REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1230/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja BROD d.o.o. u stečaju, Diljska 3, Podcrkavlje, OIB: 80737737522, kojega zastupa stečajni upravitelj Nenad Homar, Dravska 1, Koprivnica, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-471-02/23-01/149, URBROJ: 513-04-23-3 od 23. kolovoza 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-471-02/23-01/149, URBROJ: 513-04-23-3 od 23. kolovoza 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Slavonski brod, KLASA: UP/I-471-02/20-01/112, URBROJ: 513-07-12/23-105 od 28. ožujka 2023.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se utvrđuje porezni gubitak za razdoblje 2017. i 2018., obveza poreza na dobit za 2019., poreza na dohodak od nesamostalnog rada, prireza i obveznih doprinosa za razdoblje 2017., 2018. i 2019. s kamatom na način i u iznosima kako je to naznačeno u točkama I.A. - I.S. izreke. Dalje je naloženo smanjenje poreznog gubitka, uplata utvrđenih obveza na za to propisane račune uz nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate sve do dana uplate, te je naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi navodi u odnosu na porez na dohodak i doprinose za 2017., 2018. i 2019., kako nije točno da ne posjeduje vjerodostojne knjigovodstvene isprave vezano za pozajmice dane direktoru društva. Pojašnjava da su poslovni događaji pozajmice direktoru društva RL dane na temelju Odluka Skupštine društva Brod d.o.o. Podcrkavlje (svi članovi uprave društva su mogli dobiti pozajmicu od društva), koje su sačinjene onda kada su i donesene, a ne naknadno za potrebe ovog postupka. Nadalje, knjiženja poslovnih događaja - dizanje novca bilo na bankomatu ili na šalteru banke su obavljena temeljem valjanih Izvoda sa žiro računa poslovne banke kod koje društvo ima otvoren račun za poslovanje, kao eksterno nepristrano sastavljenog dokumenta i na temelju interno sastavljenog dokumenta Odluke skupštine društva. Navodi da niti jedna pozajmica nije dana bez znanja Skupštine društva koja je po Društvenom ugovoru ovlaštena o tome odlučivati. Predmetne Odluke Skupštine tužitelj je dostavio prvostupanjskom tijelu za vrijeme trajanja postupka, a ono se u rješenju od 28. ožujka 2023. nije niti osvrnulo na njih.

2.1. Dalje navodi da je nova porezna obveza obračunata na temelju neispravnog stajališta prema kojem je tadašnji direktor RL, koji je bio i zaposlenik društva, s poslovnog računa tužitelja otvorenog u Croatia Banka, izuzeo novčana sredstva čime je prema odredbi članka 21. stavka 1. točki f. Zakona o porezu na dohodak ostvario primitak koji se smatra primitkom od nesamostalnog rada (plaća). Međutim, tužitelj smatra da nije ostvaren bitan zakonski uvjet, a to je da je nedvojbeno utvrđeno da su predmetne isplate vezane za radni odnos i odnos poslodavca i zaposlenika. Pojašnjava da se dodatkom na plaću može smatrati primitak koji ovisi o radnoj uspješnosti radnika (tzv. stimulacija), pri čemu takav dodatak mora odgovarati definiciji plaće koja zahtijeva kumulativno ispunjenje oba kriterija, tj. da se radi o primitku za obavljeni rad i da se radi o primitku za određeni mjesec. Prigodna nagrada (tzv. bonus) mogla bi biti primitak isplaćen radniku za obavljeni rad, međutim nedostaje joj ispunjenje kriterija redovitosti isplate, zbog čega se neće smatrati plaćom. Slijedom navedenog, nagrada za radne rezultate će se smatrati plaćom i to dodatkom ako je ispunjen kriterij redovitosti isplate. Ističe kako isplate pozajmica RL nisu primici vezani uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika. Naime, za taj primitak RL nije obavio nikakav dodatni radni zadatak ili postigao neku posebnu uspješnost da bi za to bio dodatno nagrađen nekim drugim primitkom osim redovite plaće za redovan rad.

2.2. Nadalje, navodi da je sestra pokojnog RL, RLB, dala pismenu izjavu društvu da će ona osobno podmiriti bratov dug s osnova primljenih pozajmica nakon što proda svoje poslovne udjele u društvu. Smatra da sve to ukazuje da se u ovim slučajevima isplata ne radi o nekom primitku koji bi se imao smatrati plaćom od nesamostalnog rada. Porezno tijelo je utvrdilo izuzimanje novca od strane direktora RL uvidom u knjigovodstvenu karticu 11500 - pozajmice RL na kojoj je evidentirano potraživanje, a ne rashod. Stoga tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu navedenih normi o porezu i prirezu na dohodak i doprinosima. Isplata nije evidentirana na teret dobiti tekućeg razdoblja već je u knjigovodstvu žalitelja evidentirana na kontu 11500-pozajmica RL. Navedeno potraživanje je tužitelj prijavio kao potraživanje i u ostavinskom postupku koji se vodio nakon smrti RL, a o njegovom postojanju i činjenici da pokojni ostavitelj ima dugovanje prema trgovačkom društvu Brod, izvijestio je nasljednike pokojnog RL. Tvrdi da tu isplatu ne bi mogao prijaviti kao svoje potraživanje u ostavinski postupak da se radilo o isplati dohotka od nesamostalnog rada. Smatra da iz odredbi zakona proizlazi da je u pogledu poreznog tretmana predmetnih isplata ključno bilo utvrditi radi li se o djelima utvrđenim pojedinačnim ugovorom o radu, ili drugim aktom kojim se uređuje rad i radni odnos, radi li se o djelima koja proizlaze iz ugovorenog opisa rada radnika, odnosno stvara li radnik neko djelo radom u radnom odnosu, izvršavajući svoje obveze po uputama poslodavca pa da je za to osim plaće primio i ovakav primitak. Ističe kako su nepravilnom primjenom materijalnog prava nezakonito obračunati porez i prirez na dohodak na ove isplate RL, kao i svi drugi doprinosi te je nezakonito naložena njihova uplata zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2.3. U vezi poreza na dobit za 2017., 2018. i 2019., navodi kako su nepravilno primijenjene odredbe Zakona o porezu na dobit i Pravilnika o porezu na dobit glede uvećanja osnovice poreza na dobit za predmetne godine za iznose neto isplata uvećane za obračunate poreze, prireze i doprinose. Napominje da ovi neto primici nisu u poslovnim knjigama tužitelja knjiženi kao rashodi. Pozajmice nisu rashodi koji su doveli do smanjenja osnovice poreza na dobit, niti su vezane za neki događaj ili radnju koju je RL obavio za društvo. Dalje navodi kako nikakav poslovni događaj nije nastao niti je motiv isplate bio da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi bolje ili brže ili da se propusti obaviti, pa da bi ovi odljevi novca imali za posljedicu smanjenje osnovice poreza na dobit, a u svrhu plaćanja manjeg poreza na dobit. Smatra da porezno tijelo nije imalo zakonsko uporište utvrđivati i obračunavati dodatnu obvezu poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu i doprinosa za zapošljavanje. Također, nije imalo zakonskog osnova utvrđivati i obračunavati na tako utvrđene obveze i zakonsku zateznu kamatu te utvrđivati novu obvezu poreza na dobit za 2017., 2018. i 2019. i nalagati odgovarajuće uplate na određene uplatne račune. Predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika uz nadoknadu troška spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u osporavanom rješenju. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 21. ožujka 2024. tužitelj je obavijestio Sud da ostaje pri podnesenoj tužbi i nastavlja vođenje upravnog spora te je predložio donošenje presude u skladu sa stanjem spisa.

5. Sud je u ovom sporu održao raspravu 26. ožujka 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, a rasprava je održana bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka u skladu s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa razvidno je da je prvostupanjsko tijelo provelo ponovni postupak poreznog nadzora kod poreznog obveznika, a u kojem je sačinjen zapisnik KLASA: UP/I-471-02/20-01/112, URBROJ: 513-07-12/23-98 od 8. ožujka 2023. kojim su utvrđene nepravilnosti pobliže opisane u zapisniku. Protiv zapisnika, porezni obveznik je uložio prigovor. Na temelju činjenica utvrđenih zapisnikom doneseno je prvostupanjsko porezno rješenje od 28. ožujka 2023., kojim je tužitelju utvrđena porezna obveza sa kamatom, a sve kao u izreci tog rješenja.

