REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-384/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Ivane Bilušić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv optuženika IK zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 2. u svezi s člankom 228. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12; 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 23. travnja 2024. broj K-434/2023, u sjednici održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika IK odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu je proglasio krivim optuženika IK zbog počinjenja kaznenih djela krađe iz članka 228. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 2. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11, oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11 i neovlaštene uporabe tuđe pokretne stavi iz članka 234. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11, sve činjenično i pravno pobliže opisano u izreci presude. Optuženiku su za svako kazneno djelo utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to: na temelju članka 228. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, na temelju članka 229. stavka 1. točke 2. u svezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine, na temelju članka 235. stavka 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci i na temelju članka 234. stavka 2. u svezi s člankom 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca te je na temelju članka 51. stavka 2. KZ/11 optuženik IK osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku SK je u jedinstvenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. lipnja 2023. do 28. prosinca 2023.

2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženiku SK je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogama, koja će se mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava i može trajati do prestanka izvršavanja kazne zatvora ali ne dulje od tri godine.

3. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje: ZKP/08) oštećenom MUP RH, PU varaždinskoj je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 40,50 eura, a oštećenoj AK je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 20,00 eura te je naloženo optuženiku da navedene iznose isplati oštećenicima u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.

3.1. Na temelju članka 158. stavka 1. ZKP/08 radi ostvarivanja imovinskopravnih zahtjeva su upućeni u parnicu oštećenica NK s iznosom 2.000,00 eura, FK s iznosom 1.500,00 eura i TK s iznosom 200,00 eura te je oštećenica AK s preostalim iznosom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva u iznosu 30,00 eura također upućena u parnicu.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova na ime nužnih izdataka i nagrade postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

5. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju po službenoj dužnosti Marku Hreljcu, odvjetniku u Varaždinu, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno da se ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Spis predmeta je dostavljen na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Žalbom se upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer da su izostali razlozi zbog čega prvostupanjski sud smatra da je ispitivanje optuženika na temelju članka 208.a ZKP/08 i snimka tog ispitivanja zakoniti dokaz, kao što nije dao razloge zbog čega smatra da je državni odvjetnik ovlašteni tužitelj za kazneno djelo krađe iako se kazneni progon za to kazneno djelo progoni po privatnoj tužbi.

9.1. Neosnovano se ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 jer prvostupanjski sud kad smatra da su dokazi provedeni na zakoniti način nije dužan posebno obrazlagati da se radi o zakonitim dokazima pa tako i onom o ispitivanju optuženika kod policije. Također, protivno prigovoru žalitelja da nisu dani razlozi zbog čega sud smatra da je državni odvjetnik ovlašteni tužitelj za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. (očito se misli na članak 228. stavak 2. s obzirom na malu vrijednost mobitela) KZ/11, sud nije imao razloga posebno tu činjenicu obrazlagati jer kada se radi o produljenom kaznenom djelu krađe, kao u konkretnom slučaju, tada se u slučaju više istovrsnih kaznenih djela, produljeno kazneno djelo pravno označava prema najtežem od tih djela sukladno odredbi članka 52. stavka 3. KZ/11, dakle radi se o produljenom kaznenom djelu krađe iz članka 228. stavka 1. KZ/11 slijedom čega je državni odvjetnik ovlašteni tužitelj.

10. Nadalje, žalbom se upire i na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 jer da je kod policije optuženik ispitan bez prisutnosti branitelja iako bi iz nalaza i mišljenja vještakinje Štefice Duš proizlazilo da zbog svoje ovisnosti je optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv pa su stoga zapisnik o ispitivanju i pripadajuća snimka ispitivanja nezakoniti dokazi. Protivno prigovoru žalitelja ne radi se o nezakonitom dokazu jer nakon što je poučen o svojim pravima optuženik se odrekao prava na branitelja, pri čemu je prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka u vrijeme ispitivanja optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv ali ne i neubrojiv jer jedino da je bio neubrojiv bi sukladno odredbi članka 66. stavka 1. točke 1. ZKP/08 optuženik morao imati branitelja prilikom ispitivanja.

11. Žalitelj ističe i više povreda kaznenog zakona na štetu optuženika pa tako navodi da prvostupanjski sud smatra da se radi o produljenom kaznenom djelu krađe, a tretira to djelo kao dva kaznena djela i potom optuženika osuđuje za jedno kazneno djelo kao što prigovara da se nije radilo o krađi bicikla već uporabi tuđe pokretne stvari bez namjere prisvajanja. Neosnovan je navod vezano za produljeno kazneno djelo krađe jer u činjeničnom opisu je jasno označeno da je s dvije radnje počinjeno jedno produljeno kazneno djelo krađe te je za to kazneno djelo i osuđen uz primjenu članka 52. KZ/11. Također, neosnovano se ističe tzv. posredna povreda kaznenog zakona jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da se radilo o kaznenom djelu krađe bicikla i da je prilikom pokušaja bijega iz policijske postaje optuženik razbio staklo na prozoru i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

12. Potpuno neosnovano se ističe, a taj prigovor ide u stvari na štetu optuženika, da nije moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela kod neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari iz članka 234. stavka 2. KZ/11 i da nije moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela krađe, već samo za kazneno djelo teške krađe. Ukazuje se žalitelju da se produljeno kazneno djelo najčešće primjenjuje kod imovinskih kaznenih djela dok nije moguće, u pravilu, kod osobnih kaznenih djela. U konkretnom slučaju postoji vremenska i prostorna povezanost i jedinstveni umišljaj na strani optuženika kako u odnosu na kazneno djelo krađe tako i kod neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari.

13. Cijeneći sve navedeno nisu počinjene istaknute bitne povrede niti povrede kaznenog zakona, a ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga bitna povreda niti je na drugi način povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

14. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe da ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na njega kao počinitelja kaznenog djela teške krađe na štetu ŽK jer da se iz snimke video- nadzora kod Doma za starije osobe može samo zaključiti da je u inkriminirano vrijeme optuženik tamo prolazio, a niti jedna od svjedokinja nije na jasan način prepoznala upravo optuženika. Također, oštećenici FK i NK ne znaju tko je otuđio njihova vozila pri čemu se analiziraju njihovi iskazi, a LK je predao ključ od automobila NK i jedini je iskazao da je automobil otuđio optuženik iako to nije osobno vidio. U odnosu na oštećenje tuđe stvari već ranije je istaknut prigovor da se radilo o namjeri bježanja a ne oštećenja tuđe stvari, kao što se osporava da bi bicikl uzeo s namjerom otuđenja već isključivo je imao namjeru samo ga voziti, pri čemu je isti dan bicikl i vraćen.

14.1. Neosnovano se prigovara vrijednosnoj ocjeni dokaza jer je prvostupanjski sud nakon brižljive i kritičke vrijednosne ocjene svakog dokaza posebno i u međusobnoj povezanosti utvrdio sve odlučne činjenice i na temelju toga izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenih kaznenih djela. Nadalje, treba istaknuti da je prilikom prvog ispitivanja optuženik u cijelosti priznao počinjenje terećenih kaznenih djela iznoseći i detalje, a da se u nastavku postupka branio šutnjom. No, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na obranu danu pri prvom ispitivanju jer se presuda ne temelji isključivo niti u pretežitom dijelu na takvoj obrani s obzirom da se prvostupanjski sud pozvao na iskaze oštećenika i svjedoka koji ukazuju na optuženika kao počinitelja svih terećenih mu kaznenih djela.

14.2. Tako u odnosu na radnju u sklopu produljenog kaznenog djela krađe počinjenog na štetu župnika EK se pravilno uz obranu optuženika prvostupanjski sud pozvao na iskaz EK i iskaz svjedoka JK. Naime, oštećeni EK je iskazao da je svećenik i stanuje u Župnom uredu, da se sjeća da je bio petak kad mu je oko 13,00 sati na vrata ureda došao mlađi muškarac romske nacionalnosti i zamolio čašu vode, otišao je u kuhinju po vodu, mladić je otpio dva gutljaja a ostalo prolio sa strane i otišao je, a on je nakon pola sata primijetio da mu nema na stolu mobitela, detaljno je opisao izgled tog mladića i dob i vidio je da je došao na muškom biciklu na kojem rama bila crvene boje. Povezujući taj iskaz sa iskazom svjedoka JK koji je iskazao da je njegov sin od optuženika za 20,00 eura kupio taj mobitel koji je poslije i predao policiji, tada nema dvojbe da je upravo optuženik otuđio navedeni mobitel.

14.3. U odnosu na krađu bicikla koja je sastavni dio produljenog kaznenog djela krađe, osim obrane dane u policiji prvostupanjski sud se pozvao i na iskaz oštećenika TK koji je iskazao da radi kao pizza majstor u objektu 4 M, da je ostavio bicikl u dvorištu gdje se vrši utovar za dostavu, da je oko 13,30 izašao na pauzu i primijetio da nema bicikla i s kolegama je sve obišao i primijetili su da je s ulične strane ostavljen odbačeni crni bicikl bez kočnica, pregledali su odmah snimke video- nadzora i vlasnik lokala mu je kasnije rekao da su ga njegovi poznanici obavijestili da je to vjerojatno učinio IK kojeg su prepoznali na snimci i da je crni, odbačeni bicikl onaj kojim se koristio optuženik. Dakle, iz iskaza i snimke nesporno proizlazi da je krađu izvršio upravo optuženik.

14.4. U odnosu na kazneno djelo počinjeno na štetu FK taj je svjedok iskazivao o tome gdje se nalazio automobil, što mu je sve iz prtljažnika nestalo, da je dobio dojavu da se vozilo nalazi kod šljunčare i obaviješten je od osobe I koja radi u Šljunčari da je vozilo ostavio mladić koji nije iz njihovog naselja nego iz Strmca i da ta osoba koja je ostavila automobil ide prema ugostiteljskom objektu Ex, da dok je išao po automobil je doista primijetio mladića romske nacionalnosti da ide prema tom ugostiteljskom objekt i da je taj mladić sličan optuženiku, kao i da je dao za 50 eura, nakon čega su mu dvije NN osobe predale ključ od osobnog automobila. Imajući u vidu navedeno, tada je očito da ne samo iz obrane optuženika već i iz ovog iskaza proizlazi da je optuženik uporabio osobni automobil vlasništvo FK, a jednako tako je utvrđeno i da je uzeo osobni automobil NK radi vožnje. Naime, svjedok LK je potvrdio da mu je u razgovoru optuženik rekao da čeka da se otvori Univerzal, koja tvrtka se bavi otkupom sirovina, kako bi automobil stavio na vagu i da je on zaprijetio optuženiku da ima 5 minuta da mu da ključeve, a kako je to optuženik odbio on mu ih je oduzeo i preko „messengera“ je stupio u kontakt s vlasnikom vozila.

14.5. Također, ne samo iz obrane dane pri prvom ispitivanju već i iz iskaza oštećene ŽK, svjedokinje GK i snimke video-nadzora kod Doma za starije osobe, proizlazi da je okrivljenik počinio tešku krađu iz članka 229. stavka 1. točke 2. KZ/11. Naime, oštećena ŽK je iskazala da je imala kolica u kojima je bila platnena torba s dva novčanika, da je razgovarala na mobitel s unukom kada je odjednom s leđa prišla muška osoba i uzela tu vrećicu, vidjela ga je s leđa i opisala tu osobu da je viši i tamnije puti. Iz iskaza svjedokinje GK proizlazi da je vidjela optuženika da stoji ispred Doma nakon čega je sjeo na rubnik između osobnih automobila, a upravo između parkiranih vozila se kretala oštećenica, da je čula zapomaganje i vidjela je mušku osobu kako trči prema Kauflandu, a u sudnici je s priličnom sigurnošću prepoznala optuženika. Prikazujući snimku video- nadzora optuženik je sebe prepoznao kao osobu koja je ispred Doma. Dakle, sve navedeno u svojoj povezanosti ukazuje da je upravo optuženik počinio kazneno djelo na štetu oštećene ŽK

14.6. U odnosu na kazneno djelo oštećenja tuđe stari iz materijalne dokumentacije, a tako i iz iskaza CK i snimke video-nadzora proizlazi da je optuženik pokušao pobjeći iz policijske postaje i pritom je razbio staklo na prozoru, pa su u njegovom ponašanju ostvareni i bitni elementi kaznenog djela oštećenja tuđe stvari.

15. Cijeneći sve navedeno neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Kako žalba podnesena u korist optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, to je u tom dijelu pobijana presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

17. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i vrednovao sve odlučne činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne. Nadalje, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

17.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno olakotnim cijenio da je prema nalazu i mišljenu psihijatrijskog vještaka optuženik bio bitno smanjeno ubrojiv uslijed ovisnosti o drogama zbog čega mu je i izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti, kao što je cijenjeno da je nezaposlen i bez primanja, a otegotnim je cijenjeno da se radi o tzv. specijalnom povratniku koji je višestruko osuđivan zbog imovinskih kaznenih djela i na kojeg do sada izricane kaznene sankcije očigledno nisu utjecale da uskladi svoje ponašanje s opće prihvaćenim društvenim normama. Naime, u razdoblju od 2018. do 2020. optuženik je u jednom navratu osuđivan za kazneno djelo teške krađe, krađe i krivotvorenja isprava, u četiri navrata za kazneno djelo neovlaštene uporabe tuđe pokretne stvari i u dva navrata za kazneno djelo oštećenja tuđe stvari. Također, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da s obzirom na brojnost kaznenih djela počinjenih u kraćem periodu je optuženik iskazao upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju. Cijeneći sve navedeno pravilno su po vrsti i mjeri utvrđene pojedinačne kazne zatvora, a tako i jedinstvena kazna zatvora. Drugostupanjski sud smatra da će se jedinstvenom kaznom zatvora ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako specijalna, tako i generalna.

18. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević