Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-90/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. MPR OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i z.z. MP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], obje zastupane po punomoćniku Davoru Bestvini odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Davoru Petroviću odvjetniku u Osijeku, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-420/2023-17 od 22. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-420/2023-17 od 22. siječnja 2025. u pobijenom dijelu I. i III. izreke i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici mlt. OPR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uskraćenog uzdržavanja isplati na račun mlt. tužiteljice IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod Addiko bank d.d., Zagreb, novčani iznos od 7.341,57 eura/55.315,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 10. 2015. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 11. 2015. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 12. 2015. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 01. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 02. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 03. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 04. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 05. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 06. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 07. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 08. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 09. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 10. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 11. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 12. 2016. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 01. 2017. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 02. 2017. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 03. 2017. do isplate

- 49,22 eura/370,87 kn od 01. 04. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 05. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 06. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 07. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 08. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 09. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 10. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 11. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 12. 2017. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 01. 2018. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 02. 2018. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 03. 2018. do isplate

- 48,64 eura/366,45 kn od 01. 04. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 05. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 06. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 07. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 08. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 09. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 10. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 11. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 12. 2018. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 01. 2019. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 02. 2019. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 03. 2019. do isplate

- 55,35 eura/417,00 kn od 01. 04. 2019. do isplate

- 61,19 eura/461,00 kn od 01. 05. 2019. do isplate

- 61,19 eura/461,00 kn od 01. 06. 2019. do isplate

- 61,19 eura/461,00 kn od 01. 07. 2019. do isplate

- 61,19 eura/461,00 kn od 01. 08. 2019. do isplate

- 61,19 eura/461,00 kn od 01. 09. 2019. do isplate

- 61,19 eura/461,00 kn od 01. 10. 2019. do isplate

- 86,00 eura/648,00 kn od 01. 11. 2019. do isplate

- 86,00 eura/648,00 kn od 01. 12. 2019. do isplate

- 86,00 eura/648,00 kn od 01. 01. 2020. do isplate

- 86,00 eura/648,00 kn od 01. 02. 2020. do isplate

- 86,00 eura/648,00 kn od 01. 03. 2020. do isplate

- 86,00 eura/648,00 kn od 01. 04. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 05. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 06. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 07. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 08. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 09. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 10. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 11. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 12. 2020. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 01. 2021. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 02. 2021. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 03. 2021. do isplate

- 91,71 eura/691,00 kn od 01. 04. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 05. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 06. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 07. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 08. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 09. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 10. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 11. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 12. 2021. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 01. 2022. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 02. 2022. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 03. 2022. do isplate

- 99,89 eura/752,60 kn od 01. 04. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 05. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 06. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 07. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 08. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 09. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 10. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 11. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 12. 2022. do isplate

- 109,60 eura/825,80 kn od 01. 01. 2023. do isplate

- 89,24 eura/672,35 kn od 01. 02. 2023. do isplate

- 89,24 eura/672,35 kn od 01. 03. 2023. do isplate

- 89,24 eura/672,35 kn od 01. 04. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 05. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 06. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 07. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 08. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 09. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 10. 2023. do isplate

- 103,15 eura/777,18 kn od 01. 11. 2023. do isplate

i to za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici mlt. OPR iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici MP iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja plaća, i to na račun mlt. tužiteljice IBAN:

[broj bankovnog računa] otvoren kod Addiko bank d.d., Zagreb, mjesečno 203,15 eura /1.530,63 kn, počevši od 02. studenog 2023. godine ( kao dana podnošenja ove tužbe ) pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućom od svakog dospjelog, a neplaćenog iznosa uzdržavanja do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici mlt. OPR iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po majci i zakonskoj zastupnici MP iz [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 400,00 eura, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude 22.siječnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u dijelu pod točkom I. i III. izreke ne navodeći određeno žalbene razloge, ali se iz sadržaja žalbe razabire da isti ističe žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači te odbije tužiteljica sa tužbom i tužbenim zahtjevom. Podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tuženika odgovorila je tužiteljica u odgovoru je porekla žalbene navode te predložila odbijanje žalbe.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev mlt. tužiteljice radi naknade na ime uskraćenog uzdržavanja u vidu razlike između uplaćivanih iznosa pa do minimalnih iznosa za uzdržavanje u skladu sa odlukama nadležnog Ministarstva i to za razdoblje od rujna 2015. pa do podnošenja tužbe – 2. studenog 2023., a od dana podnošenja tužbe pa ubuduće sukladno minimalnim novčanim iznosima sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Između stranaka u postupku nije sporno da je odlukom toga suda broj R 1 Ob- 76/2015 od 2. srpnja 2015. mlt. tužiteljica povjerena na odgoj i čuvanje majci AP, sada M, da su određeni osobni odnosi s ocem, ali nije donesena odluka o uzdržavanju. Također nesporno je da je tuženik od rujna 2015. uplaćivao na račun tužiteljice za uzdržavanje 600,00 kuna, a od uvođenja eura 1. siječnja 2023. iznos od 100,00 eura te od primitka tužbe u studenom 2023. iznos od 203,15 eura.

7. Sporno je je li naknada za uskraćeno uzdržavanje zastarjela i visina tužbenog zahtjeva.

8. U odnosu na pitanje zastare sud prvog stupnja je istog smatrao neosnovanim. Naime, zaključio je da je odredbom članka 289. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje u tekstu: ObZ) propisano da roditelj koji ne stanuje sa mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za dijete je dužan isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do nastanka podnošenja tužbe, tim da obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastaje krajem mjeseca za tekući mjesec, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ObZ-a, odnosno minimalnim novčanim iznosima.

8.1. Po stavu prvostupanjskog suda tražbina djeteta iz stavka 1. članka 239. ObZ- a zastarijeva za vrijeme od pet godina od nastanka obveze, međutim, kako je člankom 235. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano da zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo te kako tuženik i dalje ima roditeljsko pravo u odnosu na tužiteljicu smatrao je da zastara nije ni počela teći.

8.2. Stoga je odbio prigovor zastare kao neosnovan. Odlučujući o visini uskraćenog uzdržavanja, kao i o uzdržavanju mlt. tužiteljice od podnošenja tužbe pa ubuduće sud je uzeo u obzir njene potrebe u vidu troškova odjeće, obuće, školovanja, prehrane i slično te ih je odredio u visini u skladu sa minimalnim novčanim iznosima koji predstavljaju materijalne potrebe za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje sa djetetom. Tako ti minimalni iznosi, a koje propisuje Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike za utuženo razdoblje, a sukladno kronološkoj dobi mlt. tužiteljice od 2015. pa do podnošenja tužbe da iznose 370,87 kn pa do 203,15 eura koliko je minimalan novčani iznos propisan za 2023. U skladu s tim minimalnim iznosima mlt. tužiteljica je i postavila tužbeni zahtjev za uskraćeno uzdržavanje, kao i za buduće uzdržavanje, uzimajući u obzir nesporno plaćene iznose uzdržavanja. Procjenjujući mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja sud je uzeo u obzir njegovu plaću od preko 1.000,00 eura, kao i činjenicu da nema drugih obveza uzdržavanja. Pri tome je uzeo u obzir da sukladno članku 310 ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje, ovdje majka, svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu, dok roditelj koji ne stanuje s djetetom, ovdje tuženik obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava u obliku novčanog uzdržavanja, pri čemu je svakodnevna skrb o djetetu jednakovrijedna zadovoljavanju materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja.

9. Dakle, kako je tuženik dobrovoljno plaćao uzdržavanje za mlt. tužiteljicu, ali u iznosima manjim od propisanih odlukama nadležnog ministarstva sud ga je obvezao na ime djelomično uskraćenog uzdržavanja plaćati iznose iz izreke, te mu je uzeo u obzir i nesporno uplaćene iznose od podnošenja tužbe pa ubuduće. Naime, uplaćene iznose u kunama za uzdržavanje (600,00 kn) počev od 10.rujna 2015. pa do podnošenja tužbe sud je uračunao u propisane iznose od 970,87 kn za 2015. (NN 34/15), pa nadalje isti taj iznos odbio od minimalnih novčanih iznosa iz NN 28/17, 30/18, 32/19, 39/20, 30/21, 37/22, 48/23, pretvorivši tu razliku u eure, a od uvođenja eura sud je također obvezao tuženika plaćati razliku od minimalno propisanih iznosa.

