Poslovni broj: P-45/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužiteljice ĐC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Grbić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB: 57509775367, zastupan po prokuristima JC i FC, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 12. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice Ane Grbić, odvjetnice u Zadru i odsutnosti tuženika, te objave 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju Zadužnice poslovni broj OV-4346/2006 od 26. travnja 2006. na kojoj je pod navedenim brojem ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra po Zahtjevu za izravnu naplatu, podnesenom 12. kolovoza 2023. Financijskoj Agenciji protiv tužiteljice ĐC, [adresa], 23 000 Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Ukidaju se provedene radnje i obustavlja pljenidba i prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju Zadužnice poslovni broj OV-4346/2006 od 26. travnja 2006. na kojoj je pod navedenim brojem ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika Vere Marčine iz Zadra po Zahtjevu za izravnu naplatu, podnesenom 12. kolovoza 2023. Financijskoj Agenciji protiv tužiteljice ĐC, [adresa], 23 000 Zadar, OIB: [osobni identifikacijski broj]., od strane tuženika B2 KAPITAL d.o.o, Radnička cesta 41, 10000 Zagreb, OIB: 57509775367.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovog postupka u iznosu od 1.215,26 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ĐC u tužbi podnesenoj dana 9. siječnja 2024. navodi da je dana 28. prosinca 2023. putem punomoćnice zaprimila zaključak Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1013/2023 kojim zaključkom se upućuje tužiteljica da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se provodi kod FINA-e temeljem Zadužnice ovjerene po javnoj bilježnici Veri Marčina iz [adresa] pod brojem OV-4346/2006 dana 26.travnja 2006, a temeljem čl. 53. st. 1. Ovršnog zakona, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 7. i 11. tog Zakona u svezi sa čl. 52. st. 3. toga Zakona, što tužitelj ovim putem pravodobno i čini. Tuženik je kao ovrhovoditelj 12. kolovoza 2023. nadležnoj FINA – Regionalni Centar Split /Podružnica Zadar podnio zahtjev za izravnu naplatu zajedno sa izvornikom isprave, Zadužnice poslovni broj OV-4346/2006 od 26. travnja 2006. na kojoj je pod navedenim brojem ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika Vere Marčine iz [adresa]. Predmetnom zadužnicom tužiteljica daje suglasnost vjerovniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Podružnica Zadar, [adresa], MBS 080072083 Slavonska 6, MBS 080072083 na iznos od 17.000,00 kn (slovima: sedamnaest tisuća HRK) da se radi naplate iznosa od 60.000,00 kn zaplijene računi tužiteljice. Nadalje u tužbi navodi da je predmetnom zadužnicom, s običnom ovjerom potpisa, izdala upravo konkretnom vjerovniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, a ne H-Abduco d.o.o. niti tuženiku, pa se u tom smislu ističe prigovor da u prijedlogu ovrhovoditelja za izravnu naplatu isti nije dostavio dokaz o vlastitom ovlaštenju za naplatu sukladno odredbama čl. 183. u vrijeme izdavanja zadužnice tada važećeg Ovršnog zakona (NN 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) ali i sukladno odredbi čl. 32. važećeg Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22). Stoga se sukladno čl. 50. st. t. 7. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) prigovara da tuženik nije ovlašten provoditi ovrhu temeljem rečene zadužnice naspram tužiteljice. Predmetna zadužnica tužiteljice posl. br. OV-4346/2006 od 26. travnja 2006. ovjerena je putem obične ovjere tužiteljičina potpisa na istoj pa sukladno odredbama tada važećeg Ovršnog zakona ( NN 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08)– do donošenja Ovršnog zakona 2010. godine, tražbine iz takvih zadužnica zastarijevaju u općem zastarnom roku od pet godina, (tako i VSRH- br. Rev-2260/2017 od 14. studenoga 2017.). Također ističe se kako sukladno odredbama/primjenama Ovršnog zakona iz 2010. godine te čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) zadužnica izjednačava sa javnobilježničkim aktom te se na zastaru prava na naplatu po istoj primjenjuje rok od deset godina. Stoga se bez obzira, uzimajući u obzir oba zastarna roka od pet ili deset godina, sukladno čl. 50. st. t. 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) prigovara nastupu zastare tražbine iz predmetne zadužnice te time uopće prava na naplatu predmetnog potraživanja. Uzimajući u obzir sve navedeno, razvidno je kako tuženik nije imao pravne osnove za podnošenje Zahtjeva za izravnu naplatu, a koji je podnio 12. kolovoza .2023.godine nadležnoj FINA – Regionalni Centar Split /Podružnica Zadar zajedno sa izvornikom isprave - Zadužnice poslovni broj OV- 4346/2006 od 26. travnja 2006.g na kojoj je pod navedenim brojem ovjeren potpis ovršenika ovdje tužiteljice kod javnog bilježnika Vera Marčina iz [adresa] te kako je takav Zahtjev za izravnu naplatu tuženika je usmjeren na stjecanje nepripadajuće imovinske koristi.

2. Tuženik B2 KAPITAL d.o.o. se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te je osporio vrijednost predmeta spora. Ističe da je tužitelj kao vrijednost predmeta spora označio iznos od 16.879,60 EUR, što je iznos za koliko je aktivirana predmetna zadužnica. Međutim, predmet tužbenog zahtjeva nije novčana tražbina, već zahtjev za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate tražbine na temelju zadužnice, ukidanje provedenih radnji i obustava daljnje pljenidbe. Iz toga proizlazi da je vrijednost predmeta spora suviše visoko naznačena, tako da se postavlja pitanje prava na naknadu troškova u visini koju je zatražio tužitelj. Slijedom navedenoga, tuženik predlaže da se vrijednost predmeta spora, sukladno čl. 40. st. 3. ZPP-a, utvrdi u iznosu od 1.327,22 EUR. Tužbenim zahtjevom u bitnome se ističe prigovor zastare tražbine, uz obrazloženje da je predmetna zadužnica aktivirana nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća. Točno je da je zadužnica izdana 2006. godine, a da je tuženik istu aktivirao 2023. Međutim je tuženik od Financijske agencije zatražio dostavu podataka o tome da li je i kada je predmetna zadužnica bila aktivirana od strane ranijeg vjerovnika Addiko Bank d.d. (ranije HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.) odnosno H-ABDUCO d.o.o. Navedeno iz razloga što je svakom aktivacijom prekinut zastarni rok te isti ne teče sve dok je zadužnica aktivirana na FINI. Tuženik će navedeno dostaviti sudu odmah po primitku od strane FINE. Također je neosnovan navod da tuženik nije ovlašten provoditi ovrhu temeljem zadužnice. Točno je da je predmetna zadužnica izdana u korist HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d., sada Addiko Bank d.d., koja je potom svoju tražbinu ustupila društvu H-ABDUCO d.o.o., a ovaj društvu B2 KAPITAL d.o.o., ovdje tuženiku. Ugovori o ustupu tražbine su deponirani u Centru za prisilnu naplatu i predstečajne nagodbe FINA-e u Zagrebu dana 21. travnja 2021. Sve navedeno je obrazloženo u Zahtjevu tuženika za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice kojeg je i sam tužitelj priložio uz tužbu. Slijedom navedenoga, predlaže se da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zaključak Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1013/2023 od 19. prosinca 2023. (l.s. 4), zahtjev za izravnu naplatu B2 Kapital sa zadužnicom OV-6423/2OO9 (l.s. 6-7), zahtjev za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima na temelju zadužnice (l.s. 8-9), zadužnicu (l.s. 10), potvrdu (l.s. 12).

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužiteljice ĐC za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju zadužnice poslovni broj OV- 4346/2006 od 26. travnja 2006.

5.1. Tužiteljica ističe prigovor zastare tražbine iz predmetne zadužnice, te temelji svoj tužbeni zahtjev i na činjenici da tuženik nije ovlašten provoditi ovrhu temeljem rečene zadužnice naspram tužiteljice.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Iz zaključka Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1013/2023 od 19. prosinca 2023. (l.s. 4) proizlazi da je ovdje tužiteljica ĐC, tamo kao ovršenica, upućena da može u roku od 15 dana podnijeti tužbu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe koja se provodi kod FINA-e, a zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22) u svezi čl. 52. st. 3. tog zakona.

7.1. Prema zahtjevu za izravnu naplatu B2 Kapital sa zadužnicom OV- 6423/2OO9 (l.s. 6-9) proizlazi da je tuženik kao ovrhovoditelj 12. kolovoza 2023. podnio Financijskoj agenciji, Regionalni centar Split, Podružnica Zadar, zahtjev za izravnu naplatu zajedno sa izvornikom zadužnice poslovni broj OV-4346/2006 od 26. travnja 2006. na kojoj je pod navedenim brojem ovjeren potpis tužiteljice kod javnog bilježnika Vera Marčina iz [adresa].

7.2. Iz zadužnice (l.s. 10) od 26. travnja 2006. proizlazi da zadužnicom, sukladno čl. 183. Ovršnog zakona (NN 12/96 i 29/99), tužiteljica daje suglasnost da se radi naplate tražbine Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb i to iznosa od 60.000,00 HRK s pripadajućim troškovima, naknadama i drugih nuzgrednih troškova, sve prema Ugovoru o kreditu broj 231-83/2004 do 9. travnja 2004., te pripadajućih mu aneksa, danom kada Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. dostavi ovu zadužnicu, zaplijene svi njezini računi koji su na njezino ime otvoreni ili budu otvoreni u bilo kojoj banci u RH ili drugoj pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa, te je ta pravna osoba danom kada joj bude dostavljena ova zadužnica ovlaštena plijeniti takve račune i bez točno označenog broja računa do iznosa navedenog u zadužnici, te da novac s tih računa u skladu s ovom izjavom izravno isplati vjerovniku Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb do potpunog namirenja vjerovnika. Zadužnica je ovjerena pred javnim bilježnikom Verom Marčina dana 26. travnja 2006. pod poslovnim brojem OV-4346/06.

8. Prije svega se ističe da je ovaj sud, suprotno navodima tuženika, utvrdio da tužiteljica u ovom postupku nije suviše visoko naznačio vrijednost predmeta spora, slijedom čega nije bilo mjesta postupanju sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP. Naime, s obzirom da je uvidom u specifikaciju potraživanja koju je tuženik dostavio u predmetnom postupku izravne naplate, utvrđeno kako je navedeni postupak pokrenut radi naplate potraživanja u ukupnom iznosu od 16.879,60 EUR od čega se na glavnicu odnosi 7.963,37 EUR, a preostali iznos na kamate i troškove postupka, a vidljivo je da je zadužnica izdana na upravo navedeni iznos glavnice, ali i pripadajućih troškova, naknada i drugih nuzgrednih troškova, proizlazi da je tužitelj vrijednost predmeta spora pravilno naznačio prema visini potraživanja iz zadužnice od 16.879,60 EUR. Stoga je ovaj sud na ročištu održanom 12. ožujka 2025., odlučujući o prigovoru na vrijednost predmeta spora, utvrdio da je ona pravilno naznačena u tom iznosu.

9. Sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenima, s time da se, sukladno odredbi čl. 210. st 2. OZ, na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i čl. 53. OZ).

10. Ponajprije je navesti da je tužba dopuštena jer iz zaključka Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1013/2023 od 19. prosinca 2023. (l.s. 4) proizlazi da je tužiteljica kao ovršenica u upućena u ovu parnicu iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, a radi se o prigovoru da je potraživanje ovrhovoditelja u zastari. Tužiteljica je također upućena na parnicu iz žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, a radi se o prigovoru kojeg ističe ovom tužbom da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti izravnu naplatu na temelju sporne zadužnice.

11. Nadalje je trebalo ocijeniti osnovanost tvrdnje tužiteljice da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja tuženika po predmetnoj zadužnici.

