Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-406/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Dubravki Kraljić, u pravnoj stvari tužitelja ŽK, Breitenseer Str. 108/13, Wien, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici u Varaždinu, protiv 1. tuženika RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac-Zubalj, odvjetnici iz Buja, 2. tuženika ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tuženika Općine Sračinec, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, radi predaje u suposjed nekretnine, nakon zaključene glavne javne rasprave 12. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja i 1. tuženika osobno te punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika 1. tuženika i 3. tuženika, a odsutnosti 2. tuženika, te objave presude 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se 1. tuženiku RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u suposjed nekretninu čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 899 m2, u naravi kuća kbr. 258 [adresa], garaža [adresa], dvorište [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin, na način da tužitelju dozvoli nesmetani suposjed, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži da se naloži 2. tuženiku ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tuženiku Općini Sračinec, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽK predaju u suposjed nekretninu čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 899 m2, u naravi kuća kbr. 258 [adresa], garaža [adresa], dvorište [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižni odjel Varaždin na način da tužitelju dozvole nesmetani suposjed.

III/ Nalaže se 1. tuženiku RK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženiku ĐK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 3. tuženiku Općini Sračinec, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ŽK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknade parnične troškove u iznosu od 276,54 EUR (dvjesto sedamdeset šest eura i pedeset četiri centa) i to svaki od tuženika iznos od 92,18 EUR (devedeset dva eura i osamnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se nalaže 1. tuženiku RK i 2. tuženiku ĐK da tužitelju ŽK naknade i daljnje parnične troškove u iznosu od 577,04 EUR (petsto sedamdeset sedam eura i četiri centa) i to svaki od njih iznos od 288,52 EUR (dvjesto osamdeset osam eura i pedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se nalaže 2. tuženiku ĐK da tužitelju ŽK naknadi i parnični trošak u iznosu od 19,46 EUR (devetnaest eura i četrdeset šest centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka preko iznosa dosuđenih u točki III/ izreke.

V/ Nalaže se tužitelju ŽK, [adresa] Str. 108/13, Austrija, OIB: [osobni identifikacijski broj] da 3. tuženiku Općini Sračinec, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove iznosu od 562,50 EUR (petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽK podnio je 15. prosinca 2022. tužbu protiv 1. tuženice TK, 2. tuženika ĐK i 3. tuženika [adresa] u kojoj navodi da su tužitelj i tuženici suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 899 m2, u naravi kuća kbr. 258 [adresa], garaža [adresa], dvorište [adresa], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to tužitelj u 1/6 dijela, 1. tuženica u 3/6 dijela, 2. tuženik u 1/6 dijela, i 3. tuženik u 1/6 dijela. Tužitelj je suvlasništvo u 1/6 dijela predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Varaždinu broj Ovr-23/2016-33 od 14. siječnja 2021., koje je postalo pravomoćno 28. siječnja 2021. Zaključkom broj Ovr- 23/2016-36 od 1. veljače 2021. tužitelju je predana predmetna nekretnina, određen je upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu i brisana su prava i tereti upisani na istoj nekretnini temeljem rješenja o dosudi broj Ovr-23/2016-33 od 14. siječnja 2021., te je tužiteljevo suvlasništvo uknjiženo 1. veljače 2021. pod brojem Z-1775/2022. Tužitelj je u više navrata pozivao tuženike na mirno rješavanje spora na način da mu dobrovoljno predaju ključ kojim će moći ući u predmetnu nekretninu te da mu omoguće daljnji nesmetani suposjed nekretnine. S tim u vezi prilaže svoje dopise upućene tuženicima te navodi da do dana podnošenja tužbe nije zaprimio nikakav odgovor od niti jednog od tuženika. Slijedom navedenog podnosi ovu tužbu kojom, temeljem odredaba čl. 38. st. 1., čl. 30. st. 2., čl. 42. st. 1. i čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZV) predlaže da sud tuženicima naloži da predmetnu nekretninu predaju u suposjed tužitelju na način da mu dozvole nesmetani suposjed kao i da mu naknade prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Budući da je 1. tuženica TK tijekom postupka preminula, rješenjem broj P-593/2022-11 od 18. listopada 2023. utvrđen je prekid ovog postupka zbog njezine smrti, a isti je nastavljen rješenjem broj P-593/2022-19 od 9. svibnja 2024. s njezinim nasljednikom RK kao 1. tuženikom (pod novim brojem P- 406/2024).

