Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53000 Gospić
Poslovni broj P-280/2022-36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Općinski sud u Gospiću po sucu Mirjani Kosanović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik IG, odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2025. i nakon objave 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj CG C, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnik nekretnine kčbr. [katastarska čestica] livada pov. 756 m² (210,20 čhv) sve označeno u geodetskom elaboratu broj 190/2024 od 12.09.2024., a koji je sastavni dio ove presude što je tuženik dužan priznati te trpjeti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njene pravomoćnosti zatraži upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika."
r i j e š i o j e :
Nalaže se tužitelju CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku [adresa] sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 EUR, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi od 14. studenog 2022. godine tužitelj je naveo da je na nekretnini u katastarskoj općini [katastarska općina] oznake dio 3310 voćnjak površine 213 m², dio 3310 oranica površine 30 m², dio 3310 voćnjak površine 176 m² i dio 3310 voćnjak površine 176 m² u zemljišnoj knjizi i u katastarskom operatu kao vlasnik odnosno posjednik predmetne nekretnine upisan tuženik u cijelosti iako je u posjedu predmetne nekretnine tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika, bake ČG i djeda DG koji su živjeli od 1900-ih do 1970-ih godina prošlog stoljeća, a nakon njihove smrti majke CGC. Kako tužitelj nema drugog načina da uskladi zemljišnoknjižno sa stvarnim stanje, predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se opreza radi protivio tužbenom zahtjevu tužitelja jer smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke temeljem kojih bi se moglo naložiti tuženiku trpljenje brisanja prava vlasništva tuženika na spornoj nekretnini kao ni upis prava vlasništva na spornoj nekretnini u korist tužitelja. Tuženik ukazuje da je odredbom članka 159 stavka 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano kako samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe te nekretnine dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina dok je stavkom 4 propisano da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu u Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 3 ovog članka. Nadalje, člankom 388 stavkom 4 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je kako se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. S obzirom na navedeno tuženik smatra kako je očito da se posjed tužiteljevih prednika ne može uzeti u obzir kod odlučivanja o stjecanju vlasništva temeljem dosjelosti pa je razvidno kako nije prošao dvostruki zakonski rok za stjecanje nekretnina u bivšem društvenom vlasništvu. Stoga, kako tužitelj nije dokazao da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi tuženiku troškove postupka zajedno s pripadajućom zateznom kamatom.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige, prijepis posjedovnog lista, rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 10. prosinca 1986. godine, zapisnik Općine Gospić od 11. srpnja 1986. godine u predmetu oduzimanja građevinskog neizgrađenog zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, povijest promjena na katastarskim česticama, deposedacioni elaborat od 10. prosinca 1986. godine, prijedlog Grada Gospića za uknjižbu prava vlasništva od 22. svibnja 2018. i dopunu prijedloga od 12. listopada 2018. godine i rješenje Zemljišnoknjižnog odjela Gospić poslovni broj Z-1864/2018 od 16. listopada 2018. godine. Proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka HG, LG, ŽG, VG, RG i očevid na predmetnim nekretninama u prisutnosti stalnog sudskog vještaka geodetske struke.
4. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na kčbr. dio 3310 voćnjak površine 213 m², dio 3310 oranica površine 30 m² i dio 3310 voćnjak površine 176 m² upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
5. Kako bi se vlasništvo steklo dosjelošću, mora između ostaloga biti ispunjena pretpostavka savjesnosti (poštenja) posjeda i to kako po odredbama članka 159 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje u tekstu: ZVDSP) koji je sada na snazi kao i u vrijeme podnošenja tužbe tako i prema odredbama članka 28 Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91, dalje u tekstu: ZOVO) koji se primjenjivao od 1. rujna 1980. godine do 31. prosinca 1996. godine, te prema pravnim pravilima iz paragrafa 1460 Općeg građanskog zakonika (dalje u tekstu: OGZ) koja su se primjenjivala na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91) do 1. rujna 1980. kada je stupio na snagu ZOVO. Odredbom članka 388 stavka 2 ZVDSP-a propisano je da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka što u konkretnom slučaju znači vrijeme početka i dovršetka dosjedanja. Dakle, kada je pravo vlasništva stečeno prije 1. siječnja 1997. godine pravni temelj stjecanja, a u vezi s tim i relevantne činjenice, treba cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi (pravna pravila bivšeg OGZ odnosno ZOVO) s time da je nužna pretpostavka za dosjedanje prema svim navedenim zakonskim izvorima uvijek bio pošten (savjestan) posjed kao i potrebno vrijeme posjedovanja.
