Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ob-33/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom po sutkinji Amaliji Švegović kao predsjednici vijeća, sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao izvjestiteljici i članici vijeća i sutkinji Bojani Skenderović kao članici vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika UU, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Rijeke, uz sudjelovanje mlt. FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po posebnoj skrbnici EUP iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka, radi povišenja uzdržavanja, te po tužbi tuženika UU protiv tužiteljice EU, radi spora o roditeljskoj skrbi, povodom žalbi tužiteljice i tuženika izjavljenih protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-153/2021-75 od 18. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-153/2021-75 od 18. listopada 2024. pod točkom II. izreke u odnosu na odbijajući dio zahtjeva tužiteljice za povišenje uzdržavanja od presuđenja pa nadalje i pod točkom III.1. 1.1. i III. 1. 1.2. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tužiteljice i tuženika te se ukida presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-153/2021-75 od 18. listopada 2024. pod točkom I. izreke, u odbijajućem dijelu točke II. izreke u odnosu na dio zahtjeva tužiteljice za povišenje uzdržavanja do presuđenja, pod točkom III. 1. 1.3. i pod točkom IV. izreke i u tom dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-153/2021-75 od 18. listopada 2024. u točkama I., II., III. i IV. izreke.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba tužiteljice u odnosu na točku I. izreke presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-153/2021-75 od 18. listopada 2024.

IV. O zahtjevu tužiteljice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku da za uzdržavanje mlt. ŽU umjesto dosadašnjeg iznosa od 238,90 EURA mjesečno po presudi Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-234/2018 doprinosi iznosom od 290,00 EURA mjesečno u periodu od 3. svibnja 2021. do donošenja prvostupanjske presude 18. listopada 2014. na račun majke i zakonske zastupnice EU, dok je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu preko dosuđenog iznosa od 238,90 EURA do zatraženog iznosa od 331,80 EURA mjesečno u razdoblju utvrđenom u točki I. izreke, kao i od presuđenja ubuduće pa sve dok za to budu postojale zakonske pretpostavke. Ujedno je pod točkom III. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev tuženika preciziran kao u izreci, a pod točkom IV. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

1.1. Rješenjem istog suda pod točkom I. izreke određeno je da će mlt. ŽU stanovati s ocem UU na adresi [adresa], a pod točkom II. izreke su određeni osobni odnosi između mlt. ŽU i majke EU kako je to precizirano u izreci privremene mjere, dok je pod točkom III. izreke naznačeno da će ista privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili drugačije odluke suda, s time da je u točki IV. izreke navedeno da žalba protiv rješenja o privremenoj mjeri ne odgađa njegovu ovrhu.

2. Navedenu presudu i rješenje u cijelosti iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga pravodobno podnesenom žalbom pobija tužiteljica, dok tuženik pobija presudu također iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga samo u odnosu na točku I. izreke, pa tužiteljica predlaže da ovaj sud istu usvoji, preinači pobijanu presudu i rješenje, a podredno da isto ukine i predmet vrati na ponovni postupak, dok tuženik predlaže da ovaj sud prihvati njegove žalbene navode te preinači pobijanu točku I. izreke prvostupanjske presude na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev za određivanjem uzdržavanja mlt. FU u povećanom iznosu.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica navodi da iznos uzdržavanja koji je naložen tuženiku nije dovoljan za podmirenje svih mjesečnih troškova mlt. FU, pa predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana, dok u odgovoru na žalbu tuženik ističe da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve relevantne okolnosti i donio odluku u najboljem interesu djeteta, pa da žalbeni navodi tužiteljice ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke već predstavljaju pokušaj osporavanja presude i rješenja na temelju subjektivnog nezadovoljstva, slijedom čega predlaže žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

4. Posebna skrbnica mlt. ŽU na žalbu tužiteljice ističe da su presuda i privremena mjera prvostupanjskog suda zakonite te detaljno i jasno obrazložene nakon provedenog postupka i da je u konkretnom slučaju sud vodio računa o najboljem interesu djeteta, pa predlaže žalbu iste odbiti kao neosnovanu.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je žalba tuženika osnovana.

6. Glede zahtjeva tužiteljice za povišenjem uzdržavanja, sud ističe da je isti djelomično osnovan pozivajući se na odredbu čl. 432. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj: 103/15, 98/19 i 47/20 - dalje: ObZ). Navodi da je u svezi odluke o tom zahtjevu utvrdio da mlt. ŽU stanuje s majkom u stanu u [adresa] u kućanstvu s majčinim izvanbračnim suprugom ŠU i njihovim mlt. djetetom E, koja je u dobi od pet godina, da je mlt. ŽU u dobi od deset godina, te da je u vrijeme donošenja ranije sudske odluke o uzdržavanju imao četiri godine. Isto tako utvrđeno je da mlt. ŽU ide u treći razred osnovne škole u [adresa], a od izvanškolskih aktivnosti ide na nogomet tri puta tjedno, za što majka plaća članarinu mjesečno od 40,00 EURA, te se očekuju i troškovi turnira između 200,00 do 250,00 EURA, dok su troškovi nabavke bilježnica i školske opreme za ovu školsku godinu iznosili oko 50,00 EURA, produženog boravka od 70,00 do 100,00 EURA, te za siječanj 2024. 93,00 EURA, a troškovi održavanja nastave u prirodi za 2024. iznosili su 289,00 EURA, dok glede prehrane i odijevanja mlt. ŽU ima potrebe kao druga djeca njegove dobi. Utvrđeno je još da obitelj majke živi u iznajmljenom stanu u kući u kojoj trošak najma iznosi 300,00 EURA, a režijski troškovi iznose 60,00 do 120,00 EURA ovisno o sezoni, da je majka zaposlena u Gradu Rijeci kao stručni suradnik i ostvaruje primanja u visini od 1.000,00 EURA, a da primanja izvanbračnog supruga iznose 900,00 EURA, te da je vlasnica automobila Dacia Sandere, dok ima kreditnu obvezu u visinu od 250,00 EURA mjesečno idućih osam godina. U odnosu na tuženika utvrđeno da je isti radi na Ekonomskom fakultetu u Rijeci kao znanstveni suradnik i prima plaću od 1.500,00 EURA mjesečno, pa sud zaključuje da se u odnosu na vrijeme donošenja ranije sudske odluke njegova primanja znatno nisu promijenila, time da ima ratu kredita za kupnju stana u kojem živi u iznosu od 617,00 EURA idućih 15 godina.

7. Kako je sud utvrdio da su se potrebe djeteta promijenile samom činjenicom da je sada u dobi od deset godina, a u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju bio je u dobi od četiri godine, pa obzirom da je mlt. ŽU dobrog zdravlja, smatra da njegove potrebe odgovaraju potrebama druge djece njegove dobi te ocjenjuje da one iznose 400,00 EURA mjesečno, rukovodeći se pritom važećom Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 64/2024) i Odlukom o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 64/2024).

8. Smatrajući da se primanja tuženika nisu znatno promijenila sud tvrdi, uzimajući u obzir troškove kupnje stana u kojem isti živi i u kojem mlt. ŽU ima svoju sobu, da je otac kao radno sposobna osoba s primanjima od 1.500,00 EURA u periodu od podnošenja tužbe do presuđenja mogao doprinositi iznosom od 290,00 EURA mjesečno i to od podnošenja tužbe 3. svibnja 2021. pa do donošenja prvostupanjske odluke 18. listopada 2024., te da je dužan na ime dospjelih obroka uzdržavanja isplatiti ukupno 2.081,57 EURA. Kod toga sud napominje, a glede prigovora tuženika da je djetetu kupovao odjeću i da je isti boravio kod njega jednako vrijeme kao i kod majke, da je u postupku utvrđeno da su se osobni odnosi između oca i sina ostvarivali prema sudskoj odluci, pa da dijete nije provodilo više vremena s ocem nego s majkom, a sve što mu je kupovao da se smatra darom jer o tome nije postignuta suglasnost s tužiteljicom, a radi se o odjeći koju dijete sigurno nosi kad je kod oca.

