Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pp-437/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Miri Jalševcu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Štefanije Novoselec, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IK, s prebivalištem u [adresa], zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1., kažnjivog po članku 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine“ 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24., dalje u tekstu ZOSPNC ), pokrenutog povodom prigovora okrivljenika na Obavezni prekršajni nalog Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, broj KLASA: 211-07/25-4/11513., URBROJ: 511-14-09-25-2. od 03. veljače 2025. godine, na temelju članka avak 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22, 133/23., dalje u tekstu PZ ), dana 24. travnja 2025. godine, donio je i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljeni AK, OIB [osobni identifikacijski broj], sin LK i I, rođen **.**.1996. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno nekažnjavan

k r i v j e

što je dana 07. prosinca 2024. godine, u 01,02 sati, u ulici Braće Radić 166, u Varaždinu, upravljao u prometu na cesti vozilom M1 - osobnim automobilom marke VW, registarskih oznaka [registarska oznaka], kroz naseljeno mjesto, u kojoj ulici je dopuštena brzina 50 km/sat, a to brzinom od 94 km/sat, koja brzina je utvrđena korištenjem uređaja GATSO RS-GS 11, te umanjena za 10 km/sat sigurnosne razlike iznosi 84 km/h

dakle, u naseljenom mjestu se kretao brzinom koja je za 34 km/h veća od dopuštene, odnosno ograničene brzine

čime je postupio protivno odredbi članka 53. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 53. stavak 4. ZOSPNC, temeljem kojega mu se, a primjenom članka 37. PZ

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 240,00 EURA ( dvjesto četrdeset eura)

II Okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 30 dana ( trideset dana ) po primitku ove presude. Okrivljenik se upozorava sukladno članku 152. stavak 3. PZ, da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene kazne smatrati će se da je izrečena novčana kazna u cjelini plaćena. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečenu novčanu kaznu ne plati ista će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

III Trošak postupka od 30,00 EURA ( trideset eura ) odnosi se na paušalni trošak postupka, a temelji se na članku 138. stavak 3. u vezi članka 139. stavak 3. PZ, te Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13) i dužan ga je nadoknaditi okrivljenik u istom roku kao i novčanu kaznu. Ukoliko okrivljenik u tom roku izrečene troškove ne plati isti će se temeljem članka 34. PZ naplatiti prisilno.

Obrazloženje

1. Policijska uprava varaždinska, Postaja prometne policije Varaždin izdala je okrivljeniku Obavezni prekršajni nalog broj KLASA: 211-07/25-4/11513., URBROJ: 511-14-09-25-2. od 03. veljače 2025., zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci.

2. Protiv Obaveznog prekršajnog naloga okrivljenik je, pravodobno, uložio prigovor, slijedom čega je Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je žurni prekršajni postupak.

3. Na ročište zakazano pred uređujućim sudom dana 23. travnja 2025., uredno pozvani okrivljenik nije se odazvao, ali je po branitelju u spis dostavio pisanu obranu, datiranu sa 18.04.2025., u kojoj je opravdao i svoj izostanak sa ročišta.

3.1. U pisanoj obrani od 18.04.2025. okrivljenik navodi kako dopušta mogućnost da je vozio iznad ograničenja, no izražava sumnju u utvrđenu brzinu kretanja. Ističe kako ozbiljno dovodi u pitanje točnost utvrđene brzine kretanja vozila navedene u Obaveznom prekršajnom nalogu. Naime, iako ne isključuje mogućnost blagog prekoračenja brzine, kategorički osporava mogućnost da je u predmetnom trenutku i na toj konkretnoj lokaciji vozio brzinom od 94 km/h (odnosno 84 km/h nakon odbitka sigurnosne razlike), kako je to navodno utvrđeno uređajem za mjerenje brzine GATSO RS-GS 11. Prema vlastitom sjećanju i realnom osjećaju vožnje, nije bilo moguće razviti takvu brzinu s obzirom na konfiguraciju ceste, prometne uvjete, kao i osobni stil vožnje. Na predmetnom mjestu da je vozio umjereno, s postepenim ubrzavanjem, ali bez ikakvih naglih manevara ili vožnje koja bi bila nesigurna ili agresivna. Posebno je istaknuo kako je bila noć (01 :02 sati) te je zbog smanjene vidljivosti vožnju svjesno prilagodio uvjetima na cesti — čime dodatno ukazuje da nije imao razlog niti mogućnost razviti tako visoku brzinu. Napomenuo je da u trenutku predmetnog događaja nije bio pod utjecajem alkohola niti bilo kojih drugih psihoaktivnih tvari, te da je bio potpuno priseban i koncentriran. Imajući u vidu taj element, može se s pravom reći da je imao jasan osjećaj za brzinu i kontrolu nad vozilom, što dodatno pojačava opravdanu sumnju u točnost izmjerene brzine. S obzirom na sve navedeno, predložio je da se od nadležnog tijela pribavi sva dokumentacija vezana za tehničku ispravnost i pravovaljanost uređaja GATSO RS-GS 11 korištenog za mjerenje brzine — uključujući potvrde o redovitoj kalibraciji, baždarenju i održavanju — budući da postoji osnovana sumnja u njegovu točnost u konkretnom slučaju. Nadalje, da smatra da je tehnički aspekt ovog slučaja od ključne važnosti, jer postoji ozbiljna mogućnost da izmjereni podaci ne odgovaraju stvarnom stanju. Budući da do sada nije evidentiran kao počinitelj prometnih prekršaja slične naravi te da mu je vozačka dozvola neophodna za svakodnevno funkcioniranje, traži da se u ovom postupku s posebnom pažnjom razmotri pouzdanost korištene mjerne opreme i njena primjena u konkretnim okolnostima. Istaknuo je da do sada nikada nije bio prekršajno kažnjavan te da se tijekom godina sudjelovanja u prometu pridržava svih zakonskih propisa i prometnih pravila. Njegovo ponašanje u prometu uvijek je bilo u skladu s načelima odgovornosti i sigurnosti, a izostanak prethodnih prekršaja govori u prilog činjenici da se radi o savjesnom i discipliniranom vozaču. Upravo zato ovu situaciju doživljava kao iznimku i vjeruje da je do nesporazuma došlo zbog moguće tehničke pogreške u mjerenju. Sukladno članku 25. Prekršajnog zakona, za postojanje prekršajne odgovornosti nužno je da je počinitelj u trenutku počinjenja bio ubrojiv, te da je prekršaj počinjen s namjerom ili iz nehaja, uz svijest ili obvezu da bude svjestan kako je riječ o zabranjenom ponašanju. Preciznije, zakon propisuje da:

„ ... kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan daje djelo zabranjeno ili s namjerom, kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

U konkretnom slučaju, izričito naglašava kako smatra da do prekršaja uopće nije došlo, budući da osporava samu točnost izmjerenih podataka koji su temelj prekršajnog naloga. Međutim, opreza radi, a u slučaju da Sud ipak donese drukčiji zaključak, ističe kako nije postupao s namjerom da prekrši prometne propise, niti se može govoriti o nehaju u klasičnom smislu. On da je u trenutku vožnje bio trijezan, koncentriran, svjestan uvjeta na cesti (noćna vožnja, smanjena vidljivost) i sukladno tome prilagodio način vožnje. Nije bilo nikakvih elemenata nesavjesnosti, rizika niti ignoriranja prometnih pravila. Upravo suprotno — vožnja se odvijala u skladu s oprezom koji se očekuje od prosječnog, savjesnog vozača. U tom smislu, čak i kada bi se prihvatila pretpostavka da je vozilo eventualno bilo u kratkotrajnom prekoračenju brzine, takvo ponašanje nije imalo karakteristike ni svjesnog ni nehajnog postupanja koje bi opravdalo utvrđenje prekršajne odgovornosti, kako je definirana člankom 25. Prekršajnog zakona. Stoga smatra da u njegovom postupanju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje krivnje, ni u objektivnom ni u subjektivnom smislu. Istaknuo je kako mu je svaka novčana kazna, a osobito ona u visini od 390,00 eura, izrazito otegotna i financijski opterećujuća s obzirom na njegove redovite obveze i odgovornosti prema obitelji. Naime, iako ostvaruje stabilna mjesečna primanja, značajan dio svojih prihoda redovito izdvaja kako bi financijski pomagao svojim roditeljima s kojima živi u zajedničkom kućanstvu. Njegova podrška unutar obitelji nije samo moralna, već i konkretna, budući da sudjeluje u podmirivanju kućnih troškova te doprinosi održavanju osnovne razine sigurnosti i standarda života. Dodatno, kontinuirano pomaže svojoj bolesnoj baki koja ne živi s njima, ali je u vrlo teškoj zdravstvenoj i financijskoj situaciji. Budući da je egzistencijalno ugrožena i ne može samostalno podmiriti sve svoje potrebe, da joj pruža podršku kroz kupnju lijekova, hrane i drugih nužnih potrepština, kako bi joj omogućio dostojanstven život. Ta briga za članove obitelji predstavlja trajnu i ozbiljnu financijsku odgovornost koju redovno ispunjava. Nadalje, da sam ima aktivan stambeni kredit za koji svakog mjeseca otplaćuje ratu u iznosu od 417,15 eura, što dodatno smanjuje raspoloživi dio prihoda za nepredviđene ili izvanredne izdatke. U tom kontekstu, izrečena kazna u navedenom iznosu značajno bi narušila njegovu financijsku ravnotežu i otežala redovito izvršavanje postojećih obveza. Stoga moli sud da prilikom odlučivanja uzme u obzir njegove osobne i obiteljske okolnosti, činjenicu da financijski skrbi za više članova obitelji te da se odgovorno odnosi prema svojim obvezama, kako bi se eventualna sankcija prilagodila stvarnim mogućnostima bez nepotrebnog narušavanja njegove stabilnosti i stabilnosti osoba koje o njemu ovise. Nadalje, u pogledu izrečene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, smatra da je ista neopravdana i prekomjerno tegotna, osobito u svjetlu njegovih profesionalnih i osobnih okolnosti. Naime, da on svakodnevno koristi osobno vozilo kao osnovno sredstvo za izvršavanje poslovnih obveza, uključujući obilaske klijenata, sastanke izvan sjedišta ureda i prijevoz potrebne informatičke opreme, a što nije moguće zamijeniti alternativnim oblicima prijevoza. Zabrana upravljanja vozilom onemogućila bi ga u obavljanju radnih zadataka, što bi rezultiralo značajnim poslovnim poteškoćama i financijskom štetom, kako za njega osobno, tako i za njegovu radnu okolinu. Dodatno, vozilo koristi i u privatne, ali izrazito važne svrhe, jer redovito prevozi svoju teško bolesnu baku na liječničke preglede, kontrole i specijalističke pretrage u bolnice i domove zdravlja. Budući da baka ne živi s njim, te da nije u mogućnosti samostalno koristiti javni prijevoz zbog zdravstvenih poteškoća, njegova pomoć u ovom obliku predstavlja ključnu podršku njezinoj zdravstvenoj skrbi i očuvanju osnovne životne funkcionalnosti. Sukladno članku 51. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, svrha zaštitnih mjera je „da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja ". U konkretnom slučaju, smatra da izrečena mjera ne ispunjava navedenu svrhu jer kod njega ne postoji opasnost ponavljanja prekršaja, a izrečena zabrana bi proizvela teške posljedice koje nadilaze njezin stvarni preventivni učinak. Sama činjenica suočavanja s pokrenutim prekršajnim postupkom, kao i sa svim mogućim posljedicama, na njega je imala snažan preventivni učinak. lako osporava točnost izmjerenih podataka, u potpunosti razumije ozbiljnost situacije i iskazuje dodatnu razinu pažnje u prometu. On do sada nije bio evidentiran kao počinitelj prometnih prekršaja, što potvrđuje da se u prometu ponaša savjesno i odgovorno, a ovaj postupak dodatno učvršćuje njegovu svijest o važnosti prometne sigurnosti. Slijedom navedenog, moli Sud da, uzimajući u obzir sve njegove osobne, poslovne i obiteljske okolnosti, odustane od izricanja predmetne zaštitne mjere ili je zamijeni blažom, jer njezina primjena u konkretnom slučaju ne bi imala opravdanu svrhu, dok bi posljedice bile nesrazmjerno teške i štetne za svakodnevni život okrivljenika i osoba koje o njemu ovise. S obzirom na sve do sad navedeno, da mu je neopravdano utvrđena novčana kazna u visini od 390,00 eura, a neopravdana je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od 1 mjeseca. Ponovno navodi da počinjenjem predmetnog prekršaja nisu nastale nikakve posljedice za treće osobe te kako su, uvažavajući sve do sada navedeno, ispunjene pretpostavke iz čl.37.st.2. Prekršajnog zakona koji propisuje da:

„ blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kad postoje naročite olakotne okolnosti, a svrha kažnjavanja može se postići i takvom blažom kaznom.

S obzirom na sve do sada navedeno smatra kako postoje osobito izražene olakotne okolnosti, kao što je njegova dosadašnja nekažnjavanost, dosadašnje egzemplarno ponašanje u prometu te kajanje za počinjenjem istog, stoga je nesumnjivo da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i blažom kazna. Sukladno svemu navedenom, a posebice s obzirom na činjenicu da do sada nije počinio prekršaj ove vrste, izražava iskreno kajanje, te predlaže da ga naslovni Sud nakon provedenog postupka oslobodi odgovornosti, odnosno podredno da mu izrekne mjeru upozorenja-opomenu, odnosno da ublaži izrečenu kaznu na visinu općeg zakonskog minimuma, odnosno da mu istu umanji. Također, predlaže da naslovni Sud ukine izrečenu zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, odnosno da donese odgovarajuću odluku, cijeneći navode iz predmetne pisane obrane.

4. U okviru postupka sud je pregledao i pročitao materijalnu dokumentaciju u spisu i to pismeno podaci o vozaču, obavijest o počinjenom prekršaju sa fotografijom snimljenog vozila u prekršaju, zahtjev za naknadu troškova tužitelja, ovjernicu Državnog zavoda za mjeriteljstvo i potvrdu o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije.

5. Na temelju tako provedenog postupka, analizom i ocjenom obrane okrivljenika kao i drugih provedenih dokaza i to svakog zasebno, te u odnosu na ostale provedene dokaze, sud je sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrdio i našao dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike postupio protivno odredbi članka 53. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 53. stavak 4. ZOSPNC, a na način i kako je to navedeno i opisano u izreci presude.

5.1. Naime, članak 53. stavak 1. ZOSPNC kaže da se na cesti u naselju vozač ne smije vozilom kretati brzinom većom od 50 km/sat, odnosno brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom za cijelo naselje ili njegov dio.

6. U konkretnom slučaju, imajući u vidu navode Optužnog prijedloga i obranu okrivljenika, nije sporno da je osobno vozilo marke VW, registarskih oznaka [registarska oznaka] dana 07.12.2024., u 01.02 sati, sudjelovalo u prometu na cesti, u naselju, odnosno u [adresa], u [adresa].

6.1. Nadalje, nije sporno niti da je kritične prilike, u kritično vrijeme i na kritičnom mjestu, navedenim i opisanim osobnim vozilom, upravljao okrivljenik.

6.1.1. Narečeno proizlazi i iz pismena Podaci o vozaču, u kojemu je vlasnik osobnog vozila LK, OIB [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1967., kao vozača naveo ovdje okrivljenika i tužitelju dostavio osobne podatke okrivljenika, a nakon primljene Obavijesti o počinjenju prekršaja od 07.01.2025., u kojoj ga se obavještava da je dana 07.12.2024., u 01,02 sati, u [adresa], u [adresa], njegovim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] počinjen prekršaj prekoračenja dopuštene brzine kretanja vozila, opisan u članku 53. stavak 1. i kažnjiv po članku 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 EURA.

7. Sporno je da li se je predmetno osobno vozilo inkriminirane prilike kretalo, odnosno da li je okrivljenik istim upravljao, brzinom koja je, nakon umanjenja za sigurnosnu razliku od – 10 km/sat, za 34 km/sat veća od dopuštene, odnosno ograničene brzine.

8. Navode obrane okrivljenika kada isti osporava da bi predmetne zgode osobnim vozilom upravljao brzinom za koju ga se tereti, te sumnja u ispravnost mjernog uređaja, sud nije prihvatio i ove navode obrane okrivljenika ocjenjuje neuvjerljivim, subjektivnim i danim od strane okrivljenika sa svrhom samopomoći samome sebi u ovom prekršajnom postupku i sa ciljem izbjegavanja svoje prekršajne odgovornosti, a isti niti nemaju uporišta u raspoloživim i provedenim dokazima.

8.1. Dakle, sud je obranu okrivljenika prihvatio samo u nespornom dijelu i dijelu koji nije protivan utvrđenjima suda.

9. Osim što je nesporno da je dana 07. prosinca 2024., u 01,02 sati, u [adresa], u [adresa], dakle u naseljenom mjestu, gdje je dopuštena brzina kretanja vozila 50 km/sat, okrivljenik upravljao u prometu narečene ulice, narečenog naseljenog mjesta, osobnim vozilom marke VW, registarskih oznaka [registarska oznaka], sud nalazi utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik, osobnim vozilom upravljao brzinom od 94 km/sat, koja umanjena za sigurnosnu razliku od -10 km/sat, iznosi 84 km/sat, što pak je za 34 km/sat više od dopuštene brzine.

9.1. Zauzeti stav o navedenom sud zasniva na navodima Izviješća o prekoračenju brzine iz kojeg je razvidno da je dana 07. prosinca 2024., u 01,02 sati, u [adresa], u [adresa], u kojoj je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/sat, u prometu snimljeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], za koje vozilo je mjernim uređajem GATSO RS-GS11, izmjereno da se kreće brzinom od 94 km/sat, što umanjeno za -10 km/sat iznosi 84 km/sat i što je za 34 km/sat više od prometnim znakom ograničene brzine, čime je počinjen prekršaj iz članka 53. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9.2. Iz ovjernice Državnog zavoda za mjeriteljstvo broj O-03-03061/24. od 05.09.2024. utvrđeno je da je mjerni uređaj GATSO RS-GS11, bio ispitan 05.09.2024., sa valjanošću ovjernog žiga do 30.09.2025., slijedom čega za sud nema nikakve sumnje, niti dvojbe, da je brzina kretanja osobnog vozila kojim je inkriminirane prilike upravljao okrivljenik, izmjerena pouzdanim, ispitanim i ispravnim mjernim uređajem.

9.2.1. Konačno, članak 283. stavak 2. ZOSPNC propisuje da fotografija, videozapis s podacima o utvrđenoj brzini, elektronički zapis, tahografski zapis i zapisnik o očitanju na uređaju koji nema zapis ili brzinomjer, služi kao dokaz o utvrđenoj brzini kretanja vozila.

9.3. Povezujući obranu okrivljenika i navedenu materijalnu dokumentaciju, koju je sud prihvatio i ocijenio vjerodostojnom, istu pregledao i pročitao u okviru postupka, te stavljanjem narečenih dokaza u međusobnu korelaciju, sud nalazi, sa sigurnošću i van svake sumnje i dvojbe utvrđenim i dokazanim da je okrivljenik inkriminirane prilike, postupajući na gore opisani način, ostvario obilježja prekršaja opisanog u članku 53. stavak 1. i počinio prekršaj iz članka 53. stavak 4. ZOSPNC, slijedom čega ga je, radi počinjenja narečenog prekršaja proglasio krivim.

10. Prilikom donošenja odluke o vrsti i visini prekršajne sankcije sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela i svrhu kažnjavanja, te je uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavka 2. PZ, pa je tako okrivljeniku, kao olakotnu okolnost uzeo dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, koja proizlazi iz Potvrde o prekršajnoj kažnjavanosti za okrivljenika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, dok osobito otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije našao.

10.1. Obzirom na propisanu kaznu, te navedene olakotne okolnosti, sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj, primjenom članka 37. PZ, izrekao ublaženu novčanu kaznu, smatrajući da će se i tako ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja, te mu ostavio primjereni rok za plačanje iste i ujedno upozorio okrivljenika da ukoliko u ostavljenom roku plati 2 / 3 izrečene novčane kazne da će se smatrati da je ista u cijelosti plačena.

10.2. Takav izbor i visina kazne su po ocjeni suda primjerene i dostatne prekršajnopravnoj odgovornosti okrivljenika. Na navedeni način će se istom ukazati na nedopuštenost i društvenu neprihvatljivost, te kažnjivost protupravnog ponašanja i utjecati na istog da više ne čini prekršajna djela, a takvim kažnjavanjem ostvarit će se i svrha generalne prevencije.

11. Tužitelj je predložio da se okrivljeniku uz novčanu kaznu izrekne zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca. No, imajući u vidu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika, kao i vodeći računa o načelu razmjernosti, sud okrivljeniku nije primijenio predloženu zaštitnu mjeru, smatrajući da nema naznaka da bi okrivljenik u budućnosti ponovio prekršaj i svojim sudjelovanjem u prometu ugrožavao isti, te dovodio u opasnost druge sudionike i imovinu i ocjenjujući da je za postizanje svrhe kažnjavanja kod okrivljenika dovoljna i sama izrečena novčana kazna.

12. Temeljem članka avka 3. PZ, sud je obvezao okrivljenika da naknadi troškove postupka u iznosu od 30,00 EURA jer ih je okrivljenik i prouzročio, a isti se odnose na paušal suda i obređeni su u skladu sa trajanjem i složenošću samog prekršajnog postupka, te je sud uvjerenja da će ih okrivljenik moći namiriti bez opasnosti za svoje nužno uzdržavanje.

13. Radi svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Varaždinu, 24. travnja 2025.

Zapisničarka: Sudac: Štefanija Novoselec, v.r. EK , v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude, prema članku avku 1. PZ, žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. Tužitelj: PU varaždinska, PPRP Varaždin, odmah i po pravomoćnosti

2. Okrivljeni: AK, [adresa]

3. Branitelj: Jurica Sevšek, odvjetnik iz Varaždina

4. Arhiva, ovdje