REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ
STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM
Ante Starčevića 23
21260 Imotski
P-746/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TU OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Mislavi Jonjić Bušić, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika ZU OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi zaštite od uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja, te tuženika, dana 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Nalaže se tuženiku ZU da u roku od 15 dana ukloni vozila s prostora, koje je stalni sudski vještak za geodeziju Goran Kukavica, u nalazu i mišljenju od 9. kolovoza 2023., na skici koja čini sastavni dio ove presude, označio točkama A-B-C-D-E- A i identificirao kao dio č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i dio č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ukupne površine 8m²., te se zabranjuje tuženiku ZU svako daljnje isto ili slično postavljanje zapreka koje bi onemogućile neometan i slobodan pristup nekretnini u posjedu tužitelja TU, a koja nekretnina se nalazi na č. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
II/ Nalaže se tuženiku ZU naknaditi tužitelju TU trošak parničnog postupka u iznosu od 4.250,00 eura u roku od 15 dana.
III/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja TU za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tijekom postupka navodi da tuženik ostavlja parkirana vozila na javnom putu i to na nerazvrstanoj cesti pa da ga ometa u smislu da ne može vozilom pristupiti svojoj nekretnini već samo pješice. Slijedom navedenog, kako smatra da ga time tuženik uznemirava u vršenju vlasničkih ovlaštenja tužbenim zahtjevom traži da tuženik ukloni predmetna vozila kao i da mu se zabrani daljnje isto ili slično postavljanje zapreka, a uz to sve traži i naknadu troška parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Iako prvotno osporava i vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini do koje vodi nerazvrstana cesta kasnije tijekom postupka to čini nespornim. Međutim, i dalje osporava navode iz tužbe ukazujući kako svi mještani na predmetnom dijelu nekretnine parkiraju svoja vozila, pa i on, ali da nije to činio već više od godinu dana. Osim toga osporava tužbeni zahtjev iz razloga jer se radi o javnoj površini, a ne vlasništvu tužitelja.
3. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u presliku skice izmjere predmetne nekretnine (list 3 spisa), presliku ugovora o darovanju nekretnina od 12. siječnja 2001. (list 17-19 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta uz geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Kukavici (list 21- 24 i 39-45 spisa), kao i dokaz saslušanjem svjedoka VU (list 60-61 spisa), te stranaka (list 67-68 spisa, te 85-86 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine do koje vodi nerazvrstana cesta za koju površinu se tvrdi da je tuženik koristi kao mjesto gdje ostavlja parkirana svoja vozila, ali je sporno je li tuženik uznemiravao i uznemirava li tužitelja u njegovu pravu vlasništva na način da ostavlja parkirana svoja vozila na javnoj površini i to nerazvrstanoj cesti koja bi ometala tužitelja u pristupu njegovoj nekretnini.
6. Iz iskaza svjedoka VU te tužitelja utvrđeno je da upravo tuženik (pored ostalih) ostavlja parkirana svoja vozila na predmetnom dijelu nekretnine koja predstavlja javnu površinu u smislu nerazvrstane ceste. Nadalje, iz tih je iskaza utvrđeno da zbog parkiranih vozila na tom dijelu tužitelj s javne prometnice niti ne može pristupiti vozilom svojoj nekretnini, već samo pješice.
6.1. Sud prihvaća iskaze navedenih svjedoka i tužitelja kao vjerodostojne budući da se isti nalaze u međusobnom skladu u bitnim dijelovima, kao i da se radi o svjedoku koji stanuje u neposrednoj blizini te nije zainteresiran za ishod spora, a posebno u tom kontekstu uvažavajući činjenicu da se radi o tuženikovu poznaniku kojeg je upravo tuženik i predložio za svjedoka.
6.2. S druge strane, sud ne prihvaća u bitnim dijelovima iskaz tuženika kao vjerodostojan u dijelu u kojem navodi da isti više ne ostavlja svoja vozila na predmetnoj lokaciji s obzirom da je iz iskaza svjedoka utvrđeno drugačije.
7. U odnosu na navedene utvrđene činjenice, važno je istaknuti da u konkretnom slučaju nije odlučno ako i neki drugi ljudi, osim tuženika, parkiraju svoja vozila na spornom dijelu nekretnine. Naime, u ovom sporu je tužba podnijeta protiv tuženika ZU te sud tužbeni zahtjev mora i razmotriti samo u odnosu na tog tuženika. U tom smislu je bitno za rješenje ove pravne stvari utvrditi je li navedeni tuženik na opisani način uznemirava tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih ovlaštenja, a ne je li eventualno još netko to isto čini.
8. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice, kao i uviđajem na licu mjesta, identificiran je predmetni dio nekretnine, te također iz tih dokaza proizlazi da u slučaju parkiranja vozila na predmetnom dijelu nekretnine tužitelju nije omogućen kolni prilaz njegovoj nekretnini.
8.1. Sud prihvaća nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Kukavice jer stranke nisu imale primjedbi na isti, a isto je stručno argumentirano i obrazloženo.
9. Slijedom svega navedenog, a temeljem odredbe članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine RH br. 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08; dalje ZV), sud je odlučio da je tužitelju potrebno pružiti zaštitu njegovog prava vlasništva upravo zaštitom od uznemiravanja od strane tuženika, pa je i prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno kao u izreci pod točkom I.
10. U kontekstu svega navedenog bitno je istaknuti da tužitelj ima pravo s uspjehom postaviti ovakav zahtjev neovisno o tome što se radi o nerazvrstanoj cesti (dakle, ne o njegovom vlasništvu) jer se radi o protupravnom postupanju tuženika koji takvim postupanjem uznemirava tužitelja u vršenju vlasničkih ovlaštenja na njegovoj nekretnini. Drugim riječima, nositelj prava vlasništva ima pravo tražiti zaštitu svog vlasništva od protupravnih radnji trećih neovisno o tome gdje se te radnje obavljaju.
11. Kako je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, naloženo je tuženiku sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a da mu naknadi trošak parničnog postupka. Tako je temeljem tbr. 7. – 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) tužitelju dosuđeno po 500,00 eura za sastav tužbe, za sastav podnesaka od 13. lipnja 2022. i 05. prosinca 2024., te isti iznos za zastupanje na ročištima od 09. rujna 2022., 24. veljače 2024., 08. listopada 2024., 09. prosinca 2024., te 11. ožujka 2025,. kao i po 125,00 eura za zastupanje na ročištima od 24. lipnja 2022. i 03. veljače 2025. što ukupno iznosi 4.250,00 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.
12. Sud tužitelju nije dosudio trošak za sastav podneska od 02. ožujka 2023. iz razloga jer taj podnesak nije u smislu odredbe članka 155,. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice. Isto tako sud za ročišta od 24. lipnja 2022., i 03. veljače 2025. tužitelju nije dosudio zatraženi iznos već iznos od po 125,00 eura jer se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom III.
U Imotskom, 24. travnja 2025.
Sudac
Mate Kukavica
Pouka o pravu na žalbu:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje putem ovog suda županijskom sudu pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. tuženiku
