Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-17/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Marini Franulović Ažman, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika Luka Rijeka d.d., Rijeka, Riva 1, OIB: 92590920313, zastupan po punomoćnici Aniti Vrkić, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-437/2023-12 od 10. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Luka Rijeka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-437/2023-12 od 10. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Luka Rijeka d.d. kao neosnovana i potvrđuje točka 1. izreke rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-437/2023-12 od 10. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.336,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 4.275,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke). Rješenjem prvostupanjskog suda dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 11. listopada 2024. (točka 1. izreke) te je odbijen prijedlog tuženika za spajanjem tog parničnog postupka s parničnim postupkom koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem Pr-343/2023 (točka 2. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu i toč. 1. rješenja, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba nije osnovana.

4. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 191. ZPP. Naime, tužitelj je bez svoje krivnje preinačio tužbu nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je to učinio podneskom od 11. listopada 2024., kojim je uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem dr. Mirjane Vulin i prof.dr. ĆJ od 13. ožujka 2009., što nije mogao učiniti prije toga, jer je prvostupanjski sud raspravnim rješenjem od 13. rujna 2024., koje je donio nakon zaključenja prethodnog postupka, odredio da će se u ovoj pravnoj stvari koristiti taj nalaz i mišljenje.

5. Osim toga, u podnesku od 2. prosinca 2024. tuženik se prvo upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a tek je nakon toga izjavio da se protivi preinaci tužbe, pa se sukladno čl. 191. st. 3. ZPP smatra da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe.

6. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi toč. 1. izreke pobijanog rješenja.

7. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer je činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

8. Isto tako, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.336,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koje potražuje s osnove imovinske štete koja mu je nastala zbog potrebe za tuđom pomoći i njegom, a u vezi s ozljedama koje je zadobio kada je 30. rujna 1991. stradao radeći na poslovima postavljanja ispusnih otpadnih voda u Rijeci.

11. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Mirjane Vulin i prof. dr. ĆJ od 13. ožujka 2009. utvrdio potrebu tužitelja za tuđom pomoći i njegom, ali nakon što su se stranke suglasile da se taj nalaz i mišljenje koristi u ovom postupku (tuženik je takvu izričitu suglasnost dao na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. rujna 2024.).

12. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika kojima se osporava procjena medicinskih vještaka da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno, kao nestručna tuđa pomoć, jer se, kao što je već rečeno, tuženik suglasio da se taj nalaz i mišljenje koristi u ovom postupku, a tijekom prvostupanjskog postupka nije stavljalo primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, pa stoga takvi žalbeni navodi tuženika predstavljaju nove činjenice, koje se sukladno čl. 352. st. 1. ZPP u žalbi ne mogu iznositi.

13. Kada tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć (s obzirom na da mu je pružana po članovima obitelji), kao što je ovdje slučaj, tužitelju pripada pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala: prema neto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana (Rev x 267/15-2 od 25. ožujka 2015.).

14. Prema tome, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da zbog toga što mu ukućani pružaju tuđu pomoć i njegu, tužitelju ne pripada pravo na naknadu imovinske štete po tom osnovu.

15. Prvostupanjski je sud pravilno, na temelju slobodne ocijene dokaza (čl. 223. ZPP), utvrdio da za cijelo utuženo razdoblje visina sata tuđe pomoći i njege iznosi 6,00 eura.

16. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati iznos imovinske štete od 15.336,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

17. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak sastava podneska od 3. srpnja 2024., jer se tim podneskom tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, a posebno na istaknuti prigovor zastare. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak sastava podneska od 11. listopada 2024. jer je tim podneskom tužitelj obrazložio zašto potražuje trošak tuđe pomoći i njege prema cijeni sata pružanja te pomoći od 6,00 eura.

18. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

19. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos