Poslovni broj:Gž-1019/2025-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici MJU i MJ, zaposlenicama (SU-50/12) protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Martićeva 73, Zagreb, OIB: 38922958547, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društava Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić, iz Zagreba, Medveščak 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-559/2024-15 od 23. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-559/2024-15 od 23. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku "HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE", d.d. Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 platiti tužitelju Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb iznos od 23.570,95 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe sudu a određuje se u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam posto, sve u roku od 15 dana." Odlukom o troškovima parničnog postupka nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 1.171.96 eur, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora je naknada štete s osnova isplaćene invalidske mirovine osiguranici tužitelja ĐJ. Tužitelj zahtjeva isplatu naknade štete od tuženika u visini iznosa od 23.570,95 kn/3.128,40 EUR za vremensko razdoblje od 01. srpnja 2018. godine pa do 30. rujna 2020. godine koju štetu je u utuženom razdoblju isplatio svojoj korisnici ĐJ.
7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost, te pravo tužiteljeva osiguranika ĐJ, na naknadu invalidske mirovine.
8. Međutim, među strankama je sporno mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju odnosno po kojem propisu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja.
9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020, Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. U navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske izričito je navedeno da se na ovakve slučajeve primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (isplate mirovine) a radilo se o slučajevima u kojima su isplate mirovina vršene i u razdoblju nakon 2013. kada je stupio na snagu ZOMO, pa zapravo nema dvojbe kako Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se primjenjuje ZOOP.
10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.g., poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine stvarna štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do stjecanja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.
11. U konkretnom postupku prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), kojima je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.
12. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
13. Tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije predložio izvođenje nikakvog dokaza na temelju kojeg bi sud nedvojbeno utvrdio postojanje štete u smislu članka 27. stavak 3. ZOOP, odnosno nije predlagao izvođenje dokaza na okolnost utvrđenja da li je obveza tuženika, kao osiguratelja, veća od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja.
14. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbi članka 27. ZOOP i odredbe o teretu dokaza u smislu članka 219. ZPP u vezi članka 221. a ZPP-a, odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u cijelosti.
15. Odluka o troškovima postupka se pravilno temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u vezi članka 155. ZPP-a.
16. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. stavak 2. ZPP), ovo žalbeno vijeće je odlučilo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Splitu, 24. travnja 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
