Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-2579/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Višiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupanog po punomoćniku Goranu Mikuličiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 41 Pn-2714/2021-24 od 3. siječnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: 41 Pn-2714/2021-24 od 3. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke naložio tuženiku naknaditi tužiteljici štetu u ukupnom iznosu od 822,88 eura sa zateznim kamatama. U točki II. izreke prvostupanjski je sud je odbio zahtjev tužiteljice za isplatom daljnjeg iznosa od 530,89 eura (od zatraženih 1.353,77 eura do dosuđenih 822,88 eura) sa zateznim kamatama na taj iznos. Konačno, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da plati tužiteljici po osnovu parničnog troška 550,93 eura sa zateznim kamatama.
2. Protiv prvostupanjske presude, i to točki II. i III. izreke, tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužiteljice.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za naknadom neimovinske i imovinske štete koja da je nastala kao posljedica ozljeđivanja tužiteljice u prometnoj nesreći od 15. travnja 2021.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je 15. travnja 2021. u Splitu došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovala i tužiteljica kao putnik u osobnom automobilu, a za prometnu nesreću da je isključivo odgovoran vozač koji je upravljao automobilom strane registarske oznake (pasivna legitimacija tuženika nije bila sporna),
- da je tužiteljica u prometnoj nesreći zadobila trzajnu ozljedu vrta i natučenje leđa,
- da je tužiteljica liječena i obrađivana po fizijatru i psihijatru,
- da je tužiteljica kao posljedicu zadobivenih tjelesnih ozljeda trpila jake fizičke boli 3 dana, srednje fizičke boli 6-7 dana, a slabe boli daljnjih 4 tjedna,
- da je kod tužiteljice u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je pretrpila u štetnom događaju, došlo do smanjenja životnih aktivnosti od 5%, što će za posljedicu imati ulaganje pojačanih napora tužiteljice u svakodnevnom životu upravo u tom opsegu (od 5%),
- da je tužiteljica nakon nesreće, a u uzročno posljedičnoj vezi s istom, pretrpila primarni strah jakog inteziteta i kratkog trajanja, te sekundarni strah jakog inteziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta 5-6 dana, a slabijeg intenziteta mjesec dana, dok su povremeni strah i nelagoda u prometu trajali oko 3 mjeseca,
- da je tužiteljici zbog posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći trebala tuđu nemedicinsku njegu i pomoć u obimu od 40 sati,
- da cijena koštanja usluge pružanja nemedicinske njege i pomoći iznosi 25,00 kuna za 1 sat (sada 3,32 eura)[1] ,
- da kod tužiteljice nije zaostala naruženost koja bi bila vidljiva bilo kome, pa ni njoj osobno,
- da je tuženik s osnove naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te s osnova imovinske štete radi troškova tuđe njege i pomoći isplatio tužiteljici, još prije podnošenja tužbe, ukupan iznos od 14.800,00 kuna (sada 1.964,30 eura).
8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužiteljice, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha te smanjenje njezinih životnih aktivnosti. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Igora Stipančića, dr. med., stalnog sudskog vještaka za kirurgiju. Posebno je za istaknuti kako je sudski vještak prof. dr. sc. Igor Stipančić, dr. med., spec. kirurgije dao kvalitetno logično i dostatno obrazloženje u pogledu slabije snage desne šake i trncima u šaci tužiteljice kazavši da je takva klinička slika desne šake tužiteljice posljedica oštećenja korjenova živaca koji izlaze iz vratnog dijela leđne moždine, a koje povrede su zadobivene u predmetnoj prometnoj nesreći. O tome je vještak kazivao i na ročištu za glavnu raspravu od 20. studenoga 2023. imajući pri tome na raspolaganju brojnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na tužiteljicu, pored ostalog i njezin zdravstveni karton. Prilikom usmenog saslušanja vještak je pojasnio kako kod tužiteljice ne postoji naruženost koja bi bila vidljiva bilo kome, pa ni njoj osobno. Naime, ograničenje retrofleksije jest ograničenje kretnji kod zabacivanja glave unazad pa je to ocijenjeno u sklopu smanjenja životne aktivnosti. Slabost pri stiskanju šake također nije naruženost, jer navedeno nije vidljivo trećim osobama, već spada u ograničenu funkciju šake. Posebno je vještak istakao kako su u nalazu i mišljenju ostale kvalifikatorne okolnosti ocijenjene u skladu s naravi i težinom zadobivenih ozljeda, načinom i duljinom provedenog liječenja. Stoga zbog nepotrebnog ponavljanja žalitelj se u ovom dijelu upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud smatrao kako novo vještačenje nije potrebno.
9. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom
10. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.
11. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, smanjenju životnih aktivnosti, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužiteljice (rođena 1995.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede njezinog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 20.000,00 kuna/2.654,46 eura kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.
12. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužiteljici ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“
13. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužiteljici s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravedna satisfakcija iznosi 20.000,00 kuna/2.654,46 eura, a s osnove naknade imovinske štete (tuđa njega i pomoć) kako joj je tuženik trebao isplatiti iznos od 1.000,00 kuna/132,72 eura (članak 1095. stavak 1. ZOO-a).
14. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tuženik s osnova naknade neimovinske i imovinske štete već isplatio tužiteljici (prije podnošenja tužbe) ukupan iznos od 14.800,00 kuna (sada 1.964,30 eura), to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužiteljici s osnova naknade sveukupne štete. Na taj način prvostupanjski je sud došao do iznosa od 6.200,00 kuna/822,88 eura, koji je potom dosudio tužiteljici u točki I. izreke presude. Posljedično tome prvostupanjski je sud pravilno primjenjujući materijalno pravo u točki II. izreke presude, djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to baš za iznos od 530,89 eura (od zatraženih 1.353,77 eura do dosuđenih 822,88 eura) s pripadajućim zateznim kamatama.
15. Tužiteljica u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio odnosno zaključio da bi pravedna satisfakcija tužiteljici radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosila tek 6.200,00 kuna/822,88 eura. No, suprotnu mišljenju tužiteljice ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpjela tužiteljica i posljedica istih na njezino zdravlje) pravilno zaključio kako bi tužiteljici s ovog osnova pripadala pravedna satisfakcija upravo u iznosu od 6.200,00 kuna/822,88 eura.
16. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 2. i 155. ZPP-a. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica uspjela u sporu 61% (822,88 ÷ 1.353,77 = 0,6078 × 100 = 60,78 ≈ 61). Naime, među stranka nije bio sporan osnov odgovornosti za predmetnu štetu, već samo visina. Stoga tužiteljici pripada 22% (61 – 39 = 22) obračunatog troška u suglasju s odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a kojom je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
17. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 24. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Miho Mratović