9. U odnosu na tužbeni zahtjev tuženika prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev tuženika da mlt. ŽU stanuje s ocem i da ostvaruje osobne odnose s majkom, navodeći da je ista utemeljena na rezultatima provedenog vještačenja i zaključnog mišljenja djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb, Područni ured Rijeka od 10. svibnja 2024. (u nastavku: HZSS) koje u potpunosti prihvaćaju vještaci i posebna skrbnica djeteta.

10. Naime, iako je mlt. ŽU nakon prekida izvanbračne zajednice roditelja nastavio stanovati s majkom, te je s ocem ostvarivao osobne odnose, vještaci su utvrdili da je dijete privrženo i majci i ocu, da voli s njima provoditi vrijeme i ne želi se opredijeliti za jednog od njih pri davanju mišljenja s kojim bi roditeljem više volio živjeti, pa je sudu bilo neprihvatljivo mišljenje HZSS-a u kojem donošenje odluke s kojim roditeljem će stanovati prebacuju na dijete, koji stav dijeli i posebna skrbnica i vještak.

11. Kako je tijekom postupka utvrđeno da su roditelji burno prekinuli svoj partnerski odnos te da je isti ostao nerazriješen i preslikan na roditeljski odnos, a da iz iskaza partnera tužiteljice proizlazi da isti ima vrlo negativne emocije prema tuženiku te ga smatra opasnim za tužiteljicu, sud zaključuje da te činjenice zasigurno negativno utječu na mlt. ŽU, jer isti pokušava na taj način odvojiti tuženika od tužiteljice i podržava istu da ni na koji način ne ostvaruje kontakt s njim, osim kad je to nužno.

12. Djelatnici HZSS-a, vještaci i posebna skrbnica suglasili su se tijekom postupka da je mlt. ŽU žrtva konfliktnog odnosa roditelja koji ne komuniciraju oko istog, već si nalaze pogreške i tijekom ovog postupka neprestano optužuju jedan drugog za neadekvatnu skrb prema djetetu, nastojeći sebe pritom prikazati boljim roditeljem. Međutim, sud je ocijenio iz ponašanja roditelja da se tuženik ipak bolje nego tužiteljica uspio izdići iz navedenog konflikta i staviti mlt. ŽU u centar svojih interesa, dok je tužiteljica s druge strane do samog kraja postupka pokušavala prikazati tuženika kao neadekvatnog roditelja, na koji način je i mlt. ŽU dodatno izlagala stresu i stvarala mu teret koji već godinama nosi, a na koju činjenicu su posebno ukazivali vještaci. Pored toga sud tvrdi da je otežavajuća okolnost za tužiteljicu, a posredno i za mlt. ŽU odnos njenog izvanbračnog supruga prema tuženiku u odnosu na kojeg gaji vrlo negativne emocije, smatra ga ugrozom za svoj odnos s tužiteljicom i želi ga udaljiti od nje pod svaku cijenu i u toj mjeri da tužiteljica ne želi i izbjegava bilo kakav kontakt ili susret s tuženikom, mada isključivo radi dobrobiti djeteta, iz koje činjenice sud vidi da je ista ponovno dala prioritet svom partnerskom odnosu a ne dobrobiti mlt. FU. Stoga je ocijenjeno da tuženik, koji je urednih roditeljskih kapaciteta i želi preuzeti svakodnevnu roditeljsku skrb i ima izgrađen odnos povjerenja s djetetom, istom može olakšati navedeni teret, s kojim se očito ne zna nositi, iako je tužiteljica pokazala da je odradila tretmane na koje je od HZSS-a upućena, ali da ništa nije promijenila u svojem ponašanju niti u svojoj obitelji. Sud još napominje da tužiteljica nije mogla prihvatiti nastojanja suda i punomoćnika stranaka da tijekom ovog postupka postigne sporazum o svim bitnim sadržajima roditeljske skrbi pa je sud mišljenja da je potpuno prihvatljivo i razumljivo da je HZSS zauzeo mišljenje da je tužiteljica ta koja svojom rigidnošću i nesuradnjom, potencijalno ugrožava mlt. ŽU i stvara mu dodatni pritisak.

13. Stoga smatra da dok tužiteljica ne shvati da je aktivno sudjelovanje tuženika u životu mlt. FU nužno i potrebno za djetetov psihosocijalni razvoj i u djetetovoj dobrobiti, te da je dužna kao odgovoran roditelj popraviti svoj odnos i komunikaciju s tuženikom, te s njim surađivati na sve moguće načine za dobrobit svog djeteta, neovisno o tome kakav je o tome stav njezinog izvanbračnog supruga, da neće moći staviti potrebe i interese djeteta ispred svojih, jer su i vještaci primijetili da tužiteljica prenaglašava negativna ponašanja oca, nastojeći ga prikazati ugrožavajućim za dijete a što nije realno, slijedom čega sud navodi da prihvaća da su se vještaci tijekom ovog postupka priklonili mišljenju HZSS-a, nakon što su navedena ponašanja tužiteljica bila posebno vidljiva pri samom kraju ovog postupka. Kod toga sud obrazlaže da ne smatra da su vještaci promijenili nalaz i mišljenje u stručnom dijelu, već samo izmijenili prijedlog da se dijete povjeri tuženiku, što je i dalje u skladu s njihovim mišljenjem da su oba roditelja adekvatnih roditeljskih kapaciteta te da je dijete jednako privrženo i majci i ocu, smatrajući stoga da nema uvjeta za obnovu vještačenja niti da je s djetetom potrebno ponavljati razgovor, slijedom čega je odluka da mlt. ŽU stanuje s tuženikom donijeta sukladno odredbi čl. 408. ObZ-a.

14. S obzirom da je sud odlučio da će mlt. ŽU stanovati s ocem sud je odluku o ostvarivanju osobnih odnosa temeljio u načelu na nalazu i mišljenju HZSS-a, osim u dijelu u kojem se predlažu osobni odnosi s majkom tijekom radnih dana više od jednom. Naime sud obrazlaže da prijedlog HZSS-a nije prihvaćen sukladno detaljnom obrazloženju vještaka koji su istakli da isto nije u dobrobiti mlt. FU jer isti uslijed čestog seljenja, što se smatra više od jednom tjedno, neće znati gdje mu je dom, slijedom čega vještaci tvrde da je za dijete, obzirom da ide na aktivnosti u vidu treninga nogometa tri puta tjedno, ostvarivanje osobnih odnosa s majkom jednom u radnom tjednu sasvim dovoljno i u dobrobiti istoga, a sve da dijete ne bude rastrzano, a taj prijedlog u cijelosti je podržan od strane posebne skrbnice pa ga i sud prihvaća logičnim i u interesu djeteta jer će se na taj način prvenstveno zadržati rutina i stabilnost djeteta, a pritom pazeći na ravnotežu prava i dužnosti djeteta i roditelja da u dovoljnom mjeri ostvaruju osobne odnose.

15. Stoga je sud odredio da se osobni odnosi između tužiteljice i mlt. FU ostvaruju utorkom u tjednu u kojem će majka provesti vikend s djetetom od petka do ponedjeljka i četvrtkom u tjednu u kojem će tuženik provesti vikend s djetetom, poslije nastave do 20,00 sati na način da tužiteljica preuzme dijete u školi, a ukoliko dijete nije išlo u školu tog dana počev od utorka u 17,00 sati kada će majka dijete preuzeti na adresi stanovanja oca, a otac da dođe po dijete na adresi stanovanja majke istog dana u 20,00 sati, dok je još određeno da mlt. ŽU boravi za vrijeme školskih praznika jednako vremena i s tužiteljicom i s tuženikom te da boravi kod majke svaki drugi vikend od petka do ponedjeljka.

