REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-1489/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, stranca FF, rođenog **.**.2007., državljanin Afganistana, dana 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina, KLASA: UP/I-216-01/25- 03/375, URBROJ: 511-10-10-25-1 od 23. travnja 2025. u točci 2. izreke, u dijelu u kojem je strancu određen smještaj u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske preko 30 dana.

II. U preostalom dijelu potvrđuje se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, Policijske postaje Kutina, KLASA: UP/I-216-01/25-03/375, URBROJ: 511-10-10-25-1 od 23. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Sisačko- moslavačka, Policijska postaja Kutina, dostavila je ovome sudu svoje rješenje KLASA: UP/I-216-01/25-03/375, URBROJ: 511-10-10-25-1 od 23. travnja 2025., radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima (Narodne novine broj 133/20 - 40/25, dalje Zakon).

2. Predmetnim rješenjem stranac FF, državljanin Afganistana, rođen **.**.2007. smješta se u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova u Ježevu (točka 1.). Smještaj se određuje na vrijeme do 3 (tri) mjeseca (točka 2.), koji smještaj se računa od dana donošenja rješenja (točka 2.).

3. Člankom 212. Zakona o strancima propisano je da se u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.), s time da smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).

4. Nadalje, člankom 214. st. 1. Zakona o strancima propisano je da se državljanina treće zemlje može smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavku 2. i 3. toga Zakona (u daljnjem tekstu: rizik od izbjegavanja), s time da su stavkom 2. istog članka propisane okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka. Stavkom 3. istog članka propisano je kada se smatra da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz stavka 1. ovoga članka.

5. Iz podataka dostavljenog spisa, Sud je utvrdio da je predmetni stranac presudom Općinskog suda u Sisku, Prekršajnog odjela u Petrinji, posl. broj: Pp- 1106/2025-8 od 09.04.2025.g. pravomoćno proglašen krivim za prekršaj u vezi djela pomaganja u nezakonitom prelasku granice, te mu je prema Zakonu o strancima izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana. Uvidom u evidencije MUP-a utvrđeno je da naveden stranac u Republici Hrvatskoj nema odobren privremeni, dugotrajni ili stalni boravak. Izjavio je da je prije dvije godine otišao iz Afganistana, te je ilegalno otišao u Iran gdje je živio otprilike oko 1,5 godinu, a za to vrijeme je radio razne poslove. Nakon toga ilegalno odlazi u Tursku, nakon čega u Bugarsku, gdje je boravio u kampu za strance. Iz Bugarske ilegalno odlazi u Srbiju, a iz Srbije u Bosnu i Hercegovinu. U Bosnu i Hercegovinu je došao prije oko 1 mjesec te je otišao u Bihać, odakle je nezakonito prešao državnu granicu između BiH i RH, šumskim predjelom dana 07.04.2025.g. Navodi kako je trebao autom doći do Zagreba, no prije toga su zaustavljeni od strane policije. Što se tiče boravka u Republici Hrvatskoj navodi da tu nema rodbine niti poznanika. Nadalje navodi da nema novčanih sredstava te si ne može platiti smještaj nigdje u Republici Hrvatskoj. Isto tako navodi da mu je namjera otići u Italiju, te da se ne želi dragovoljno vratiti u Bosnu i Hercegovinu, kao niti u Afganistan. Nema odobrenje za boravak u drugoj državi članici, te ne postoje smetnje za prisilno udaljenje u BIH u pogledu ugroze njegovog života zbog rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti. Ne posjeduje nikakvu ispravu o identitetu, ali je iskazao da su podaci dani na obrazac ispravni i točni.

6. Sud nalazi da iz podataka spisa pravilno utvrđeno da postoje okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske iz članka 214. stavka 2. Zakona o strancima.

7. Nadalje, po uvidu u Zapisnik saslušanja, prema mišljenju suda prisilno udaljenje stranca ne može se u predmetnom slučaju osigurati primjenom blažih mjera iz članka 2. stavka 1. Zakona o strancima.

7.1 Naime, iz ponašanja stranca, kao i njegovih osobnih prilika (nema novčanih sredstava niti adrese smještaja u Republici Hrvatskoj), svrha smještaja u Centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a to je prisilno udaljenje, ne bi se mogla ostvariti propisanim blažim mjerama.

8. Međutim, prema mišljenju suda rok na koji je stranac smješten nije obrazložen na valjan način.

8.1. Naime, u izreci predmetnog rješenja je navedeno da se smještaj određuje na vrijeme od 3 mjeseca, dok je u obrazloženju navedeno da je vrijeme od tri mjeseca najkraće vrijeme potrebno za prisilno udaljenje u zemlju iz koje je došao, bez da se za isto jasnije iznose argumenti koji potkrepljuju stav da je riječ o realnom vremenu potrebnom za napuštanje EGP-a (primjerice vremenom koje je potrebno radi pribavljanja putne isprave, avionske karte i organizacije putovanja za Afganistan ili zemlju tranzita).

9. Prema mišljenju suda za prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu je primjereno odrediti rok od 30 dana, pa ukoliko prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu nije moguće, a u tom roku nije moguće niti prisilno udaljiti stranca u zemlju čiji je državljanin, može se donijeti rješenje o produljenju smještaja u centru pri čemu je Sud imao u vidu pravilo razmjernosti iz članka 182. stavak 4. Zakona o strancima.

10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 216. stavka 4. Zakona o strancima i članka 12. stavka 2. točke 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Sudac:

Hrvoje Miladin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. FF, Prihvatni centar za strance, [adresa] Dugo Selo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, e-mailom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Sisačko- moslavačka, Policijska postaja Kutina - poštom

3. U spis