6. Po odredbama članaka 159 i 160 ZVDSP-a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, jednako kao i prema odredbama prije važećih zakonskih propisa (ZOVO od 1980. godine) su samostalni posjed nekretnine koji se stječe potrebnom kvalitetom, odnosno posjed mora biti barem pošten, te je Zakonom propisana duljina neprekidnog trajanja posjeda ovisno o tome da li je posjed pošten ili se radi o kvalificiranom posjedu (zakonit, istinit i pošten posjed). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja, posjed je istinit ako nije pribavljen silom, prijetnjom ili potajice ili pak zloupotrebom povjerenja, a pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time da poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (članak 18 ZVDSP-a).
7. Prema odredbi članka 29 ZOVO-a (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) navedena odredba stavljena je izvan snage.
8. Donošenjem ZVDSP koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine, odredbom članka 388 stavka 4 bilo je određeno da se u rok stjecanja vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
9. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine (Narodne novine broj 137/99) ukinuta je navedena odredba članka 388 stavka 4 ZVDSP-a, a kasnije donesenim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 114/01) koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine i to odredbom članka 2 određeno je da se na nekretninama koje su na dan 8. listopada 2001. godine bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.
10. Iz pravnog pravila paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika iz 1811. godine (dalje: OGZ) proizlazi da se vlasništvo nekretnine dosjelošću moglo steći na nekretninama u državnom, crkvenom ili općinskom vlasništvu pri čemu je propisano vrijeme samostalnog poštenog posjeda te nekretnine u trajanju 40 godina. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1477. OGZ-a tko dosjelost svojeg posjeda zasniva na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazati zakonitost posjeda, ali ako je posjed nepošten, dosjelošću se ne može steći vlasništvo niti protekom naprijed navedenog vremena posjedovanja.
11. Prema pravnom pravilu paragrafa 326. OGZ-a pošten je posjednik onaj koji opravdano vjeruje da je stvar koju posjeduje njegova dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora znati da je stvar koju posjeduje tuđa. Pravnim pravilom iz paragrafa 328. OGZ-a propisano je da se u dvojbi posjed smatra poštenim (dok se ne dokaže drukčije).
12. Dio spornih nekretnina (dijelovi katastarske čestice broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) oduzet je prednici tužitelja IGC u postupku eksproprijacije provedenom 1986. godine.
13. Naime, iz rješenja Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 10. prosinca 1986. godine proizlazi da su se povodom prijave Komisije za imovinsko pravne poslove broj 06-UP/I-574/86, 575/86 i 983/86 u predmetu deposedacije u katastarskom operatu katastarske općine [katastarska općina] izmijenili podaci o zemljištu i to na kčbr. [katastarska čestica] površine 333 m², kčbr. [katastarska čestica] površine 303 m², kčbr. [katastarska čestica] površine 244 m² i kčbr. [katastarska čestica] površine 817 m² s imena posjednika MG zastupane po ČGC te na kčbr. [katastarska čestica] kuća površine 105 m², dvorište površine 500 m² i oranica površine 585 m² s imena posjednika RG HG, RG ŽG, RG VG i RG I svakog u ¼ dijela te je upisano novo stanje - društveno vlasništvo - organ upravljanja Općina Gospić na kčbr. DIO 3310 površine 333 m², DIO 3311 površine 303 m², DIO 3310 površine 176 m² DIO 3310 površine 213 m², DIO 3311 površine 219 m², DIO 3310 površine 30 m² i DIO 3311 površine 221 m² dok kčbr. [katastarska čestica] površine 68 m², kčbr. [katastarska čestica] površine 321 m², kčbr. [katastarska čestica] površine 64 m² i kčbr. [katastarska čestica] kuća površine 105 m², dvorište površine 500 m² i oranica površine 334 m² ostaje na dosadašnjim posjednicima. Navedeno rješenje dostavljeno je prednici tužitelja, njegovoj majci ČGC iz [adresa].
14. Iz deposedacionog elaborata proizlazi da je na licu mjesta izvršeno iskolčenje građevinskih parcela prema urbanističkim uvjetima izdanim od strane Komiteta za privredu, urbanizam i stambeno komunalne poslove [adresa], a na osnovu zahtjeva Sekretarijata za opću upravu i zajedničke poslove broj 06-993/1-86 od 11. travnja 1986. godine te su novopostavljene međne točke označene betonskim stupićima.
15. Iz zapisnika Općine Gospić od 11. srpnja 1986. godine koji je sastavljen u predmetu oduzimanja građevinskog neizgrađenog zemljišta na česticama broj 3311 i 3317/2 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je pravna prednica tužitelja IGC osobno i kao zakonska zastupnica MG izjavila da na predmetnim nekretninama ne traži pravo prvenstva te da se neće žaliti na rješenje o oduzimanju zemljišta niti će pokrenuti upravni spor s obzirom da je njezinom sinu EG ostavljeno pravo prvenstva na gradilištu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
16. Postupak eksproprijacije propisan je odredbama tada važećeg Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ 12/57, 53/62 i Službeni list SFRJ 13/65, 5/68, 7/68, 30/68, 32/70 te Narodne Novine 52/71, 10/78 – dalje ZE/57). Rješenje o eksproprijaciji temelji se na odredbi članka 29. ZE/57 dok je naknada za ekspropriranu imovinu utvrđena sukladno odredbama Glave 5. ZE/57.
17. Odredbom članka 38. stavak 1. ZE/57 propisano je da se naknada za ekspropriranu nekretninu određuje u gotovu novcu, a prema odredbi članka 58. stavak 1. ZE/57 nakon pravomoćnosti rješenja o eksproprijaciji općinski organ uprave nadležan za imovinskopravne poslove dužan je bez odgode zakazati i održati usmenu raspravu za sporazumno određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu. Prema odredbi članka 64. stavak 1. ZE/57 korisnik eksproprijacije dužan je u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke kojom je određena naknada u novcu, isplatiti naknadu prijašnjem vlasniku.
18. Člankom 66. stavak 1. ZE/57 propisano je da se uknjižba vlasništva i drugih stvarnih prava na ekspropriranoj nekretnini može izvršiti samo ako korisnik eksproprijacije, pored drugih potrebnih isprava, podnese sudu rješenje o naknadi kao i potvrdu banke da je izvršio svoju obvezu u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu.
19. Naprijed navedene odredbe ZE/57 bitne su radi utvrđivanja poštenja posjeda nekretnina ekspropriranih 1986. godine kako u pogledu posjeda tužiteljevih prednika tako i u pogledu posjeda tužitelja.
20. Iz rješenja ovog suda poslovni broj Z1864/2018 od 16. listopada 2018. godine proizlazi da se na temelju prijedloga za uknjižbu Grada Gospića od 22. svibnja 2018. godine, Sporazuma o podjeli imovine, prava i obveza bivše Općine Gospić objavljenog u Službeno vjesniku Grada Gospića od 10. studenog 1994. godine te dopune prijedloga za uknjižbu od 12. listopada 2018. godine na nekretninama upisanim kao Društveno vlasništvo - korisnik Općina Gospić, između ostalih, besteretno otpisuju i kčbr. dio 3310 voćnjak površine 213 m², kčbr. dio 3310 oranica površine 30 m², kčbr. dio 3310 voćnjak površine 176 m² i kčbr. dio 3310 voćnjak površine 176 m² u novi zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za korist Grada Gospića dok iz očitovanja Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 30. studenog 2022. godine proizlazi da nije podnesen zahtjev za povrat oduzete imovine u roku određenom Zakonom o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine za kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
21. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici bez obzira na provedeni postupak eksproprijacije 1986. godine i izmjenu površine predmetne nekretnine do koje je došlo provedbom deposedacionog elaborata ostali u posjedu spornih dijelova predmetne nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
22. Prema iskazima saslušanih svjedoka, nakon provedenog postupka eksproprijacije tuženik nije stupio u posjed ekspropriranih dijelova predmetne čestice. U postupku nije dokazano da je tužitelju odnosno njegovim prednicima isplaćena naknada za oduzeto zemljište. Međutim, u situaciji kada je nesporno dokazano da su dijelovi predmetne nekretnine oduzeti prednicima tužitelja 1986. godine o kojim okolnostima su tužitelj i njegovi prednici imali neposredna saznanja, bez obzira što su ostali u posjedu spornog zemljišta te unatoč uknjižbi prava vlasništva na ekspropriranoj nekretnini tuženika u zemljišnoj knjizi (koja se prema odredbi članka 66. stavak 1. ZE/57 mogla izvršiti samo ako je korisnik eksproprijacije, pored drugih potrebnih isprava, podnio zemljišnoknjižnom sudu rješenje o naknadi i potvrdu banke da je izvršio svoju obvezu u pogledu namirenja naknade za ekspropriranu nekretninu), u konkretnom slučaju po stavu suda tužitelj i njegovi pravni prednici nisu bili pošteni posjednici predmetne nekretnine.
23. Iz iskaza svjedoka HG rođenog 1950. godine proizlazi da je na prijeporu do 70-ih godina prošlog stoljeća živjela majka tužitelja IGC s bakom tužitelja ČG i majčinom sestrom ZG; da je prije 1990. godine predmetna nekretnina oduzeta tetki tužitelja; da se govorilo o pravu prvokupa odnosno ukoliko bi se ta čestica prodavala da bi trebala biti u vlasništvu tužitelja; da pretpostavlja da obitelj tužitelja nije dobila naknadu za oduzeto zemljište; da je nakon postupka deposedacije predmetno zemljište i dalje ostalo u posjedu prednika tužitelja dok su druge čestice koje su bile oduzete u tom postupku pripale UG; da nakon postupka deposedacije zemljište nije privedeno nikakvoj namjeni.
24. Nadalje, svjedok LG rođena 1952., supruga tužitelja u svom je iskazu navela da je na predmetno zemljište prvi put došla 1971. i da su tu nalazio voćnjak sa šljivama; da su majka tužitelja i njezina sestra ZG povremeno na prijeporu sadile vrt; da u postupku deposedacije predmetnog zemljišta nije doneseno rješenje o oduzimanju zemljišta; da pok. IGC u [adresa] nije htjela potpisati da joj se oduzme zemljište no da joj je KG rekao da ukoliko se ne nagodi u vezi oduzimanja građevinskog neizgrađenog zemljišta kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] da će joj oduzeti i zemljište na kčbr. [katastarska čestica], ali ako potpiše da će u tom slučaju njezinom sinu ostati pravo prvenstva na kčbr. [katastarska čestica] odnosno da će mu ta čestica pripasti u vlasništvo; da prednici tužitelja nikada nisu obeštećeni za predmetno zemljište s obzirom da je čestica do deposedacije bila uknjižena na MG; da su nakon deposedacije tužitelj i njegovi prednici nastavili posjedovali predmetno zemljište.
25. Svjedok ŽG rođen 1954. u svom je iskazu naveo da od rođenja živi u [adresa] koja je neposredna vezana za Žabičku ulicu u kojoj se nalazi prijepor te da stoga zna da je predmetno zemljište oduvijek u posjedu prednika tužitelja i tužitelja osobno; da u posjedu predmetnog zemljišta nikada nije vidio službene osobe iz Grada; da mu je poznato da je izvršena deposedacija predmetnog zemljišta s ciljem da se neizgrađeno građevinsko zemljište privede namjeni za potrebe UG, ali da, iako je isto bilo oduzeto, u pogledu posjeda ništa se nije promijenilo odnosno zemljište nije privedeno nikakvoj namjeni već je i dalje ostalo u posjedu tužitelja i njegovih prednika.
26. Svjedok VG, rođen 1959. godine u svom je iskazu naveo da njegova nekretnina graniči s predmetnom nekretninom tako da mu je poznato da je predmetno zemljište posjedovala ZG, sestra tužiteljeve bake koja je živjela u kući do prijepora; da je nakon Domovinskog rata od UG kupio jednu česticu za koju je izvršena deposedacija od obitelji MG, a na kojoj je UG dobio lokaciju za gradnju kuće; da nema saznanja o tome jesu li prednici tužitelja dobili rješenje o oduzimanju zemljišta, ali da zna da je radi formiranja čestice pola bilo oduzeto od IGC, a pola od VG; da nakon deposedacije nije uočio bilo kakvu promjenu vezano za korištenje predmetne nekretnine.
27. Svjedok RG, rođen 1968. godine u svom je iskazu naveo da je još kao dijete s majkom odlazio u kuću MG te da su si međusobno pomagali, a od 1988. pomagao je prednicima tužitelja čistiti i održavati predmetnu nekretninu; da se oduvijek znalo da su kuća i sporno zemljište u vlasništvu MG odnosno IGC te da nitko iz Grada Gospića nije bio u posjedu predmetnog zemljišta niti su od strane Grada Gospića ovlaštene osobe privele zemljište drugoj namjeni.
28. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio navode saslušanih svjedoka da nakon oduzimanja predmetnog zemljišta nitko od strane Grada Gospića nije bio u posjedu spornog zemljišta. Tvrdi da je njegova majka 1986. godine bila stranka u postupku oduzimanja građevinskog neizgrađenog zemljišta na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj su ranije bili upisani kao vlasnici članovi njegove obitelji, a sve za potrebe formiranja građevinske čestice za potrebe UG te da mu je majka tada rekla da je pristala na oduzimanje tih čestica pod uvjetom da čestica 3310 ostane u vlasništvu tužitelja. Ističe da je na raspravi bio PG koji je potvrdio da čestica 3310 neće biti oduzeta. Navodi kako je tek nedavno njegova kćerka provjeravala zemljišnoknjižno stanje spornog zemljišta i utvrdila da tužitelj nije upisan u cijelosti na predmetnoj nekretnini već samo na dijelu te čestice. Napominje da je do oduzimanja predmetno zemljište bilo u posjedu bake ČG i djeda DG, a potom bakine sestre ZG, tetke MG i njegove majke osobno te da je i nakon oduzimanja zemljišta posjedovno stanje ostalo nepromijenjeno odnosno zemljište je u kontinuiranom, neprekinutom i nesmetanom vlasništvu i posjedu obitelji MG i IGC. Zaključno navodi da je njegovoj obitelji oduzeto zemljište za koje su podnijeli zahtjev za naknadu i ishodili pravičnu naknadu, ali da za predmetno zemljište njegova majka nije podnijela zahtjev jer nije znala da je zemljište uknjiženo kao Društveno vlasništvo odnosno vlasništvo Općine Gospić, a kasnije Grada Gospića.
29. Temeljem navedenog se zaključuje da IGC, a potom i tužitelj nisu bili pošteni posjednici dijelova sporne nekretnine nakon što su oni oduzeti u postupku eksproprijacije 1986. godine jer su nesporno znali da su one vlasništvo treće osobe odnosno Društveno vlasništvo, a ta im okolnost nije mogla ostati nepoznata budući da iz iskaza tužitelja, ali i materijalnih dokaza u spisu (rješenje Općinske uprave za katastar i geodetske poslove od 10. prosinca 1986. o promjeni podataka na zemljištu povodom prijave Komisije za imovinsko pravne poslove broj 06-UP/I-574/86, 575/86 i 983/86 u predmetu deposedacije koje je dostavljeno prednici tužitelja ČGC iz [adresa]) nesporno proizlazi da su imali saznanja o oduzimanju spornog zemljišta, tako da je i tužitelju u vrijeme stjecanja posjeda navedene nekretnine bilo poznato (iako je on subjektivno uvjeren u suprotno) da posjeduje tuđu nekretninu (okolnosti koje se tiču poštenja posjeda cijene se prema objektivnim kriterijima u vrijeme stupanja u posjed).
30. Stoga se utvrđuje da tužiteljev posjed sporne nekretnine eksproprirane 1986. godine, kao i posjed njegove pravne prednice IGC nije bio pošten, zbog čega, u smislu odredbe pravnog pravila iz paragrafa 1477. OGZ-a, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva spornih nekretnina dosjelošću bez obzira na to koliko dugo posjeduje navedene nekretnine (isto proizlazi i iz odredbe članka 159. stavak 1. i stavak 4. ZV).
31. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.
32. Odluku o troškovima sud je donio primjenjujući odredbu članka 154 stavka 1 i članka 155 ZPP. Naime, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
33. Sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit će se takvi troškovi prema toj tarifi (članak 155 ZPP). Kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52 stavak 3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -Narodne novine broj 138/2023, dalje: Tarifa).
34. S obzirom da su bili opravdani sud je tuženiku priznao troškove zastupanja putem punomoćnika odvjetnika uz pripadajući PDV od 25% sukladno Tbr. 42 Tarife i to: trošak sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr. 8 t. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 4. prosinca 2023. sukladno Tbr. 9 toč. 2 Tarife u iznosu od 100,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 125,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom 11. ožujka 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu održanom na licu mjesta 24. srpnja 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 1 i 7 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR i trošak zastupanja na ročištu održanom 11. ožujka 2024. sukladno Tbr. 9 toč. 1 Tarife u iznosu od 200,00 EUR što uz pripadajući PDV od 25% iznosi 250,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da sukladno odredbi članka 4 stavka 1 toč. 2 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018) obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici.
35. Dakle, tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.125,00 EUR pa je odlučeno kao u izreci rješenja.
U Gospiću, 24. travnja 2025.
Sudac:
Mirjana Kosanović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
1. Tihomir Vojvodić, odvjetnik u [adresa]
2. IG, odvjetnik u [adresa]
