Poslovni broj:Gž-206/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Vesna Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba u Zagrebu, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Jagićeva 33, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8642/2021-25 od 11. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 8642/2021-25 od 11. studenog 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 6.127,32 EUR (=46.166,30 kn) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29.st.2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19., 80/22, 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači na način se prihvati tužbeni zahtjev.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. U smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu počinjene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa invalidske mirovine koji je tužitelj isplatio u razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2021. svom osiguraniku kojem je invalidnost priznata u omjeru od 70 % kao ozljeda na radu zbog ozljeda koje je zadobio u prometnoj nesreći, a koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika.

7. Među parničnim strankama nesporna je aktivna i pasivna legitimacija kao i nastanak štetnog događaja, dok je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

8. Međutim, među strankama je sporno mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ili Zakon o mirovinskom osiguranju odnosno po kojem propisu se ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja.

9. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u brojnim odlukama (Rev 1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020, Rev 1437/2021 od 5. siječnja 2022. i Rev-12/2022-2 od 12. siječnja 2022.) za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine, mjerodavne su odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovina. U navedenim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske izričito je navedeno da se na ovakve slučajeve primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (isplate mirovine) a radilo se o slučajevima u kojima su isplate mirovina vršene i u razdoblju nakon 2013. kada je stupio na snagu ZOMO, pa zapravo nema dvojbe kako Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da se primjenjuje ZOOP.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama poslovni broj Rev 2140/2018 od 13. srpnja 2022.g., poslovni broj Rev 12/2022 od 12. siječnja 2022.g., poslovni broj Rev 5292/2019 od 16. lipnja 2020. godine za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine stvarna štete koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do stjecanja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.

11. U konkretnom postupku prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP), kojima je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

12. Sukladno izričaju odredbe članka 27. stavka 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetih u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno stavkom 2. i 3. članka 27. ZOOP, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

13. Prvostupanjski sud je dao pogrešnu uputu za financijsko vještačenje koje je nepravilno provedeno na okolnost visine potencijalne starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja primao da je radio cjelokupni radni staž do ostvarivanja prava na starosnu mirovinu, slijedom čega nije mogao pravilno utvrditi činjenično stanje.

14. Uputu za provođenje dokaza financijskim vještačenjem je potrebno pravilno dati imajuću u vidu odredbu članka 27. stavak 3. ZOOP, temeljem koje je tužitelj od tuženika ovlašten potraživati iznos u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te je tužitelj dužan dokazati da postoji razlika invalidske mirovine u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP-a, odnosno da bi invalidska mirovina njegovog osiguranika u slučaju povrede na radu bila manja od one utvrđene rješenjem prednika tužitelja broj 428664 od 8. ožujka 2005.

15. Primjenom odredbe članka 27. ZOOP, tuženik kao osiguratelj bi bio u obvezi naknaditi isplaćene iznose invalidske mirovine u slučaju kada bi se utvrdilo postojanje razlike između visine invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i to samo u visini tako utvrđene razlike.

16. Budući da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa odnosno pogrešne upute za provođenje financijskog vještačenja propustio utvrditi pravno relevantne činjenice potrebne za valjanu primjenu materijalnog prava (odredbe članka 27. ZOOP) trebalo je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje imajući na umu iznesene primjedbe i donijeti novu, zakonitu i pravilnu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom mjerodavnih odredbi članka 27. ZOOP.

U Splitu, 24. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić