Poslovni broj: UsI-1320/2022-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Katiji Stermšek, u upravnom sporu tužitelja tužitelja Općine Podgora, Andrije Kačića Miošića 2, Podgora, koju zastupa opunomoćenik Srđan Vrdoljak, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12B, protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, Split, Domovinskog rata 2, uz sudjelovanje zainteresirane osobe LHV iz [adresa] (7621), Papnovelde u. 10, Mađarska, radi komunalnog doprinosa, 24. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/22- 0003/0025, URBROJ: 2181/1-10/15-22-0002 od 06. svibnja 2022. godine i odbija žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja Općine Podgora, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I-412-08/15-01/144, URBROJ: 2147/05-03/01-21-38 od 23. srpnja 2021. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvjestopedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, komunalne poslove, infrastrukturu i investicije, KLASA: UP/II 363-03/22-0003/0025, URBROJ: 2181/1-10/15-22-0002 od 06. svibnja 2022. godine, poništeno je rješenje Općine Podgora, Jedinstvenog upravnog odjela, KLASA: UP/I- 412-08/15-01/144, URBROJ: 2147/05-03/01-21-38 od 23. srpnja 2021. godine, kojim je LHV (ovdje zainteresiranoj osobi) kao suvlasniku 45/1277 dijela postojeće stambeno-poslovne zgrade, izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], obujma 4.995,56 m[3] , za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, određena obveza plaćanja komunalnog doprinosa obračunatog prema arhitektonskoj snimci izvedenog stanja, razmjerno suvlasničkom dijelu na razliku obujma stambeno- poslovne zgrade od 2.886,55 m[3] , po jediničnoj cijeni komunalnog doprinosa od 135,00 kuna, u ukupnom iznosu od 13.732,02 kuna.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 10. lipnja 2022. godine tužitelj je naveo da pobija zakonitost osporenog rješenja za kojeg tvrdi da se temelji na pogrešno utvrđeno činjeničnom stanju, te nepravilnoj primjeni materijalnog i postupovnog prava. Potom iznosi kronologiju postupka u kojem su rješenja o komunalnom doprinosu donesena i citira mjerodavne odredbe Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, Zakona o komunalnom gospodarstvu i Zakona o gradnji. Smatra da tuženik promašeno podnositelja zahtjeva za ozakonjenje tretira kao investitora, jer se u predmetnom postupku ne radi o građevini koja se gradi, već o izgrađenoj građevini koja se ozakonjuje. Istaknuo je da je podnositelj zahtjeva Damon d.o.o. bio investitor nezakonito izgrađenog dijela predmetne zgrade za koju je 10. lipnja 2013. godine podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, te da je to je trgovačko društvo rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. kolovoza 2016. godine brisano, pa je tužitelj pravilno obvezao zainteresiranu osobu kao jednu od suvlasnika nekretnine koja je rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena sukladno njezinom suvlasničkom udjelu. Dodaje da s obzirom da je u konkretnom slučaju investitor Damon d.o.o. prestao postojati, da je životno i sasvim logično da obveznik plaćanja može biti samo (su)vlasnik predmetne nekretnine, a to je LHV, jer kako sukladno uputi tuženika obračunati komunalni doprinos osobi koja ne postoji. Tužitelj je predložio da mu se naknade troškovi spora za sastav tužbe, uvećano za PDV, te da se poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužbu potrebno odbaciti jer da Općina Podgora ne može imati svojstvo tužitelja čija su prava ili pravni interesi povrijeđeni. Poziva se na to da su takve stavove iznosili Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi i rješenju od 12. studenoga 2015. godine pod poslovnim brojem Usž-1608/15-4, Upravni sud u Splitu u rješenju od 26. listopada 2023. godine pod poslovnim brojem 16 UsI-2097/23-3 i Upravni sud u Splitu u rješenju od 27. travnja 2023. godine pod poslovnim brojem 19 UsI-524/23-4, odnosno Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenju od 08. siječnja 2020. godine pod poslovnim brojem Usž-2532/18-3. U svemu je ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, istaknuvši da zainteresirana osoba nije ni nezakoniti investitor ni podnositelj zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu nekretninu, već da je to društvo Damon d.o.o., te da je njega trebalo obvezati na plaćanje komunalnog doprinosa.

4. S obzirom da tužitelj u suštini osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave, ovaj upravni spor je sukladno odredbi članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS) presudom riješen bez rasprave.

5. Tužba je osnovana.

6. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika kojim je povodom žalbe zainteresirane osobe poništeno prvostupanjsko rješenje kojim se ova utvrđuje obveznikom plaćanja naknade razmjerno njezinom suvlasničkom dijelu.

7. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o primjeni i tumačenju odredbe članka 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19) prema kojoj su podnositelj zahtjeva odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, osim za pomoćnu zgradu, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

8. S jedne strane, tužitelj smatra kako ova odredba daje alternativnu mogućnost obračuna komunalnog doprinosa, što opravdava među strankama nespornim činjenicama iz kojih proizlazi da je rješenje o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361- 02/13-03/1143, URBROJ: 2181/1-11-03/04-15-0009 od 14. kolovoza 2015. doneseno po zahtjevu društva Damon d.o.o., koje je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu Tt- 16/23823-1 od 26. kolovoza 2016. godine brisano iz sudskog registra.

9. S druge strane tuženik i zainteresirana osoba smatraju kako se u ovom slučaju kao obveznik plaćanja komunalnog doprinosa može utvrditi isključivo Damon d.o.o., a što brane, također, prema stanju spisa nespornim činjenicama da je rješenje o izvedenom stanju svojstvo izvršnosti steklo još 07. rujna 2015. godine, da je trgovačko društvo Damon d.o.o. iz trgovačkog registra brisano tek 26. kolovoza 2016. godine, te da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 20. lipnja 2012. godine to trgovačko društvo, kao prodavatelj, na sebe preuzelo obvezu plaćanja komunalnog doprinosa.

10. Prema ocjeni suda, odluka u ovom sporu ovisi o pravnoj naravi i svrsi komunalnog doprinosa kao novčanog javnog davanja koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture prilikom građenja ili ozakonjenja građevine. Ona je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture (članak 76. Zakona o komunalnom gospodarstvu, "Narodne novine" broj 68/18, 110/18 i 32/20). Iz navedenog proizlazi kako temeljem ovog Zakona između obveznika plaćanja komunalnog doprinosa i tijela jedinice lokalne samouprave nadležne za utvrđivanje i naplatu komunalnog doprinosa nastaje pravni odnos. U naravi riječ je o javnopravnom odnosu u kojem se jedinici lokalne samouprave u javnom interesu omogućava kroz obračun i naplatu komunalnog doprinosa osigurati financijska sredstva za građenje i održavanje komunalne infrastrukture. Ta je obveza uvedena i za nezakonito izgrađene zgrade koje su se temeljem posebnog propisa "izjednačile" s legalno izgrađenim zgradama i to upravo odredbom čl. 22. stavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koje stranke ovog spora drukčije tumače.

11. Kod plaćanja komunalnog doprinosa za zgradu za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju odlučno je, dakle, svojstvo podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade. Obveznik plaćanja komunalnog doprinosa spornom odredbom određen je alternativno, što znači da jedinica lokalne samouprave može, ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, na to obvezati ili podnositelja zahtjeva ili (su)vlasnika zgrade. Zato sud ne prihvaća razloge koje kroz obrazloženje osporenog rješenja iznosi tuženik. Obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije trajno i neraskidivo vezana uz podnositelja zahtjeva za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, jer je životno i pravno moguće da podnositelj zahtjeva temeljem kakvog pravnog posla to svojstvo po ishođenju rješenja o izvedenom stanju izgubi, u kom slučaju jedinci lokalne samouprave ostaje zakonom predviđena mogućnost komunalni doprinos naplatiti od vlasnika zgrade, kao što je to ovdje riječ, a koji je, također, prema spornoj odredbi obveznik plaćanja komunalnog doprinosa. Dakle, i po stavu suda, u slučaju kada podnositelj zahtjeva nije platio komunalni doprinos, niti mu je rješenjem ta obveza utvrđena, nema zapreke da se na plaćanje komunalnog doprinosa razmjerno suvlasničkim dijelovima obvežu (su)vlasnici ozakonjenje zgrade.

