Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj: Povrv-253/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Augustinu Jalšovec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AGENCIJA VEBO, PROIZVODNJA IN TRGOVINA D.O.O., OIB: 61306208491, Slovenija, Ljubljana, Brdnikova ulica 29, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Pribanić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika EMU d.o.o., OIB: 00761009029, Vukovar, Varaždinska 6, radi isplate iznosa od 5.000,00 EUR, bez održavanja ročišta dana 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jelice Kovačić iz Vukovara, Trg kralja Tomislava 1, poslovni broj: Ovrv-441/2024, od 29. ožujka 2024. godine, kojim je naloženo tuženiku EMU d.o.o., OIB: 00761009029, Vukovar, Varaždinska 6, namiriti tužitelju AGENCIJA VEBO, PROIZVODNJA IN TRGOVINA D.O.O., OIB: 61306208491, Slovenija, Ljubljana, Brdnikova ulica 29 tražbinu u iznosu od 5.000,00 eura (slovima: pettisućaeura), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. prosinca 2023. godine do isplate, po kamatnoj stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, zajedno s odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 270,00 eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 29. ožujka 2024. godine do isplate, po kamatnoj stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, sve u roku od petnaest dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 eura (slovima: dvjestopedeseteura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 24. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi prema članku 29. Zakona o obveznim odnosima za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava, u roku od petnaest dana. r i j e š i o  j e

Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja - tužitelja prema protivniku osiguranja - tuženiku u iznosu od 5.000,00 eura, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31. prosinca 2023. godine do isplate, određuje se

prethodna mjera

1. Nalaže se zabrana banci protivnika osiguranja da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegova računa novčani iznos u visini novčane tražbine predlagatelja osiguranja.

2. Određuje se osiguranje parničnih troškova predlagatelja osiguranja u iznosu od 250,00 eura u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku, pod poslovnim brojem Povrv-253/2024, do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu u predmetu koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Povrv-253/2024.

3. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja za koji je određena zabrana isplate ne smije se prenijeti s računa protivnika osiguranja dok traje zabrana, osim radi namirenja osigurane tražbine i troškova postupka.

4. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na novčanim sredstvima protivnika osiguranja za koje je određena zabrana isplate.

5. Provedbu točke 1. izreke ovog Rješenja izvršit će Financijska agencija.

6. Zabrana iz točke 1. izreke ovog Rješenja trajat će najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Na tužiteljev prijedlog javni bilježnik Jelica Kovačić iz Vukovara je izdala rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave – računa, poslovni broj Ovrv- 441/2024 od 29. ožujka 2024. kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 31.12.2023. pa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 270,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od 29.3.2024. do isplate.

2. Tuženik je protiv rješenja o ovrsi izjavio prigovor u kojem navodi da je u nekoliko navrata u 2022. i 2023. kupovao robu od dobavljača "Agencija Vebo" d.o.o. s urednim plaćanjem i osobnom dostavom, dočim je zadnja isporuka robe dogovorena obročnom isplatom do 31. svibnja 2024. godine. U privitku prigovora dostavlja izvršene uplate prema usmenom dogovoru između vlasnika firmi s obje strane, te navodi kako se usmenog dogovora drži s ciljem i ranije isplate po računu. Ukazuje obranu od neetično poslovnog poteza tužitelja, posebno s činjenice da su u međusobnoj komunikaciji s tužiteljem u svakom trenutku, a da se pod pritiskom suda želi izvršiti ranija isplata od dogovorenog termina.

3. Povodom prigovora tuženika rješenje o ovsi javnog bilježnika Jelice Kovačić stavljeno je izvan snage rješenjem ovoga suda broj Povrv-253/2024-2 od 12.9.2024., a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ovdje valja istaknuti kako su istim rješenjem, budući da je ovo spor male vrijednosti, stranke upozorene na dužnosti stranaka određene člankom 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03.

88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 u daljnjem tekstu ZPP).

4. Sukladno upozorenju suda iz rješenja od 12. rujna 2024. poslovni broj Povrv-253/2024-2 tužitelj je dostavio pravovremeni podnesak 11. listopada 2024., sukladno članku 461.a stavak 6. ZPP-a i u kojem se isti očitovao na navode iz prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi, a u kojem navodi da je račun broj 2023- 1848 od dana 19. prosinca 2023. godine kao vjerodostojna isprava izdan na iznos od 6.350,20 eura, te da je tužitelj dana 30. siječnja 2024. godine primio uplatu u iznosu od 1.350,20 eura, zbog čega je prijedlog za ovrhu dana 29. veljače 2024. godine podnesen za preostali iznos u visini 5.000,00 eura. Svi navodi i prigovori tuženika su istaknuti paušalno, bez ikakve osnove i nisu potkrijepljeni nikakvim dokazima. Sam prigovor predstavlja pokušaj otezanja tuženika da plati dugovanje. Tužitelj napominje kako tuženik u svom prigovoru ne spori da je kupio i preuzeo robu od tužitelja. Tuženik je od tužitelja kupio određene artikle za koje mu je tužitelj dana 19. prosinca 2023. godine izdao otpremnicu broj 2023- 2051 i račun broj 2023-1848. Izdani račun tuženik nije platio, što tužitelj ima evidentirano u svojim uredno vođenim poslovnim knjigama. Na temelju neplaćenih potraživanja, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu. Tužitelj posluje na način da prije predavanja robe zahtjeva od kupca uplatu cjelokupnog iznosa, bez iznimke i bez obzira na način dostave, odnosno osobno preuzimanje od strane kupca u prostorijama prodavatelja. Tužitelj je do sada dva puta prodavao robu tuženiku. Prvi put, dana 30. studenog 2023. godine, naručitelj JON kao predstavnik tuženika izvršio je kupnju u salonu tužitelja na adresi [adresa], Slovenija. Tuženika je uslužio, zatražio plaćanje i predao robu direktor tužitelja, JO. Tuženik je robu platio putem mobilnog bankarstva na mobitelu koji je imao kod sebe u trenutku kupnje. Kao dokaz obavljene transakcije g. FO je g. JO pokazao ekran mobitela na kojem je bila vidljiva transakcija. Taj put je plaćanje uredno provedeno. Dana **.**.2023. JON, kao predstavnik tuženika, ponovno je posjetio salon tužitelja, gdje je želio obaviti kupnju na isti način kao i dana 30. studenog 2023. godine. Kupoprodaju je izvršio zaposlenik tužitelja, UO, koji je izdao račun broj 2023-1848 za kupljenu robu. FO je g. UO pokazao potvrdu o najavi izvršenja transakcije s datumom izvršenja 20. prosinca 2023. godine, međutim plaćanje nije provedeno, odnosno nije izvršeno, a što g. UO niti tužitelj u tom trenutku nisu znali. Tuženik je spomenutu transakciju namjerno zaustavio prije početka bankovnog procesa, čime je onemogućio transakciju novca na račun tužitelja. Ovom radnjom tuženik je za robu i iznos iz navedenog računa namjerno oštetio tužitelja. Proizvode je od tužitelja dana 19. prosinca 2023. godine ponovno preuzeo JON, čiju je osobnu iskaznicu i prometnu dozvolu tužitelj skenirao prilikom preuzimanja robe. Robu je JON predao ŽO, radnik tužitelja u skladištu, koji je i kreirao otpremnicu broj 2023-2051. Tužitelj ističe kako se JON preziva jednako kao i jedini član tuženika – FON, kao i da je adresa JON jednaka adresi tuženika – Varaždinska 6, Vukovar. Dodatno, JON je, kao predstavnik tuženika, dana 19. prosinca 2023. godine prilikom preuzimanja robe od tužitelja potpisao Izjavu o otpremi robe u drugu državu članicu u kojoj se navodi da je roba prema dostavnici broj 2051-2023 bila odvezena iz Slovenije u Hrvatsku, na adresu tuženika. Otpremnica (dostavnica) broj 2051-2023 je izdana za račun broj 2023-1848, a što je naznačeno i na samoj otpremnici. Činjenicu da je roba uistinu završila kod tuženika iako to tuženik ni ne spori u prigovoru, proizlazi iz video zapisa koji je JON dostavio tužitelju putem aplikacije Viber. Na video zapisu se jasno vidi sva roba koju je tužitelj predao tuženiku u skladištu tuženika. Tuženik je prijevarnim postupanjem uvjerio tužitelja da je plaćanje izvršeno, čemu je tužitelj povjerovao s obzirom na raniju dobru suradnju i plaćanje koje je bilo izvršeno na jednak način. Tužitelj je sljedećeg dana, 20. prosinca 2023. godine, shvatio da je prevaren kad novac nije sjeo na njegov račun. Apsolutno su neistiniti i zlonamjerni navodi tuženika iz prigovora da je u bilo kojem trenutku postojao dogovor između stranaka o obročnoj otplati ili uopće mogućnosti iste. Kako je već navedeno, tužitelj posluje isključivo na način avansnog plaćanja, dakle plaćanja cjelokupne cijene prije preuzimanja robe, s čime je tuženik bio upoznat. Neistiniti su i navodi tuženika da je u komunikaciji s tužiteljem u svakom trenutku. Tužitelj je u više navrata pokušao kontaktirati tuženika i pozivao ga na plaćanje, ali je tuženik kontinuirano i uporno izbjegavao svaki kontakt, navodeći neistinite razloge kako za neplaćanje, tako i za nejavljanje, s jasnim ciljem otezanja i izbjegavanja plaćanja dugovanog iznosa. Iz poruka tuženika jasno i nedvojbeno proizlazi da nije dogovoreno nikakvo obročno plaćanje, kako to neistinito navodi tuženik u svom prigovoru. Neplaćeni račun izdan tuženiku je do plaćanja od strane tuženika kao kupca morao snositi radnik tužitelja, UO. Predlaže njegovo saslušanje u svojstvu svjedoka na okolnost nastanka odnosa kupoprodaje i povjerenja u plaćanje računa. S obzirom na navedeno, razvidno je da su dugovanja tuženika prema tužitelju uistinu nastala, te je tuženik dužan izvršiti plaćanje u prijedlogu za ovrhu istaknutih potraživanja za proizvode koje je kupio od ovrhovoditelja, a koji su vidljivi iz ovim podneskom dostavljenog računa i drugih dokaza. O svim okolnostima iznesenim u prijedlogu za ovrhu i ovom podnesku tužitelj predlaže saslušati stranke, kao i zakonskog zastupnika ovrhovoditelja JO, u svojstvu direktora, te u svojstvu svjedoka UO i ŽO, koji imaju neposredna saznanja o odnosu kupoprodaje između stranaka, dugovanju ovršenika i načinu poslovanja tužitelja. Tužitelj predlaže provesti očevid na adresi tuženika, radi utvrđivanja lokacije stvari koje je tuženik kupio od tužitelja i za koje je izdan račun broj 2023-1848. Nadalje, tužitelj predlaže sudu službenim putem zatražiti podatke o prometu poslovnih računa tužitelja i tuženika iz kojih podataka bi u cijelosti bilo razvidno jesu li fakture koje je tužitelj izdao tuženiku zaista i plaćene, podredno čemu tužitelj predlaže da se po prikupljanju dokumentacije odredi financijsko vještačenje na okolnost postojanja nepodmirenih obveza tuženika prema tužitelj. Tužitelj ističe kako potražuje sav trošak ovršnog postupka, s obzirom da je tuženik svojom krivnjom uzrokovao pokretanje ovršnog postupka, te slijedom navedenog, predlaže sudu provesti sve predložene dokaze, održati usmenu raspravu i donijeti predloženu presudu.

