Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2915/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog CE, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: 25. Pp-363/2022 od 22. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I

U povodu žalbe okr. CE, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, tako da se činjenično opisano postupanje u izreci te presude označava djelom prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22., 133/23. i 145/24.) i na temelju citiranog propisa okr. CE se izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 1. ožujka 2022. u 15,40 sati do 2. ožujka 2022. u 02,10 sati, kao dva dana zatvora, odnosno 79,64 EUR (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), pa je okrivljeniku preostalo za platiti 1.240,36 EUR (tisućudvjetsočetrdeset eura i tridesetšest centi), koju je dužan platiti u roku tri mjeseca od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II

Odbija se žalba okr. CE kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. CE dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. CE proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna.

1.1. U izrečenu kaznu okrivljeniku je na temelju odredbe članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi se prekršajem od 1. ožujka 2022. u 15,40 sati do 2. ožujka 2022. u 02,10 sati, kao 2 dana zatvora, odnosno kao 600,00 kuna.

1.2. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 380,00 kuna.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno, putem branitelja Petra Petrovića, odvjetnika u Zagrebu, podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

4.1. Međutim, nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 114/22.) koji zbog konverzije novčane valute propisuje nešto nižu novčanu kaznu za predmetni prekršaj. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Stoga je ovaj sud izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) kao blažeg propisa, jer dovodi do povoljnije kazne za počinitelja.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i sadrži sve bitne elemente sukladno članka 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje je djelo okrivljenik proglašen krivim. Iz izreke je razvidno da je okrivljenik u svojstvu vozača sudjelovao u prometu na cesti kada je imao navedenu količinu alkohola u organizmu, odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, čime je ostvario obilježja djela iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom.

Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.

Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 10. Prekršajnog zakona, jer iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku pravilno i zakonito temeljio na zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika broj 02062780 od 1. ožujka 2022., sukladno odredbe članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona, jer je ovlaštena službena osoba u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora prometa i vozača na temelju odredbe članka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, neposredno opažala okrivljenika u prometu na cesti u svojstvu vozača i podvrgnula ga ispitivanju prisutnosti alkohola uporabom uređaja Drager, koji se suprotno tvrdnji žalitelja i pravilno označen ARHH -0246. O izmjerenoj koncentraciji alkohola kod vozača sastavljen je zapisnik, koji je valjani dokaz u postupku, pri čemu iz zapisnika proizlazi da je ispitanik prihvatio ispitivanje, nije poricao rezultat ispitivanja, odbio je stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize. Stoga je ocjena ovog suda da nije počinjenja citirana bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

7. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon detaljnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza na raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane, iskaza svjedokinja ĆE i SE te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

7.1. Žalitelj ne spori događaj, a bez uspjeha i dalje dovodi u pitanje svojstvo vozača uporno tvrdeći da ga nitko od svjedoka nije vidio da upravlja vozilom, budući da činjenica njegovog upravljanja vozilom na cesti proizlazi iz rezultata provedenog postupka, iskaza policijskih službenica, koje su neposredno uočile predmetno vozilo u prometu na cesti, jasno opisujući slijed događaja, zaustavljajući ga upravo iz razloga „čudnog kretanja po kolniku i dojma da će udariti u zaštitnu ogradu“, kada je proveden postupak ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu prema vozaču čiji identitet je utvrđen uvidom u vozačku dozvolu. Prema tome, pravilno je utvrđeno da je upravo okrivljenik upravljajući vozilom sudjelovao je u prometu na cesti. U takvoj prometnoj situaciji, u skladu s važećim propisima podvrgnut je ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, a iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi da je okrivljenik zaustavljen u svojstvu vozača u prometu na cesti, da je prihvatio ispitivanje alkoholiziranosti upotrebom alkometra „Drager“ i da je očitana koncentracija alkohola, umanjenja za granicu dopuštene pogreške, iznosila 2,32 g/kg. Budući da je iz zapisnika razvidno da nije poricao rezultate mjerenja, kako je to potvrdila i svjedokinja ĆE, pri takvom stanju stvari policijska službenica nije bila dužna uputiti ga na stručni pregled uzimanja krvi i urina radi analize, već je to slučaj kada ispitanik na mjestu ispitivanja poriče izmjerenu vrijednost koncentracije alkohola. Međutim ističe se da je žalitelj, ukoliko je imao sumnje u očitanu koncentraciju alkohola, imao mogućnost (na licu mjesta) zahtijevati stručni pregled - uzimanja krvi i urina radi analize, što nije učinio.

Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje stupanj koncentracije alkohola zbog nestručnog postupanja policijske službenice, jer tijekom postupka takav prigovor nije isticao niti je na tu okolnost predlagao provođenje drugih dokaza iako je imao takvu mogućnost. Također se ističe da su žalitelj i njegov branitelj uredno pozvani na raspravu na kojoj su izvedeni dokazi ispitivanjem svjedokinja, pa je imao mogućnost prigovarati iskazima i postavljati pitanja te predlagati druge dokaze, međutim takvu mogućnost nije iskoristio, a prvostupanjski sud je, na temelju provedenih dokaza, pravilno smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, i nije imao potrebe za daljnje provođenje dokaza, na koje sada bezuspješno upire žalitelj. Sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Bez uspjeha žalitelj ističe da u postupku nije utvrđena njegova krivnja, jer je sukladno odredbe članka 25. Prekršajnog zakona za prekršaj kriv počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, i koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno, a s namjerom samo kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje.

U odnosu na tvrdnju žalitelja da bi kritične zgode postupao u krajnjoj nuždi, ističe se da je krajnja nužda kao razlog isključenja protupravnosti predviđena u članku 19. stavku 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema kojem nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću ne skrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Da bi postojalo pravo na takvu krajnju nuždu, moraju biti ispunjene pretpostavke koje se odnose na opasnost i na otklanjanje opasnosti, koje okrivljenik u obrani pred sudom nije isticao, a sukladno članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona u žalbi se mogu iznositi nove činjenice samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka, a i u žalbi ih ističe samo paušalno i općenito, bez ikakvih detalja i konkretizacije.

7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj niti sada ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Izrečena novčana kazna primjerena je težini prekršaja, opasnosti djela i svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je pravilno vrednujući sve okolnosti na strani okrivljenika izrekao kaznu u najnižoj mjeri posebnim zakonom propisane blaže vrste kazne za predmetno djelo, koja je u vrijeme počinjenja djela bila propisana u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora, pa je takvu mjeru kazne je po službenoj dužnosti, primjenom novog zakona izrekao i ovaj sud, budući da je sada propisana novčana kazna u minimalnom iznosu od 1320,00 eura, smatrajući je u svemu pogodnom za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno djelovanje na ponašanje počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje. Prvostupanjski sud nije utvrdio nikakve naročito olakotne okolnosti na strani okrivljenika, niti ih žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu, pa nema uvjeta za ublažavanje novčane kazne.

8.1. Neosnovano žalitelj predlaže da se prema njemu primjeni opomena, budući da nisu ostvareni zakonski uvjeti za primjenu te mjere upozorenja, jer se sukladno odredbe članka 43. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona opomena može primijeniti prema počinitelju prekršaja za koji je kao jedina kazna propisana novčana kazna do 663,61 eura, što nije slučaj u ovom predmetu s obzirom na alternativno propisanu kaznu zatvora do 60 dana i novčanu kaznu do 2.650,00 eura.

8.2. Vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem okrivljeniku je uračunato u izrečenu novčanu, kao dva dana zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

9. Valja istaknuti da će se u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

10. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca ovaj sud nalazi da je opravdano i zakonito prvostupanjski sud izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na značaj i izrazitu težinu djela. Naime, težina počinjenog prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola i njegove pogibeljnosti, te u potpunosti opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 2,32 g/kg nalaze u pijanom stanju, u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju, razmjerno osobinama ličnosti počinitelja i nedovoljne svijesti o opasnosti djela, pa je i ovaj sud mišljenja da je zaštitna mjera u razmjeru s težinom djela, stupnjem počiniteljeve opasnosti i prekršaja koji se mogu očekivati. Paušalni navodi žalitelja ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

10.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza od 1. ožujka 2022.

11. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) s obzirom na složenost i trajanje drugostupanjskog postupka.

12. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.