- 1 -              Rev-x 837/2015-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 837/2015-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice N. B. iz S., i drugotužiteljice E. G. iz K. K., koje zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S., protiv tuženice M. R. iz K. G., koju zastupa punomoćnica I. N., odvjetnica u T., radi utvrđenja da oporuka nije istinita i pravno valjana, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžp-290/2015 od 1. travnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Kaštel Lukšiću broj P-4183/10 od 24. svibnja 2013. ispravljena rješenjem broj P-4183/10 od 28. svibnja 2013., u sjednici održanoj 15. studenoga 2023.,

 

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

 

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžp-290/2015 od 1. travnja 2015. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem od 28. svibnja 2013. suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da oporuka ostavitelja I. R. od 08.11.1993. nije istinita ni pravno valjana, te se imovina ostavitelja ima raspraviti po zakonu.“

 

II Nalaže se tužiteljicama da u roku od 15 dana naknadi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.859,37 kn.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Lukšiću od 24. svibnja 2013. godine pod poslovnim brojem P-4183/10  na način da se prihvaća tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da oporuka ostavitelja I. R. od 8.11.1993. godine nije istinita ni pravno valjana te se imovina ostavitelja ima raspraviti po zakonu.“

 

II. Nalaže se tuženoj da tužiteljicama u roku od 15 dana na ime naknade cjelokupnog parničnog troška isplati iznos u visini 16.021,75 kuna.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 1. točka 3. i st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložila je ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženice je osnovana.

 

6. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 1. travnja 2015. pa su za odlučivanje o predmetnoj reviziji mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

 

7. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Tužbenim zahtjevom tužiteljice su zahtijevale utvrđenje da oporuka ostavitelja I. R. od 8. studenoga 1993. nije istinita ni pravno valjana te da se imovina ostavitelja ima raspraviti po zakonu.

 

9. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), ocijenio da tužiteljice, na kojima je bio teret dokazivanja, tijekom postupka nisu dokazale da sporna oporuka nije istinita niti pravno valjana u smislu odredbe čl. 68. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN) jer tijekom postupka nisu dostavile podoban materijal za vještačenje rukopisa, odnosno niti jedan nesporni rukopisni tekst koji bi grafološkim vještacima poslužio za kvalitativnu i kvantitativnu analizu teksta sporne oporuke, kako to nalažu pravila struke. Sud prvog stupnja je također zaključio da sporna oporuka sadrži jasan i čitljiv tekst, ime i prezime ostavitelja je pisano potpisom rukopisnog tipa i način pisanja i potpisivanja te oporuke nije u suprotnosti s odredbom čl. 68. st. 1. ZN.

 

10. Drugostupanjski sud je, odlučujući povodom žalbe, preinačio prvostupanjsku presudu, prihvatio tužbeni zahtjev, utvrdio da oporuka ostavitelja I. R. od 8. studenoga 1993. nije istinita ni pravno valjana te da se imovina ostavitelja ima raspraviti po zakonu (točka I. izreke), a tuženici je naložio da tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu 16.021,75 kuna (točka II. izreke). U obrazloženju drugostupanjske presude sud je naveo da ne može prihvatiti ocjenu i zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Ocijenio je da spornu oporuku nije vlastoručno potpisao ostavitelj I. R. zbog čega nisu kumulativno ispunjene zakonom predviđene pretpostavke da bi ta oporuka bila sastavljena na način kako to zakon nalaže sukladno odredbama čl. 68. ZN.

 

11. U revizijskom stadiju postupka, kao i tijekom cijelog parničnog postupka koji mu je prethodio,  sporno je li oporučitelj I. R., pok. I., vlastoručno napisao i potpisao oporuku nazvanu "ostavština" od 8. studenoga 1993., odnosno je li ta oporuka pravovaljana (ili nije) u smislu čl. 68. st. 1. ZN.

 

12. Tuženica u reviziji ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna sadržajima nalaza i mišljenja vještaka grafologa koji su vještačili tijekom postupka. Osim toga, tuženica je u reviziji navela da se iz obrazloženja drugostupanjskog suda ne može jasno zaključiti je li sud ocijenio da oporuka nije valjana jer ju oporučitelj nije potpisao zbog toga što ju nije potpisao potpisom kojim se koristio u pravnom prometu ili pak na oporuci uopće nije potpis pisan rukom pok. I. R. Također je istaknula da je zaključak drugostupanjskog suda da pok. I. R. nije vlastoručno potpisao predmetnu oporuku arbitraran, nije objektivno prihvatljiv te da je u proturječju je sa sadržajem nalaza i mišljenja sudskih vještaka.