5. Tuženiku je predmetni podnesak tužitelja od 11.10.2024. uručen 18.10.2024., te isti nije postupio sukladno članku 461.a stavak 7. ZPP-a, te isti nije u skladu sa naprijed navedenim člankom iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve, te nije predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te nije predložio održavanje usmene rasprave.

6. Člankom 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku postupak u sporovima male vrijednosti je pisani postupak, te je istim člankom u stavku 4. određeno da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Nadalje, u stavku 6. istog članka određeno je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, dok je u stavkom 7. istog članka određeno da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Također, istim člankom u stavku 8. određeno je da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ZPP-a, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti pa se provodi pisani postupak sukladno čl. 461.a ZPP-a, a stranke su rješenjem kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, bile upozorene na prava i dužnosti propisane odredbom čl. 461a. ZPP-a.

8. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u račun 2023-1848 (str. 10 spisa), dopis tužitelja (str. 13 spisa), ovjereni prijevod iz sudskog registra za tužitelja (str. 27 do 32 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (str. 34 do 36 spisa), potvrdu o nalozima za plaćanje tuženika (str. 53 do 55 spisa), presliku sms poruke tuženika (str. 75 spisa), korespondenciju stranaka (str. 76 do 80 spisa), izvadak iz sudskog registra na dan 11.10.2024. (str. 81 do 84 spisa), presliku osobne iskaznice i prometne dozvole (str. 85 i 86 spisa), presliku e-računa (str. 87 spisa), pregled detalja plaćanja (str. 88 i 89 spisa), ovjereni prijevod izjave o otpremi robe u drugu državu članicu (str. 91 i 92 spisa), otpremnicu 2023-2051 (str. 94 spisa). Ovdje valja istaknuti kako sud nije pri donošenju odluke uzeo u obzir dostavljenu USB flash memoriju sa videozapisom (str. 108 spisa), budući da takav dokaz nije predviđen ZPP-om, a niti je isti dokaz bio potreban za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

9. Uvidom u naprijed navedene dokaze sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga što iz dostavljene dokumentacije od strane tužitelja proizlazi kako je tuženik naručio i preuzeo robu od tužitelja i to specificiranu kako na otpremnici 2023-2051 (str. 94 spisa), identičnu specifikaciji robe naznačene na računu 2023-1848 (str. 10 i 95 spisa), te iz izjave o otpremi robe u drugu državu članicu (str. 91 i 92 spisa). Također činjenica da je tuženik predmetnu robu preuzeo proizlazi iz samog prigovora tuženika u kojem isti ne spori činjenicu da je isti preuzeo robu, međutim on u prigovoru ističe kako je sa tužiteljem imao drugačiji dogovor oko načina plaćanja. Nadalje, činjenica da je roba od strane tuženika preuzeta, a da nije plaćena, proizlazi i iz preslika poruke sa str. 76 i 79 spisa iz koje je razvidno kako uplata predmetnog računa nije obavljena i da i dalje stoji u redoslijedu plaćanja, te da je roba istovarena iz kombija u skladištu. Nadalje, činjenica da tuženik predmetnu robu nije platio dana 19.12.2023., a kada je dao nalog za isplatu iznosa od 6.350,20 eura, proizlazi i iz pregleda detalja plaćanja sa str. 88 i 89 spisa u kojem je razvidno kako je status naloga s danom 20.12.2023. i dalje u najavi. Također i iz priloženih dokumenata od strane tužitelja proizlazi kako je ovdje tuženik djelomično podmirio predmetni račun u iznosu od 1.350,20 eura i to dana 30.1.2024. Slijedom iznijetoga, iz naprijed navedene dokumentacije proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, kao i navoda tužitelja iz podneska od 11.10.2024.

10. Nasuprot tome, tuženik svoje tvrdnje nije dokazao, a niti je za iste predložio nikakve odgovarajuće dokaze iz kojih bi bile dokazane njegove tvrdnje. Naime iz jedinih pisanih dokaza dostavljenih od strane tuženika razvidno je da je na nalogu sa str. 53 spisa kao opis plaćanja naznačen račun broj 2023-4298, a koji račun nije utužen u ovome postupku, dok je na nalogu sa str. 54 naznačeno pod opis plaćanja - obična rata za isporučenu robu, a za iznos iz naloga sa str. 55 spisa tužitelj je umanjio utuženi račun već pri podnošenju prijedloga za ovrhu. Slijedom iznijetoga iz dostavljenih dokaza ne proizlazi plaćanje robe koja je predmet ovoga postupka, a tuženik na kojemu je bio teret dokaza nije predložio odgovarajuće dokaze da je uistinu i platio predmetnu robu, a isti je u daljnjem tijeku postupka prekludiran za predlaganje novih dokaza.

11. Slijedom navedenog budući da iz pisanih dokaza dostavljenih u ovom predmetu proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da je tužitelj tuženiku isporučio određenu robu, a koju tuženik nije platio, sud je sukladno čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), te čl. 332.a st. 2., 461.a st. 3. i čl. 451. st. 3 ZPP-a, u cijelosti održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi, te je presudio kao točki I. izreke presude, zajedno sa odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 270,00 eura, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate, bez održavanja ročišta jer isto nije bilo potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. i 2. , te 164. st. 1., 2., 3. i 4. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: OT), te članka 29. ZOO-a.

13. Sud je tužitelju, koji je u cijelosti uspio u sporu, priznao parnični trošak u ukupnom iznosu od 250,00 EUR na ime obrazloženog podneska od 11.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV od 25%, odnosno 250,00 EUR, (Tbr.8.t.1. OT), zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, te je stoga odlučeno kao u točki II. izreke presude.

14. Nadalje, tužitelj je, sukladno čl. 501.a ZPP-a, kao predlagatelj osiguranja, u podnesku od 11. listopada 2024. predložio određivanje prethodne mjere osiguranja radi naplate novčane tražbine na ime glavnice u ukupnom iznosu od 3.000,00 EUR, a koji je iznos ispravio drugim podneskom od 11. listopada 2024., na iznos od 5.000,00 EUR, s time da predlaže osiguranje sa zakonskom zateznom kamatom, te osiguranje parničnog troška.

15. Odredbom čl. 501.a ZPP-a određeno je kako u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

16. Obzirom je tužitelj navedeni prijedlog podnio prije zaključenja glavne rasprave, a iz navoda u prigovoru i spisu priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu, sud je rješenjem odredio predloženu prethodnu mjeru i to u skladu sa čl. 501.a ZPP-a, budući da su ispunjene sve pretpostavke iz naprijed navedene zakonske odredbe čl. 501.a ZPP-a. Ovdje valja također istaknuti kako se tuženik, kojemu je uredno dostavljen tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere, na isti također nije očitovao.

17. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Osijeku, 24. travnja 2025.

S U D A C

Augustin Jalšovec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom Trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana pismeno putem ovog suda.