REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1995/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja TIVOLI TURIST COMMERCE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 81628924759, kojeg zastupa opunomoćenica Meri Franičević Gorjan, odvjetnica u Bujama, V. Nazor 3, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14,OIB: 87892589782, radi ukidanja rješenja o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/76, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-3 od 11. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, KLASA: UP/I-372-05/24-01/178, URBROJ: 2163-10/2-24-12 od 24. lipnja 2024. ukinuto je Rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga smještaja u objektima tužitelja naziva „Tivoli Turist Commerce“ smještenih u Novigradu, Ulica Kastanija 5, KLASA: UP/I-372-05/16-01/176, URBROJ: 2163- 03-09-02/1-18-3 od 5. lipnja 2018. izdanog od Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Ispostave Labin, a sukladno odredbi čl. 27. st. 1. t. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine broj 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21., dalje: ZUD) jer je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je prestao postojati uvjet iz čl. 24. st. 1. t. 2. ZUD, odnosno tužitelj više ne raspolaže pravnom osnovom za korištenje predmetne nekretnine.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je odbijena kao neosnovana rješenjem tuženika KLASA: UP/II-335-06/24-01/76, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-3 od 11. rujna 2024.

3. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da u žalbenom postupku nije uvažen dokaz tj. prijedlog za dopuštenje revizije od 2. ožujka 2024. u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-187/2019 te navod da je prvostupanjsko tijelo samo formalno provelo ispitni postupak u skladu s odredbama članka 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku. Također, da su u upravnom rješenju učinjene i bitne povrede odredaba upravnog postupka jer da se rješenje temelji na činjenici da je predmetna kategorizacija 2018. godine izdana na temelju važećih zakonskih propisa i nije bilo razloga da se kategorizacija ukine jer je tužitelj tijekom ukazao da se između njega i trgovačkog društva Svila d.o.o. vodi više sudskih postupaka koji predstavljaju pravno pitanje postojanja pravnog osnova korištenja predmetne nekretnine. Smatra da su rješenja tuženika preuranjena jer nisu riješena sva prethodna pitanja u smislu odredbi članka 55. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja. Pojašnjava da podneseni prijedlog za dopuštenje revizije u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod poslovnim brojem P-187/2019 u predmetnoj upravnoj stvari nije relevantan jer je presuda Trgovačkog suda u Pazinu od 28. listopada 2022., kojom je utvrđeno da je kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. ništetan, pravomoćna i izvršna. Ispitni postupak je u potpunosti proveden sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku budući da je zaključkom prvostupanjskog tijela od 16. travnja 2024. tužitelj pozvan očitovati se o navodima iznesenima u dopisu trgovačkog društva SVILALIFE d.o.o., dostaviti dokaz o vlasništvu i pravu korištenja predmetnim smještajnim objektima upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te očitovati se na postojanje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2023. i presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-187/2019-87, slijedom čega se tužitelj detaljno očitovao podnescima od 6. svibnja 2024. i 13. lipnja 2024., dok, budući je upravni postupak vođen po službenoj dužnosti, sukladno članku 54. Zakona o općem upravnom postupku nije bilo potrebe za zakazivanje usmene rasprave, stoga da u predmetnom upravnom postupku nije došlo do postupovne povrede koja bi utjecala na zakonitost pobijanog rješenja. Dalje, da je u postupku utvrđeno da je rješenje od 5. lipnja 2018. izdano temeljem kupoprodajnog ugovora koji je tužitelj 5. srpnja 1995. zaključio s društvom SVILA tekstilna tovarna d.d. Maribor, koji ugovor je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu utvrđen ništetnim, stoga da više ne može predstavljati dokaz prava korištenja predmetnih smještajnih objekata. Ugovor o zakupu nekretnine koji je 14. ožujka 2024. tužitelj zaključio sa zakupodavcem D.S.U. družbom za savjetovanje in upravljanje se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ne i nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U vrijeme donošenja osporenog rješenja tužitelj nije raspolagao dokazom prava korištenja predmetnih smještajnih objekata te je utvrđeno da tužitelj više ne ispunjava uvjet propisan člankom 24. stavkom 1. točkom 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, na koje činjenično stanje je pravilno primijenjena odredba iz članka 27. stavka 1. točke 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, da je tužitelju rješenjem od 5. lipnja 2018. utvrđeno da ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u objektima u Novigradu, Ulica Kastanija 5, a temeljem Kupoprodajnog ugovora od 5. srpnja 1995. kojim je tužitelj stekao pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom. Nije sporno ni da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu posl. br P-187/2019-87 od 28. listopada 2022. utvrđen ništetnim Kupoprodajni ugovor od 5. srpnja 1995. i Dodatak istome od istoga dana te Tabularna izjava od 8. svibnja 2006. te da je tužitelj u tom predmetu podnio izvanredni pravni lijek. Sporno je može li tužitelj i dalje obavljati ugostiteljsku djelatnost u predmetnom objektu na temelju okolnosti podnesene revizije ili na temelju Ugovora o zakupu od 14. ožujka 2024., odnosno je li prvostupanjsko tijelo preuranjeno odlučivalo o predmetnoj upravnoj stvari.

6. Budući su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS), donio odluku u ovom sporu.

7. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud nije izvodio po tužitelju predložene dokazne prijedloge ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora budući se okolnosti na koje se predlaže izvođenje mogu utvrditi iz isprava koje se nalaze u spisu predmeta.

8. Odredbom čl. 24. st. 1. t. 2. ZUD propisano je će se rješenje o ispunjavanju propisanih minimalnih uvjeta izdati ugostitelju koji ispunjava propisane uvjete, među ostalim, da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.

9. Sukladno odredbi čl. 27. st. 1. t. 1. ZUD rješenje o odobrenju ukinut će se rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanih čl. 24. st. 1. tog Zakona.

10. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je isti pokrenut po službenoj dužnosti na temelju odredbi čl. 42. st. 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09. i 110/21.; dalje: ZUP) po predstavci od 4. ožujka 2024.

11. Nadalje, iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje, od 22. svibnja 2024. se utvrđuje da su nekretnine upisane pod zk. ul. broj [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], u društvenom vlasništvu te da je kao nosilac prava korištenja upisana Tekstilna tovarna „Svila“, Maribor.

12. Iz Ugovora o zakupu nekretnine od 14. ožujka 2024., na kojeg se poziva tužitelj kao osnovu korištenja predmetnog objekta, sud utvrđuje da je isti sklopljen između D.S.U. družbe za savjetovanje in upravljanje, sa sjedištem u [adresa], u svojstvu zakupodavca, i tužitelja u svojstvu zakupnika, te da je predmet zakupa nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

13. Budući se ugovor o zakupu od 14. ožujka 2024. odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a ne i na nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], te da tužitelj nije priložio dokaze o valjanom pravnom slijedu stjecanja prava vlasništva zakupodavca, odnosno nije dostavio dokaze da je taj ugovor sklopio s vlasnikom predmetnih nekretnina (kako je to upisano u zemljišnim knjigama), te da pravo korištenja više ne može dokazivati kupoprodajnim ugovorom od 5. srpnja 1995. jer je isti pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu utvrđen ništetnim, i ovaj sud, kao i tuženik, smatra da je pravilno utvrđeno da tužitelj više ne ispunjava uvjet propisan čl. 24. st. 1. t. 2. ZUD, slijedom čega je sukladno čl. 27. st. 1. t. 1. ZUD, rješenje od 5. lipnja 2018. valjalo ukinuti.

14. U odnosu na prigovor tužitelja da nije bilo osnove za ukidanje odobrenja jer je u vrijeme donošenja rješenja o odobrenju (2018.) ispunjavao uvjete za obavljanje predmetne usluge, ističe se kako isti nisu od utjecaja jer je za rješavanje upravne stvari ukidanja rješenja o odobrenju, a time i za ocjenu zakonitosti rješenja donesenog u toj stvari, mjerodavno stanje stvari u vrijeme donošenja rješenja o ukidanju rješenja o odobrenju. Iz istog razloga, ni argumentacija povezana s ishodom izvanrednog pravnog lijeka u parničnom postupku radi utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora ne utječe na ishod ovog spora. Javnopravna tijela su svoju odluku pravilno temeljila na pravomoćnoj sudskoj odluci kojom je temelj korištenja predmetnih objekta oglašen ništetnim. Time, budući je taj parnični postupak pravomoćno dovršen, nema ni preuranjenosti u postupanju.

15. Konačno, sud nije našao povrede pravila upravnog postupka. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka sud utvrđuje da je tužitelj pozvan na izjašnjavanje, a, kako to navodi i tuženik, usmena rasprava u konkretnom predmetu nije obvezna (čl. 54. ZUP-a). Nadalje, tuženik je svoju odluku obrazložio kako to nalaže odredba čl. 98. st. 5. ZUP-a, pri čemu je ocijenio sve žalbene navode (čl. 120. st. 3. ZUP-a). U obrazloženju je izložio sve činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge za donošenje takve odluke u upravnoj stvari.

16. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je odlučeno pod t. I. izreke presude.

17. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 24. travnja 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).