- 1 -              Poslovni broj: Usž-2825/23-2

Poslovni broj: Usž-2825/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. B. d.o.o. D., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-814/23-9 od 9. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-814/23-9 od 9. lipnja 2023.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

             

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/II-471-02/22-01/300, urbroj: 513-04-23-2 od 31. siječnja 2023. i poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., klasa: UP/I-471-02/21-01/28, urbroj: 513-07-19-22-07 od 4. srpnja 2022. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja od 4. srpnja 2022. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019. u iznosu porezne obveze od 502.366,30 kuna te zatezne kamate zbog nepravodobne uplate dužnog poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 52.261,04 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenih iznosa i daljnjih kamata te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

3.              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je porezno tijelo pravilno provelo postupak procijene radi utvrđivanja porezne osnovice te ju pravilno utvrdio, što tužitelj smatra nezakonitim utvrđenjem. Ističe da prvostupanjski sud nije ničim argumentirao svoje stavove te je predmetu pristupio nekritički, pritom samo konstatirajući utvrđenja poreznog tijela. Navodi da se činjenično stanje utvrđuje na temelju izvedenih dokaza, a da osporena presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stava je da sud nije argumentirao neurednost, netočnost ili nepravovremenost tužiteljeve dokumentacije iz poreznog nadzora, već je samo paušalno naveo nesklad dviju internih evidencija. Stava je da je porezno tijelo trebalo procijeniti poreznu osnovicu na temelju članka 92. stavka 2. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18., 1121/19., 32/20. i 42/20.; dalje: OPZ). Ističe da je uspoređivanje zaliha na kontu 310800 s nastalim troškovima iskazanim na kontu 400800 u potpunosti nemoguće. Navodi da je bilo potrebno uzeti u obzir da je na kraju 2019. tužitelj imao na zalihama 120 artikala te je nejasno iz kojih razloga je uzeto u obzir 4 artikla. Dodatno obrazlaže kojih je artikala tužitelj imao na zalihama, što se ne poklapa s činjeničnim utvrđenjima poreznog tijela. Iznosi svoja stajališta u odnosu na fiskalizaciju uz obrazloženje da se u konkretnom radi o restoranu gdje je gotovinsko plaćanje primarno. Upire na pogrešan izračun porezne osnovice te iznosi koja je mjerila za izračun koristilo prvostupanjsko tijelo, smatrajući ih pogrešnim i suprotnim propisima. Stava je da su pogrešna utvrđenja prvostupanjskog suda da su kod procjene korišteni podaci o instaliranom kapacitetu. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, otkloni nedostatke na način da riješi upravnu stvar i usvoji tužbeni zahtjev uz obvezivanje tuženika na snošenje troška upravnog spora.

4.              Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5.              Žalba protiv presude nije osnovana.

6.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

7.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice već utvrđene u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a) te na temelju svih podataka prikupljenih tijekom postupka, a kao i tijekom upravnog spora, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio bitne činjenice za donošenje zakonite odluke.

8.              Iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je nad tužiteljem proveden postupak poreznog nadzora te mu je utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. prosinca 2019. do 31. prosinca 2019., o čemu je sastavljen zapisnik klasa: UP/I-471-02/21-01/28, urbroj: 513-07-19-21-06 od 1. lipnja 2022.

9.              Prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud nije počinio niti jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a. Suprotno žalbenim navodima, prema ocjeni ovoga suda, prvostupanjski upravni sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju tako da se može ispitati. Stoga nema istaknute procesne povrede.

10.              U okviru manje obračunatog poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) suprotno žalbenim navodima, pravilno je tužitelju došlo do povećanja porezne osnovice uz valjano obrazložene razloge. Naime, usporedbom stanja zaliha iskazanih na kontu glavne knjige i utrošene hrane i pića utvrđena je razlika u iznosu 144.359,37 kuna. Porezno tijelo je izvršilo uvid u robno-materijalne kartice pića poreznog obveznika za nadzirano razdoblje te su se podaci usporedili s podacima iskazanim u inventuri te je utvrđeno da ukupna količina razduženog materijala iskazana u robno-materijalnim karticama na 31. prosinca 2019. ne odgovara ukupnoj količini istog materijala razduženog na Z-trakama tog dana. Poreznim nadzorom je, iz neusklađenosti podataka, utvrđeno da porezni obveznik ne vodi poslovne knjige uredno, točno i pravodobno te je poreznu osnovicu valjalo utvrditi na temelju članka 92. OPZ-a.

11.               Odredbom članka 65. OPZ-a propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja. Pritom se bilježenje podataka u poslovne knjige mora temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama čiji materijalni sadržaj nedvojbeno odražava nastali poslovni događaj u skladu s člankom 66. stavkom 2. OPZ-a.

12.              Odredbom članka 83. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", 73/13., 99/13., 148/13.,153/13., 143/14. i 115/16. – dalje: ZPDV) je propisano da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a. Porezni obveznik mora osigurati podatke o obvezi PDV-a za uplatu i uplati PDV-a te o potraživanju za povrat pretporeza i njegovoj naplati. Porezni obveznik mora imati i dokumentaciju koja dokazuje da su ispunjeni uvjeti za porezna oslobođenja propisana člankom 41. stavkom 1. toga Zakona.

13.              Iz stanja spisa predmeta proizlazi da tužitelj u robno-materijalnim karticama iskazuje veće količine utroška materijala u odnosu na podatke iskazane u Z-trakama te da u poslovnim knjigama nije izvršio razduženje materijala. Prvostupanjski sud je stava da je porezno tijelo osnovano zaključilo da tužitelj ne vodi uredno poslovne knjige.

14.              U tome prvostupanjsko tijelo, tuženik i prvostupanjski sud nalaze postojanje zloporabe prava u području PDV-a, budući da porezni obveznik mora u svom knjigovodstvu osigurati sve potrebne podatke koji omogućuju ispravno i pravodobno obračunavanje i plaćanje PDV-a.

15.              Pravilno se ocjenjuje da porezno tijelo u tijeku nadzora nije moglo utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija tužitelja pa je poreznu osnovicu utvrdilo procjenom, sukladno članku 92. stavku 1. OPZ-a kojim je propisano da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti.

16.              Odredbom članka 92. stavka 3. OPZ-a propisano je da će porezno tijelo, pri utvrđivanju porezne osnovice procjenom, polaziti od: 1. raspoložive uredne poslovne dokumentacije, ako ona postoji, a nije proknjižena; 2. raspoložive uredne poslovne dokumentacije o poslovanju u određenom razdoblju kraćem od razdoblja oporezivanja (dnevnim, tjednim ili mjesečnim primicima), tako da se na temelju podataka o tom dijelu poslovanja procijeni porezna osnovica određenog razdoblja; 3. podataka i činjenica o ostvarenim primicima (dnevnim, tjednim ili mjesečnim) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom, tako da se na temelju tih podataka procijeni porezna osnovica određenog razdoblja; 4. usporedbe iskazanih primitaka s primicima drugih poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji ili usporedbe s prosječnim primitkom više poreznih obveznika iste djelatnosti na istoj ili sličnoj lokaciji; 5. podataka o mogućnostima isporuka dobara ili obavljanja usluga (instaliranog kapaciteta) utvrđenih očevidom ili poreznim nadzorom.

17.              U predmetnom postupku porezno je tijelo dostatno obrazložilo na koji način je procijenilo poreznu osnovicu te je pravilno primijenilo odredbe mjerodavnih propisa, dok je s druge strane tužitelj nije s uspjehom osporio zakonitost navedenih utvrđenja. Porezno tijelo je koristilo poslovnu dokumentaciju tužitelja i to samo onu koja je bila uredna, a da se odnosila na nadzirano razdoblje, koristilo je podatke o neiskazanom prihodu, koristilo je podatke o normativima i utrošenom materijalu, kao i o nabavnoj vrijednosti utrošenog materijala.

18.              Prvostupanjski sud pravilno zaključuje da iz tog razloga tužiteljevi prigovori na pravilnost i objektivnost provedene procjene porezne osnovice nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Naime, metoda procjene iz članka 92. OPZ-a je u konkretnoj situaciji bila primjenjiva iz razloga što tužitelj, sukladno sagledanoj dokumentaciji, nije uredno iskazivao prihod.

19.              Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

20.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela kojim je tužitelju utvrđen iznos manje obračunatog PDV-a u iznosima kako je to navedeno u prvostupanjskom poreznom rješenju.

20.              Vezano za prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra da su isti neosnovani i nemaju utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo jer se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.             

21.              Slijedom svega navedenog, žalbeni navodi tužitelja ne nalaze se pravno odlučnim, pa je ma temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci presude.

22.              Odluka o žalbenom trošku je utemeljena na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 15. studenog 2023.

 

 

   Predsjednica vijeća

        Sanja Štefan, v.r.