16. Isto tako, kako tužiteljica u skladu s navedenom odlukom suda neće stanovati s mlt. FU, sud je presudio da je dužna doprinositi za njegovo uzdržavanje sukladno utvrđenim potrebama, a prema svojim mogućnostima. Pritom sud ocjenjuje da ista obzirom na svoja primanja od 1.000,00 EURA i primanja svog izvanbračnog supruga od 900,00 EURA te činjenicu da je dužna uzdržavati svoje drugo mlt. dijete E, može doprinositi za Lovrino uzdržavanje iznos od 200,00 EURA počevši od dana donošenja prvostupanjske presude dok za to budu postojale zakonske pretpostavke.

17. Osim toga, sud je smatrao potrebnim privremeno urediti pitanje povjeravanja mlt. FU i ostvarivanja osobnih odnosa na jednak način kao i u presudi, obrazlažući da je u interesu mlt. FU i u interesu roditelja da se navedena odluka odmah počne provoditi, slijedom čega je ista donijeta na temelju odredbe čl. 529. i 536. ObZ-a te će trajati do pravomoćnosti odluke u ovom postupku ili do drukčije odluke suda.

18. U žalbi tužiteljica ističe da je visina koju je sud odredio tuženiku za uzdržavanje mlt. FU prenisko odmjerena te da bi tuženik bio u mogućnosti doprinositi iznosom od 310,00 EURA mjesečno, ukazujući pritom da na okolnost novčanih primanja tuženika nisu provedeni nikakvi dokazi te se sud rukovodio u svojoj odluci samo iskazom tuženika da ostvaruje plaću u visini od 1.500,00 EURA mjesečno koja plaća se znatno nije mijenjala sedam godina, a što tužiteljica smatra neživotnim i nelogičnim. Stoga ukazuje da je nejasno na temelju čega je sud poklonio vjeru tuženiku kada je iskazivao o visini svojih primanja bez da je za to pribavljena relevantna dokumentacija

– platne liste, odnosno upit poreznoj upravi o visini prihoda tuženika.

19. U odnosu na tužbeni zahtjev tuženika, tužiteljica ističe da prilikom donošenja pobijane odluke prvostupanjski sud nije vodio računa o pravima mlt. FU i njegovoj dobrobiti, opisujući da je isti sada u dobi od deset godina, da od svog rođenja stanuje s njom, te da isti ima određeni kontinuitet u ostvarivanju susreta s tuženikom. Osim toga, opisuje da mlt. ŽU pohađa Osnovnu školu Bakar, Područnu školu Škrljevo, gdje je stekao određeni krug prijatelja te da promjena sredine, mjesta stanovanja, prijatelja, navika i slično kod djeteta te dobi može biti izuzetno teška za njegov rast i razvoj pa smatra da činjenica što nije dozvolila susrete tuženiku s mlt. djetetom izvan sudske odluke ne znači da ista nije dobra majka, jer ona ima određene razloge iz kojih smatra da širi susreti nisu u interesu mlt. FU i da ima pravo na svoj strah od tuženika, pa tvrdi da ju prosuđivati jer se boji i štoviše oduzeti joj dijete o kojem adekvatno skrbi od rođenja, nije od interesa za mlt. ŽU. Brani tezu da je bilo potrebno prije donošenja odluke obaviti razgovor s mlt. FU, jer je od zadnjeg razgovora prošlo više od dvije godine, a da je životno i logično da je isti u dvije godine zreliji, promišljeniji i svjesniji svega što se oko njega dešava. Ukazuje na počinjene bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH, i 70/19– dalje: ZPP), te čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. istog Zakona. Prigovara odluci suda kojom su joj onemogućeni susreti u opsegu kako je to predložio HZSS jer smatra da je i pravo djeteta da viđa majku u širem opsegu od onog kojeg su predložili vještaci, navodeći da će vrlo teško objasniti mlt. FU, koji je majku viđao skoro svaki dan, da će ju viđati u tako malom opsegu, pa smatra da nije odlučno da bi mlt. ŽU često selio stvari od mame do tate nauštrb ostvarivanja njihovih kontakata u većem opsegu.

20. U žalbi tuženik ističe da je prvostupanjski sud trebao jasno i konkretno iznijeti razloge zbog kojih smatra da je opravdano tuženiku koji ima primanja u visini od 1.500,00 EURA mjesečno te ima obvezu plaćanja rate kredita za kupnju nekretnine u kojoj stanuje u iznosu od 617,00 EURA naložiti plaćanje razlike između dosuđenih i isplaćenih iznosa uzdržavanja, odnosno zašto je tuženik kojem preostaje iznos od 883,00 EURA mjesečno bio u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje djeteta u povećanom iznosu od 290,00 EURA mjesečno, pored svih troškova koje je uz uzdržavanje podmirivao. Ukazuje da se učinjeni troškovi pored iznosa koje je plaćao na ime uzdržavanja ne mogu smatrati darom, jer je zbog ponašanja tužiteljice bio primoran od prestanka zajednice stranaka mlt. FU kupovati sve stvari koje su nužne za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, budući je tužiteljica kontinuirano odbijala pripremiti dijete za provođenje osobnih odnosa s njim, pa je takav pristup doveo da mlt. ŽU ima stvari koje upotrebljava kod tužiteljice, te stvari koje upotrebljava kod njega. Stoga tvrdi da je na ime uzdržavanja mjesečno doprinosio najmanje 285,65 EURA pa da nisu ispunjene pretpostavke da mu se naloži plaćanje uzdržavanje u dosuđenom iznosu.

21. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj u odnosu na točke I. i III. izreke nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuju i tužiteljica i tuženik jer ista u tom dijelu nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Isto tako protivno žalbenim navodima nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a jer pobijana presuda u obrazloženju ima sve što je propisano naprijed navedenom zakonskom odredbom. Osim toga primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Nadalje u odnosu na žalbu tužiteljice valja istači da ista svojim žalbenim navodima u pogledu odluke suda s kojim će roditeljem stanovati mlt. ŽU i kako se će odvijati osobni odnosi između istog i tužiteljice nije dovela u sumnju pravilne zaključke prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj sud.

23. Stoga, bez obzira na činjenicu što je mlt. ŽU od rođenja živio s tužiteljicom, a privržen je i ocu i majci, kraj utvrđenja da je tuženik fleksibilniji i spontaniji u komunikaciji s mlt. FU, dok tužiteljica izražava neprestano strah od tuženika te je više opterećena ponašanjem tuženika prema djetetu, iako isto ni po čemu nije ugrožavajuće za dijete, pa cijeneći da mlt. ŽU već jako dugo vremena živi u situaciji da nosi ogroman teret, obzirom je regulator emocija svojih roditelja, te da osjeća animozitet između partnera tužiteljice i svog oca što mu predstavlja još jedan dodatni teret, kako to ukazuju vještaci tijekom postupka, a i ovaj sud prihvaća zaključak vještaka da je za emocionalni razvoj djeteta nužno da se može osloniti na svoje roditelje jer se inače razvija u nesigurnu osobu, obzirom da dijete nema kapacitet nositi se s tako velikim teretom, te je stav vještaka da mlt. ŽU ne može živjeti na dva mjesta i da je u njegovom interesu da stanuje s jednim roditeljem, a da s drugim ostvaruje osobne odnose, pravilno je prvostupanjski sud stava da je opravdano i u njegovom najboljem interesu da mlt. ŽU stanuje kod tate, jer je tijekom postupka utvrđeno da osobna obilježja tužiteljice smanjuju kvalitetu roditeljske suradnje što može biti čimbenik razvojnog rizika za dijete, obzirom je tuženik iskazao veću motivaciju i primjereniju suradnju u pogledu roditeljske skrbi, te je spremniji potražiti adekvatnu stručnu pomoć i podršku i prihvaća dane savjete, čime je pridonio smanjenju pritiska mlt. FU.

24. Kako je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik učinio veći napredak u sagledavanju obiteljske situacije, potreba i položaja djeteta i unapređenja svojih roditeljskih kompetencija, dok je tužiteljica i dalje rigidna i ustrajna u svojim negativnim stavovima prema ocu djeteta, što je sve vrlo opterećuje za mlt. ŽU u odnosu na kojeg je primijećena zabrinutost i potištenost za vrijeme trajanja sudskog postupka, te kad bi se i usudio eventualno reći s kojim bi roditeljem više volio stanovati, da bi to za njega bilo vrlo teško, obzirom na sve okolnosti i faktore koji na njega utječu, ovaj sud prihvaća stav vještaka da njegovo mišljenje ne bi bilo autentično, slijedom čega je prvostupanjski sud opravdano zaključio da provođenje daljnjih razgovora s mlt. FU nije potrebno, tim više što iz stanja spisa proizlazi da isti ne želi govoriti ništa vezano za predmet ovog spora i donošenje odluke suda. Isto tako sud prihvaća objašnjenje prvostupanjskog suda da vještaci nisu promijenili nalaz i mišljenje u stručnom dijelu već su samo izmijenili prijedlog da se mlt. ŽU povjeri ocu, što je i nadalje u skladu s njihovim stavom da su oba roditelja adekvatnih roditeljskih kapacitete te da je dijete privrženo i ocu i majci slijedom čega je sud zakonito ocijenio da nije potrebno novo vještačenje u ovom postupku.

25. Isto tako, ovaj sud prihvaća kao zakonitu odluku kojom će mlt. ŽU viđati majku ovdje tužiteljicu jednom tjedno kroz radne dane te svaki drugi vikend od petka do ponedjeljka te polovicu školskih praznika, s obzirom da je to sukladno detaljnom objašnjenju vještaka koji su upozorili da više kontakata u radne dane nije za dobrobit djeteta, jer isti uslijed čestog seljenja, neće znati gdje mu je dom, slijedom čega ovaj sud prihvaća stav vještaka da je, s obzirom da mlt. ŽU ide na aktivnosti u vidu treninga nogometa tri puta tjedno, ostvarivanje osobnih kontakata jednom u radne dane bez noćenja sasvim dovoljno da dijete ne bude rastrgano, te da ima mogućnost svoje slobodno vrijeme organizirati i po svom izboru, imajući u vidu da je ovaj prijedlog u cijelosti podržala posebna skrbnica, pa je zakonito prvostupanjski sud istog prihvatio kao logičnog i u interesu mlt. FU, a prvenstveno da se zadrži rutina i stabilnost djeteta te pazeći ujedno i na ravnotežu prava i dužnosti djeteta i roditelja s kojim isti ne živi.

26. Stoga je valjalo odbijanjem žalbe tužiteljice a primjenom odredbe čl. 358. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a potvrditi točku III. izreke pobijane presude osim u dijelu koji se odnosi na visinu uzdržavanja tužiteljice za mlt. ŽU te odbijajući dio zahtjeva tužiteljice za uzdržavanje mlt. FU od presuđenja pa nadalje s obzirom na stav ovog suda da je zakonita odluka prvostupanjskog suda da mlt. ŽU stanuje s ocem, pa je od presuđenja tužiteljica dužna doprinositi za uzdržavanje istog.

27. Kako je iz istih razloga prvostupanjski sud zakonito donio i privremenu mjeru koju žalbom pobija tužiteljica, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe tužiteljice potvrditi navedeno rješenje.

28. Nadalje, s obzirom da tužiteljica pobija presudu u cijelosti, a točkom I. izreke je ista uspjela u sporu, nema pravni interes za podnošenje žalbe na taj dio presude, slijedom čega je ovaj sud primjenom odredbe čl. 367. st. 1. u svezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a žalbu tužiteljice u tom dijelu odbacio kao nedopuštenu.

29. Međutim, opravdano ukazuju obje stranke u postupku da je sud prilikom odluke o uzdržavanju po zahtjevu tužiteljice i po zahtjevu tuženika nepotpuno utvrdio činjenično stanje s obzirom da je odluku temeljio samo na iskazima stranaka, ne zatraživši točne podatke ni od poslodavaca o visini plaće tužiteljice i tuženika za sporno razdoblje ni podatke od nadležne porezne uprave o eventualnim drugim prihodima stranaka, a o kojima ovisi zakonita odluka o visini uzdržavanja mlt. FU za tuženika do presuđenja a za tužiteljicu od presuđenja pa nadalje, iako su to stranke predlagale tijekom postupka, te sud usvojio taj dokazni prijedlog. To stoga što je životno logičan žalbeni navod tužiteljice da je sud pogrešno zaključio da se plaća tuženika unatrag 7 godina nije promijenila pa da iznosi 1.500,00 EURA, iako je opće poznato da je plaća u javnim službama porasla kroz utuženo razdoblje. Kako ni u odnosu na primanja tužiteljice nisu pribavljeni odgovarajući podaci od njenog poslodavca odnosno nadležne porezne uprave, ovaj sud smatra da su i žalbeni navodi tuženika kojim osporava dio odluke prvostupanjskog suda kojom mu je dosuđeno da za uzdržavanje mlt. FU doprinosi mjesečno 290,00 EURA osnovanim. Osim toga valja napomenuti da je u izreci točke II. prvostupanjski sud pogrešno odbio tužbeni zahtjev tužiteljice preko iznosa od 238,90 EURA do zatraženog iznosa od 331,80 EURA mjesečno, iako je u točki I. izreke dosudio na ime uzdržavanja mlt. FU iznos od 290,00 EURA mjesečno pa je u tom dijelu izreka presude nerazumljiva i u proturječju sa stanjem spisa čime je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a. Isto tako pogrešno je prvostupanjski sud svoju odluku o uzdržavanju temeljio samo na Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 64/2024) i Odluci o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta ("Narodne novine" broj: 64/2024) iako je odredio iznose uzdržavanja počevši od 2021. pa nadalje, kad navedene Odluke nisu ni bile na snazi.

30. Stoga je valjalo prihvaćanjem žalbi tužiteljice i tuženika, a primjenom odredbe čl. 369. st. 1. i 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, u točki II. izreke u odnosu na odbijajući dio zahtjeva tužiteljice za uzdržavanje mlt. FU do presuđenja te u odnosu na točku III. izreke vezano uz zahtjev tuženika za uzdržavanjem mlt. FU od presuđenja pa nadalje te posljedično i u odluci o troškovima pod točkom IV. izreke te u tom dijelu predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

31. U ponovnom postupku sud će prije svega pribaviti pouzdane podatke o primanjima tužiteljice i tuženika za utuženo razdoblje od poslodavaca gdje stranke ostvaruju plaću te od nadležne porezne uprave, a po potrebi provesti i druge dokaze provjerom podataka od banaka i drugih službenih evidencija o primanjima i imovini stranaka kako bi se zakonito moglo odlučiti o zahtjevima tužiteljice za uzdržavanje mlt. FU za razdoblje od podnošenja tužbe do 18. listopada 2024., a nakon toga o zahtjevu tuženika, adekvatno pritom primijenjući materijalne propise, a novom odlukom sud će odlučiti o troškovima postupka uključujući i troškove iz žalbenog stadija.

U Varaždinu 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Amalija Švegović