9. Nadzorom je utvrđeno da je tužitelj za 2017. iskazao porezni gubitak u iznosu od 503.729,35 kn, a bio je dužan gubitak iskazati u iznosu od 143.150,56 kn, koji uvećan za preneseni porezni gubitak od 331.548,79 kn, čini ukupni porezni gubitak od 474.699,35 kn (točka I.A. izreke).

10. Uvidom u temeljnicu broj 3/2.1.2017. utvrđeno je da je proknjižena, a kako je to prikazano u tablici na 13. stranici prvostupanjskog rješenja, te da uz nju ne postoje knjigovodstvene isprave na osnovu kojih je proknjižena. Stoga je od tužitelja zaključkom od 2. rujna 2020. zatraženo dostaviti temeljnice, ugovore o danim pozajmicama RL, ugovore o primljenim pozajmicama te ostalu dokumentaciju na temelju koje su provedena knjiženja.

11. Kako tužitelj nije dostavio zatraženo, 29. rujna 2020. upućen je Zahtjev da dostavi temeljnice i priloge uz temeljnicu po kojoj su provedena knjiženja na računima glavne knjige te dokaze o uplaćenim sredstvima u korist društva tužitelja, a koji je djelomično izvršen dostavljanjem temeljnica i ugovora o kratkoročnim pozajmicama za Foton d.o.o. i Zele-zns d.o.o.

12. Nadalje, od tužitelja je 30. rujna 2020. zatraženo ponovno dostaviti ugovore o pozajmicama sa primateljem RL, međutim isti nisu dostavljeni uz obrazloženje da ih ne posjeduje. Zatraženo je i dostaviti knjigu blagajne, blagajničkih uplatnica i isplatnica za 2017., koje također nisu dostavljene.

13. Provjerom dostavljenih ugovora o kratkoročnoj pozajmici za društvo Zele-zns d.o.o. i društvo Foton d.o.o., utvrđeno je da u poslovnim knjigama tužitelja, a temeljem pozajmica od tog društva, nisu knjižene obveze prema tim društvima. Tužitelj tijekom postupka nije dostavio Ugovore o primljenim pozajmicama sa R, H, J, O, P, dokaze o uplaćenim pozajmicama od strane zajmodavatelja R, H, J, O, Foton d.o.o., Zele-zns d.o.o., Step u korist transakcijskog računa Brod d.o.o., knjigu blagajne, blagajničke uplatnice i blagajničke isplatnice.

14. Nadzorom je utvrđeno i da su knjiženja po predmetnoj temeljnici izvršena bez vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava jer nije moguće utvrditi tko je kome dao pozajmicu i na temelju kojih dokumenata, na koji način (uplatom na račun ili u gotovini), iz kojih razloga je obveza po primljenim pozajmicama prenesena na direktora i na temelju kojeg dokumenta.

15. Porezno tijelo je utvrdilo da su provedena knjiženja koja se ne temelje na vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (ugovori o pozajmicama sa Zele-zns d.o.o. i Foton d.o.o.), prividan pravni posao kojim je prikriven način stjecanja i povrata novčanih sredstava odnosno kojim je prikriveno izuzimanje novčanih sredstava iz poslovne sfere društva prema članku 12. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22., dalje: OPZ). Utvrđeno je da je knjiženje iznosa od 75.000,00 kn izvršeno bez dokumentacije, koje su isplate sa računa izvršene bez da je prethodno proknjižena obveza temeljem primljenih pozajmica i bez ugovora o pozajmicama. Na iznos od 75.000,00 kn tužitelj je bio u obvezi obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada u skladu sa odredbom članka 21. stavka 1. točke f. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 115/16. i 106/18.), prirez i obvezne doprinose u iznosima navedenim u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Za taj je iznos zajedno sa porezom na dohodak, prirezom i doprinosima u iznosu od ukupno 175.310,57 kn uvećana osnovica poreza na dobit redni broj II.13. PD prijave-povlastice i drugi oblici imovinske koristi uz istovremeno uvećanje rashoda- redni broj I.2. PD prijave.

16. Uvidom u transakcijski račun društva tužitelja u Croatia Banci d.d., utvrđeno je da je sa računa društva na bankomatima putem poslovne kartice, podizana gotovina i to: u 2017. u iznosu od 106.625,84 kn, u 2018. u iznosu od 98.628,79 kn te u 2019. u iznosu od 11.700,00 kn.