12. Odredbom čl. 183. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08- dalje: OZ/96), koji se primjenjivao u vrijeme izdavanja sporne zadužnice, bilo je propisano kako dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke, te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku, pri čemu se takva isprava izdaje u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

13. S obzirom da sporna zadužnica, sukladno izričitoj odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, to se na tražbinu iz navedene isprave primjenjuje zastarni rok od deset godina propisan odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23- dalje: ZOO). Uzimajući u obzir da je predmetna zadužnica izdana 26. travnja 2006. kada je i potpis tužiteljice kao dužnika ovjeren kod javnog bilježnika, to proizlazi kako je zastarni rok u konkretnom slučaju istekao s danom 26. travnja 2016.

14. Pritom valja istaknuti kako tuženik u ovom postupku nije, u smislu čl. 219. st. 1. ZPP, dokazao da je u konkretnom slučaju došlo do zastoja zastare u smislu odredaba čl. 235. - čl. 237. ZOO, kao što nije dokazao da je došlo do prekida zastare uslijed priznanja duga (čl. 240. ZOO) ili poduzimanja kakve vjerovnikove radnje protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine (čl. 241. ZOO), a niti je takve okolnosti moguće utvrditi na temelju isprava u ovom spisu.

14.1. Naime, tuženik je u postupku podneskom od 12. ožujka 2025. izvijestio sud da će spornu zadužnicu povući s naplate u najkraćem moguće roku i da će o tome obavijestiti sud, a koju obavijest sud nije zaprimio. Međutim, ovdje se napominje da je pravno shvaćanje da obustava ovršnog postupka ne utječe na dopuštenost ni osnovanost tužbenog zahtjeva u parničnom postupku koji se vodi radi proglašenja iste ovrhe nedopuštenom potvrđeno i u praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (primjerice, u rješenju poslovni broj Rev-1604/2018-2 od 8. siječnja 2019. i rješenju poslovni broj Rev-1153/2021-4 od 15. veljače 2022.).

14.2. Slijedom navedenog, s obzirom da okolnost opoziva predmetne zadužnice, kao osnove za plaćanje, tužiteljica u ovom postupku nije učinila nespornom, to navodi tuženika o opozivu zahtjeva za naplatu na temelju sporne zadužnice nisu prihvaćeni primjenom odredbe čl. 221.a ZPP, odnosno pravila o teretu dokazivanja.

15. Slijedom navedenog, s obzirom da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen tek 12. kolovoza 2023. odnosno po proteku propisanog desetogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO, to je utvrđeno kako je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, odnosno da je nastupila zastara tražbine koja je utvrđena predmetnom zadužnicom kao osnovom za plaćanje iz čl. 209. st. 1. OZ.

16. Primjenom odredbi čl. 220. ZPP, ovaj sud nije utvrđivao činjenice koje se odnose na eventualno ispunjenje žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, a na koji je tužiteljica ukazala u tužbi koje se tiče ovlaštenja tuženika za naplatu protiv tužiteljice, niti je sud radi utvrđenja navedenih činjenica izvodio predložene dokaze (pribavljanje Ugovora o prijenosu prava i tražbina iz zadužnica od 17. ožujka 2021.), jer je tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđen osnovanim uslijed ispunjenja žalbenog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ, te je sud ocijenio da utvrđivanje činjenica vezanih za eventualno ispunjenje drugih žalbenih razloga ne bi bilo ekonomično niti svrsishodno i da bi nepotrebno produljilo postupak u ovom predmetu.

17. Slijedom navedenog, s obzirom da je utvrđeno kako je u konkretnom slučaju ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ zbog kojeg je tužiteljica, sukladno odredbama čl. 52. st. 1. i 3. OZ, u svezi sa čl. 210. st. 2. OZ, bila upućena pokrenuti parnicu u ovom predmetu, to je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo usvojiti u cijelosti, te odlučiti kao u izreci ove presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje: Tarifa) i VPS-a od 16.879,60 EUR, te je tužiteljici priznat trošak odvjetničke nagrade: za sastav tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7.1.) i zastupanje na ročištu od 12. ožujka 2025. 250 bodova (Tbr. 9.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.000,00 EUR čemu treba pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu od po 107,63 EUR, tako da ukupni priznati parnični trošak tužiteljice iznosi 1.215,26 EUR, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Zadru, 24. travnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćnici

- Tuženiku osobno