Poslovni broj: P-715/2024-14

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I. tužitelja PF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tužiteljice ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Dejanu Pavloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. tuženika HF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. tuženice FF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], IV. tuženice TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i V. tuženice ZF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svi zastupani po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku u Rijeci, radi nedopuštenosti ovrhe, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Ovr-707/2022 od 23.11.2023. godine na nekretnini označenoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk. odjel Zaprešić, kao k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi Oranica Repakovo ukupne površine 200 čhv (a u pravomoćnom i ovršnom rješenju Općinskog suda u Samoboru od dana 09. ožujka 2000. godine označene kao k.l. br. 1388/15, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška]) i to zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem njezine vrijednosti, prodajom nekretnine i namirenjem stranaka tj. podjelom ostvarene kupovnine sukladno suvlasničkim omjerima ovrhovoditelja i ovršenika te predajom nekretnine kupcu na temelju zaključka o prodaji.

II. Nalaže se I.-V. tuženicima naknaditi I. i II. tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu od 1.454,65 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj ovom sudu 1. kolovoza 2024. protiv tuženika tvrde da su zaključkom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, broj Ovr-707/2022 od 8 srpnja 2024. upućeni su u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog postojanja razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona. Tvrde da su tuženici (kao ovrhovoditelji) pred ovim sudom poslovni broj Ovr-707/2022 podnijeli prijedlog za ovrhu (temeljem rješenja Općinskog suda u Samoboru poslovni broj R1-29/94 od dana 9. ožujka 2000. godine) radi fizičke diobe nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – na način da se dioba ima izvršiti sudskom prodajom. Ovršna isprava je rješenje kojim se dijeli zajednička stvar ČF i VF i to stambena zgrada u [adresa], sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] površine 200 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te gradilište na istoj k.č. upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se dioba ima izvršiti sudskom prodajom. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 9. travnja 2000. Kako je prijedlog za ovrhu podnesen 12. svibnja 2022., dakle više od dvadeseti i dvije godine od pravomoćnosti ovršne isprave, to je nastupila zastara izvršenja ovršne isprave ( članak 233. stavak 1. ZOO) pa je ostvaren razlog iz članak 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona. Također je ispunjen i razlog propisan člankom 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona prema kojem ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. Ovršenici, sada tužitelji, su tijekom ovršnog postupka isticali su kako su sporni suvlasnički omjeri nekretnine koja je predmet prodaje u ovršnom postupku. Naime, prednici stranaka, sada pokojni VF i ČF su u zemljišnim knjigama bili upisani u odnosu na nekretninu koja je predmet postupka kao suvlasnici svaki u 1/2 dijela. Međutim, navedeno se odnosi samo na zemljište. Zgrada koja je sagrađena na zemljištu nije upisana u zemljišnim knjigama. Presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici, poslovni broj P- 404/1989 je utvrđeno da je tamo prednica tuženika ČF, suvlasnica stambene zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/4 dijela, dok je prednik tužitelja, VF, suvlasnik iste stambene zgrade u 3/4 dijela. Isto nije bilo sporna među strankama u postupku razvrgnuća suvlasništva u kojem je donesena ovršna isprava. Naime, sama prednica tuženika je u prijedlogu za razvrgnuće isticala ovakve suvlasničke omjere koji se temelje dijelom na presudi (za zgradu), a dijelkom na podacima zemljišnih knjiga (za zemljište). Stoga je prijedlog za ovrhu i na temelju njega doneseno rješenje o ovrsi u postupku Ovr-707/2022 neutemeljeno na stvarnim suvlasničkim omjerima stranaka koji su bili nesporni u postupku razvrgnuća suvlasništva iz kojeg potječe ovršna isprava. Ovršna isprava nije dovoljno precizno odredila omjere stranaka na nekretnini koja je bila predmet razvrgnuća. No, isti proizlaze iz čitavog postupka razvrgnuća koji je prethodio donošenju ovršne isprave. Stoga nije bilo osnova za određivanje ovrhe temeljem prijedloga tuženika kojim se čitava nekretnina (zemljište i zgrada) dijeli prema omjerima iz zemljišnih knjiga.

Predlažu donijeti presudu kao u izreci.

2. Tuženici se u odgovoru na tužbu protive istaknutim žalbenim razlozima. Ističu da nije nastupila zastara jer pravo na razvrgnuće ne zastarijeva što proizlazi iz članka 47. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Ovdje nije riječ o tražbini utvrđenoj sudskom odlukom, već o pravu tuženika na razvrgnuće pa predlažu ocijeniti neosnovanim takav žalbeni razlog. Što se tiče prigovora na veličinu suvlasničkih omjera ističu da presuda Općinskog suda u Donjoj Stubici poslovni broj P-404/89 nikada nije provedena, a nakon te presude donesene su još dvije odluke u postupcima u kojima su sudjelovali prednici stranaka – rješenje o nasljeđivanju i rješenje o diobi, a u svim tim naknadnim odlukama se spominju omjeri ½ - ½. Osim rješenja o diobi od 9. ožujka 2000. (u obrazloženju kojeg rješenja je jasno navedeno kako se prednik tužitelja nije protivio diobi niti je osporavao suvlasničke omjere), iz rješenja o nasljeđivanju iza prednika parničnih stranaka – ČF i VF je razvidno da su bili suvlasnici u ½ dijela predmetne nekretnine koji udjeli su bili predmetom ostavinskih postupaka u kojem su sudjelovale parnične stranke. Stranke su vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenim u postupku u kojem su sudjelovale (članak 232. stavak 5. Zakona o nasljeđivanju), a u rješenju o nasljeđivanju iza prednika tužitelja stoji kako su tužitelji suvlasnici nekretnine u ½ dijela. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spise ovog suda Ovr-707/2022, Pu Ovr-18/2019 i R1-50/1992, zemljišnoknjižne izvatke za predmetnu nekretninu (list 35-38), specijalne punomoći (list 41-51), rješenje o nasljeđivanju O-130/2016 i rješenje o naknadno pronađenoj imovini O-9614/15.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenim ovrhe koja se provodi radi sudske prodaje nekretnina i podjele kupovine temeljem rješenja Općinskog suda u Samoboru R1- 29/94 kojim se razvrgava suvlasništvo nekretnina civilnom diobom između prednika stranaka.

6. Između stranaka nije sporno da su njihovi pravni prednici ČF i VF bili upisani kao suvlasnici svaki u ½ dijela z. k. č. br. [katastarska čestica] površine 200 čhv ORANBICA REPAKOVO u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nije sporno da u zemljišnu knjigu nije upisana zgrada sagrađena na zemljištu za koju su presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici utvrđeni drugačiji suvlasnički omjeri i to ¼ u korist ČF i ¾ u korist VF. Nije sporno da su tuženici nasljednici i pravni slijednici ČF, a tužitelji VF te da su iza njih provedeni ostavinski postupci u kojima je u sastav ostavine ušla i predmetna nekretnina i to kako je ista upisana u zemljišnim knjigama.

7. Sporno je da li je nastupila zastara prava na izvršenje rješenja R1-29/94 kojim se razvrgava suvlasnička zajednica nekretnina između prednika stranaka. Sporno je da li je izvršenje tražbine onemogućeno iz razloga koji je nastao nakon donošenja ovršne isprave pa time da li je ovrha nedopuštena.

8. Iz tijekom postupka izvedenih dokaza sud je utvrdio:

- da je ČF protiv VF prijedlogom podnesenim Općinskom sudu u Donjoj Stubici od 31. kolovoza 1992. predložila razvrgnuti suvlasništvo u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] [adresa] i to prema suvlasničkim omjerima iz presude u odnosu na stambenu zgradu sagrađenu na zemljištu (1/4 u korist ČF i ¾ u korist VF) i prema suvlasničkim omjerima iz zemljišnih knjiga u odnosu na gradilište (svakome u omjeru ½),

- da se VF nije protivio razvrgnuću,

- da nisu bili sporni suvlasnički omjeri,

- da je sud proveo građevinsko vještačenje na okolnost da li je moguća fizička dioba nekretnina te da vještak iskaže prometnu vrijednost kuće,

- da stranke nisu osporavale vještačenje u pogledu suvlasničkih omjera te je predlagateljica ČF tijekom postupka ustrajala da se dioba vrši temeljem omjera iz presude za zgradu i zemljišnih knjiga za zemljište (list 31 spisa R1-29/94)

- da je građevinskim vještačenjem utvrđeno da je fizička dioba nemoguća, a spor je nastao oko iznosa koji se ima isplatiti svakoj od stranaka,

- da je sud rješenje odredio diobu suvlasništva i to stambene zgrade i gradilišta na navedenoj čestici sudskom prodajom nekretnina bez navođenja suvlasničkih omjera navodeći u obrazloženju da su suvlasnički omjeri među strankama nesporni,

- da su pravni slijednici ČF (ovdje tuženici) podnijeli 10. svibnja 2022. prijedlog za ovrhu protiv pravnih slijednika VF (ovdje tužitelja) temeljem navedenog rješenja o diobi suvlasništva u kojem zahtijevaju sudsku prodaju nekretnine i podjelu kupovine prema suvlasničkim omjerima naznačenim u zemljišnim knjigama (1/2 svakome),

- da je sud odredio predloženu ovrhu rješenjem o ovrsi od 21. studenog 2022.,

- da su se tužitelji (ovršenici) tome protivili ističući razloge koje navode i u ovom postupku,

- da je sud predmet dostavio Županijskom sudu u Zagrebu koji je ukinuo rješenje o ovrsi iz razloga formalne prirode (kriva oznaka ovršne isprave) i vratio predmet na ponovno odlučivanje,

- da je sud pozvao ovrhovoditelje na ispravak prijedloga za ovrhu te je po ispravljenom prijedlogu donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-707/2022

- da je predmet dostavljen na Županijski sud u Zagrebu povodom žalbe ovršenika koji je potvrdio rješenje o ovrsi te dao uputu prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka uputi žalitelje u parnicu radi žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 10 i 11. Ovršnog zakona.

9. Obzirom na odredbu čl. 55. st. 3. Ovršnog zakona sud je u parnici razmatrao samo razloge koje su tužitelji istaknuli u žalbi protiv rješenja o ovrsi i na koje su upućeni na pokretanje parnice. U konkretnom slučaju radi se o prigovoru zastare prava tuženika na pokretanje ovrhe temeljem ovršne isprave – rješenja Općinskog suda u Samoboru od 9. ožujka 2000. koje je postalo pravomoćno 9. travnja 2000. i prigovoru da je ispunjenje tražbine izmijenjeno zbog činjenice koja je nastupila nakon donošenja ovršne isprave.

10. Prvenstveno valja reći da je pogrešan stav tužitelja da je zastarjelo pravo tuženika na sudsku prodaju nekretnine temeljem ovršne isprave - rješenja o razvrgnuću suvlasništva od R1-29/1994 od 9. ožujka 2000. To stoga što pravo na razvrgnuće ne zastarijeva što proizlazi iz odredbe članka 47. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U tom kontekstu se ne može niti pravo na izvršenje odluke o razvrgnuću promatrati kroz odredbu članka 233. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske o zastari prava na izvršenje odluke kojom je odlučeno o revindikacijskom zahtjevu GZZ-39/1991 što se može adekvatno primijeniti i na ovaj slučaj.

11. Glede pitanja o drugom žalbenom razloga, sud je stava da su nakon donošenja ovršne isprave nastupile okolnosti zbog kojih je ispunjenje tražbine izmijenjeno. Naime prije donošenja ovršne isprave pravni prednici stranaka su bili suglasni u pogledu svojih suvlasničkih omjera na predmetnoj nekretnini te je sud ub izvanparničnom postupku, uvažavajući te nesporne okolnosti, odredio diobu suvlasništva na zemljištu i zgradi. Sud nije u rješenju naveo suvlasničke omjere, ali je u obrazloženju naznačio da isti nisu sporni među strankama. Obzirom da je u međuvremenu došlo do spora između nasljednika o veličini suvlasničkih omjera to je ispunjenje tražbine određene takvom ovršnom ispravom (koje ne određuje suvlasničke omjere i počiva na suglasnosti stranaka) izmijenjeno jer se omjeri stranaka moraju ponovno utvrditi, a što nije predmet ovršnog postupka. Pritom valja reći da se tužitelji osnovano pozivaju na prava koje izvode iz pravomoćne sudske presude kojom su utvrđeni drugačiji suvlasnički omjeri na zgradi u odnosu na omjere koji proizlaze iz podataka zemljišnih knjiga u kojoj je upisano samo zemljište. Sudska odluka je temelj za stjecanje vlasništva (članak 126. stavak 1. ZVDSP) pa u tom smislu stvara pravne učinke za stranke, ali i za njihove univerzalne pravne slijednike. Upis u zemljišne knjige je deklaratoran jer se vlasništvo stječe već pravomoćnošću sudske odluke (članak 126. stavak 2. i članak 127. stavak 1. ZVDSP), a ne upisom u zemljišnu knjigu. Točno je da vrijedi pravni princip jedinstva nekretnine koji podrazumijeva uspostavu jedinstva između zemljišta i zgrade koja je na njemu sagrađena što znači da se zemljište i zgrada trebaju tretirati kao jedinstvena nekretnina. No, u konkretnom slučaju pravni prednik tužitelja je sudskom odlukom stekao pravo na veći suvlasnički omjer na zgradi od zemljišta za kojeg vrijedi suvlasnički omjer upisan u zemljišnog knjizi. Takvo pravo stečeno pravomoćnom presudom pravo predstavlja imovinu koja je predmet nasljeđivanja te su prelazi na nasljednike u trenutku ostaviteljeve smrti. Stoga se ne može prihvatiti tumačenje tuženika po kojem su se tužitelji donošenjem rješenja o nasljeđivanju odrekli ove imovine i prihvatili suvlasničke omjere kako su isti određeni u zemljišnoj knjizi budući da je tako navedeno u rješenju o nasljeđivanju. Vezanost pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju odnosi se samo na imovinu koja je ušla u sastav ostavine i o kojoj se raspravljalo u ostavinskom postupku. Kako stvarna prava stečena presudom Općinskog suda u Donjoj Stubici nisu ušla u sastav ostavine, to je bespredmetno pozivanje tuženika na vezanost tužitelja tim rješenjem jer su tužitelji ta prava stekli smrću ostaviteljice i mogu uvijek tražiti da se u odnosu na nju provede postupak naknadno pronađene imovine.

12. S obzirom da su ispunjene zakonske pretpostavke za proglašenje ovrhe nedopuštenom iz žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50 st. 1. toč. 10. OZ. valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

14. Tužiteljima je dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u ukupnom iznosu 1.454,65 EUR a isti se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 110 bodova (Tbr. 7/1 u vezi Tbr. 40/1), podneska od 14. studenog 2024. u iznosu od 110 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr. 40/1), zastupanja na ročištima 29. studenog 2024., 13. ožujka 2025. i 17. travnja 2025. u iznosu od 110 bodova za svako (Tbr. 9/1 u vezi Tbr 40/1) uvećano za PDV i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 EUR i presudu u iznosu od 53,10 EUR.

15. Tužiteljima nije mu priznat trošak sastava podneska od 2. kolovoza 2024. jer su pristojbu na tužbu trebali platiti prilikom podnošenja tužbe i dokaz dostaviti uz tužbu.

16. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.