3. Tijekom postupka 3. tuženik Općina Sračinec dala je odgovor na tužbu u kojem kao točne priznaje navode tužbe o načinu stjecanja suvlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja te o suvlasničkim omjerima stranaka u predmetnoj nekretnini, no ističe da je netočno da bi tužitelj ikada pozivao 3. tuženika na mirno rješenje spora i dobrovoljno predavanje ključeva nekretnine, napominjući da on niti nije u posjedu ključeva nekretnine niti vrši suvlasnička prava odnosno suposjed nekretnine. Stoga smatra da je u odnosu na njega tužba neosnovana i tužbeni zahtjev neprovediv zbog čega predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da 3. tuženiku naknadi trošak postupka.

4. U podnesku od 7. veljače 2024. tuženik je u spis dostavio i novi z.k. izvadak za predmetnu nekretninu iz kojeg proizlazi da je RK **.**.2024. uknjižen kao suvlasnik iste na suvlasničkim udjelima TK i to temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju te 2. tuženika MK temeljem ugovora o darovanju, tako da postoji vjerojatnost da je on u samostalnom posjedu cijele nekretnine u kojem će slučaju, ukoliko se utvrdi da je to tako, tužitelj povući tužbu u odnosu na ostale tuženike. Ukoliko se pokažu točnima tvrdnje 3. tuženika kako se ne nalazi u posjedu sporne nekretnine te je stoga tužitelju ne može predati u suposjed, predlaže da sud kod odlučivanja o troškovima postupka ima u vidu da je 3. tuženik dao povoda za tužbu. Naime, kako navodi, radi se o jedinici lokalne samouprave koja u komunikaciji sa trećim osobama mora pratiti propise te ima obvezu odgovoriti na upite građana u zakonski propisanom roku, a tužitelj je uz tužbu predao dokaz o dostavi dopisa 3. tuženiku kojim ga poziva na predaju suposjeda nekretnine mirnim putem. Budući da 3. tuženik na taj dopis nije odgovorio te tužitelj drugačije nije mogao doći do informacije je li 3. tuženik u suposjedu nekretnine ili nije, tužitelj nije imao drugog izbora nego tužbom obuhvatiti i 3. tuženika radi ostvarenja svojeg prava jer bi se u protivnom izložio negativnim posljedicama zbog neobuhvaćanja svih mogućih posjednika nekretnine u tužbi. Stoga tužitelj 3. tuženiku osporava pravo na naknadu bilo kakvih troškova postupka budući da ih je sam prouzročio svojim pasivnim držanjem.

5.1. Na pripremnom ročištu 14. siječnja 2025. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na način da umjesto 1. tuženice TK naznačava RK, tako da je sređenim tužbenim zahtjevom kao tuženike obuhvatio RK, ĐK i [adresa]. Ovako postavljeni tužbeni zahtjev obrazlaže činjenicom da je RK uknjižen kao suvlasnik na suvlasničkim udjelima ranije 1. tuženice TK RK temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju te 2. tuženika ĐK temeljem ugovora o darovanju, a ĐK također navodi kao tuženika iz razloga što je u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan kao suvlasnik nekretnine, a u postupku se nije izjasnio nalazi li se u posjedu nekretnine ili ne, pa stoga, opreza radi, tužitelj ostaje kod tužbe i protiv njega.

5.2. Na istom ročištu 1. tuženik RK ističe prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njega jer je tužitelj svoj suvlasnički udio kupio u ovršnom postupku u kojem je i trebao biti uveden u suposjed, a TK, ĐK i [adresa] nisu prodali svoj suvlasnički udio tužitelju niti su ga oni bili dužni uvesti u posjed predmetne nekretnine. Ističe i da se tužitelj njemu nikada nije obratio radi uvođenja u suposjed.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju u spisu te je proveo saslušanje parničnih stranaka i to tužitelja ŽK i 1. tuženika RK koji su pristupili na ročište za glavnu raspravu 12. ožujka 2025. zakazano radi saslušanja stranaka, dok nije provedeno saslušanje 2. tuženika ĐK kao niti zakonskog zastupnika 3. tuženika Općine [adresa] (načelnika općine - KK) budući da su isti na ovo ročište bili uredno pozvani, ali na isto nisu pristupili s time da je 2. tuženik ĐK obavijestio sud da na ročište neće pristupiti budući da živi u inozemstvu, dok zakonski zastupnik 3. tuženika svoj nedolazak nije opravdao, a zbog njegovog neopravdanog izostanka sud je i odbio prijedlog zamjenice punomoćnika 3. tuženika da se načelnik Općine Sračinec ponovno pozove radi saslušanja.