 

13. Prema ocjeni vijeća tuženica u reviziji osnovano navodi da je drugostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

14. Iz spisa proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka sud proveo dva grafološka vještačenja i to po stalnom sudskom vještaku za rukopise i dokumente L. H. dipl. ing. te po Centru ... po vještaku A. L., dipl. ing. Iz sačinjenih nalaza i mišljenja vještaka grafologa proizlazi zaključak da je skriptor cijelog rukopisa "Ostavštine", odnosno sporne oporuke,  ista osoba, koja je i skriptor potpisa ispisanog "rukopisnim tipom".

 

14.1. U dopunskom nalazu i mišljenju danim pred zamolbenim sudom na ročištu održanom 22. studenoga 2012. (list 124 spisa) vještakinje su zahtijevale da im se "dostavi nesumnjivo nesporni rukopis pok I. R." kako bi onda mogle dati decidirani zaključak". Na tom ročištu prisutne vještakinje iskazale su da su "one usuglašene u svom mišljenju, ali je neophodno da im se dostavi rukopis pok. I. R. koji ne bi bio sporan, kako bi dale decidirano mišljenje".

 

14.2. Iz spisa proizlazi da tužiteljice do zaključenja glavne rasprave u spis nisu dostavile nesporan rukopis ostavitelja, pok. I. R.

 

15. U obrazloženju revizijom pobijane presude drugostupanjski sud je zaključio da predmetna oporuka nije sastavljena na način kako to zakon nalaže u odredbi čl. 68. ZN te da predmetnu oporuku nije potpisao ostavitelj R. I. pok. I. jer "ispisane riječi R. I. p. I. zv. "V." ne bi bio potpis već rukopis, ili ako ga se smatra potpisom onda se radi o potpisu tzv. "rukopisnog tipa"", a da "potpis rukopisnog tipa nije moguće uspoređivati s nespornim potpisima već s nespornim tekstom – rukopisom".

 

15.1. U obrazloženju drugostupanjske presude sud je također naveo "Dakle, navod R. I. na osporenom pismenu "ostavština" od 8. studenoga 1993. godine nije podudaran sa nespornim potpisom I. R.".

 

15.2. Potom je uslijedio zaključak drugostupanjskog suda "Dakle, u postupku u kojem nije utvrđeno da je skriptor "Ostavština" ostavitelj I. R. iz razloga što nema nespornog rukopisnog teksta ostavitelja, kod utvrđenja da potpis na "Ostavštini" R. I. "nema relevantne podudarnosti" sa nespornim potpisima I. R. ovaj žalbeni sud ocjenjuje da R. I. nije vlastoručno potpisao oporuku od 8. 11. 1993. godine iz kojeg razloga nije ispunjen kumulativni uvjet da je vlastoručna oporuka ona koju ostavitelj potpisuje sukladno odredbi iz članka 68. stavak 1. ZPP-a".

 

16. Ispitujući osnovanost tuženičinog revizijskog razloga da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP vijeće je ocijenilo da tuženica osnovano u reviziji navodi da je obrazloženje drugostupanjske presude proturječno i nerazumljivo te protivno sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku.

 

16.1. Naime, u danim nalazima i mišljenjima, niti u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja vještakinje nisu decidirano iskazale da pokojni oporučitelj nije skriptor teksta oporuke ("Ostavštine"), odnosno da oporučitelj nije napisao tu oporuku svojom rukom, niti nisu iskazale da oporučitelj tu oporuku nije potpisao potpisom "rukopisnog tipa". Sasvim suprotno, vještakinje su navele da oporučiteljev potpis "rukopisnog tipa" nije moguće uspoređivati sa dostavljenim nespornim potpisom ostavitelja, jer im tijekom postupka nije bio dostavljen "nesumnjivo nesporni rukopis pok I. R.".

 

16.2. Međutim, drugostupanjski sud ne navodi razloge o tome na temelju čega je zaključio da potpis "rukopisnog tipa" pokojnog I. R. nije potpis oporučitelja, odnosno da oporučitelj vlastoručnu oporuku ("Ostavštinu") nije potpisao, niti razloge o tome na temelju čega je zaključio da oporučitelj nije napisao spornu oporuku svojom rukom.

 

17. Budući da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno da u obrazloženju nisu navedeni jasni i određeni razlozi zbog kojih je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i ocijenio da je sporna oporuka nevaljana drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. točka 11. ZPP pa je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta presuda drugostupanjskog suda i predmet je vraćen tom sudu na ponovno suđenje.

 

18. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatak na koji je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o žalbi tužiteljica protiv prvostupanjske presude i u obrazloženju odluke će ocijeniti sve žalbene navode tužiteljica koji su od odlučnog značenja.

 

Zagreb, 15. studenoga 2023.