REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-493/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari I tužiteljice ZŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), II tužitelja mlt. PŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), zastupan po majci I tužiteljici, oboje na adresi [adresa], koje zastupa punomoćnik Neda Marasović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika GŠ (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. ožujka 2025. godine u prisutnosti osobno I tužiteljice i punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana ih tuženika, dana 24. travnja 2025. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti:

- I tužiteljici iznos od 1.299,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.10.2022. godine do isplate i iznos od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.12.2022. godine do isplate;

- II tužitelju iznos od 1.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21.12.2022. godine do isplate;

- nadoknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.152,91 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (24.4.25.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II I tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura, a II tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 500,00 eura i sa dijelom zahtjeva kojim zajedno s I tužiteljicom potražuje isplatu iznosa od 1.299,67 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrdi da su tužitelji i AŠ, suprug I tužiteljice i otac II tužitelja, dana 29.8.2022. godine bili u svojem ograđenom dvorištu kada je pas tuženika iz njegovog dvorišta preskočio ogradu i ušao u dvorište tužitelja, nasrnuo na tužitelje i onda je pas naglo zgrabio psa tužitelja i pred njima ga više puta izgrizao, sve dok ga JŠ nije uspio potjerati.

1.1. Pas tužitelja, Z unatoč liječenju je uginula, a tužitelji su zbog cijelog događaja pretrpjeli neimovinsku štetu pa od tuženika potražuju troškove liječenja psa u iznosu od 1.299,67 eura i svaki od tužitelja na ime povrede prava osobnosti potražuje po 2.000,00 eura sa kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik se o tužbi i tužbenom zahtjevu nije očitovao.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u račun, fotografije, medicinsku dokumentaciju, izvode iz matica, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem, saslušan je svjedok JŠ i proveden je dokaz saslušanjem I tužiteljice, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po tužiteljima predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Iz medicinske dokumentacije Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Klinike za kirurgiju, oftalmologiju i ortopediju utvrđeno je da je dana 29.8.2022. godine na istu zaprimljen pas imenom Z, zbog napada susjedovog psa, a zbog opsežne traume u području grudnog koša, kao i da je veterinar opisao nekoliko ugriznih rana na području grudnog koša. Nadalje, utvrđeno je da je pas bio na bolničkom liječenju, ali da je unatoč liječenju koje je trajalo sve do 2.9.2022. godine pas uginuo.

4.1. Iz nalaza Zavoda za veterinarsku patologiju proizlazi da je pas uginuo zbog traume, višestrukih ugriznih rana s frakturom rebara, pneumotoraksom, krvarenjem i razvojem teške upale porebrice.

4.2. Iz podataka o vlasniku psa utvrđeno je da je Z vlasništvo I tužiteljice, iz izvoda iz matice vjenčanih utvrđeno je da se I tužiteljica djevojački prezivala P, da se udala za JŠ, dok iz izvoda iz matice rođenih proizlazi da je II tužitelj sin I tužiteljice i JŠ.

5. Troška liječenja psa iznosi 1.299,67 eura s dospijećem plaćanja na dan 27.10.2022. godine.

5.1. Iako je račun izdan na JŠ, iz suglasnih iskaza I tužiteljice i svjedoka JŠ utvrđeno je da je račun platila I tužiteljica, a da je na računu zavedeno ime JŠ zato što je on u kliniku veterinarskog fakulteta doveo psa nakon napada od strane psa tuženika.

6. Opisujući suglasno utuženi štetni događaj I tužiteljica i JŠ iskazuju da je tuženik njihov susjed koji ima četiri psa i da su najmanje deset puta psi preskakali ogradu i ulazili u njihovo dvorište i to uvijek kada je Z bila na dvorištu i da su ga više puta upozoravali da bi pse trebalo paziti, jer se tuženik sa psima ponaša vrlo komotno, da ih šeće na ulici bez uzice i bez brnjice.

6.1. Dalje iskazuju da je jedan od pasa tuženika, težine između 40 do 50 kg preskočio ogradu, nasrnuo na Z, malog pekinezera i počeo ga tresti u ustima, a čemu je bio prisutan i II tužitelj, pa je JŠ nekako uspio razdvojiti pse i s Z odmah krenuti prema veterinarskoj klinici.

