REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 Pn-302/2023-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Petronela Radman, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Nobilo i dr., protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, sa sjedištem u [adresa] , kojeg zastupa punomoćnica Dajana Čepo, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Petronele Radman, odvjetnice i punomoćnice tuženika Ivane Grgić Zovko, odvjetnice, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da isplati tužitelju ET iznos od 5.570,31 EUR, sa kamatama tekućim od 12. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem osnovne stope koja iznosi 3,62% i koju objavljuje Deutsche Bundesbank u federalnom službenom listu SR Njemačke, za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje isplatu iznosa od 1.517,62 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16.10.2022. do isplate te isplatu zateznih kamatama na iznos od 5.570,31 EUR od 16.10.2022. do 11.1.2023., kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 780,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2022. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. da naknadi tužitelju ET trošak parničnog postupka u iznosu od 1.190,98 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 2.009,12 EUR, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 29.9.2022. uslijed prometne nesreće u Splitu, u ulici Pojišanska 3, došlo do oštećenja osobnog vozila tužitelja ET, reg. oznake [registarska oznaka], boja vozila SIVA, marka VOLKSWAGEN, tip TIGUAN, broj sašije WVGZZZ5NZKW338170. Prometnu nesreću skrivilo je osobno vozilo marke Volkswagen, Polo, reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao vlasnik ETH, na način da je, krećući se lijevom trakom, nepropisno uletio u srednju prometnu traku kojom se kretalo vozilo tužitelja pa ga desnim gornjim kutom svojeg vozila najprije udario u lijevu stranu vozila, a zatim zbog načina i pozicije opisanog kontakta, strugao šiljastim i oštrim oštećenim vrhom, po cijeloj lijevoj strani vozila tužitelja, do zaustavljanja. Posljedično, vozilo tužitelja pretrpjelo je znatna oštećenja na lijevoj bočnoj strani, u vidu oštećenja prednjih i zadnjih vrata, felgi i pneumatika na lijevom prednjem i zadnjem kotaču. Lijeva prednja vrata su zagrebena, i udubljena, te je došlo do deformacije i pomaka između dijelova vrata, zbog kojih se vrata ne mogu propisano zatvoriti. Stražnja vrata, također sastrugana i udubljenja u limu. Nadalje, znatna oštećenja na felgama i gumama, blatobranima i branicima u vidu dubokog zarezivanja, udubljenja a pojedini dijelovi su otrgnuti. Na mjestu događaja, očevid je vršila Policijska uprava Splitsko-Dalmatinska, Postaja prometne policije Split, koja je sačinila i fotoelaborat događaja. Sukladno Potvrdi o oštećenju vozila Postaje prometne policije Split, KLASA 211-08/22-4/29852, URBROJ: 511-12-36-22-2 od 29.09.2022.g., u rubrici "Oštećeni dijelovi vozila i opis oštećenja" navedeno je : "oba branika lijevo, oba lijeva blatobrana s oblogom, oboja lijeva vrata i oba lijeva kotača". Vlasnik vozila koje je skrivilo prometnu nesreću, imao je u trenutku nesreće na snazi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju vozilom nanese trećoj osobi, i to upravo s tuženikom pa je tužitelj dana 16.listopada 2022. podnio tuženiku zahtjev za naknadu štete u ukupnom iznosu od 13.018,79 EUR., a koji predstavlja iznos troška popravka oštećenja vozila tužitelja kod ovlaštenog servisa za marku Volkswagen i iznos umanjenja vrijednosti vozila. Tužitelj je tuženiku dostavio Predračun ovlaštenog servisera za marku Volkswagen, "TEPPASS – Autohaus gruppe", Tepass Gevelsberg GmbH+Co, KG, Hagener str.113, 58285 Gevelsberg, Njemačka, Nalog broj 4504418, koji glasi na iznos od 11.286,79 EUR za popravak dijelova vozila tužitelja oštećenih u prometnoj nesreći. Tuženik je utvrdio osnovanost zahtjeva za naknadu štetu, međutim isplatio je tužitelju samo 5.930,86 EUR na način da je po Obrazloženoj ponudi od 12.1.2023. broj 222110611127 najprije isplatio kao "nesporan" iznos 2.172,74 EUR, a zatim, nakon što je tužitelj uložio prigovor, tuženik je samo djelomično udovoljio zahtjevu i po obrazloženoj ponudi od 17.1.2023. uplatio daljnjih 3.758,12 EUR, odnosno ukupno 5.930,86 EUR. Navedeni iznos ne predstavlja potpunu naknadu štete. Stoga tužitelj potražuje neisplaćeni iznos od 7.087,93 EUR na ime popravka automobila i smanjenje vrijednosti vozila, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.10.2022. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo kod tuženika osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti na dan 29.9.2022. Osporava osnovanost potraživanja tužitelja, odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva. Nesporno je da je tuženik tužitelji isplatio iznos od 5.645,86 EUR na ime oštećenja na vozilu i iznos od 285,00 EUR na ime umanjene vrijednosti vozila. Tuženik je iznose od 2.067,74 EUR (šteta na vozilu) i 105,00 EUR (umanjena vrijednost vozila) platio dana 12.1.2023., te iznose od 3.578,12 EUR (šteta na vozilu) i 180,00 EUR (umanjena vrijednost vozila) platio je dana 27.1.2023. te smatra da je nespornom isplatom u cijelosti namirio štetu koju je tužitelj pretrpio u skladu sa stupnjem odgovornosti osiguranika tuženika i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Osporava da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete prema cijenama u Njemačkoj. Prometna nezgoda se dogodila 29.9.2022., a tužitelj je osobno prijavio štetu kod tuženika 15.10.2022. što znači da je isti bio na području RH dovoljno dugo da popravi vozilo u Republici Hrvatskoj. Tuženik je tužitelju dao ponudu za popravak vozila u Republici Hrvatskoj navodeći da je isporuka rezervnih dijelova 2-3 dana te da je po zaprimanju istih moguće vozilo zaprimiti odmah na popravak. Tužitelj na isto nije pristao već je potraživao štetu prema predračunu po cijenama u SR Njemačkoj. Da je tužitelj prijavio štetu po štetnom događaju kod tuženika, tada bi od štetnog događaja pa najmanje do dana prijave štete vozilo tužitelja bilo popravljeno. Da tužitelj, iako je u Republici Hrvatskoj nije htio popraviti vozilo po cijenama u RH vidljivo je iz Predračuna koji dostavlja budući da je isti sačinjen 13.10.2022., dva dana prije prijave štete kod tuženika. Stoga tuženik osporava pravo tužitelja na popravak vozila po cijenama u SR Njemačkoj te osporava predračun u cijelosti i ističe da isti ne predstavlja stvarnu štetu tužitelja niti oštećenja koja su nastala. Tužitelj nije dostavio dokaz da je vozilo napustilo Republiku Hrvatsku ni kada. Osporava da bi tužitelj imao pravo na iznos PDV- a jer vozilo nije popravio prema ponudi, odnosno nije dostavio račun popravka vozila pa mu iznos koji se odnosi na PDV nije ni nastao. Smatra da materijalno pravo koje u konkretnom slučaju treba primijeniti je čl. 3. i 8. točka 4. Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama („Narodne novine" MU broj 4/94., dalje u tekstu: Konvencija), jer mjerodavno pravo koje se primjenjuje u ovom slučaju je unutrašnje pravo države na čijem se području dogodila prometna nezgoda a što se odnosi i na vrstu i opseg naknade. Dakle, bez obzira na činjenicu prebivališta i registracije vozila tužitelja pravilnom primjenom mjerodavnog prava treba primijeniti materijalno pravo Republike Hrvatske i u odnosu na visinu štete budući da mogućnost popravka vozila tužitelja u Saveznoj Republici Njemačkoj predstavlja samo eventualni opravdani razlog za popravak vozila u inozemstvu. Međutim, primjenom označenih odredbi Konvencije mjerodavno pravo je upravo unutrašnje pravo države gdje se dogodila prometna nezgoda a što se odnosi i na visinu štete. Slijedom navedenog, za primjenu ovih materijalno pravnih normi bitno je da se primarno naknada štete određuje po pravilima lex loxi delicti comissi a što se odnosi na utvrđivanje opsega i visine štete, te da oštećeni dobije odgovarajući iznos naknade štete, time da oštećeni ima obvezu u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupaka kojim bi se otežalo ispunjenje obveze drugog sudionika. Tužitelj nije popravio vozilo u SR Njemačkoj, ali manipulacijom činjenica, pokušava ostvariti zaradu na ovoj šteti, na način da traži naknadu po cijenama u SR Njemačkoj, a u stvarnosti na sudu pokušava ostvariti zaradu na šteti. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je na ročištu 11.4.2024. djelomično povukao tužbu za iznos od 780,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, a kojem djelomičnom povlačenju se tuženik nije protivio pa je temeljem čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci pod točkom I.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u fotografije (list 6-16, 27-28, 71-92, 149-150 spisa), potvrdu MUP-a od 29.9.2022. (list 17 spisa), odštetni zahtjev (list 18-20 spisa), ponudu od 13.10.2022. (list 1-26, 134-148 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 12.1.2023. (list 29-30 spisa), prigovor tužitelja (list 31-35 spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 17.1.2023. (list 38 spisa), prigovor tužitelja (list 38-40 spisa), izvatke s računa (list 41-42 spisa), odgovor tuženika od 25.3.2023. (list 43 spisa), potvrdu MUP-a od 1.2.2023. (list 68-70 spisa), raspored dežurstava (list 122-125 spisa), potvrdu poslodavca (list 127-129 spisa), potvrdu (list 131-133 spisa), e-mail tužitelja od 18.12.2022. (list 151- 152 spisa), opomenu pred tužbu (list 153-154 spisa), oglase (list 155-164 spisa), e-mailove (list 165-169 spisa), ponudu (list 170-171 spisa), potvrdu poslodavca (list 172-176 spisa), potvrdu o likvidaciji štete (list 177-179 spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Berislavu Šimunoviću, dipl. ing. (list 189-193 spisa).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među parničnim strankama nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog, a koju je isti priznao na ročištu 11. travnja 2024., dok je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja visine nastale štete na vozilu tužitelja provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku, Berislavu Šimunoviću, dipl. ing.

8. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je u štetnom događaju 29.9.2022. na vozilu tužitelja nastala djelomična šteta. Visina ove štete, prema cijenama u Njemačkoj gdje je vozilo tužitelja i registrirano, na dan isplate štete (12.1.2023.) iznosila je oko 9.484,70 EUR bez PDV-a, odnosno oko 11.286,79 EUR s PDV-om. U Hrvatskoj bi ova šteta, na dan isplate štete (12.1.2023.), iznosila oko 5.592,59 EUR bez PDV-a, odnosno oko 6.990,74 EUR s PDV- om. Kako je vozilo tužitelja u trenutku štetnog događaja bilo staro oko 3 godine i 8 mjeseci, prešavši pri tom 78.016 km, tužitelj je imao pravo na naknadu s osnova trgovačkog (merkantilnog) umanjenja vrijednosti vozila. Ovo umanjenje u Njemačkoj, po E metodi, iznosi oko 1.731,47 EUR, dok bi umanjenje vrijednosti vozila tužitelja u Hrvatskoj iznosilo oko 349,54 EUR. Vrijeme trajanja popravka vozila ovisi o roku isporuke rezervnih dijelova. Sam popravak bi trajao oko 5 do 7 radnih dana.

9. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Berislava Šimunovića i to stoga što smatra da su je isti dan stručno i obrazloženo, a u skladu sa pravilima struke i prometne znanosti, a niti stranke nisu imale primjedbe na isto.

10. Vezano uz mjerodavno pravo koje se primjenjuje u ovom postupku ističe se da se ne primjenjuju odredbe Haške Konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama budući prema popisu Haaške Konferencije država potpisnica, Savezna Republika Njemačka nije niti potpisala niti ratificirala Konvenciju.

11. Međutim, budući su i Republika Hrvatska i Savezna Republika Njemačka države članice Europske unije, radi utvrđivanja mjerodavnog prava primjenjuje se Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog Parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze ("Rim II") – (u daljnjem tekstu Uredba Rim II) koja se sukladno čl. 1. st. 1. primjenjuje na izvanugovorne obveze u građanskim i trgovačkim stvarima u slučajevima koji uključuju sukob zakona.

12. Temeljem čl. 4. st. 1. Uredbe Rim II, ako nije drukčije propisano Uredbom, pravo koje se primjenjuje na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja je pravo one države u kojoj šteta nastane, bez obzira na to u kojoj državi je nastao događaj koji je prouzročio nastalu štetu te bez obzira na državu ili države u kojoj nastanu posredne posljedice tog događaja.

13. Iako je događaj koji je prouzročio nastalu štetu nastao u Republici Hrvatskoj, uobičajeno boravište tužitelja gdje živi i radi je u SR Njemačkoj pa je to mjesto gdje je tužitelju nastala šteta jer će je isti i otklanjati u mjestu svog uobičajenog boravka pa je sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe Rim II za rješenje ovog spora mjerodavno njemačko pravo.

14. Nadalje, sukladno čl. 18. Uredbe Rim II osoba koja je pretrpjela štetu može svoj zahtjev za naknadu štete podnijeti neposredno protiv osiguravatelja odgovorne osobe, ako to propisuje pravo kojim se uređuje izvanugovorna obveza ili pravo kojim se uređuje ugovor o osiguranju.

15. Sukladno čl. 249. st. 1. Uvodnog zakona u Građanski zakonik (Bürgerlichen Gesetzbuche, u daljnjem tekstu: BGB – službeni tekst na https://e- justice.europa.eu/topics/legislation-and-case-law/national-legislation/de_hr koji upućuje na https://www.gesetze-im-internet.de/bgbeg/) osoba koja je odgovorna za štetu je dužna vratiti stanje koje bi bilo da se okolnosti koje joj nalažu naknadu štete nisu dogodile. Temeljem st. 2. istog čl. u slučaju da se radi o naknadi štete zbog ozljede ili naknade štete na stvari, oštećenik može zahtijevati isplatu novaca umjesto obnove. Kada je oštećena stvar, iznos naknade štete koji se potražuje uključuje i porez na dodanu vrijednost samo ako je doista i plaćen.

16. Sukladno citiranoj odredbi, tužitelju bi pripala naknada štete prema cijenama u Njemačkoj gdje je njegovo uobičajeno boravište, ali bez PDV-a jer isti nije dostavio račun popravka i dokaz da mu je za popravak naplaćen PDV pa da bi imao pravo na naplatu istog sukladno čl. 249. st. 2. BGB-a, dakle pripao bi mu iznos od 9.484,70 EUR na ime troškova popravka i iznos od 1.731,47 EUR na ime umanjenja vrijednosti vozila, odnosno sveukupno iznos od 11.216,17 EUR.

17. Ističe se da prema mišljenju ovog suda, i da je mjerodavno hrvatsko pravo, da bi tužitelj imao pravo na naknadu štete prema cijenama u Njemačkoj budući odredba čl. 1046. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) koja propisuje da je obična šteta umanjenje nečije imovine daje pravo na naknadu punog opsega štete koja je tužitelju nastala u ovom štetnom događaju. Nelogično je i neživotno od istog očekivati da prilikom kratkog boravka u Republici Hrvatskoj popravak vozila koje je u voznom stanju obavlja u mjestu u kojem uobičajeno ne boravi.

18. Budući je tuženik već prije pokretanja postupka tužitelju na ime naknade imovinske štete na 5.645,86 EUR, to je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 5.570,31 EUR, dok je preostali iznos od 1.517,62 EUR do ukupno zatraženih 7.087,93 EUR, odbijen kao neosnovan.

19. Sukladno čl. 290. BGB-a tužitelj ima pravo na kamate od dana kada se utvrđuje vrijednost naknade za uništenu stvar pa nadalje. Kako je u nalazu i mišljenju vještak utvrdio vrijednost popravka i umanjenja vrijednosti vozila na dan 12. siječnja 2023. to tužitelju pripadaju kamate od tog dana do isplate sukladno čl. 288. st. 1. BGB-a po godišnjoj stopi koja se određuje uvećanjem osnovne stope za pet postotnih poena. Sukladno čl. 247. st. 1. BGB-a osnovna stopa iznosi 3,62%. Ista se mijenja 1. siječnja i 1. srpnja svake godine za postotne poene koliko je referentna stopa rasla ili pala od posljednje izmjene osnovne stope. Referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana relevantnog šestomjesečnog perioda. Efektivnu osnovnu stopu objavljuje Deutsche Bundesbank u federalnom službenom listu.

20. U odnosu na dokazni prijedlog tuženika na ročištu 20. ožujka 2025. za saslušanjem tužitelja kada je napustio Republiku Hrvatsku i da li je vozilo popravljeno ističe se da je tuženik na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu odustao od tog dokaznog prijedloga pa sud isti na ročištu 20. ožujka 2025. nije usvojio sukladno čl. 299. st. 3. ZPP- a.

21. Ostali priloženi dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka zbog djelomičnog povlačenja tužbe na ročištu 11. travnja 2025. ističe se da je isti potraživao iznos od 125,00 EUR (50 bodova), međutim isti nije određeno naveo na što se točno odnosi navedeni trošak sukladno čl. 164. st. 1. i 2. ZPP- a pa je navedeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

24. Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

25. Budući osnova zahtjeva (pravo na naknadu imovinske štete na vozilu) nije bila sporna to je sud uspjeh stranaka utvrđivao samo prema uspjehu u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio 79%, a tuženik 21% pa je sveukupni uspjeh tužitelja 58%.

26. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (7.087,93 EUR), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tužitelju je priznat trošak za sastav prigovora protiv ponude 16.1.2023. po 100 bodova (tbr. 32), za sastav tužbe 100 bodova (tbr. 7/1), za sastav obrazloženog podneska od 24.4.2023 po 100 bodova (tbr. 8/1), te za pristup na ročišta 11.4.2024. i 20.3.2025. po 100 bodova (tbr. 9/1) odnosno sveukupno 500 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 1.000,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 1.250,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 62,57 EUR i na presudu u iznosu od 58,67 EUR, trošak ovjernih prijevoda sa njmeačkog jezika u iznosu od 332,70 i trošak prometnog vještačenja u iznosu od 350,00 EUR tako da mu je priznat parnični trošak u iznosu od 2.053,41 EUR. Kako je tužitelj u ovom sporu uspio sa 58% zahtjeva to je istom dosuđen trošak u iznosu od 1.190,98 EUR, na koji su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

27. Tužitelju nije priznat trošak usmenog savjetovanja stranke, sastava prigovora na ponudu tuženika od 24.1.2023., opomenu pred tužbu, razmatranja i proučavanja spisa te trošak participacije tužitelja osiguravajućoj kući pravnog osiguranja jer isti prema mišljenju ovog suda nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

29. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu – 117,33 EUR

2. tuženiku po pun.