7. Nakon što mu je dostavljen poziv za ročište 12. ožujka 2025. zakazano radi saslušanja stranaka, 2. tuženik ĐK dostavio je podnesak kojim, kako je već rečeno, ispričava svoj nedolazak na zakazano ročište, no ujedno iznosi navode o darovnom ugovoru od 9. siječnja 2024. u korist njegovog brata RK te da stoga on nije vlasnik nekretnine niti je istu koristio u posljednjih 15 godina. Kod toga valja reći da je odredbom čl. 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne strane (st. 1.), a tijekom glavne rasprave stranke mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (st. 2.), dok nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. ovoga članka, sud neće uzeti u obzir (st. 3.). Slijedom navedenog, uz činjenicu da je 2. tuženiku ĐK tužba uredno dostavljena na odgovor (dostavnica na stranici 60 spisa) kao i poziv za pripremno ročište održano 14. siječnja 2025. (dostavnica na stranici 86 spisa), no isti nije podnio odgovor na tužbu niti je pristupio na pripremno ročište odnosno nije do zaključenja prethodnog postupka iznio nikakve činjenice, ovaj je podnesak 2. tuženika (u kojem u fazi glavne rasprave iznosi činjenice koje ranije nije istaknuo) suprotan odredbi čl. 299. st. 2. ZPP, zbog čega činjenice navedene u istom nije moguće uzeti u obzir sukladno odredbi čl. 299. st. 3. ZPP.

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka te nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sukladno čl. 8. ZPP sud je odlučio kao u izreci presude.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za predaju u suposjed nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji zahtjev tužitelj, kao jedan od suvlasnika, postavlja prema tuženicima kao preostalim suvlasnicima budući da isti nisu udovoljili njegovim pisanim zahtjevima da mu se omogući suposjed nekretnine.

10. Odredbom čl. 42. st. 1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje. Prema odredbi čl. 46. st. 1. ZV svaki suvlasnik ima pravo glede cijele stvari postavljati svojim suvlasnicima one zahtjeve koji proizlaze iz njegova suvlasništva. Nadalje, odredbom čl. 161. st. 1. ZV propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Prema čl. 162. st. 1. ZV, da bi u postupku pred sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu.

11. Tijekom postupka nije sporno, a kao što je to utvrđeno i uvidom u priložene zemljišnoknjižne izvatke, da je u trenutku podnošenja tužbe u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini bilo upisano suvlasništvo TK u 3/6 dijela, ĐK u 1/6 dijela, ŽK u 1/6 dijela te Općine [adresa] u 1/6 dijela, kao i da je tijekom postupka i to 9. siječnja 2024. uknjiženo pravo suvlasništva 1. tuženika RK na suvlasničkom dijelu TK (3/6 dijela) na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 20. studenog 2008. te na suvlasničkom dijelu 2. tuženika ĐK (u 1/6 dijela) na temelju ugovora o darovanju nekretnine sklopljenog 9. siječnja 2024., tako da nakon toga 1. tuženik RK dolazi upisan kao suvlasnik u 3/6 dijela te u 1/6 dijela, 3. tuženik Općina Sračinec u 1/6 dijela te tužitelj u 1/6 dijela predmetne nekretnine. Nije sporno niti, a kao što to proizlazi i iz priložene dokumentacije iz ovršnog postupka broj Ovr-23/2016 (rješenja o dosudi od 14. siječnja 2021. i zaključka od 1. veljače 2021. o predaji suvlasničkog dijela nekretnine u 1/6 dijela tužitelju kao kupcu te o upisu prava suvlasništva kupca u zemljišnoj knjizi), da je svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine tužitelj stekao kao kupac na dražbi tijekom ovršnog postupka te da očigledno nije u suposjedu predmetne nekretnine.

12. Sporna je pasivna legitimacija 1. tuženika koji smatra da je tužitelj uvođenje u suposjed nekretnine trebao ostvariti u ovršnom postupku tijekom kojeg je i stekao suvlasništvo nekretnine, kao i 3. tuženika Općine Sračinec koji navodi da nije u suposjedu predmetne nekretnine, dok 2. tuženik, kako je rečeno, tijekom postupka nije dao pravovremeno očitovanje na tužbu. Ujedno, 1. i 3. tuženik ističu da im se tužitelj niti nije obratio radi uvođenja u suposjed.

13. U pogledu sporne činjenice tko je u (su)posjedu predmetne nekretnine provedeno je saslušanje tužitelja i 1. tuženika RK, kao parničnih stranaka koje su pristupile na ročište zakazano za saslušanje stranaka.

14.1. Tužitelj iskazuje da je RK prema njemu imao dug jer mu je razbio auto, a taj dug nije platio, pa je tužitelj na dražbi kupio suvlasnički dio predmetne nekretnine kako bi nekako dug namirio. Nakon toga tražio je preko svoje odvjetnice da stupi u suposjed ove nekretnine, i to ovdje predmetnom tužbom, a i prije toga je putem odvjetnice službeno tražio od tuženika da mu se omogući suposjed, ali ništa se nije događalo. Detaljnije se o tome ne može izjasniti, ali o tome postoji dokumentacija. Naime, njemu je bilo neugodno da nekome upada u posjed i zato je išao preko odvjetnice, službenim putem. Koliko mu je poznato, u vrijeme kada je stekao suvlasnički dio nekretnine, u kući je živjela TK, ne zna je li živjela sama ili još netko s njom, a nakon njezine smrti zna da je nju naslijedio RK, ali ne zna tko je nakon njezine smrti u posjedu ove nekretnine, budući da živi u inozemstvu. Vidio je da je nešto oko kuće bilo čišćeno, ali nije vidio tko je to čistio, a isto tako ne zna niti tko ima ključeve od kuće i tko održava nekretninu. S RK nije u kontaktu već 15-tak godina, a niti je u kontaktu s ĐK.

14.2. Iz tužiteljevog iskaza proizlazi, dakle, da on osobno nema nikakva saznanja o tome tko se od tuženika nalazi u posjedu predmetne nekretnine, time da se tuženicima obraćao radi omogućavanja suposjeda dopisima putem svoje odvjetnice o čemu je u spis priložena dokumentacija.

15.1. Prvotuženik RK iskazuje da predmetnu nekretninu trenutno on ima u posjedu, naime iako živi u [adresa], ima ključeve od kuće, a plaća treću osobu da dolazi čistiti i održavati nekretninu. Naime, u predmetnoj nekretnini živjela je njegova majka TK do svoje smrti 11. rujna 2023., a on je njezin nasljednik, iako je njezin suvlasnički dio stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, dok je suvlasnički dio od svog brata ĐK stekao na temelju ugovora o darovanju. Njegov brat ĐK nije, niti je bio u posjedu predmetne nekretnine budući da on od 1989. živi u inozemstvu, a u [adresa] ima i svoju vlastitu kuću, te on nije imao ključeve od ovdje predmetne nekretnine, niti je na bilo koji način bio u posjedu te nekretnine. Isto tako, Općina Sračinec nikada nije bila u posjedu predmetne nekretnine, nije imala ključeve, niti je itko od strane Općine vršio bilo kakav suposjed nekretnine, kako u vrijeme od kada je on posjednik nekretnine, tako ni ranije kada je njegova majka posjedovala nekretninu, budući da mu ona o tome nikada nije ništa rekla. On, dakle, ima ključeve od ove nekretnine, međutim njega osobno tužitelj nikada nije tražio da mu preda ključeve odnosno da mu omogući suposjed nekretnine, to nije nikakav problem, i da je tužitelj to tražio, on bi mu ključeve dao. Majka mu također nikada nije rekla da bi tužitelj od nje tražio isto.

15.2. Iskaz 1. tuženika sud ocjenjuje u cijelosti vjerodostojnim budući da je sukladan dokumentaciji u spisu, kao i životno logičan i uvjerljiv.

16. Budući da je na temelju iskaza saslušanih stranaka sud utvrdio kako se u posjedu predmetne nekretnine nalazi isključivo 1. tuženik RK, dok 2. tuženik ĐK i 3. tuženik [adresa] nisu, niti su ranije bili u (su)posjedu predmetne nekretnine, a što ne tvrdi niti sam tužitelj (štoviše on i sam navodi kako nema saznanja o tome tko je od tuženika u posjedu nekretnine), sud smatra osnovanim u smislu čl. 42. st. 1., čl. 46. st. 1. i čl. 161. st. 1. ZV tužbeni zahtjevu odnosu na 1. tuženika RK. Kod toga sud ne smatra osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije 1. tuženika koji on ističe iz razloga što je tužitelj uvođenje u suposjed predmetne nekretnine trebao ostvariti u okviru ovršnog postupka tijekom kojeg je kao kupac stekao suvlasništvo nekretnine, a to budući da iz odredaba Ovršnog zakona ne proizlazi da je kupac nekretnine dužan istaknuti takav zahtjev tijekom ovršnog postupka, već ovaj sud smatra kako je njegovo pravo da i naknadno, izvan okvira ovršnog postupka, ostvaruje svoja suvlasnička ovlaštenja na suposjed predmetne nekretnine sukladno odredbama ZV. Također valja reći da tužitelj tijekom postupka u spis nije dostavio nikakav dokaz o tome da bi se obraćao 1. tuženiku RK prije pokretanja ovog postupka sa takvim zahtjevom da mu omogući suposjed nekretnine, na što ukazuje 1. tuženik, no tužitelj je dostavio dokaz da se s takvim zahtjevom obraćao TK (dopisom od 15. rujna 2022. s priloženom potvrdom o primitku pismena od strane HP d.d. – stranica 13 i 14 spisa), a nesporno je da je imenovana pravna prednica 1. tuženika RK, zbog kojeg je razloga isti temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Biserke Čmrlec-Kišić iz Varaždina broj O-2035/2023, UPP-OS-127/2023 od 9. siječnja 2024. iza TK (Štefe) Jalušić nakon njezine smrti i stupio u ovaj postupak kao njezin nasljednik, dakle kao univerzalni sukcesor koji stupa u sveukupni pravni položaj svojeg prednika. Slijedom navedenog sud smatra irelevantnima i ovakve navode 1. tuženika RK budući da se tužitelj sa zahtjevom za omogućavanjem suposjeda nekretnine obraćao njegovoj pravnoj prednici koja je, kako to proizlazi iz iskaza samog 1. tuženika RK, prije svoje smrti bila u posjedu nekretnine, dok je to nakon njezine smrti upravo 1. tuženik RK.

17. Budući da je, dakle, sud utvrdio kako 2. tuženik i 3. tuženik nisu u (su)posjedu predmetne nekretnine (niti su to bili u trenutku podnošenja tužbe), to je u odnosu na njih tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim u smislu čl. 161. st. 1. ZV te je isti odbio. Kod toga se ističe kako 2. tuženik ĐK tijekom postupka nije podnio pravovremeni odgovor na tužbu, no unatoč tome nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 331.b st. 1. ZPP za donošenje presude zbog ogluhe u odnosu na njega budući da je nepodnošenje odgovora na tužbu koja je tuženiku uredno dostavljena radi davanja odgovora samo jedna od tih pretpostavki. Naime, sud smatra da nije bila ispunjena pretpostavka iz čl. 331. b st. 2. ZPP - da osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženika proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a to budući da tužitelj u tužbi niti sam ne navodi da je 2. tuženik u (su)posjedu predmetne nekretnine čiju predaju tužitelj traži u svoj suposjed. Kako je u daljnjem tijeku postupka temeljem iskaza saslušanih osoba utvrđeno da se 2. tuženik zapravo niti ne nalazi u suposjedu nekretnine, to je i u odnosu na njega tužbeni zahtjev ocijenjen neosnovanim. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II/ izreke.

18.1. Odluka o troškovima postupka u odnosu na 1. tuženika RK temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP pa je tako 1. tuženik, koji je spor u cijelosti izgubio, dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno čl. 155. st. 1. ZPP.

18.2. U odnosu na 2. tuženika ĐK, koji je u sporu uspio, odluka o naknadi troškova postupka temelji se na odredbi čl. 156. st. 1. ZPP kojom je propisano da je stranka dužna neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio. Naime, tužitelj je dopisom od 15. rujna 2022. upućenom 2. tuženiku uz priloženu potvrdu o primitku pismena od strane HP d.d. (stranica 16 i 17 spisa) dokazao da se prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio 2. tuženiku sa zahtjevom za predaju predmetne nekretnine u suposjed, a na koji se zahtjev 2. tuženik oglušio, a niti je tijekom ovog postupka dostavio pravovremeno očitovanje na tužbu (nije dostavio odgovor na tužbu, niti je pristupio na pripremno ročište, već je tek prije održavanja ročišta za glavnu raspravu dostavio ranije spomenuti podnesak od 21. siječnja 2025. koji je nepravovremen u smislu čl. 299.a ZPP). Slijedom navedenog, sud smatra kako je tužitelj, a s obzirom na nespornu činjenicu da je 2. tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe bio upisan kao jedan od suvlasnika nekretnine te se oglušio na tužiteljev poziv iz dopisa podnesen prije podnošenja tužbe, imao povoda za podnošenje tužbe protiv 2. tuženika te vođenje postupka protiv istog, te da je 2. tuženik svojom pasivnošću odnosno svojom krivnjom tužitelju uzrokovao troškove vođenja ovog postupka protiv njega.

18.3. Što se tiče 3. tuženika Općine Sračinec, iako je isti u odgovoru na tužbu osporio da bi mu se tužitelj prije pokretanja postupka obraćao radi mirnog rješenja spora predajom ključeva nekretnine, isto ničime nije dokazao budući da je uredno pozvani zakonski zastupnik 3. tuženika neopravdano izostao s ročišta radi njegovog saslušanja, dok je tužitelj, s druge strane, svoje obraćenje 3. tuženiku s pozivom za predaju nekretnine u suposjed dokazao dopisom od 15. rujna 2022. upućenim 3. tuženiku s priloženom potvrdom o primitku tog pismena od strane HP d.d. (stranica 19 do 20 spisa), te je nesporno da na ovaj dopis tužitelj prije podnošenja tužbe nije dobio nikakav odgovor 3. tuženika, a time niti njegovo očitovanje, koje iznosi u odgovoru na tužbu, da se ne nalazi u suposjedu nekretnine te ne raspolaže ključevima iste. Slijedom navedenog, sud smatra kako je 3. tuženik ovakvom svojom pasivnošću odnosno propuštanjem da se očituje na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora svojom krivnjom tužitelju uzrokovao trošak podnošenja tužbe protiv njega te s time povezani trošak plaćanja sudske pristojbe na tužbu, zbog čega je u pogledu tih troškova i u odnosu na 3. tuženika, primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP, odlučio o obvezi 3. tuženika da tužitelju naknadi taj dio postupka.

18.4. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je tužitelju dosudio trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 200,00 EUR sukladno VPS naznačenom u tužbi te tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023; dalje: Tarifa, koja se Tarifa u ovom postupku primjenjuje temeljem tbr. 52. st. 3. ove Tarife) sa zatraženim PDV u iznosu od 50,00 EUR sukladno tbr. 46. Tarife kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom i plaćenom iznosu od 26,54 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi, što sveukupno iznosi 276,54 EUR. Ove troškove postupka, sukladno naprijed navedenom u točkama 18.1., 18.2. i 18.3. obrazloženja, tužitelju su dužna naknaditi sva tri tuženika i to svaki na jednake dijelove sukladno čl. 161. st. 1. ZPP, dakle svaki u iznosu od 92,18 EUR. Naime, sud nije primijenio odredbu čl. 161. st. 2. ZPP prema kojoj se naknada troškova postupka suparničarima određuje razmjerno njihovom udjelu u predmetu spora kao ni odredbu čl. 161. st. 3. ZPP prema kojoj suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani budući da je tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim samo u odnosu na 1. tuženika, dok obveza 2. i 3. tuženika na naknadu ovog dijela parničnih troškova proizlazi iz čl. 156. st. 1. ZPP, zbog čega u odnosu na 2. i 3. tuženika ne postoji njihov razmjerni udio u predmetu spora, a niti solidarna odgovornost u glavnoj stvari.

18.5. U odnosu na daljnje troškove postupka koji su tužitelju nastali nakon podnošenja odgovora na tužbu 3. tuženika, sud smatra da nije osnovan zahtjev tužitelja za naknadu tih daljnjih troškova u odnosu na 3. tuženika, budući da se odgovorom na tužbu 3. tuženik očitovao da nije u posjedu ključeva niti u suposjedu nekretnine (što je propustio učiniti nakon dostave poziva za mirno rješenje spora, a čime je izazvao potrebu pokretanja postupka i u odnosu na sebe), no nakon toga tužitelj u odnosu na njega nije povukao tužbu, već je ustrajao na tužbenom zahtjevu i u odnosu na 3. tuženika, a kojim u konačnici nije uspio. Stoga se u pogledu naknade ovih daljnjih troškova postupka u odnosu na 3. tuženika ne može primijeniti odredba čl. 154. st. 1. ZPP kao ni odredba čl. 156. st. 1. ZPP, a niti odredba čl. 158. st. 2. ZPP (budući da tužitelj nije povukao tužbu u odnosu na 3. tuženika).

19.1. Slijedom navedenog, daljnje troškove postupka nastale nakon podnošenja tužbe tužitelju dužni su naknaditi 1. tuženik i to, kako je obrazloženo, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, te 2. tuženik, primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP.

19.2. Navedeni troškovi tužitelja odnose se na podnesak od 7. veljače 2024. s PDV u iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 8. toč. 1. Tarife i tbr. 46. Tarife, zastupanje na ročištima 14. siječnja 2025. i 12. ožujka 2025., za svako u iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife te na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,08 EUR sukladno Tarifi sudskih pristojbi, dok je trošak zastupanja na ročištu 6. studenoga 2024., umjesto u zatraženom iznosu od 250,00 EUR, priznat u iznosu od 62,50 EUR (uključen PDV) sukladno tbr. 9. toč. 5. i tbr. 46. Tarife budući da je ovo ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Navedeni troškovi sveukupno iznose 865,58 EUR, a kako se isti odnosi na tri tuženika, te se isti sukladno čl. 161. st. 1. ZPP dijeli na jednake dijelove (1/3 = 288,52 EUR), to su 1. i 2. tuženik dužni naknaditi ove parnične troškove u iznosu od 288,52 EUR svaki odnosno ukupno 577,04 EUR, dok u odnosu na 3. tuženika, sukladno obrazloženju pod točkom 18.5., ne postoji obveza za naknadu istih.

19.3. Osim navedenog, tužitelju je dosuđen i trošak plaćenog predujma za sudsku dostavu pismena 2. tuženiku ĐK u iznosu od 19,46 EUR, koji je trošak tužitelju stoga i dužan podmiriti 2. tuženik, sukladno odredbama čl. 161. st. 4. ZPP i čl. 156. st. 1. ZPP.

19.4. Na dosuđene parnične troškove tužitelju su priznate i zatražene zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja ove presude do isplate, a to sukladno čl. 151. st. 3. ZPP.

20. U odnosu na zahtjev 3. tuženika za naknadu troškova ovog postupka, valja reći da 3. tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu sukladno ranijem obrazloženju kako je 3. tuženik svojom pasivnošću odnosno propuštanjem da se očituje na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora prije pokretanja postupka izazvao potrebu vođenja ovog postupka, a tek se u odgovoru na tužbu očitovao na zahtjev tužitelja, zbog čega odgovarajućom primjenom čl. 156. st. 1. ZPP trošak odgovora na tužbu treba pasti na teret samog 3. tuženika. U odnosu na ostale zatražene troškove 3. tuženika valja primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. ZPP pa mu je tako tužitelj, koji je u odnosu na njega izgubio spor, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tako su 3. tuženiku priznati troškovi zastupanja na ročištu 6. studenoga 2024., ali ne u zatraženom iznosu od 250,00 EUR, već u iznosu od 62,50 EUR sukladno tbr. 9. toč. 5. i tbr. 42. Tarife budući da je ovo ročište odgođeno prije početka raspravljanja; nadalje troškovi zastupanja na ročištima 14. siječnja 2025. i 12. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 za svako sukladno tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. Tarife, dok nije priznat trošak ročišta za objavu presude budući da na isto punomoćnik 3. tuženika nije pristupio. Trećetuženiku su tako priznati ukupni troškovi postupka u iznosu od 562,50 EUR koje mu je dužan naknaditi tužitelj.

U Varaždinu, 24. travnja 2025.

Sutkinja

Dubravka Kraljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave odluke izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti

1/ Tužitelj po punomoćnici Bojani Marčelan, odvjetnici iz Varaždina

2/ Prvotuženik RK po pun. Orjani Makovac-Zubalj, odvjetnici iz Buja 3/ Drugotuženik ĐK iz [adresa]/ Trećetuženik Općina Sračinec, po pun. Domagoju Krpina, odvjetniku iz Varaždina