REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-473/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, po opunomoćeniku OP, zamjeniku u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Osijek, Kapucinska 21, radi utvrđivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, 24. travnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/24-01/282, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 8. veljače 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/24-01/282, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 8. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Požeško-slavonske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Odsjek za hrvatske branitelje Požega, KLASA: UP/I-562-01/24-02/3, URBROJ: 2177-04-02/2-24-4 od 22. siječnja 2024.
1.1 Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP-a, zbog neispunjavanja uvjeta propisanih člankom 173. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj 121/17 98/19 i 84/21. - u daljnjem tekstu: Zakon).
2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da su ovlašteni vještaci u (prethodno) provedenom upravnom postupku pogrešno procijenili oštećenje organizma po osnovi PTSP-a. Iznosi historijat donošenja nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka u postupku koji je prethodio ovome upravnom sporu kao i u prethodno vođenom upravnom postupku koji je dovršen pravomoćnim rješenjem tuženika od 16. studenog 2022. Navodi okolnosti raketiranja vojarne u Požegi 1991., te smatra da je njegova psihička bolest i kasnije nastale psihičke bolesti posljedica istog. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicinske struke – specijalisti psihijatrije radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. Slijedom navedenog, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak.
3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u osporavanom rješenju, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Ističe da u ovom postupku nije provedeno vještačenje s obzirom na odredbu članka 173. stavka 2. Zakona.
3.2. Tužitelj je 3. svibnja 2024. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode, te priložio novije medicinske nalaze (Odjela za psihijatriju kao i Službe za kirurške bolesti Opće županijske bolnice Požega).
3.3. Tužitelj je podneskom od 24. veljače 2025. ispričao nedolazak na zakazanu raspravu i ponovio tužbene navode.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis te spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.
5.1. Dana 1. travnja 2025. u ovome sudu održana je rasprava u nazočnosti opunomoćenika tuženika OP, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, a u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, primjenom odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS), kako bi se strankama dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5.2. Na navedenoj raspravi sud je primjenom odredbe članka 93. stavak 2. ZUS- a odbio kao nepotreban za rješavanje ove upravne stvari dokazni prijedlog vještačenja po stalnom sudskom vještaku medicinske struke, primjenom odredbe članka 8. ZUS- a, radi izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, odnosno jer tužitelj nije učinio vjerojatnim razloge za izvođenje navedenog dokaza, što će sud iznijeti naknadno u obrazloženju ove presude.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja prema odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 3. siječnja 2024. za priznavanje novog postotka oštećenja organizma hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju psihičke bolesti.
8. Prvostupanjsko tijelo odbilo je predmetni zahtjev tužitelja rješenjem od 22. siječnja 2024., jer je u povodu sadržajno istovjetnog zahtjeva doneseno pravomoćno (i izvršno) rješenje Požeško - slavonske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-02/21-01/185, URBROJ: 2177- 04-03/2-22-14 od 11. veljače 2022., koje je potvrđeno rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562-02/22-01/4078, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 16. studenog 2022.
9. Naime, nalazom i mišljenjem Žalbenog liječničkog vijeća Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: 56202/22-01/4078, URBROJ: 522- 4/5-Ž-22-6 od 2. studenog 2022., zaključno je, između ostaloga, utvrđeno (kao i na temelju prethodnog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Područnog ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u Osijeku, broj 705014 od 29. prosinca 2021. o postojanju rane, ozljede, bolesti, postotka oštećenja, potrebi njege i pomoći druge osobe, o razvrstavanju u stupanj oštećenja i stupanj ortopedskog dodatka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata) da se, između ostalih, psihička bolest tužitelja ne uzima u obzir kao osnova za priznavanje postotka oštećenja organizma te stoga oštećenje organizma iznosi 0 %. Dakle u navedenom postupku utvrđeno je da se psihička bolest (F43.1) ne može smatrati posljedicom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
10. Stoga tuženik, pozivom na članak 173. stavke 1. i 2. Zakona, utvrđuje da se ovdje ne može primijeniti citirana zakonska odredba jer u ranijem postupku kod tužitelja nije utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske s manje od 20 %, odnosno tužitelj ne ispunjava uvjete iz tog članka da se spis predmeta proslijedi na ponovno utvrđivanje postotka oštećenja organizma.
11. Prema članku 12. stavku 1.a Zakona hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
12. Sukladno članku 173. stavku 1. Zakona kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske 20% ili više i priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata ili rješenje kojim je zahtjev za povećanje postotka oštećenja organizma odbijen postane izvršno, a kod hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s utvrđenim postotkom oštećenja organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata može, nakon isteka dvije godine od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma.
13. Prema članku 173. stavku 2. Zakona kada rješenje kojim je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20% i nije priznat status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata postane izvršno, a kod hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata nastupe promjene u svezi s oštećenjem organizma koje utječu na priznavanje prava, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata može, nakon isteka šest mjeseci od dana kada je rješenje postalo izvršno, podnijeti zahtjev za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
14. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 173. stavka 2. Zakona za utvrđivanje novog postotka oštećenja organizma kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, jer u ranije provedenom postupku nije kod tužitelja utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20%, odnosno nije utvrđena uzročno-posljedična veza između konkretne psihičke bolesti (PTSP) i sudjelovanja u Domovinskom ratu. Iako tužitelj u tužbi osporava nalaz i mišljenje vještaka iz ranijeg, pravomoćno okončanog postupka, ti prigovori nisu odlučni te su također i neosnovani jer je iz nalaza i mišljenja nadležnih vijeća (viših) vještaka razvidno da su vještaci analizirali cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, kao i farmakoterapiju i modalitete liječenja.
15. Naime, u smislu članka 173. stavka 2. Zakona, predmetom utvrđivanja novog postotka oštećenja organizma može biti samo oštećenje organizma za koje je u ranije provedenom postupku utvrđena uzročno-posljedična veza između bolesti i sudjelovanja u Domovinskom ratu (ali je utvrđeno oštećenje organizma kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske manje od 20%), a što ovdje nije slučaj, pa u tom smislu negativnim odlučivanjem o predmetnom zahtjevu nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj Usž-1487/2023-2 od 24. svibnja 2023. i presudi broj Usž- 2832/2022-2 od 27. rujna 2022.).
16. Tužitelju je na dispoziciji, u skladu s člankom 123. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje. ZUP), predložiti obnovu ranije dovršenog upravnog postupka, ako se za to ispune pretpostavke iz navedenog članka ZUP-a.
17. S time u vezi valja napomenuti da je u upravnim predmetima iz mirovinskog osiguranja u svezi promjene uzroka invalidnosti u upravnosudskoj praksi zauzet sljedeći stav: uzrok pravomoćno utvrđene invalidnosti se može izmijeniti samo pod uvjetima obnove postupka (odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-12653/2009 od 15. ožujka 2012.).
18. Dakle, u primjeni članka 173. stavka 2. Zakona tužitelj može tražiti obnovu upravnog postupka okončanog navedenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562- 02/22-01/4078, URBROJ: 522-4/1-1-1-22-6 od 16. studenog 2022., ali ne može, nakon što je utvrđeno da nema uzročne veze između određene bolesti i sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, neograničeno opetovano podnositi iste zahtjeve očekujući da će se povodom svakog takvog zahtjeva provoditi ponovna vještačenja, što nije niti svrhovito.
19. Tužitelj svojom tužbom ne dovodi u dvojbu sud o tome da prilikom provođenja upravnog postupka i donošenja osporavane odluke nije došlo do povrede njegovih prava, obveza ili pravnog interesa, te je tužitelju omogućeno sudjelovanje. Cjelokupni upravni postupak proveden je i na temelju odgovarajućih zakonskih odredbi, a na koje se pozvao tuženik u obrazloženju osporavane odluke, koje je doneseno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. i članka 120. stavak 3. ZUP-a, te se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.
20. Slijedom iznijetog, a na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a sud je donio odluku kao u izreci presude.
U Osijeku 24. travnja 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku po opunomoćeniku