12. Kako je već gore navedeno, obveza plaćanja komunalnog doprinosa je novčano javno davanje zbog kojeg između jedinice lokalne samouprave i podnositelja zahtjeva odnosno vlasnika zgrade nastaje javnopravni odnos, na koji ni na koji način ne utječu međusobno preuzeta prava i obveze podnositelja zahtjeva i zainteresirane osobe iz Ugovora o kupoprodaji nekretnine. Ugovorne su stranke tim ugovorom uostalom za sve možebitne sporove proizišle iz tog Ugovora ugovorile nadležnost za to stvarno nadležnog redovnog suda.

13. Situacija na koju se tuženik poziva u presudi i rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 12. studenoga 2015. godine pod poslovnim brojem Usž- 1608/15-4, nije ista kao u ovoj upravnoj stvari, zato jer se tu radilo o dozvoli za obavljanje autotaksi prijevoza. U rješenju Upravnog suda u Splitu od 26. listopada 2023. godine pod poslovnim brojem 16 UsI-2097/23-3 se radilo o stavu da tijelo jedinice lokalne samouprave ne može biti tužitelj u upravnom sporu. U rješenju Upravnog suda u Splitu od 27. travnja 2023. godine pod poslovnim brojem 19 UsI- 524/23-4 se radilo o tužbi jedinice lokalne samouprave protiv drugostupanjskog javnopravnog tijela kojim je ono poništilo rješenje tužitelja o uklanjanju kioska. U rješenju od 08. siječnja 2020. godine pod poslovnim brojem Usž-2532/18-3 Visoki upravni sud Republike Hrvatske je naveo da jedinica lokalne samouprave u tom upravnom postupku (uklanjanje drvenih stupova s nosivom gredom i nadstrešnice) uopće nije trebala sudjelovati jer za to nema prava ili pravnog interesa, ali da pravo na upravno sudsku zaštitu ima samo iz razloga jer ga, prema upravno sudskoj praksi, izraženoj u nizu odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, činjenica da je osporeno rješenje u upravnom postupku dostavljeno tužitelju (jedinica lokalne samouprave), iako nije trebalo biti dostavljeno, ovlašćuje na pokretanje upravnog spora.

14. Kao što je to i Visoki upravni sud Republike Hrvatske naveo u svojoj presudi od 12. srpnja 2023. godine pod poslovnim brojem Usž-1275/23-2, u kojoj je u biti riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao u ovoj upravnoj stvari, s obzirom na takvo stanje stvari, neosnovano se tuženik poziva na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-96/21-2 od 3. rujna 2021. godine jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, budući da je u tom predmetu određeno plaćanje komunalnog doprinosa fizičkoj osobi koja je investitor gradnje i podnositelj zahtjeva za ozakonjenje, a ovdje je investitor pravna osoba koja je prestala postojati, pa je obveza plaćanja komunalnog doprinosa određena suvlasniku zgrade.

15. Kod izloženog, sud nalazi da je osporenim rješenje povrijeđen zakon na štetu tužitelja, zbog čega je isto temeljem odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a poništeno, kao što je to odlučeno u točki I. izreke presude.

16. Budući da je tužitelj uspio u ovom sporu, odnosno tuženik je izgubio spor u cijelosti, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavka 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je, u skladu s odredbom članka 144. stavka 1. i 2. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23) priznat trošak za sastav tužbe 500 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 eura, kojem iznosu je dodan iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% (250,00 eura), odnosno ukupno 1.250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 24. travnja 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude.

DNA: - opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- opunomoćeniku za primanje pismena zainteresirane osobe - odvjetniku Damiru Ratkoviću, Osijek, Trg bana J. Jelačića 1

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