7. I tužiteljica posebno ističe da je pas u njihovu kuću došao 2017. godine, da je odnos II tužiteljica i psa bio predivan, da su se jako puno družili, da je II tužitelj uz Z prohodao, dok roditelji zajednički iskazuju da da se nakon napada psa II tužitelj znao noću pomokriti u krevet, bojao se sam spavati, a i izaći sam u dvorište kuće. Zbog cijelog je događaja jedno vrijeme II tužitelj bio pod praćenjem psihologa u vrtiću.

7.1. I tužiteljica opisuje da se II tužitelj svakodnevno sjeti Z, jer ima plišanu životinju koju je nazvao po uginulom kućom ljubimcu. Posebno je za I tužiteljicu šokantna bila izjava II tužitelja, nedavno, kada je u prilici da kaže što je zaželio rekao da bi želio umrijeti da ode gore kod Z.

7.2. Sud utvrđuje da I tužiteljica izrazito emotivno iskazuje i o samom utuženom događaju i o posljedicama kako na nju tako i na II tužitelja, jer se tijekom iskaza rasplakala i pri tome posebno iskazala da je u trenutku napada psa tuženika bila potpuno izvan sebe i od toga što se desilo i od onoga što se moglo desiti II tužitelju, a uz sve to II tužitelj je vidio napad psa. Iskazuje da se i danas boji susjedovih pasa, a da osjeća da ih se boji i II tužitelj.

8. Iz nalaza i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića, na koji stranke nisu imale prigovora niti primjedbi, a i sud ga prihvaća u cijelosti, jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke utvrđene su daljnje činjenice bitne za rješenje ovog spora.

8.1. Vještak je pregledao oba tužitelja, a citirao je i liječničku dokumentaciju za I tužiteljicu uvidom u koju je utvrđeno da je I tužiteljica bila na tri pregleda, dva puta kod psihijatra, a jednom kod psihologa i da je razvila poremećaj prilagodbe. U nalazima se navodi dana 19.9.2022. godine da je susjedov pas napao njihovog psa, da su psa morali uspavati, da je napadu bio prisutan II tužitelj, koji nakon toga mokri u krevet, a ona pati od nesanice, tjeskobe, straha, plačljiva je. Drugi puta I tužiteljica je obavila testiranje kod psihologa i tada je utvrđen profil karakterističan za anksiozne neuroze (do izražaj dolaze slobodno lebdeća anksioznost, somatsko i fobično izražavanje anksioznosti). I tužiteljica je opisana kao izrazito anksiozna, ali i depresivna osoba, snižene društvenosti i povjerljivosti, a sadržaji ukazuju na tjeskobu, obeshrabrenost i slabiju sposobnost suočavanja s problemom. Konačno, treći pregled dana 7.11.2022. godine opisuje i dalje strah kod I tužiteljice, navodi se da ne izlazi u vrt i park s II tužiteljem, da ima problema sa usnivanjem i da ime noćne more. Tijekom cijelog razdoblja I tužiteljica uzima tablete za smirenje.

8.2. Vještak utvrđuje da je, a temeljem medicinske dokumentacije i pregleda I tužiteljice, I tužiteljica na psihičkom planu razvila simptomatiku elemenata poremećaja prilagodbe, jer je u okolnostima predmetnog štetnog događaja bila izložena situaciji stresogenog potencijala u vidu realne opasnosti po tjelesni integritet, strah za sigurnost II tužitelja, spoznaji o teškom ozljeđivanju kućnog ljubimca, što je i dovelo do razvoja psihičkog poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem nije utvrđeno kriterija za perzistiranjem istoga, kako zaključuje vještak.

8.3. Vještak je obavio i razgovor s II tužitelje, dijete rođeno **.**.2019. godine, pa je vještaku izjavio “kad sam na livadi s bakom, tatom ili stricem bojim se tih peseka, oni uglavnom grizu“, te “sanjam nekad te pse“. Vještak navodi da su intelektualno- mnestičke funkcije shodne dobi II tužitelja, ali da je situacijski napet i anksiozan.

8.4. Konačno vještak utvrđuje da je I-tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 1 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno 3 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg do umjerenog intenziteta, u situacijama koje I tužiteljicu podsjećaju na štetni događaj.

8.5. U odnosu na II tužitelja vještak utvrđuje da je II tužitelj pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma psihotraume i prilagodbe na novonastalo stanje trpio je umjereni do jaki oscilirajući strah sveukupno do 2 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 5 dana. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah sveukupno 3 tjedna. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje II tužitelja podsjećaju na štetni događaj.

9. Analizom cjelokupnog dokaznog postupka sud je utvrdio da je pas tuženika iz dvorišta tuženika preskočio ogradu i došao do dvorišta tužitelja, u kojem su uz tužitelje bili JŠ i njihov kućni ljubimac, kujica Z. Nakon toga je pas nasrnuo na kujicu, primio ju i počeo tresti da bi nakon toga svjedok JŠ uspio pse razdvojiti i kujicu odvesti veterinaru. Visoki nivo nasrtaja na kujicu i posljedice koje su rezultirale ugibanjem kujice opisane su u veterinarskoj dokumentaciji i citirane u ovoj presudi (4. i 4.1.). Sud stanje kujice i sve posljedice prihvaća u cijelosti, jer ih je sačinio Veterinarski fakultet po svojim klinikama. Osim toga, sud prihvaća i tijek događaja, jer su saslušane osobe iskazivale uvjerljivo te su njihovi iskazi u skladu s ostalim po sud provedenim dokazima, a to je uvid u veterinarsku i medicinsku dokumentaciju i u nalaz i mišljenje vještaka. Pri tome sud posebno ističe da je za ovaj sud isključeno da tužitelji "pakiraju" štetu tuženiku, jer nije uopće za očekivati da bi u situaciji kakva se desila, što uključuje teške ozlijede kujice, koje su dokumentirane fotografijom, činjenicu da je nasrtaju psa prisustvovao II tužitelja, tada u dobi od 3 godine i 8 mjeseci, da je I tužiteljica tada bila potpuno van sebe, a i sve do danas o događaju iskazuje izuzetno emotivno, tužitelji od prve izjave o događaju, a ta je djelatnicima Veterinarskog fakulteta, smišljeno i unaprijed tvrdili da je događaj izazvao pas tuženika, a da tome doista i nije tako.

9.1. Sljedom navedenog, a temeljem čl. 1063 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), utvrđeno je da je tužiteljima nanesena šteta na način da je pas tuženika preskočio ogradu i nasrnuo na kujicu tužitelja, da je nasrtaj bio takav da je kujica imala više ugriznih rana od kojih je i uginula, da je događaj uz I tužiteljicu promatrao i II tužitelja, koji još i danas verbalizira, u skladu sa svojom dobi, na svoj, dječji primjereni način ono što od tog događaja pamti, a kako citira vještak u svojem nalazu i mišljenju (8.3.). Događaj je i trenutno, a i dugoročno utjecao i na I tužiteljicu, što je utvrđeno u provedenim vještačenjem, ali i tijekom saslušanja I tužiteljice (7.2.).

9.2. Pri tome sud ističe da je iz rezultata dokaznog postupka utvrđen socijalno emocionalni odnos II tužitelja i psa, da je II tužitelj i danas vezan uz Z, da na svoj, dječji način pati jer je Z uginula, ali ima i otpor prema drugim psima, jer osjeća strah. Sud je cijenio da je II tužitelj neposredno nakon događaj imao problema sa spavanjem i da je mokrio u krevet.

9.3. Nadalje, utvrđeno je da tužitelji na cijeli događaj i danas gledaju kao na određenu patnju, koja je jasno kada se radi o gubitku kućno ljubimca. Međutim, u ovom slučaju nije samo riječ o subjektivnom doživljaju tužitelja u odnosu na gubitak kućnog ljubimca već i o objektivno utvrđenim posljedicama zbog toga, a kako je utvrđeno medicinskim vještačenjem.

9.4. Za štetu tuženik odgovara temeljem čl. 1064. ZOO-a i to zbog toga što je postupao suprotno Odluci o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (Sl. list grada Zagreb, broj 28/18 – u daljnjem tekstu Odluka).

9.5. Naime, iako je čl. 7 Odluke propisano da je posjednik pas dužan osigurati nesmetano kretanje kućnog ljubimca u skladu s potrebama i s obzirom na životinjsku vrstu, on to treba činiti na način koji ne ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi i životinja, što je propustio učiniti, jer je pas preskočio ogradu u ugrozio sigurnost i tužitelja i njihove kujice. Tuženik je povrijedio i čl. 5 Odluke, jer nije osigurao držanje svojeg psa u okučnici na način da je poštivao prava vlasnika susjednih nekretnina. Posebno iz razloga, što, kako je utvrđeno tijekom postupka, ovo nije bilo prvi puta da psi tuženika bez nadzora se kreću ili ulicom ili ulaze u dvorište tužitelja.

9.6. Sud nije našao da bi tužitelji doprinijeli šteti (čl. 1067. ZOO-a).

10. Sud utvrđuje da je utvrđenim štetnim događajem, načinom na koji se isti dogodio, posljedicama koje je uzrokovao, a kako je utvrđeno u ovoj presudi, došlo do povrede prava osobnosti tužitelja u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a, jer je došlo do teže i duge povrede prava na duševno zdravlje, što se posebno očituje u utvrđenoj emotivnoj (negativnoj) vezi s događajem kojem su tužitelji prisustvovali, a koja veza postoji i danas (9.1.- 9.3.). Opće je poznato da gubitak kućnog ljubimca predstavlja težak trenutka za svakoga, a okolnosti ovog slučaju ukazuju na dublju i dugoročnu traumu. I tužiteljica je emotivno uznemirena ponašanjem II tužitelja, koji i danas pokazuje emocije prema događaju i psima.

10.1. Povezujući sve utvrđeno, kako subjektivne okolnosti utvrđene kroz iskaze saslušanih osoba, tako i objektivne utvrđene provedenim medicinskim vještačenjem, sud nalazi da primjerena naknada u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a za svakog od tužitelja iznosi 1.500,00 eura, dok je svaki od tužitelja s daljnjim iznosom od 500,00 eura odbijen.

10.2. Kamata je na taj iznos tužiteljima dosuđena primjenom odredbe čl. 1103.

ZOO-a, od podnošenja pisanog zahtjeva tuženiku.

11. Tuženik je dužan naknaditi i imovinsku štetu, koja se odnosi na troškove liječenja kujice Z, a prema računu kojeg je izdao Veterinarski fakultet. Iz iskaza saslušanih osoba utvrđeno je da je račun platila I tužiteljica, a da je na računu navedeno ime njezinog supruga zbog toga što je on doveo kujicu na liječenje.

11.1. Dakle, temeljem čl. 1085. i čl. 1086. ZOO-a tuženik je dužan I tužiteljici platiti troškove liječenja koji iznos 1.299,67 eura sa kamatom od 28.10.2022. godine, jer je tako i dospijeće naznačeno na računu.

11.2. II tužitelj nije imao naveden troškove niti tužitelji tvrde da ih je i on platio, pa je u odnosu na njega taj dio zahtjeva odbijen.

12. O parničnom trošku odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2 Zakona o parničnom postupku, (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) i utvrđeno je da su tužitelji u sporu uspjeli u omjeru od 81%, a tuženik u omjeru od 19% pa oduzimanjem tih uspjeha sud utvrđuje da tuženik treba naknaditi tužiteljima 62% parničnog troška.

12.1. Primjenjujući i odredbe čl. 155. ZPP-a sud je tužiteljima priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva, tužbe, obrazloženog podneska od 18.12.24. i pristupa na roč. 18.3.25. po 200,00 eura; za pod. od 16.7.24. 50,00 eura ili ukupno 850,00 eura, što je uvećano za 212,50 eura PDV-a, 50,63 eura plaćene pristojbe na tužbu i 101,25 eura pristojbe na ovu presudu.

12.2. Ukupno troška iznosi 1.214,38 eura, a 62% troška iznosi 752,91 eura, koji je uvećan za 400,00 eura troškova medicinskog vještačenja, koji je tužiteljima priznat u cijelosti.

12.3. Na ukupan troška od 1.152,91 eura kamata primjenom čl. 151. st. 3 ZPP- a teče od dana donošenja ove presude.

12.4. Ostali troškovi tužiteljima nisu priznati, jer nisu bili potrebni za vođenje ove parnice.

13. Kamatna stopa na sve iznose određena je temeljem čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 24. travnja 2025. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.