REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1327/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja EU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Vedran Pajić, odvjetnik u Osijeku, F. Krežme 11, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi prijeboja potraživanja iz porezno dužničkih odnosa, 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 410-19/24-01/33, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. listopada 2024.
II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir KLASA: UP/I-410- 19/24-02/14, URBROJ: 513-07-14-03-24-2 od 2. veljače 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je isto obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana, računajući od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-410-19/24-01/33, URBROJ: 513-04-24-2 od 24. listopada 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, Ispostave Beli Manastir KLASA: UP/I-410-19/24- 02/14, URBROJ: 513-07-14-03-24-2 od 2. veljače 2024.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbačen je zahtjev tužitelja za prijeboj međusobnih poreznih dugova iz porezno-dužničkih odnosa.
2. Tužitelj se u tužbi poziva na primjenu odredaba članka 129. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. – dalje: OPZ) i članaka 195. i 196. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.
– dalje: ZOO) koje reguliraju institut prijeboja. Ističe da je izjavu o prijeboju izjavio 20. studenog 2023., dok su pretpostavke za prijeboj ispunjene 10. veljače 2023. ili ranije, kad su se stekli uvjeti za isto. Pojašnjava kako je na dan 10. veljače 2023. u preplati po računima 1201 i 1619 u iznosu od 840,00 eura, te da je dužan tuženiku po računima 2230, 8230 i 8605 iznos od 255,17 eura, a što je razlog izjave o prijeboju prema tuženiku. Stoga smatra da na navedeni dan postoji preplata i dug, odnosno sveukupno stanje od -585,21 eura. Navodi kako je nesporno da na današnji dan (dan podnošenja tužbe – 4. prosinca 2024.) ne postoje dugovanja prema računima koje vodi porezna uprava. Nadalje, ističe kako upravna tijela pogrešno navode da se prijeboj čini sada, a ne kada su se za isti ispunili zakonski uvjeti, kako je navedeno u ZOO-u. Tvrdi da je osporavanim rješenjem pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također, da su upravna tijela počinila bitne povrede odredaba postupaka, jer su uzela u obzir samo navode koji idu na štetu tužitelja, ne utvrđujući da postoji preplata po poreznoj kartici. Predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja uz nadoknadu troška spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u osporavanom rješenju. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Tužitelj se podneskom od 31. siječnja 2025. očitovao na odgovor na tužbu, u kojemu je u cijelosti ostao pri navodima tužbe.
5. Budući da je u ovom upravnom sporu Sud ocijenio da je između stranaka sporna primjena prava te kako stranke u tužbi odnosno odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave, Sud je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS) upravni spor riješio bez rasprave. Pri tome je Sud imao u vidu načelo učinkovitosti predviđeno člankom 8. ZUS-a, te da je upravni spor potrebno provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova.
6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Iz podataka spisa proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio ovome upravnom sporu pokrenut na temelju tužiteljeve izjave o prijeboju od 21. studenog 2023.
9. U izjavi o prijeboju od 21. studenog 2023. tužitelj izjavljuje prijeboj potraživanja prvostupanjskog tijela od 255,17 eura sa svojim potraživanjem od 840,00 eura, nakon čega preostaje iznos od 584,83 eura, za koji predlaže da se zadrži na računu prvostupanjskog tijela.
10. U dokumentaciji spisa upravnog postupka sadržana je Knjigovodstvena kartica tužitelja od 10. veljače 2023. za nadležnu ispostavu Beli Manastir. U njoj je za račun 1201, koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost, iskazan iznos od 716,40, eura dok je za račun 1619, koji se odnosi na por. na doh. - godišnja pr., iskazan iznos od 123,47 eura. Oba računa označena su zelenom bojom i predznakom “-„ koji označava da su navedeni računi u stanju preplate. Nadalje, crvenom bojom i bez predznaka (što označava stanje duga) označeni su računi 2330 (dopr.mirov-II- samost.djel.) u iznosu od 34,96 eura 8230 (dopr.mirov.g.obav.sam.djel.) u iznosu od 104,87 eura i 8605 (dopr.zdrav.samo.djel.) u iznosu od 115,34 eura.
11. U skladu s člankom 129. stavkom 1. OPZ-a, na prijeboj međusobnih poreznih dugova iz porezno-dužničkog odnosa primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, ako ovim Zakonom nije uređeno drugačije. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može prebijati porezne dugove iz porezno- dužničkog odnosa samo s nespornim ili pravomoćno utvrđenim poreznim obvezama.
12. Prema članku 195. ZOO-a, dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
13. Člankom 196. stavkom 1. ZOO-a propisano je da prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. U skladu sa stavkom 2. istog članka, nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to.
14. Slijedom svega navedenog, uzimajući u obzir okolnosti provedenog upravnog postupka i obrazloženja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja, ovaj Sud ne može otkloniti prigovore iznesene u tužbi vezane uz pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, prvostupanjsko tijelo u obrazloženju rješenja navodi da se zahtjev poreznog obveznika odbacuje jer nije ispunjena pretpostavka da bi se primijenio članak 129. OPZ-a i članci 195. i 196. ZOO-a, a to je postojanje duga. Međutim, prvostupanjsko tijelo ne pojašnjava zašto dug ne postoji. Tuženik isto ponavlja u osporavanom rješenju te dodaje kako je uvidom u stanje računa na porezno knjigovodstvenoj kartici žalitelja na dan podnošenja izjave 21. studenog 2023. utvrđeno da nema dugovanja prema računima koje vodi Porezna uprava.
15. Unatoč tvrdnji da nema dugovanja prema računima koje vodi Porezna uprava, u prvostupanjskom i osporavanom rješenju tuženika pojašnjava se da se o načinu povrata PDV-a tužitelj izjašnjava u obrascu PDV-a stavljanjem oznake X na za to predviđeno mjesto, a koji obrazac služi kao zahtjev, dok se preplata na računu 1619 koji se odnosi na više plaćeni porez na dohodak od samostalne djelatnosti vraća žalitelju temeljem pisanog zahtjeva u skladu s člankom 46. stavkom 8. Zakona o porezu na dohodak ili se ostavlja kao predujam za naredna razdoblja.
16. Prema Knjigovodstvenoj kartici tužitelja od 10. veljače 2023. za nadležnu ispostavu Beli Manastir, čiju vjerodostojnost tuženik ne osporava, prikazane su preplate po računima 1201 i 1619. Nije dovoljno razjašnjeno smatra li tuženik konkretno preplate po računima 1201 i 1619 dugom. Ako ne smatra, potrebno je pojasniti zašto to nije dug, suprotno, ako smatra da to jest dug, ostaje nejasno zašto se preplate po računima 1201 i 1619 ne mogu prebiti pomoću instituta prijeboja, bez obzira na mogućnost povrata na koje je tuženik ukazao.
17. Sve navedeno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja tuženika i prvostupanjskog tijela.
18. Stoga je Sud usvojio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke ove presude.
18.1. Prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje i pravilno primijeniti materijalno pravo, odnosno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude, u skladu s člankom 119. stavkom 4. ZUS-a.
18. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
18.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se u skladu s Tbr. 27. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - dalje: Tarifa) priznaje nagrada od 500 bodova za sastav tužbe, prema Tbr. 27. točki 1. Tarife, dok prema Tbr. 54 bod iznosi 2,00 eura, što iznosi 1.000,00 eura, na koji iznos se obračunava PDV od 25 % u skladu s Tbr. 46, što sveukupno iznosi 1.250,00 eura.
18.2. Slijedom iznesenog, u pogledu troškova Sud je donio odluku kao u točki III. izreke presude.
U Osijeku 24. travnja 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv točaka I. i II. izreke presude žalba nije dopuštena, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127., u vezi s člankom 126. ZUS-a).
Protiv točke III. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Tuženiku, uz spis