10. Osim glavnice sud je dosudio i zatezne kamate koje na mjesečne iznose teku od dospijeća pa do ispalte, a pa stopi iz članka 29. ZOO-a.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 366. ObZ-a.

12. Gore navedene zaključke prvostupanjskog suda za sada ne prihvaća kao utemeljene ovaj žalbeni sud. Ovo stoga jer je žalbenim prigovorima tuženika dovedeno u pitanje zakonitost i pojedinost pobijane presude u odnosu na obvezu odnosno visinu uzdržavanja.

13. U odnosu na prigovor zastare, valja istaći da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženoj u odluci broj Rev 22/2022-2 od 5. travnja 2023. kojeg prihvaća i ovaj žalbeni sud, tražbina između roditelja i djece ne teče dok traje roditeljsko pravo, a što nije u koliziji s odredbom članka 289. ObZ-a o zastari naknade za uskraćeno uzdržavanje prema maloljetnom djetetu s kojim roditelj ne živi i za kojeg nije plaćao uzdržavanje.

13.1. To iz razloga jer iz sadržaja odredbe članka 235. točka 2. ZOO-a proizlazi da zastarijevanje ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo te zastoj zastarijevanja ne ovisi o bilo kakvoj drugoj činjenici osim postojanja roditeljskog prava. Stoga je tom odredbom određen zastoj zastarijevanja bez obzira na faktično stanje odnosa između roditelja i djece, već je jedino odlučno za zahtjev zastarijevanja (da zastarijevanje ne teče) da traje roditeljsko pravo i da zastoj traje sve dok traje roditeljsko pravo, (tako i Rev-5192/2019 od 15. srpnja 2020.)

13.2. U konkretnoj situaciji, po stavu ovog žalbenog suda, ne može se izvesti zaključak da tuženik nije uzdržavao svoje mlt. dijete. Tuženik nije u obvezi snositi posljedicu zbog toga što prvostupanjski sud o odluci o razvodu i u postupku u kojem je donio odluku s kojim će roditeljem mlt. dijete živjeti, nije donio odluku o visini uzdržavanja, a što je bila njegova zakonska obveza.

13.3. Stoga iz činjeničnog supstrata bi proizlazilo da je tuženik navedene iznose plaćao, što je među strankama nesporno, na račun majke i zz mlt. tužiteljice, što znači da su se stranke dogovorile o visini uzdržavanja. Ovo stoga što zz mlt. tužiteljice nije u razdoblju od 2015. pa do 2. studenog 2023. ustrajala tužbom, niti na drugi način tražila neke druge iznose uzdržavanja već je primala uzdržavanje koje je tuženik plaćao što ukazuje na svojevrsni dogovor sa zz mlt. tužiteljicom. Ovdje je naglasiti da odredbom članka 5. stavak 1. ObZ-a ??načelo prvenstveno zaštite dobrobiti prava djeteta prema kojem sudovi i javno pravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moja ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit. U stavku 2. istog članka navodi se da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s oba roditelja, osim ako je to u suprotnosti sa djetetovom dobrobiti. Ovo načelo predviđeno je kao osnovno načelo u članku 3. stavku 1. Konvencije o pravima djeteta (New York, 20. studenog 1989.) koji propisuje da u svim situacijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna tijela ili zakonodavna vlast, najbolji interes djeteta mora imati prednost.

14. Po stavu ovog žalbenog suda i u ovom slučaju bilo je potrebno voditi računa upravo o najboljem interesu mlt. djeteta odnosno bilo je potrebno utvrditi o visini uzdržavanja, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti, je li takav sporazum između roditelja o visini iznosa uzdržavanja mlt. djeteta protivan njegovim interesima, odnosno je li postignut u skladu s navedenim načelom.

15. Radi pogrešnog pravnog pristupa sud prvog stupnja nije potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, radi čega nije moguće utvrditi ni nepravilnost primjene materijalnog prava.

16. Stoga je valjalo uvažiti žalbu tuženika te prvostupanjsku presudu ukinuti, sukladno odredbi članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

17. U nastavljenom postupku, prvostupanjski će sud upotpuniti činjenično stanje u smislu gore iznesenog ocjenom te će potom iz svih izvedenih dokaza (članak 8. ZPP- a), uz valjanu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o istaknutom tužbenom zahtjevu mlt. tužiteljice.

18. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP-a).

U Splitu, 24. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić