Poslovni broj Povrv-11/2021-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

Veliki kraj 48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, OIB 77561654785, po sucu Anici Pastović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade [adresa], i to: ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj], DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], LI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ZI, KI, BI, OIB: [osobni identifikacijski broj], TI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ŽIĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj], ĐI (Bačić), OIB: [osobni identifikacijski broj], EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], T.G.S. d.o.o., OIB: 29507132021, AI, OIB: [osobni identifikacijski broj], CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], NI, OIB: [osobni identifikacijski broj], GI, OIB: [osobni identifikacijski broj], RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], UI, DIĆ, VI, OIB: [osobni identifikacijski broj], HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku, odvjetniku Jurici Kvartuču iz Zadra, protiv tuženika ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. ožujka 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika, te nakon ročišta na kojem je donesena i objavljena presuda 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 23,65 eura s zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2017. do isplate.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mirodara Kovača, Vinkovci, Trg B. J. Skočevića 1, pod poslovnim brojem OVRV-1266/2020 u dijelu:

- u kojem je naloženo tuženiku ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da

isplati

tužiteljima

iznos

od

843,89

EUR-a

(osamstočetrdesettrieuraiosamdesetdevetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako slijedi:

na iznos od 23,53 EUR počevši od 16. studenoga 2017. do isplate

na iznos od 23,53 EUR počevši od 16. prosinca 2017. do isplate

na iznos od 23,53 EUR počevši od 16. siječnja 2018. do isplate

na iznos od 23,53 EUR počevši od 16. veljače 2018. do isplate

na iznos od 23,53 EUR počevši od 16. ožujka 2018. do isplate

na iznos od 23,53 EUR počevši od 16. travnja 2018. do isplate

na iznos od 23,5 EUR počevši od 16. svibnja 2018. do isplate

na iznos od 23,16 EUR počevši od 16. lipnja 2018. do isplate

na iznos od 23,16 EUR počevši od 16. srpnja 2018. do isplate

na iznos od 23,16 EUR počevši od 16. kolovoza 2018. do isplate

na iznos od 23,16 EUR počevši od 16. rujna 2018. do isplate

na iznos od 23,16 EUR počevši od 16. listopada 2018. do isplate

na iznos od 23,05 EUR počevši od 16. studenoga 2018. do isplate

na iznos od 23,05 EUR počevši od 16. prosinca 2018. do isplate

na iznos od 23,05 EUR počevši od 16. siječnja 2019. do isplate

na iznos od 23,05 EUR počevši od 16. veljače 2019. do isplate

na iznos od 23,05 EUR počevši od 16. ožujka 2019. do isplate

na iznos od 23,05 EUR počevši od 16. travnja 2019. do isplate

na iznos od 23,96 EUR počevši od 16. svibnja 2019. do isplate

na iznos od 23,96 EUR počevši od 16. lipnja 2019. do isplate

na iznos od 23,96 EUR počevši od 16. srpnja 2019. do isplate

na iznos od 23,96 EUR počevši od 16. kolovoza 2019. do isplate

na iznos od 23,96 EUR počevši od 16. rujna 2019. do isplate

na iznos od 23,96 EUR počevši od 16. listopada 2019. do isplate

na iznos od 25,45 EUR počevši od 16. studenoga 2019. do isplate

na iznos od 25,45 EUR počevši od 16. prosinca 2019. do isplate

na iznos od 25,45 EUR počevši od 16. siječnja 2020. do isplate

na iznos od 25,45 EUR počevši od 16. veljače 2020. do isplate

na iznos od 25,45 EUR počevši od 16. ožujka 2020. do isplate

na iznos od 25,45 EUR počevši od 16. travnja 2020. do isplate

na iznos od 25,71 EUR počevši od 16. svibnja 2020. do isplate

na iznos od 25,71 EUR počevši od 16. lipnja 2020. do isplate

na iznos od 25,71 EUR počevši od 16. srpnja 2020. do isplate

na iznos od 25,71 EUR počevši od 16. kolovoza 2020. do isplate

na iznos od 25,71 EUR počevši od 16. rujna 2020. do isplate,

za period do 31. prosinca 2022. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 8 dana,

- u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju nadoknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 170,88 eura (stosedamdeseteuraiosamdesetosamcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 769,91 eura (sedamstošezdesetdeveteuraidevedesetjedancent) u roku od 15 dana, s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz toč. I. izreke ove presude odnosno za iznos od 23,65 eura s zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2017. do isplate i iznos troškova ovršnog postupka preko iznosa iz toč. I. u daljnjem iznosu od 113,64 eura, kao i za zatraženu kamatu od dana donošenja rješenja o ovrsi do 23. travnja 2025., se ukida, te se tužitelj odbija sa zatraženim troškom ovršnog postupka preko iznosa iz toč. I. za daljnji iznos od 113,64 eura.

IV. Odbija se tužitelj sa zatraženim troškom parničnog postupka preko dosuđenog iznosa iz toč. II. izreke presude za daljnji zatraženi iznos od 515,23 eura.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, javni bilježnik Mirodar Kovač iz [adresa], donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1266/2020 od 13. studeni 2020. kojim je naloženo ovršeniku da namiri ovrhovoditelju tražbinu u iznosu od 6.534,54 kn s zakonskim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od dospjelosti do isplate u roku od 8 dana ili će se u protivnom provesti ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika.

2. Tuženik kao ovršenik je izjavio prigovor u kojem navodi da je javni bilježnik donio pobijano rješenje a da pri tome nije uz vjerodostojnu ispravu priložen niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao na osnovanost prijedloga za ovrhu kao i visinu tražbine, dalje navodeći da ovrhovoditelj ovršeniku nije ispostavio niti jedan račun na temelju kojeg bi nastala obveza ovršenika tako da ovršenik jedino iz historijata prijedloga može zaključiti da se potraživani iznos odnosi na neplaćenu pričuvu za period od rujna 2017. do kolovoza 2020. za stan ST – 145, E-5, površine 70,82 m2, faktor 1, u [adresa] u [adresa] na kojem stanu je ovršenik vlasnik.

2.1. Nadalje ovršenik navodi da ovrhovoditelj ima saznanja da je ovršenik postao vlasnikom predmetnog stana tek s pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zadru broj P-84/19 od 25. listopada 2019. koja je postala pravomoćna 5. studenoga 2019. na temelju koje presude je ovršenik u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik rješenjem broj Z-30405/19 od 28. travnja 2020. do kada je vlasnik predmetnog stana bilo Trgovačko društvo Keškić d.o.o. [adresa].

2.2. Ovršenik se poziva na odluku Ustavnog suda u predmetu broj U-III- 2691/2007 od 20. veljače 2008. radi čega smatra da nije u obvezi platiti pričuvu do 5. studenoga 2019. napomenuvši da od navedenog datuma pričuvu plaća po zaprimljenim računima, s tim da opreza radi ističe i prigovor zastare.

3. Povodom prigovora ovaj sud je rješenjem posl. broj 2 Povrv-11/2021-2 od 13. siječnja 2021. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo sve provedene radnje, te odlučio da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelji u podnesku od 1. veljače 2021. očitujući se na navode tuženika iz prigovora navode u odnosu na prigovor tuženika o nevjerodostojnost isprave na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi, navodeći da je uz izvod iz poslovnih knjiga priložena kartica nepodmirenih dugovanja za stan oznake ST-1457 u vlasništvu tužene što predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31 Ovršnog zakona ( NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 u daljem tekstu OZ) te kao takva ispunjava sve pretpostavke o podobnosti za ovrhu, odnosno ista sadrži podatke o vjerovniku, dužniku, predmetu, vrsti i opsegu ispunjenja novčane obveze, a riječ je o ispravi iz knjigovodstveno-poslovne evidencije zakonskog zastupnika-upravitelja, koju je izdao u okviru obavljanja svoje djelatnosti, pa ista predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu OZ-a, ukazuje da tužena nije podmirila dugovanje za utuženo razdoblje te ista nastavlja i dalje ne plaćati pričuvu ( i dalje kroz 2020.), koja obveza plaćanja pričuve je zakonski regulirana.

4.1. Nadalje tužitelji navode da neosnovno tužena ističe da nije bila upoznata s obvezom plaćanja pričuve, ukazujući da su tužitelji i prije podnošenja prijedloga za ovrhu, tuženiku, poštom preporučeno poslali opomenu pred tužbu od dana 21. rujna 2020., kao i račun s podacima za uplatu, a koja opomena se tužiteljima vratila s naznakom «obaviješten, nije podigao pošiljku», nakon čega je prijedlog za ovrhu podnesen 05. studenoga 2020.

4.2. Tužitelji se protive prigovoru tuženika o nedostatku pasivne legitimacije kao neosnovanom, navodeći da presuda na koju se poziva tužena je u točki I. je deklarativne naravi odnosno presuda kojom se utvrđuje da je vlasnik predmetne nekretnine upravo tužena. Stoga, pogrešno tužena smatra da je postala vlasnica predmetne nekretnine tek po pravomoćnosti navedene presude. Naime, deklaratornom presudom se ne ustanovljava neko novo pravo ili pravni odnos već se potvrđuje postojeći. Da je tome tako proizlazi upravo iz obrazloženja spomenute presude iz kojeg je razvidno da je tužiteljica, ovdje tuženica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem kupoprodajnog ugovora od dana 25.10.2016.g., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak, OV-8630/06. Nadalje, točka II. izreke spomenute presude je kondemnatorne naravi, kojom se nalaže tuženiku da tužiteljici, ovdje tuženici izda tabularnu ispravu. Iz svega naprijed navedenog razvidno je da je tuženica uvedena u posjed predmetne nekretnine u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora od dana 25.10.2016.g., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak, OV-8630/06. Dakle, tuženica je od kraja 2006 posjednica i korisnica predmetnog stana, pri čemu isti stan nije držala npr. u posjedu na temelju ugovora o najmu ili ugovora o zakupu već Kupoprodajnog ugovora odnosno na temelju očitovanja volje dotadašnjeg vlasnika s namjerom da tuženica stekne pravo vlasništva predmetne nekretnine.

4.3. Tužitelji ističu da bez obzira na činjenicu što tuženica nije bila upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetnog stana odnosno tužene nije bila knjižni vlasnik za znatni dio utuženog perioda, ista je sklopila kupoprodajni ugovor 2006.g. za kupnju predmetne nekretnine s namjerom stjecanja vlasništva nad predmetnim stanom, pri čemu je navedeni ugovor izvršen u pretežitom dijelu i to u odnosu na predaju u posjed, isplatu kupoprodajne cijene, a što je sve tuženicu za znatan dio utuženog perioda činilo izvanknjižnim vlasnikom odnosno faktičnim vlasnikom navedenog stana, koja u cijelosti je izvršavala i dalje izvršava sva vlasnička prava, a vlasništvo obvezuje. Naime, plaćanje pričuve je zakonska obveza, pri tom se tužitelji pozivaju na sudsku praksu izraženu u presudi Trgovačkog suda u Zadru od dana 25.10.2019.

4.4. Na okolnost da se tuženica za utuženi period nalazila u posjedu predmetnog stana i istim se koristila, predlaže se po potrebi saslušanje svjedoka, predstavnika stanara BI iz [adresa], pred Općinskim sudom u Zadru, zbog svrsishodnosti, ekonomičnosti i efikasnosti predmetnog postupka.

4.5. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, tužitelji ističu da je zastara nastupila u odnosu na iznos od 178,20 kuna a koji iznos se odnosi za dio potraživanja koji je dospio dana 16.10.2017., pa stoga ukupan iznos umanjuje za 178,20 kuna tako da ukupno potražuje 6.358,34 kune, te u odnosu na dio koji je u zastari u iznosu od 178,20 kuna tužitelji povlače tužbu.

5. Tuženik u podnesku od 19. veljače 2021. očitujući se na navode tužitelja iz podneska od 1. veljače 2021. navodi da su navodi iz navedenog podneska paušalni, bez jasne pravne argumentacije, odnosno da je tužitelj protiv tužene javnom bilježniku podnio prijedlog za ovrhu temeljem vjerodostojne isprave-kartice nepodmirenih dugovanja stoga je u tom smislu, pozivanje tužitelja na odredbu čl. 31. Ovršnog zakona je bespredmetno, odnosno da kartica nepodmirenih dugovanja na koju se tužitelj poziva kao vjerodostojnu ispravu, je akt jednostrano donesen od strane tužitelja, te da je čl. 57. OZ-a propisano pravo ovršenika na podnošenje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Ovo posebno iz razloga što tužitelj niti uz prijedlog za ovrhu, niti sada u ovom postupku, uz isti dokument nije priložio niti jedan drugi materijalni dokaz koji bi upućivao na osnovanost prijedloga za ovrhu, kao i visinu tražbine.

5.1. Naime, nikada tužitelj nije tuženoj ispostavio niti jedan račun na temelju kojeg bi ista bila u obvezi platiti traženi iznos niti je iz priložene dokumentacije vidljivo kada je koji račun izdan te na što se odnosi točno određeni iznos. Također, tužena nije niti potpisnik međuvlasničkog ugovora, niti je takav ugovor tužitelj dostavio u spis.

5.2. Vezano za opomenu pred tužbu na koju se tužitelji pozivaju tužena navodi da je uvidom u predmetnu povratnicu vidljivo da su tužitelji predmetno pismeno- opomenu pokušali dostaviti tuženoj na adresu [adresa], iako znaju i nije im moglo ostati nepoznato, da je prebivalište tužene u [adresa], a koju adresu su uredno naznačili u prijedlogu za ovrhu.

5.3. U daljnjem dijelu podneska od 19. veljače 2021. tužena ponavlja dotadašnje navode iz prigovora te se poziva na sudsku praksu izraženu u odluci Ustavnog suda broj: U-III-2324/2008 od 22. travnja 2010. u odnosu na pasivnu legitimaciju te citira odredbe čl. 114., 119. i 89. st. 1. ZV-a.

6. Tužitelj u podnesku od 4. ožujka 2021. ponavlja ranije iznesene navode kao i tužena u podnesku od 22. ožujka 2021.

7. Proveden je dokaz uvidom u izvod iz poslovnih knjiga s lista 10-11 sudskog spisa, priložen uz prijedlog za ovrhu, uvidom u međuvlasnički ugovor s lista 12-15 sudskog spisa koji je također priložen uz prijedlog za ovrhu, uvidom u izjavu ČI od 25. listopada 2007. s lista 16 sudskog spisa, uvidom u podatke o suvlasnicima predmetne zgrade s lista 18-19 sudskog spisa, uvidom u podatke o popisu zajedničkih dijelova zgrade s lista 17 sudskog spisa, uvidom u ugovor o upravljanju stambenom zgradom broj 90/07 s lista 20-22 sudskog spisa, uvidom u potvrdu o prebivalištu tužene s lista 23 sudskog spisa, uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-30405/2019 od 28. travnja 2020. s lista 26 sudskog spisa, uvidom u pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zadru posl. br. 4 P-84/2019-8 od 25. listopada 2019. s lista 28-37 sudskog spisa, uvidom u karticu prostora s lista 47- 51 sudskog spisa, uvidom u opomenu pred tužbu s lista 52-56 sudskog spisa i čitanjem iskaza svjedoka BI s ročišta od 5. svibnja 2023. s lista 106 sudskog spisa.

8. Na temelju ovako provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja sud predmetno potraživanje smatra osnovanom, radi čega je presuđeno kao u izreci.

9. Nesporno je da je tužena u zemljišnim knjigama rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-30405/2019 od 28. travnja 2020. na temelju presude Trgovačkog suda u Zadru 25. listopada 2019. posl. br. P-84/2019 upisana kao vlasnik predmetnog stana odnosno uknjižen je prijenos njezinog prava vlasništva u 5/100 dijela nekretnina kč. br. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], sa uknjiženog prava vlasništva u korist Keškić d.o.o. za korist tužene.

10. Nesporno je da je 25. listopada 2006. tužena s Keškić d.o.o. zaključila kupoprodajni ugovor ovjeren kod javnog bilježnika kojim ugovorom je kupila predmetni stan te da temeljem tog ugovora nije mogla upisati svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige jer zgrada u kojoj se nalazi stan nije bila etažirana.

11. Uvidom u presudu Trgovačkog suda u Zadru posl. br. P-84/2019-8 od 25. listopada 2019. utvrđeno je da u obrazloženju iste stoji da je rješenjem tog suda poslovni broj St-225/11 8. prosinca 2011. otvoren stečaj nad društvom KEŠKIĆ d.o.o. za trgovinu i građevinarstvo, odnosno nad prodavateljem iz ranije spomenutog ugovora o kupoprodaji, te da je na predmetnom stanu pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem Ovr-2619/15 vođen ovršni postupak povodom prijedloga ovrhovoditelja Reiffeisenbank Austria d.d. (kasnije; B2 Kapital) nad prednikom tuženika kao upisanim zk vlasnikom, te je ovršni postupak obustavljen nakon što je ŠI na temelju sporazuma od 9. studenog 2017. kojeg je zaključila s društvom B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb podmirila spornu tražbinu iz ovršnog postupka.

11.1. Nadalje uvidom u gore navedenu presudu utvrđeno je da je predmet spora u tom postupku bio zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da predmetni stan ne predstavlja dio stečajne mase Keškić d.o.o. u stečaju, da je ŠI vlasnik toga stana , i njezin zahtjev da joj tuženik izda tabularnu ispravu podobnu za upis njezinog prava vlasništva, koje navode tuženik Keškić d.o.o. u stečaju ne osporava, kao niti navode da je ŠI kupoprodajna cijenu za predmetni stan isplatila te da je od strane Ministarstva financija, Porezne uprave u veljači 2008. pozvana kod tog upravnog tijela radi razreza poreza na promet nekretnina temeljem kupoprodajnog ugovora za predmetni stan, nakon čega je rješenjem Upravnog odjela za financije Grada Zadra od **.**.2018. ŠI za navedeni stan utvrđena obveza plaćanja poreza.

12. Predmet ovog postupka je obveza plaćanja zajedničke pričuve od strane suvlasnika odnosno tužene za period od listopada 2017. do kolovoza 2020. a koja obveza osnivanja zajedničke pričuve je propisana odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a, dok je pobliža definicija zajedničke pričuve navedena u čl. 90. ZV-a pa se tako radi o namjenski vezanoj zajedničkoj imovini svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenoj za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih.

12.1. Na prednju okolnost spisu je priložen međuvlasnički ugovor s lista 12-15 sudskog spisa za zgradu u kojoj se nalazi predmetni stan te popis suvlasnika s lista 18 sudskog spisa za predmetnu zgradu među kojim vlasnicima nije navedena tužena.

12.2. Nasuprot prednjem, iz priloženih knjiženja nepodmirenih dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve vidljivo je da se kao vlasnik stana u predmetnoj zgradi vodi tuženik prema podacima od 14. listopada 2020.

13. Prethodno pisani prigovori tuženika nisu osnovani.

13.1. Iako je točan navod tuženika kada se isti poziva na odredbu čl. 120. ZV- a, odnosno da se vlasništvo nekretnine stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, potrebno je navesti da se u konkretnom slučaju ne radi o situaciji na koju se primjenjuje navedena odredba, odnosno da nesporna činjenica da tuženik nije bio upisan kao vlasnik stana do 28. travnja 2020. (kao posebnog dijela) ne znači ujedno i da isti ne bi bio obveznik plaćanja zajedničke pričuve za predmetnu zgradu za period počev od listopada 2017. do 28. travnja 2020. kao i za period od 28. travnja 2020. do kolovoza 2020. (prijedlogom za ovrhu obuhvaćen period od rujna 2017. do kolovoza 2020.)

13.2. Prednje iz razloga što se tuženik nesporno nalazi u posjedu predmetnog stana i to kroz cijelo utuženo razdoblje, što proizilazi iz iskaza svjedoka FI koji navodi da je tužena u periodu od rujna 2017. do dana davanja njegovog iskaza (5. svibnja 2023.) koristila predmetni stan osobno ili ga iznajmljivala, s tim da niti tužena ne osporava svoj posjed predmetnog stana u periodu koji je obuhvaćen ovim postupkom.

13.3. Tuženik se u posjedu nalazi temeljem prethodno navedenog kupoprodajnog ugovora od 25. listopada 2006. a predmet tog ugovora bilo je stjecanje prava vlasništva sa predajom u posjed, sa isplatom kupoprodajne cijene i to posebnih dijelova – stana, pri čemu je ugovor izvršen u dijelu koji se odnosi na predaju u posjed, i isplatu kupoprodajne cijene, a nije izvršen u pogledu upisa vlasništva posebnog dijela

– stana, za korist tuženika, i to iz razloga koji su prethodno izneseni. Isto se ima smatrati izvršenjem ugovora u pretežitom dijelu, a isto tako kupoprodajni ugovor predstavlja voljni pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed).

13.4. Prema tome, tuženik je posjednik i korisnik predmetnog stana kao posebnog dijela nekretnine, te je na taj način istovremeno i korisnik zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, pri čemu isti predmetni stan ne drži u posjedu na temelju npr. ugovora o najmu ili sličnog ugovora već na temelju očitovane volje dotadašnjeg vlasnika da tuženik stekne pravo vlasništva tog posebnog dijela, a isto je namjera i samog tuženika sklapanjem kupoprodajnog ugovora, pa kasnije i podnošenjem tužbe za utvrđenje prava vlasništva iz razloga što je predmetni stan ušao u stečajnu masu prodavatelja.

13.5. Prigovor zastare istaknut po tuženiku također nije osnovan jer plaćanje zajedničke pričuve ne predstavlja režijske troškove iz čl. 232. ZOO-a već se radi o tražbini povremenih davanja iz čl. 226. ZOO-a na koju se primjenjuje zastarni rok od 3 godine, a najstarije potraživanje obuhvaćeno ovim postupkom dospjelo je 16. studenog 2017. tako da nije nastupila zastara do podnošenja prijedloga za ovrhu 2. studenog 2020. uz napomenu da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva s dospijećem 16. listopada 2017., radi čega je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 26/1991, 34/1991, 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 78/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019 – u daljem tekstu ZPP) riješeno kao u izreci rješenja.

13.6. Kako sud nalazi da su i osnova i visina iste sukladni priloženim ispravama, rješenje javnog bilježnika održano je na snazi na način i u visini kako je to navedeno u toč. I. izreke presude, budući da su osim prigovora promašene pasivne legitimacije i prigovora zastare i ostali prigovori tuženika koji se odnosne na dostavljanje opomene pred tužbu, dostavljanje računa za plaćanje pričuve neosnovani. Nesporno je da je trošak plaćanje pričuva zakonska obaveza tako da je tužena za tu svoju zakonsku obvezu morala znati i bez dostavljanja joj račun a od strane tužitelja, a da je upoznata sa plaćanjem pričuve proizilazi i iz njezinih navoda kada ona navodi da su joj ostali suvlasnici predmetne zgrade rekli da ona ne mora plaćati pričuvu što ničim nije potkrijepila niti dokazala kao što također nije dokazala da je pričuvu počela plaćati nakon uknjižbe svog prava vlasništva budući da nije dostavila nikakav dokaz o uplati pričuve.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

14.1. Tužitelju se mogao priznati trošak nastao u ovršnom, postupku na ime sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 99,54 eura (ranije 750,00 kn), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 33,18 eura (ranije 250,00 kn), i trošak dostave rješenja o ovrsi u iznosu od 3,98 eura (ranije 30,00 kn), što ukupno s uključenim PDV-om iznosi 170,88 eura ili 1.287,50 kn kako je to navedeno u rješenju o ovrsi.

14.2. Rješenje je ukinuto za preostali iznos tj. iznos od 113,64 eura ili za iznos od 856,25 kn koji iznos je naveden u rješenju o ovrsi, koji obuhvaća predvidive troškove koji bi eventualno nastali da je rješenje javnog bilježnika postalo pravomoćno, a koji troškovi u stvarnosti nisu nastali.

14.3. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku tijekom parničnog postupka i to za sastav obrazloženih podneska od 1. veljače 2021. i 4. ožujka 2021., za što mu se temeljem Tbr. 8. Toč. 1. Tarife mogao priznati iznos od 150,00 eura za svaki podnesak s obzirom na vrijednost predmeta spora, trošak zastupanja na ročištima od 22. studeni 2022. i 11. ožujka 2025. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari, za što mu se temeljem Tbr. 9. toč. 1. mogao priznat iznos od 150,00 eura za svako ročište, što s uključenim PDV-om za navedene 4 odvjetničke radnje iznosi 600,00 eura što uvećano za PDV iznosi 750,00 eura.

14.4. Nadalje tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 19,91 eura temeljem Tarifnog br. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23) a u svezi s čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" 118/2018 i 51/2023) što daje ukupni parnični trošak u iznosu od 769,91 eura.

14.5. Tužitelju se nije mogao priznati trošak zastupanja na ročištu od 4. srpnja 2023. koje ročište je odgođeno a na koje ročište stranke nisu niti pristupile.

15. Zakonska zatezna kamata se mogla dosuditi temeljem čl. 29. ZOO, s tim da je zakonska zatezna kamata na troškove ovršnog postupka priznata od presuđenja s obzirom da tuženik tek u presudi saznaje kolika je njegova obveza (stav izražen u odluci Županijskog suda u Varaždinu-Stalna služba u Koprivnici Gž-2339/16-2 od 4. listopada 2017. godine).

U Županji, 24. travnja 2025.

Sudac:

Anica Pastović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste.

Žalba se predaje putem ovog suda pisana u tri primjerka.

Obavijest:

1. Odvj. društvo Surić&Kvartuč, Zadar, Ulica postrojbi specijalne policije Zadar 10, 2. Tuženik ŠI, [adresa].