16.1. Zaključkom od 2. rujna 2020., zatim zahtjevom od 30. rujna 2020. i zahtjevom od 5. listopada 2020., tužitelju je naloženo dostaviti ugovore o pozajmicama između direktora RL kao primatelja pozajmica i tužitelja kao isplatitelja novčanih sredstava, koji ugovori nisu dostavljeni uz obrazloženje da ih ne posjeduje, a navedeno znači da je knjiženje izuzimanja novčanih sredstava s računa društva odnosno imovine društva u korist direktora RL i potraživanja u poslovnim knjigama tužitelja izvršeno bez ikakvih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava prema čl. 66. OPZ-a

17. Na izuzeta novčana sredstva iz poslovne imovine društva/druge primitke direktora i zaposlenika društva RL, tužitelj je bio u obvezi obračunati, prijaviti i uplatiti porez na dohodak od nesamostalnog rada i to u skladu s odredbom članka 21. stavka 1. točke f. Zakona o porezu na dohodak.

18. Tužitelj je kao poslodavac i isplatitelj primitka prema članku 24. istog zakona bio u obvezi predujam poreza obračunati, obustaviti i uplatiti prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate i to po određenim godinama.

19. Nadalje, tužitelj je bio u obvezi u 2017. na izuzeta novčana sredstva obračunati porez na dohodak, prirez te doprinose za obvezna osiguranja, u iznosima navedenim u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Za iznos izuzimanja u 2017. zajedno sa porezom na dohodak, prirezom i doprinosima u iznosu od ukupno 233.095,93 kn prema članku 7. stavku 1. točki 9. Zakona o porezu na (Narodne novine, broj 177/04. do 115/16.) uvećana je osnovica poreza na dobit- redni broj II.13. PD prijave-povlastice i drugi oblici imovinske koristi uz istovremeno uvećanje rashoda- redni broj I.2. PD prijave.

20. Isto tako, tužitelj je bio u obvezi u 2018. na izuzeta novčana sredstva od 98.628,79 kn obračunati porez na dohodak, prirez te doprinose za obvezna osiguranja, u iznosima navedenim u prvostupanjskom rješenju. Za iznos izuzimanja zajedno sa porezom na dohodak, prirezom i doprinosima u iznosu od ukupno 194.253,24 kn prema članku 7. stavku 1. točki 9. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj 177/04. do 106/18.) uvećana je osnovica poreza na dobit - redni broj II.13. PD prijave- povlastice i drugi oblici imovinske koristi uz istovremeno uvećanje rashoda za taj iznos- redni broj I.2. PD prijave.

21. Slijedom toga, tužitelju je za 2018. utvrđena dobit u iznosu od 238.368,54 kn, preneseni porezni gubitak od 474.699,35 kn te porezni gubitak za prijenos od 236.330,81 kn.

22. Nadalje, tužitelj je bio u obvezi u 2019. na izuzeta novčana sredstva od 11.700,00 kn, obračunati porez na dohodak, prirez te doprinose za obvezna osiguranja, u iznosima navedenim na 21. stranici prvostupanjskog rješenja. Za iznos izuzimanja zajedno sa porezom na dohodak, prirezom i doprinosima u iznosu od ukupno 20.774,89 kn prema članku 7. stavku 1. točki 9. Zakona o porezu na dobit uvećana je osnovica poreza na dobit - redni broj II.13. PD prijave-povlastice i drugi oblici imovinske koristi uz istovremeno uvećanje rashoda za isti iznos - redni broj I.2. PD prijave, sukladno članku 5. stavku 1. Zakona o porezu na dobit u svezi sa člankom 11. stavkom 1. Pravilnika o porezu na dobit.

23. Slijedom navedenog, tužitelju je za 2019., u skladu sa člankom 5. stavkom 1. Zakona o porezu na dobit, utvrđena porezna osnovica poreza na dobit u iznosu od 288.254,42 kn na koju je utvrđena obveza poreza na dobit od 34.590,53 kn, kako je to prikazano u tablici na 22. stranici prvostupanjskog rješenja

24. Prikaz obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada, prireza, obveznih doprinosa te materijalnih odredbi Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima, po godinama, nalazi se u prvostupanjskom rješenju od 23. do 35. stranice.

25. U skladu s člankom 21. stavkom 1. točki f. Zakona o porezu na dohodak primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.

26. Prema članku 7. stavku 1. točki 9. Zakona o porezu na dobit, porezna osnovica iz članka 5. ovoga Zakona povećava se za povlastice i druge oblike imovinskih koristi danih fizičkim ili pravnim osobama da nastane, odnosno ne nastane određeni događaj, tj. da se određena radnja obavi, primjerice, bolje ili brže nego inače ili da se propusti obaviti.

27. Prigovor tužitelja da se pozajmice zapravo temelje na Odlukama Skupštine društva, nije od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome sporu. To stoga što Odluka sama za sebe, bez pisano sklopljenog ugovora o pozajmici kao temelja isplatama s poslovnog računa društva, dakle u trenutku nastanka poslovnog događaja i poslovne promjene, nije vjerodostojna knjigovodstvena isprava za knjiženje poslovnih promjena u poslovnim knjigama, u smislu članka 66. OPZ-a.

28. Tuženik je u rješenju od 30. prosinca 2022., u odnosu na predmetne isplate putem bankomata i po temeljnici, već prethodno potvrdio da je porezno tijelo pravilno utvrdilo da tužitelj za te isplate ne posjeduje vjerodostojne knjigovodstvene isprave kakve ima u vidu odredba članka 66. OPZ-a. Međutim, na izuzeta novčana sredstva pogrešno je tužitelju obračunalo porez na dohodak od kapitala, iz razloga što direktor HL nije član društva, slijedom čega je opravdano naloženo prvostupanjskom poreznom tijelu u ponovnom postupku, na isplate za koje tužitelj ne posjeduje vjerodostojne knjigovodstvene isprave, pravilnom primjenom materijalnih propisa utvrditi poreznu obvezu.

29. Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (članak 66. stavak 2. OPZ-a). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (članak 66. stavak 4. OPZ-a). Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj je knjiženja vršio bez vjerodostojne knjigovodstvene isprave, odnosno pravne osnove, koja bi svjedočila o tome da se radi o pozajmicama. Stoga je neosnovan prigovor da nije riječ o izuzimanju.

30. Tvrdnja da je riječ o pozajmicama ne može se prihvatiti, jer za takvo što tužitelj u trenutku nastanka poslovne promjene u svom knjigovodstvu nije osigurao niti jedan materijalni dokaz u vidu ugovora o pozajmicama u smislu članka 69. i članka 88. OPZ-a, iz kojih bi bilo vidljivo o kakvim je pozajmicama riječ, koliki je rok povrata i kamata, odnosno, vjerodostojnu knjigovodstvenu ispravu koja je temelj za knjiženje u poslovnim knjigama tužitelja.

31. Prigovor da isplate nisu primici vezani uz radni odnos/plaća također se ne može prihvatiti, iz razloga što su isplate izvršene zaposleniku društva s poslovnog računa društva te je pravilno utvrđeno da je riječ o svim drugim primicima koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos prema članku 21. stavku 1. točki f. Zakona o porezu na dohodak.

32. Stoga, u ponovljenom postupku pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

33. Slijedom iznesenoga, Sud je ocijenio pravilnom utvrđenu obvezu poreza na dohodak od nesamostalnog rada na isplate/izuzimanja novčanih sredstava sa poslovnog računa društva od strane zaposlenika društva na temelju odredbe članka 21. stavka 1. točke f. Zakona o porezu na dohodak, a na koje je trgovačko društvo tužitelja kao poslodavac i isplatitelj primitka prema članku 24. stavku 1. istog zakona, bio u obvezi predujam poreza obračunati, obustaviti i uplatiti, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, zajedno sa pripadajućim obveznim doprinosima, prema odredbama Zakona o doprinosima.

34. Navod tužitelja da je društvo u ostavinskom postupku prijavilo svoje potraživanje kao dug iza zaposlenika RL, nije u poreznom smislu od utjecaja na pravilnost utvrđenih obveza poreza na dohodak, prireza i pripadajućih doprinosa. Time društvo tužitelja samo potvrđuje izuzimanja/isplate novčanih sredstava sa računa društva na koje je bilo potrebno obračunati porez, prirez i doprinose te uvećati osnovicu poreza na dobit uz istovremeno uvećanje rashoda koje je u postupku nadzora utvrdilo porezno tijelo.

35. Nadalje, točno je da nije propisano da se ugovor o zajmu mora sastaviti u pisanom obliku. S obzirom na to da ugovor o zajmu novčanih sredstava nije formalni ugovor, u konkretnom slučaju tužitelj nije pisanim ugovorom dokazivao svoje navode. Međutim, porezni postupak je posebna vrsta postupka u kojemu je načelo dokumentiranosti osnovno načelo prema kojem se sve činjenice bitne za oporezivanje dokazuju poslovnom dokumentacijom, odnosno vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama prema članku 66. OPZ-a i odredbama Zakona o računovodstvu, a koje je tužitelj dužan osigurati u poslovnim knjigama istodobno s nastankom poslovnog događaja. Dakle, tužitelj je dužan svu dokumentaciju na kojoj temelji knjiženja osigurati u svojim poslovnim knjigama istodobno s nastankom poslovnog događaja, što ovdje nije slučaj. Samo ako se radi o dokumentu sastavljenom na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja, koji nedvojbeno i istinito sadržava sve podatke o proknjiženom poslovnom događaju, uz dodatni uvjet vjerodostojnosti i urednosti, može se tvrditi da postoji odgovarajuća dokumentacija, s kojom se može dokazati osnovanost knjiženja i to u skladu s člancima 65., 66., 69., 89. i 122. OPZ-a.

36. Prema članku 8. stavku 1. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15., 134/15., 120/16. i 116/18.), knjigovodstvena isprava je svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Prema stavku 2. istog članka, knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju, dok je stavkom 3. istog članka propisano da knjigovodstvena isprava mora sadržavati sljedeće: 1. naziv i broj knjigovodstvene isprave ili jedinstvenu identifikacijsku oznaku knjigovodstvene isprave, 2. opis sadržaja poslovnog događaja i identifikaciju sudionika poslovnog događaja, 3. novčani iznos ili cijenu po mjernoj jedinici s obračunom ukupnog iznosa, 4. datum poslovnog događaja ako nije isti kao datum izdavanja, 5. datum izdavanja knjigovodstvene isprave. Stavkom 4. određeno je da je poduzetnik dužan sastaviti knjigovodstvenu ispravu bez odgode, nakon saznanja o činjenici o kojoj treba sastaviti knjigovodstvenu ispravu.

37. Člankom 9. stavkom 3. Zakona o računovodstvu, propisano je da je vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana isprava, elektronički zapis ili zapis knjigovodstvene pisane isprave ili elektroničkog zapisa na nositelju mikrografske obrade čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene te ako sadržava sve elemente iz članka 8. stavka 3. ovoga Zakona. Stavkom 4. istog članka propisano je da je knjigovodstvena isprava uredna kada se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena.

38. Ugovori o pozajmicama između društva tužitelja i zaposlenika RL ne postoje u knjigovodstvu tužitelja, dakle, ne postoji pravna osnova, odnosno temelj isplata novčanih sredstava sa računa društva. Kada je riječ o proknjiženim stavkama po temeljnici, a vezano za dostavljene ugovore o pozajmicama za društva Zele-zns d.o.o. i Foton d.o.o., utvrđeno je da u poslovnim knjigama tužitelja uopće nisu knjižene obveze prema tim društvima, što znači da je pravilno utvrđeno da je riječ o prividnom poslu (članak 12. OPZ-a) kojim se prikriva izuzimanje novca iz poslovne sfere društva.

39. Svrha je poreznog nadzora u odnosu na utvrđeno činjenično stanje kontrolirati je li nadzirani porezni obveznik pravilno primijenio materijalni-porezni propis i zakonito iskazao svoje porezne obveze koje su određene kao predmet nadzora. Stoga je Sud ocijenio da su obveze tužitelja pravilno utvrđene, a tužbeni navodi u cijelosti neosnovani.

40. Stoga je Sud odbio tužbeni zahtjev i u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

41. U odnosu na troškove spora, koji su u tužbi zatraženi, ali ne i pobliže određeni, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

41.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 23. travnja 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po stečajnom upravitelju

2. Tuženiku