- 1 -              Poslovni broj: Usž-2446/23-2

             

Poslovni broj: Usž-2446/23-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ante Galića i Lidije Rostaš, članova vijeća, te sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. Š. iz R., kojeg zastupa T. R., odvjetnik u R., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Z., radi novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, odlučujući žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-342/2023-7 od 12. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 15. studenog 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-342/2023-7 od 12. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, klasa: UP/II-102-05/23-01/27, urbroj: 344-222/4-23-04 od 22. veljače 2023. te vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika od 22.  veljače 2023. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe R., klasa: UP/I-102-05/23-01/09, urbroj: 2170-35-103/2-23-02 od 4. siječnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na novčanu naknadu.

3.              Navedenu prvostupanjsku presudu tužitelj pobija žalbom zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u sporu odnosno propustio je utvrditi odlučne činjenice jer iste nisu niti uzete u razmatranje pri donošenju pobijane presude te se sama presuda ne može ispitati. Navodi kako je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužitelj dana 10. svibnja 2022. podnio zahtjev radi utvrđenja radnog staža pri HZMO-u, o kojem je odlučeno tek 7. prosinca 2022., a koje rješenje je dostavljeno tužitelju tek 22. prosinca 2022., dakle, dan prije nego što se prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba kod tuženika. Ističe kako za vrijeme trajanja ranije navedenog postupka nije bio u mogućnosti prijaviti se u evidenciju nezaposlenih te nije mogao podnijeti zahtjev za priznanje prava na novčanu naknadu, te mu samim time nije mogao isteći niti subjektivni niti objektivni rok za podnošenje zahtjeva. Navodi kako je navedeno nespornim učinio i tuženik u točki VII. odgovora na tužbu u kojem ističe "Zavod kroz automatsku razmjenu podataka sa HZMO utvrđuje ispunjava li osoba uvjete za prijavu u evidenciju Zavoda ako se u trenutku kada se osoba želi prijaviti u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda utvrdi da takvoj osobi nije zaključen staž osiguranja, takva osoba s obzirom da se i dalje vodi kao da je u radnom odnosu ne može smatrati nezaposlenom osobom, pa nije niti moguća prijava u evidenciju Zavoda, slijedom čega su tužiteljevi navodi da mu nije bila omogućena prijava u evidenciju Zavoda točni". Navodi kako s obzirom na navode iz odgovora na tužbu se postavlja pitanje na koji se način tužitelj mogao prijaviti u evidenciju tuženika i podnijeti zahtjev za novčanu naknadu, kada je tuženik učinio jasnim i nedvojbenim da isto nije bilo moguće zbog ranije navedenog postupka utvrđenja radnog staža. Smatra kako je na pogrešno utvrđeno činjenično stanje kako je to navedeno u točki IV. žalbe prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo. Citira odredbe članka 10. Zakona o tržištu rada te odredbe članka 47. istog Zakona te zaključuje kako zbog opravdanog razloga, postupka radi utvrđenja radnog staža pri HZMO-u je propustio podnijeti zahtjev i prijavu, a što nije niti mogao učiniti, pa nije mogao propustiti rok. Stoga predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu te otkloni nedostatke i presudom riješi stvar ili podredno predmet vrati na ponovni postupak i tuženika obveže na snašanje troškova spora.

4.              Tuženik u odgovoru na žalbu navodi kako, u bitnome, ostaje pri svemu navedenome u odgovoru na tužbu od 19. travnja 2023. kao i u obrazloženju osporavanog rješenja, ističući da je pravilno utvrđeno činjenično stanje te pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja za novčanu naknadu odbijen rješenjem prvostupanjskog tijela. U odnosu na prigovor tužitelja iz žalbe kako mu nije mogao isteći ni subjektni ni objekti rok za podnošenje zahtjeva, jer se za vrijeme trajanja postupka utvrđivanja radnog staža pri HZMO-u nije bio u mogućnosti prijaviti se u evidenciju nezaposlenih niti podnijeti zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu, ukazuje da je početak računanja roka od 30 dana određen u konkretnom slučaju prestankom radnog odnosa, a ne od dana zaprimanja rješenja HZMO-a. Budući da tužitelj u žalbi nije naveo nove okolnosti ni činjenice te da je u cijelosti ponovio navode iz tužbe, tuženik ostaje pri svemu navedenom u osporavanom rješenju te predlaže da sud u cijelosti odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7.              Ovo stoga jer prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjski upravni sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela kao i tijekom upravnog spora te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.              Iz podataka predmeta spisa proizlazi da se je tužitelj prijavio 23. prosinca 2022. u evidenciju nezaposlenih, a 3. siječnja 2023. je podnio zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu, koja je kod prvostupanjskog tijela zaprimljena 4. siječnja 2023.

9.              Prema podacima spisa predmeta nesporno je da je tužiteljev posljednji radni odnos prestao 12. siječnja 2022. kod poslodavca S. S. d.o.o., a do 11. travnja 2022. je bio jedini osnivač u trgovačkom društvu G. j.d.o.o. kada je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci TT-22/1620-2 od 11. travnja 2022. upisano brisanje subjekta G. j.d.o.o. za prijevoz i usluge u stečaju, dok je uvidom u elektroničku radnu knjižicu tužitelja koja se vodi pri HZMO-u utvrđeno, da je tužitelj bio na bolovanju na teret države u razdoblju od 12. travnja 2022. do 11. svibnja 2022.

10.              Prvostupanjsko je tijelo rješenjem od 4. siječnja 2023. odbilo zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na novčanu naknadu zbog proteka roka utvrdivši da je tužitelj primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja na teret HZZO-a u razdoblju od 12. travnja 2022. do 11. svibnja 2022. i da se u roku od 30 dana od dana prestanka privremene nesposobnosti za rad nije prijavio u evidenciju nezaposlenih osoba i nije podnio zahtjev za ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti već je to učinio 3. siječnja 2023.

11.              Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 4. siječnja 2023. tužitelj je 2. veljače 2023. izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika od 22. veljače 2023. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno navedeno prvostupanjsko rješenje.

12.              Odredbom članka 47. stavka 1. točke 1. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“ 118/18., 32/20. i 18/22. – dalje: Zakon) na koju se pozivaju upravna tijela i prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude, propisano je da pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba kojoj je prestao radni odnos, ako se prijavi zavodu i podnese zahtjev u roku od 30 dana od dana prestanka radnog odnosa, prestanka privremene nesposobnosti za rad odnosno rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog ili skrbničkog dopusta nakon prestanka radnog odnosa. Odredbom stavka 2. citiranog članka Zakona propisano je da se nezaposlena osoba koja zbog opravdanog razloga propusti rok za prijavu iz stavka 1. ovog članka, može prijaviti i podnijeti zahtjev zavodu u roku od 8 dana od dana prestanka razloga koji je prouzročio propuštanja roka, a najkasnije 60 dana od propuštanja roka iz stavka 1. ovoga članka.

13.              Imajući na umu sve naprijed navedeno prema ocjeni ovoga Suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud kada u obrazloženju osporene presude navodi da s obzirom na činjenice da se tužitelj prijavio Zavodu 23. prosinca 2022., a 3. siječnja 2023. podnio zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu za nezaposlene, je propustio i subjektivni i objektivni rok propisan citiranim odredbama članka 47. Zakona za priznavanje tog prava.

14.              Isto tako imajući na umu sve naprijed navedeno, prema ocjeni ovoga Suda nije relevantan tužiteljev žalbeni prigovor kako mu nije mogao isteći ni subjektni ni objektivni rok za podnošenje zahtjeva, jer se za vrijeme trajanja postupka utvrđivanja radnog staža pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, nije bio u mogućnosti prijaviti u evidenciju nezaposlenih niti podnijeti zahtjev za priznavanje prava na novčanu naknadu.

15.              Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog upravnog suda navedeno u pobijanoj presudi, ovaj Sud utvrđuje da se pobijana presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti bitne povrede postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.

16.              S obzirom da tužitelj u žalbi ne ističe niti jedan pravno odlučan razlog kojim bi doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pravilnost primijene mjerodavnog prava trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I. izreke ove presude).

17.              Kako je žalba tužitelja odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužitelju sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je postavljeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu 15. studenog 2023.

                                                                                                        Predsjednica vijeća

Sanja Štefan, v.r.