da su D davali u zakup nekretninu ljudima koji bi dolazili iz Zagona i koji tu nisu imali svoju zemlju, a koji su se bavili košnjom, ratarstvom stočarstvo i sl. a plaćali su onim što bi imali jajima, sirom, gnojivom i sl.. Da se na prijepor može pristupiti sa puta, tu je bio stari suhozid koji se nalazio između njihove parcele i parcele tužiteljice i tu je ona podigla zid, tj. tužiteljica je uredila taj zid. Da je poslije Senja njezin suprug zatekao njenog kako u jednom dijelu zabija kolce i stavlja žicu na jedan dio i tada ga je on upozorio da to ne čini i isti to više nije činio. Da su obje bile pozvane na sud, da u početku nije znala o čemu se radi, da bi kasnije shvatila da ih ovdje tužiteljica želi ispisati i sebe upisati na čestici i tada je sudac Čubrilo donio odluku kojom odbija njezin zahtjev i oni su mislili da je to gotovo. Da im otac tužiteljice kojeg je dobro poznavala nije osporavo pravo na prijepor, oni bi tu došli, pogledali i to je to, on ih nikada nije potjerao niti bi govorio da je to njegovo. Da se doselila u Novi Vinodolski 1984. godine, a sestra je došla iza nje, ali su svake godine, tijekom odrastanja cijelo ljeto obzirom je baka tu imala kuću a ona se po upisu u fakultet u Rijeci tu i preselila.

27. Vještakinja geodetske struke Jasmina Jurinčić u svome iskazu navodi da je dana 14. lipnja 2024. godine sa sudom pristupila na lice mjesta radi identifikacije predmetne nekretnine, te je dobila zadatak identificirati prijepor koji je pokazala tužiteljica prilikom uviđaja. Identifikacija je izvedena GPS/GNSS uređajem STONEX S70G. Izrađena je skica lica mjesta i fotografije s lica mjesta kao prilog nalazu i mišljenju vještaka, koje su prije svega informativnog karaktera. Prilikom uviđaja tužiteljica je pokazala prijepor koji se nalazi u [adresa], jugoistočno od asfaltirane ceste u [adresa] a sjeveroistočno od kuće na adresi [adresa]. Pokazani prijepor sa jugozapadne strane omeđen je suhozidom u sjeverozapadnom dijelu, sa sjeveroistočne i sjeverozapadne strane žicom i žičanom ogradom, a na jugoistočnoj strani vidljivo je veće kamenje i nisko primorsko raslinje. Prijepor se pruža u smjeru jugoistok - sjeverozapad i na prijeporu su u jugoistočnom dijelu odloženi drveni trupci i drva za ogrijev, u središnjem dijelu nalazi se drvena baraka i kokošinjac, a u sjeverozapadnom dijelu je travnata površina. Pokazani prijepor nalazi se na katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na skici lica mjesta označen je crvenom bojom.

28. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13 i 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

29. Među strankama nije sporno da su ovdje tužene u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari upisane kao vlasnice, k. č. br. [katastarska čestica], oranica sa trsjem [adresa] u dolcu, površine 583,00 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Međutim, među strankama je sporno da li su one stvarne vlasnice iste, obzirom tužiteljica tvrdi da je zajedno sa svojim pravnim prednicima, samostalni i neposredni posjednik, ali i stvarni vlasnik prijepora kojeg je njezin djed UA, kupio od djeda JA, pok. CA, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, te njezine pravne prednike i nju nije nitko nikada ometao, a na prijeporu je držala stoku, perad - kokošinjac, drva za ogrijev, građevinski materijal i sl. S druge strane tužene osporavaju da bi predmetna nekretnina bila ograđena, da bi CA bio vlasnik prijepora pa da bi UA mogao kupiti prijepor od njega. Ističu da je CF bio u najmu prijepora kojeg je kosio, te je na ime najamnine nosio sir ZAG, njihovoj prednici, a kasnije i II. tuženoj.

30. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

31. Sud je nalaz vještaka Jasmine Jurinčić prihvatio u cijelosti smatrajući ga izrađenim u skladu sa pravilima znanosti i vještine, dokumentiranim i logički izraženim, te potpuno i precizno obrazloženim, a uvjerenja je da nalaz vještaka nije proturječan sam sebi niti dokumentaciji priležećoj spisu, pa mu u cijelosti poklanja vjeru, ovo tim više što je na isti nitko od stranaka nije imao primjedbi.

32. Sud je prihvatio kao životne, uvjerljive i istinite iskaze svjedoka JA, FA i FF, obzirom se radi o nesrodnim osobama, stanovnicima [adresa] kojima su poznate stranke postupka, a nisu zainteresirani za ishod ove parnice. Pa tako iz iskaza svjedoka JA proizlazi da njegov djed CA nije prodavao prijepor, obzirom u [adresa] postoji 13 obitelji CA. FA ističe da je prije 7 do 8 godina pitao II. tuženu da mu da prijepor u najam, a obzirom je u to vrijeme imao namjeru seliti svoje pčele i tada mu je ona rekla ne može i da njoj NF redovito plaća najam za prijepor i to u siru. Svjedok T navodi da je bio s komunalnim redarom EF na terenu kada je došla prijava tuženih Gradu zbog veće količine smeća na istom pa je tu grad naplatio kaznu. Sud je prihvatio i iskaze svjedoka JF, DF, ĐA i ŠA, svih mahom osoba starije dobi, svih dugogodišnjih susjeda tužiteljice i stanovnika predjela [adresa], koji su mahom naveli da su prijepor koristili tužiteljica i njeni prednici i da na istome nisu viđali tužene, ali niti jedan od navedenih svjedoka nema saznanja o tome kako bi prednici tužiteljice stekli prijepor. Iz iskaza JF proizlazi je 1980. godine prijepor koristio otac tužiteljice, a kasnije je prijepor nastavila koristiti tužiteljica, koja je tu imala štalu i držala koze, svinje, magarce, krave i tamo su stavljali drva, a sada su tamo kokoši i drva i isti nadalje koristi tužiteljica. Njezin iskaz potvrdili su ŠA, te DF koji je nadodao i da je tužiteljica ogradila prijepor, po njemu prije 3 do 7 godina i da je njezin suprug zidao zidove i stavljao žicu. Korištenje prijepora od strane isključivo tužiteljice i njenih prednika navela je i svjedokinja ĐA, međutim ista navodi da predmetna parcela nije ograđena sa istočne i zapadne strane postoje nekakve ograde, a sjeverne strane ista nije ograđena jer je tamo put. Sud je u konačnici prihvatio i iskaze svjedoka AA i GA, supruga I. i II. tuženih, obzirom su isti suglasni kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima. Pa tako iz iskaza svjedoka AA proizlazi da je prijepor prije koristila ZAG, rođena TA, baka tuženih, te je za života iznajmljivala prijepor SF u poljoprivredne svrhe i on je redovito plaćao u siru i to jedan sir godišnje, te su tužene po smrti bake nastavile njemu to iznajmljivati po istoj cijeni, a što u bitnome potvrđuje i svjedok GA. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz svjedoka IA, supruga tužiteljice, koji je po mišljenju ovoga suda zainteresiran za uspjeh tužiteljice u sporu i čiji je iskaz u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima. Posebno neuvjerljivim sud drži dio iskaza svjedoka u kojem navodi da je prijepor ograđen 30 - ak godina i kada bi isto bura srušila tast i on bi to popravljali, prije je to bilo omeđeno žicom na drvenim stupovima, a kasnije je on stavio stupove od armiranog željeza i mrežu i to se nalazi na završnoj strani parcele a nije mu poznato da bi djelatnici Grada Novi Vinodolski odnosno komunalni redari što intervenirali vezano za prijepor.

33. Što se tiče iskaza tužiteljice i tuženih, valja naglasiti da ih je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza. Pritom sud navode iskaza obiju strana nalazi upravljenim ka' njihovim subjektivnim težnjama i interesima. Međutim, kako je iskaz tuženih u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima to se njihovi iskazi uzimaju vjerodostojnim, dok se posljedično tome iskaz tužiteljice uzima nevjerodostojnim. Iz iskaza tuženih proizlazi da njihova baka potiče iz loze OF i tu su nekretninu zvali Smrtićev dolac, a baka je imala dosta parcela i davala je neke od njih u najam pa je tako i spornu parcelu dala ocu tužiteljice da im kosi, obzirom su oni držali krave. Da je otac tužiteljice došao iz Gornjeg Zagona i kada je došao u [adresa] nije tu imao svoju zemlju, a redovito plaćao najam u siru do smrti bake 2000. godine, a kasnije II. tuženoj za cijelog svog života. Nakon što je on umro rekli su tužiteljici da odustaju od najma i da će isti prodati, te su joj ponudile prijepor na prodaju. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice posebno u dijelu u kojem navodi da nje njezin djed isti stekao kupoprodajom, ali ne zna točno sa kime i to 60-tih godina prošlog stoljeća, obzirom je ista u tužbi navela da je njen djed istu kupio od CA, djeda JA pedesetih godina, a svjedok JA je u svome iskazu naveo da drži da njegov djed to nije mogao prodavati i da ima više obitelji JA u [adresa].

34. Polazeći od navoda iz same tužbe da je ovdje tužiteljica, zajedno sa svojim pravnim prednicima, samostalni i neposredni posjednik, ali i stvarni vlasnik, naprijed označene nekretnine, koju je njezin djed UA, kupio CA, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, to bi pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li je tužiteljica predmetne nekretnine mogla steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). Pritom, u pogledu primjene pravnih pravila OGZ-a (OGZ iz 1811.g. je u Hrvatskoj i Slavoniji stupio na snagu 1853.g.) valja respektirati načelno mišljenje Proširene opće sjednice SVS broj 3/60 od 04. travnja 1960. prema kojem načelnom mišljenju je vrijeme potrebno za dosjelost za sve isto, 20 godina. Nadalje kako se savjesnost odnosno poštenje posjeda pretpostavlja (pravno pravilo § 328. OGZ-a), na tuženima je bio teret dokaza da u ovoj parnici dokažu kako je posjed tužiteljice u relevantnom razdoblju bio nepošten, što su iste po mišljenju ovoga suda uspjele i dokazati. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi je ovdje tužiteljica najmanje od smrti svoga oca prije 4, 5 godina koristi prijepor, a da je isti prije nje koristio njezin otac NF i to najmanje od kraja sedamdesetih godina prošlog stoljeća obzirom to proizlazi iz iskaza same I. tužene, ali i iskaza svjedokinje JF koja je sa suprugom kupila zemljište 1980. godine kada je već prednik tužiteljice koristio prijepor, dok svjedok IA navodi da obitelj njegove supruge koristi prijepor sada sveukupno 40 do 50 godina. Međutim, unatoč tome što je tužiteljica nesumnjivo koristila prijepor što osobno, što putem pravnih prednika dugi niz godina, to ne znači da istoj i pripada pravo na isti. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da je prijepor stekao njezin djed UA, početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, kupnjom od pravnog prednika ranije uknjiženog zemljišnoknjižnog ovlaštenika JA i to od njegova djeda pok. CA. Uvidom u povijesni zk izvadak za predmetu nekretninu jer razvidno da JA, niti CA, nikada nisu bili upisani kao vlasnici prijepora, već je ranije kao vlasnica upisana DA, rođena CA, a sada ovdje tužene. Nadalje, tužiteljica je dana 05. ožujka 2018. godine podnijela tužbu protiv JA, kao nasljednika DA, rođene JA, za prijepornu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na koju tužbu se isti oglušio, pa je donesena presuda zbog ogluhe posl.br.P- 976/2019, kojom je tužiteljica utvrđena vlasnicom prijepora. Obzirom nije mogla uknjižiti svoje pravo vlasništva na temelju gore navedene pravomoćne presude to je ista dana 23.12.2021. podnijela prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], protiv protustranaka ovdje tuženih, koji je prijedlog je odbijen. Nadalje, saslušan kao svjedok u ovoj pravnoj stvari JA je naveo da otprilike zna gdje se nalazi prijepor i da drži da njegov djed to nije mogao prodavati, kao i da ima 13 obitelji JA u [adresa], a sama tužiteljica jer u iskazu navela da ne zna tko je DA, rođena JA, pa je sudu nejasno kako je ista onda naznačila JA kao njenog zakonskog nasljednika. Isto tako obzirom je davala svoj iskaz nakon što je saslušan JA kao svjedok tužiteljica je u stranačkom iskazu navela da ne zna točno od koga je njezin djed kupio prijepor, iako je u tužbi decidirano navela da je to bio CA. S druge strane tužene su isticale da je prijepor oduvijek je u vlasništvu obitelji koja je u [adresa] poznata kao „Smrtići“, a da su DA rođ. CA i njen suprug NA kada su odselili u Port Said nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ostavili rođaku TA. Da je isti imao kćerku ZAG, baku tuženih, koja je podjelom u obitelji dobila zemlju u [adresa] pa tako i prijepor. Svoje navode tužene su potkrijepile smrtnim listom za LAG, za koju proizlazi da je doista kći PF, te iskazima svjedoka AA i GA, kao i svojim stranačkim iskazima. Posebno se ističe da su njihovi navodi potvrđeni iskazom nesrodnog svjedoka FA koji je naveo da je inače U, te koliko mu je poznato taj se predio zvao Smrtićev dolac i baka od tuženih je to njima ostavila. Obzirom da tužiteljica ne raspolaže kupoprodajnim ugovorom predmet kojega bi bio prijepor, da JA nije srodnik DA, rođ JA, odnosno da i po njegovim vlastitim navodima CA nije prodao UA prijepor, to sud drži da djed tužiteljice nije mogao kupoprodajom sa CA steći prijepor. Štoviše, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je otac tužiteljice bio u najmu prijepora i da je na ime najamnine davao godišnje jedan sir i to najprije ZAG, a nakon njezine smrti II. tuženoj, a kako to proizlazi iz iskaza svjedoka FA koji je naveo da je prije jedno 7 do 8 godina pitao II. tuženu da mu da prijepor u najam, a ona mu je tada rekla da to ne može obzirom njoj NF redovito plaća najam za prijepor i to u siru, a to mu je osobno rekao i NF. Plaćanje u siru za najamninu potvrdile su u svojim iskazima i I. i II tužene, te svjedoci AA i GA. Sama tužiteljica je u svome iskazu navela da je njezin otac nosio sir za livade koje su kosili, ali nikada nije tuženima za ovu prijepornu parcelu, što sud drži usmjerenim na uvjeravanje suda da NF nije bio u najmu prijepora, a i čime je ista po mišljenju suda potvrdila da je itekako bila upoznata sa time da joj je otac bio u najmu prijepora. Imajući u vidu sve gore navedeno, a osobito da je tužiteljica osoba u dobi od 62 godine koja cijeli život živi uz prijepor, te ga koristi samostalno barem od smrti oca, a prije ga je koristio njezin otac u čemu mu je ona pomagala, da isti ne čini dio njezine ograđene okućnice, da ne raspolaže ugovorom o kupoprodaji, te da je bila svjesna da je njezin otac u najmu prijepora, tužiteljica je po mišljenju ovoga suda znala odnosno morala znati da je joj pravo na prijepor ne pripada, pa je posjed tužiteljice nepošten, te je slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

35. Podredno, valja istaći da sud nije posebno obrazlagao sadržaj i cijenio isprave fotografije sa stranica 21-30 spisa, te izjavu sa lista 57 to stoga što iste, stav je ovoga suda, nisu bile od važnosti za utvrđenje odlučnih činjenica, a niti je sud na istima gradio svoju odluku u ovoj parnici.

36. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak odnosi se na trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 13,28 EUR-a, te trošak zastupanja tuženih po punomoćniku odvjetniku u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova odvjetnika. Tuženicama je tako priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR-a, te trošak zastupanja na ročištima od dana 03. travnja 2024. godine, 14. lipnja 2024. godine, 05. rujna 2024. godine, 12. studenoga 2024. godine, 15. siječnja 2025. godine i 18. ožujka 2025. godine u iznosima od po 200,00 EUR-a, dakle ukupno 1.400,00 EUR-a, uvećano za 10 % na ime zastupanja više osoba, ukupno 1.540,00 EUR-a, što uvećano za iznos PDV-a po stopi od 25 % u iznosu od 385,00 EUR-a iznosi 1.925,00 EUR-a, uvećano za pristojbe, ukupno 1.938,28 EUR-a, te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Crikvenici, 24. travnja 2025. godine.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.