REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pr-193/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja GM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Marko Gracin i Vatroslav Šego, odvjetnici u zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Gracin & Vatroslav Šego iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja NM, odvjetničkog vježbenka i punomoćnika tuženika DM, temeljem generalne punomoći Su- 198/2023, dana 24. travnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebački električni tramvaj OIB: 82031999604 Zagreb, Ozaljska 105 da tužitelju GM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 5.165,64 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 133,13 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- 103,55 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- 115,69 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- 132,95 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- 126,66 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- 99,80 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- 114,52 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- 127,13 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- 113,99 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- 103,64 eura od 11. studenog 2019.. do isplate,

- 121,69 eura od 11. prosinca 2019., do isplate,

- 60,55 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- 59,26 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- 102,73 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- 108,39 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- 103,32 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- 101,27 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- 119,44 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- 119,42 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- 137,46 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- 127,17 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- 129,85 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- 128,91 eura od 11. prosinca 2020., do isplate,

- 137,05 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- 128,79 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- 110,68 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- 124,02 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- 136,40 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- 123,31 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- 125,22 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- 127,44 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- 143,72 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- 117,98 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- 117,97 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- 138,08 eura od 11. prosinca 2021., do isplate,

- 134,49 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- 142,43 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- 108,53 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- 135,24 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- 136,06 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- 126,65 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- 130,01 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- 131,04 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 5.165,64 eur.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 1.250,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu 09. veljače 2024. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate. U tužbi je naveo da je 23. listopada 2018. s tuženikom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa I. Nakon toga sklopio je još jedan ugovor o radu za isto radno mjesto i to 23. listopada 2019. godine. Tužitelj je 28. srpnja 2022. sklopio s tuženikom ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto vozač autobusa III. Ugovorima o radu od 23. listopada 2018. i 23. listopada 2019. ugovoreno je da će tužitelju biti obračunata plaća primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20, a ugovorom o radu od 28. srpnja 2022. je ugovoren koeficijent složenosti poslova 2,40. Tužitelj tvrdi da svi vozači autobusa kod tuženika obavljaju iste poslove i radne zadatke tijekom smjene, ali se nekima plaća obračunavam primjenom koeficijenta 2,20, a nekima primjenom koeficijenta 2,40. Tužitelj smatra da mu je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan obračunavati plaću primjenom koeficijenta 2,40 jer je obavljao iste poslove u istim ili sličnim uvjetima kao vozači kojima je plaća obračunavana temeljem koeficijenta 2,40.

2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 06. veljače 2025.. tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu na ime razlike plaće za razdoblje od travnja 2018. do ožujka 2021. godine isplati iznos od 5.165,64 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od jedanaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev, navodeći da je tužitelj kod tuženika zaposlen na radnom mjestu vozač autobusa III, a utuženom razdoblju radio je na radnom mjestu vozač autobusa I za koje je utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova V 2,11 do 2,40, koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET- a iz 2015. godine, utvrđena su radna mjesta vozač autobusa I – koeficijent složenosti poslova 2,20; vozač autobusa II – koeficijent složenosti poslova 2,30 i vozač autobusa III – koeficijent složenosti poslova 2,40. Tužitelj je u utuženom razdoblju imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I s koeficijentom složenosti poslova 2,20 i tuženik je tužitelju obračunavao plaću sukladno ugovoru o radu i koeficijentu 2,20 koji je ugovoren ugovorom o radu. Tuženik je istaknuo prigovor da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu jer prije podnošenja tužbe nije podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u obavijest o prenošenju ugovora o radu na novog poslodavca od 29. prosinca 2017. (list 11 spisa), ugovore o radu između tužitelja i tuženika od 23. listopada 2019. i 28. srpnja 2022. (list 12-17), Pravilnik o radu Zagrebačkog holdinga d.o.o. iz studenog 2016. (list 18-21 spisa), Temeljni kolektivni ugovor za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba iz veljače 2002. (list 22-32, 98-101 spisa), obračunske liste (list 33, 186 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. (list 34-74 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 81-97 spisa), Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 08. veljače 2023. (list 102-142 spisa), opis poslova radnog mjesta vozač autobusa I i opis poslova radnog mjesta vozač autobusa III (list 156-157 spisa). izračun utuženog potraživanja izvršen od strane tuženika (list 195-196 spisa), Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka IM i FM.

5. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Među strankama je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

7. Tuženikov prigovor da tužitelj nema pravo na sudsku zaštitu jer prije podnošenja tužbe nije podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava nije osnovan jer se tužbeni zahtjev odnosi na novčano potraživanja iz radnog odnosa pa tužitelj sukladno članku 133 stavak 3 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) nije bio dužan prije podnošenja tužbe tuženiku podnijeti zahtjev za zaštitu prava.

8. Uvidom u ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. listopada 2019. utvrđeno je da je temeljem tog ugovora tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta vozač autobusa I, a člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,20 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

9. Uvidom u ugovor o radu od 28. srpnja 2022. utvrđeno je da je temeljem tog ugovora tužitelj je obavljao poslove radnog mjesta vozač autobusa III, a člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će za navedene poslove tuženik tužitelju obračunati plaću primjenom koeficijenta složenosti poslova 2,40 i to sukladno odredbama Kolektivnog ugovora.

10. Tuženik je 24. srpnja 2015. donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, a sastavni dio tog Pravilnika je Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova u kojem su radna mjesta vozač autobusa svrstana u grupu V složenosti poslova i propisano je radno mjesto vozač autobusa I s koeficijentom 2,20, vozač autobusa II s koeficijentom 2,30 i vozač autobusa III s koeficijentom 2,40.

11. U utuženom razdoblju do sklapanja ugovora o radu od 28. srpnja 2022. tuženik je tužitelju obračunavao i isplaćivao plaću sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,20 koji koeficijent je utvrđen u članku 6 ugovora o radu od 23. listopada 2019 koji je propisan za radno mjesto vozač autobusa I.

12. Tužitelj tvrdi da ne postoji razlika između poslova radnih mjesta vozač autobusa I i vozač autobusa III, da se radi o istovjetnim poslovima pa iz tog razloga smatra da joj je tuženik u utuženom razdoblju bio dužan isplaćivati plaću obračunatu temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,40.

13. Na ročištu održanom 31. ožujka 2025. sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja koji je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa na kojem je radio i u utuženom razdoblju i imao je ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa. Kad se zaposlio kod tuženika obavljao je iste poslove kao i stariji vozači, vozio je autobuse na istim linijama, a svi vozači autobusa kod tuženika obavljali su potpuno iste poslove, vozili su iste autobuse na istim linijama i tužitelj je od drugih vozača preuzimao autobuse. Neki vozači autobus kod tuženika imali su koeficijent za obračun plaće 2,20, a neki 2,40. Naveo je da je u razdoblju dok je imao koeficijent 2,20, zamjenjivao vozače koji su imali koeficijent 2,40 u slučaju njihove odustnosti.

14. Svjedok IM je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa, na kojem je radio i u utuženom razdoblju, a na istom radnom mjestu radio je i tužitelj i obavljao je iste poslove. Naveo je da nije postojala nikakva razlika između njegovih poslova i poslova koje je obavljao tužitelj, svi vozači autobusa obavljali su iste poslove, vozili su iste autobuse na istim linijama, mogli su jedni druge zamjenjivati u slučaju odsutnosti i tužitelj je od ostalih vozača preuzimao autobuse. Naveo je da svi vozači autobusa nisu imali istu plaću, svjedok je imao koeficijent 2,40, a tužitelj je imao koeficijent 2,20. Uprava poslodavca odlučila je da će novozaposleni vozači imati koeficijent 2,20, a vozači koji su od ranije zaposleni imat će koeficijent 2,40, iako su svi obavljali iste poslove.

15. Svjedok FM je izjavio da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozač autobusa na kojem je radio i u utuženom razdoblju, a na istom radnom mjestu radio je i tužitelj. Svjedok je imao koeficijent za obračun plaće 2,40, a tužitelj je imao koeficijent 2,20. Naveo je da nije postojala nikakva razlika između njegovih poslova i poslova koje je obavljao tužitelj, svi vozači autobusa obavljali su iste poslove, vozili su iste autobuse na istim linijama, mogli su jedni druge zamjenjivati u slučaju odsutnosti.

16. Temeljem iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka sud je zaključio da su svi vozači autobusa kod tuženika obavljali iste poslove, ali nisu imali isti koeficijent za obračun plaće, već su vozači koji su imali ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa I imali manji koeficijent u odnosu na vozače koji su imali ugovor o radu za radno mjesto vozač autobusa III.

17. Iz tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto vozač autobusa bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova, ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta vozač autobusa i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju vozača autobusa propisan različit koeficijent za obračun plaća. Navedenu razliku nije objasnio niti tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka pa je sud zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova.

18. Člankom 91 stavak 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/2014) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Člankom 91 stavak 2 točka 1 Zakona o radu propisano je da u smislu stavka 1 tog članka, dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju.

19. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u okviru radnog mjesta vozač autobusa I obavljao iste poslove i u istim uvjetima kao i vozači koji su imali ugovore o radu za radno mjesto vozač autobusa III, sud je zaključio da je tužiteljev rad na poslovima radnog mjesta vozač autobusa I bio jednak i jednake vrijednosti poslovima koje su obavljali vozači na radnom mjestu vozač autobusa III.

20. S obzirom da tuženik nije dokazao da postoji razlika između poslova koje je obavljao tužitelj i poslova koje su obavili vozači na radnom mjestu vozač autobusa III, sud je zaključio da se radi o radu jednake vrijednosti pa je tuženik bio dužan tužitelju isplaćivati plaću koju je obračunavao vozačima na radnom mjestu vozač autobusa III.

21. Tužitelju je na ime razlike između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,40 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20 dosuđen ukupni iznos od 5.165,64 eur bruto koji iznos je u skladu s tuženikovim izračunom. Tužitelju je na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od jedanaestog u mjesecu za prethodni mjesec, a sud je pri tom imao u vidu da su među strankama nesporni visina tužbenog zahtjeva i tijek zakonske zatezne kamate.

22. Bruto plaća sastoji se od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno članku 15 stavak 3 Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članku 17 stavak 3 Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće.

23. Iz navedenog razloga sud je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da mu isplati zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 5.165,64 eur.

24. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

25. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 1 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

26. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 7/1), za sastav podneska od 21.08.2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 16.01.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 06.02.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 31.03.2025. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9/1).

27 Ukupan trošak tužitelja iznosi 1.000,00 eur, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 250,00 eur pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 1.250,00 eur.

28. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

29. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku