Republika Hrvatska
Općinski sud u Đakovu
Stalna služba u Našicama
Našice, Trg dr. F. Tuđmana 14
Poslovni broj: Pn-27/2022-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama, po sutkinji Anici Wolf, a na prijedlog višeg sudskog savjetnika Eve Nekić, u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Gelenčiru, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, zastupanog po punomoćnicima Željku Eroru i Nikoli Eroru, odvjetnicima iz Osijeka, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. ožujka 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a objavljene dana 24. travnja 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB 75665455333, da isplati tužitelju ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade imovinske štete iznos od 1.588,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose:
-24,22 eur od 15. svibnja 2020.,
-373,78 eur od 15. lipnja 2020.,
-400,10 eur od 15. srpnja 2020.,
-384,71 eur od 15. kolovoza 2020.,
-406,10 eur od 15. rujna 2020. do isplate, a koje se do 31. prosinca 2022. obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku UNIQA osiguranje d.d. Zagreb, Planinska ulica 13A, OIB: 75665455333 da tužitelju ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati trošak parničnog postupka u iznosu od 2.004,30 eur sa zateznom kamatom tekućom od 24. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška tužitelj odbija. III S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi od 3. lipnja 2022. zatražio da mu tuženik isplati na ime izgubljene zarade za razdoblje od 10. mjeseca 2019. pa sve do kolovoza 2020. bruto iznos koji će tužitelj odrediti nakon dostave podataka i provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja sa zakonskim zateznim kamatama, kao i trošak parničnog postupka. U tužbi je naveo da je tužitelj oštećenik bio sudionik prometne nesreće koja se dogodila 21. listopada 2019. u mjestu Brezik Našički u Ulici B. J. Jelačića 51. između osobnog automobila reg. oznake: NA533DD kojim je upravljao oštećenik, te štetnika VU, vozača traktora reg. oznake: NA395-BB koje je osigurano kod tuženika. Štetnik je zbog nepropisnog kretanja doveo do kontakta između vozila zbog čega su tužitelj i njegova malodobna kći zadobili tjelesne povrede. U izvansudskom postupku tužitelju je tuženik isplatio neimovinsku štetu. U pogledu naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade stranke su vodile pregovore i tuženik je isplatio tužitelju po njemu nesporni dio naknade imovinske štete u vidu izgubljene zarade u iznosu od neto 14.079,23 kune, a stranke nisu postigle konačan sporazum u vezi cjelokupne naknade imovinske štete. Uslijed posljedica ozljeđivanja tužitelj se neprekidno nalazio na bolovanju od 22.10.2019. do 25.8.2020. i za navedeno razdoblje isplaćivana mu je naknada za bolovanje koja je niža od plaće koju bi zaradio kod poslodavca da do nezgode nije došlo. Kako tuženik nije raspolagao platnim listama za svoga kolegu – usporednog radnika za sve utuženo razdoblje, predložio je da sud službenim putem od poslodavca zatraži platne liste. Tužitelj u ovom postupku potražuje imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade – razlike plaće između primljenog iznosa naknade za bolovanje koje je primao od 22.10.2019. do 25.8.2020. i plaće koju bi ostvario da je redovito radio u naznačenom vremenskom periodu. Navedenu izgubljenu zaradu tužitelj bi prema redovitom tijeku stvari ostvario, da nije došlo do navedene prometne nesreće, te da je tužitelj ostao redovito raditi. Kako u trenutku podnošenja tužbe nije mogao točno precizirati potraživanje predložio je da se službenim putem pribave platne liste usporednog radnika provede dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem nakon čega bi postavio konačni tužbeni zahtjev. Smatra da je za imovinsku štetu nastalu tužitelju odgovoran tuženik temeljem police obveznog osiguranja u prometu.
2. U odgovoru na tužbu (strana 33 do 35 spisa) tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te tijek kamata u cijelosti. Ne spori da je tužitelju isplaćen iznos od 14.079,23 kune na ime naknade imovinske štete, radi izgubljene zarade. Smatra da tužitelj nema pravo potraživati izgubljenu zaradu u bruto iznosu jer se radi o potraživanju po osnovi naknade štete kao posljedice štetnog događaja, a ne o potraživanju po osnovi rada. Isplatne liste usporednog radnika za period od 2. do 8. mjeseca 2020. ne mogu se uzeti u obzir jer usporedni radnik ima više radnog staža od tužitelja i veći osobni odbitak. Tuženik je naveo da je tužitelj i prije predmetne nezgode bio na bolovanju od ožujka do rujna 2019. zbog posljedica nezgode iz ožujka 2019. pa je potrebno da se pribave službenim putem Izvješća o bolovanju, ugovor o radu tužitelja, isplatne liste tužitelja za 2018. i od 1. do 6. mjeseca 2019., podatke od HZZO o obračunu i isplaćenim naknadama za vrijeme bolovanja i prijavu poreza na dohodak za 2018., 2019. i 2020. Predložio je da se tužitelj izjasni o konačno postavljenom vrijednosti predmeta spora. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je zatražio naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.
3. Nakon što je tužitelj rješenjem od 15. srpnja 2022. pozvan da ispravi tužbu na način da postavi određen kondemnnatorni zahtjev, tužitelj je 4. kolovoza 2022. ispravio tužbu (strana 40 do 42 spisa), te zatražio da tuženik tužitelju na ime naknade imovinske štete isplati iznos od 20.0000,00 kuna/sada 2.654,46 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2019. do isplate, te trošak parničnog postupka s kamatom od dana presuđenja. U ispravku tužbe punomoćnik tužitelja je naveo da platne liste usporednog radnika služe vještaku kao uvid koliko radnih sati bi tužitelj ostvario u utuženom razdoblju kod svog poslodavca da do štetnog događaja nije došlo, a sve s obzirom da tužitelj i usporedni radnik rade na identičnom radnom mjestu, te bi tužitelj bio angažiran na istim gradilištima i u istom opsegu rada kao i usporedni radnik, pa smatra da su platne liste tog radnika najbolje mjerilo količine i vrste rada koju bi tužitelj obavljao kod svog poslodavca da nije došlo do štetnog događaja. Predložio je da se odredi medicinsko vještačenje radi utvrđenja je li tužitelj koristio bolovanje od 22.10.2019. do 25.8.2020. isključivo zbog zadobivenih ozljeda iz konkretnog štetnog događaja i utvrđenja uzročne veze je li tužitelj navedeno bolovanje koristio zbog posljedica štetnog događaja 21.10.2019.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu PP Našice od 4.11.2019., odštetni zahtjev od 19.10.2020., liječničku potvrdu za tužitelja od 17.9.2020., isplatne liste plaće za tužitelja za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2019., te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz 2020., isplatne liste plaća za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz 2020. za zaposlenika GU koje je izdao poslodavac Osijek Koteks, isplatne liste, te ugovore o radu za tužitelja i druge zaposlenike koje je dostavio poslodavac tužitelja Osijek Koteks na zahtjev suda, isplatne liste, ugovore o radu, anekse ugovora za zaposlenika GU koje je dostavio poslodavac tužitelja Osijek Koteks na zahtjev suda, podnesak HZZO od 22.11.2023., iskaz svjedoka GU i iskaz tužitelja UU, nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Denisa Klapana iz Našica od 14.3.2024., nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Tonke Vulić iz Osijeka od 25.7.2024. i dopunu nalaza od 5.9.2024., kao i iskaz vještaka Tonke Vulić.
5. Uvidom u potvrdu PP Našice od 4.11.2019. (strana 5 i 6 spisa) vidljivo je da je tužitelj 21.10.2019. u mjestu Brezik Našički u Ulici bana Josipa Jelačića 51. Bio sudionik prometne nesreće kojom prilikom je zadobio lakše tjelesne ozljede kao vozač osobnog automobile reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao, a drugi sudionik je bio RU vozač traktora reg. oznake [registarska oznaka] kojom prilikom je isti ušao u putanju kretanja vozila kojim je upravljao tužitelj.
5.1. Uvidom u odštetni zahtjev od 19.10.2020. (strana 7 i 8 spisa) vidljivo je da je tužitelj kao oštećenik podnio odštetni zahtjev tuženiku kao sudionik prometne nesreće, te zatražio naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 93.720,00 kuna
5.2. Uvidom u liječničku potvrdu za tužitelja od 17.9.2020. (strana 9 spisa) vidljivo je da se tužitelj neprekidno nalazio na bolovanju od 22.10.2019. do 25.8.2020.
5.3. Uvidom u isplatne liste plaće za tužitelja za srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac 2019., te siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz 2020. (strana 10 do 23 spisa) vidljivo je da je za navedene mjesece tužitelj bio prijavljen kod poslodavca Osijek-Koteks na radnom mjestu rukovoditelj građevinskim strojem s koeficijentom 1,71, te da mu je za navedene mjesece isplaćivana naknada za bolovanje.
5.4. Uvidom u isplatne liste plaća za veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz 2020. za zaposlenika GU koje je izdao poslodavac Osijek Koteks (strana 24 do 30 spisa) vidljivo je da je navedeni radnik radio na random mjestu rukovoditelj građevinskiim strojem kao i tužitelj i imao isti koeficijent 1,71, te da je isti za travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoza 2020. primao terenski dodatak koji je iznosio od 490,00 kuna do 1.610,00 kuna.
5.5. Uvidom u isplatne liste, te ugovore o radu za tužitelja i druge zaposlenike koje je dostavio poslodavac tužitelja Osijek Koteks na zahtjev suda (strana 51 do 110 spisa) vidljivo je za koje su mjesece zaposlenici ĐU i KU primali terenski dodatak, da su radili na random mjestu kao i tužitelj, te da su ĐU i tužitelj imali koeficijent 1,71, a KU 1,64. Iz ugovora o radu (strana 92 spisa) vidljivo je da su tužitelj i zaposlenici ĐU, KU, te poslodavac **.**.2018. sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme, istim su uređena uzajamna prava i obveze, ugovoreno je da će tužitelj i navedeni radnici raditi na random mjestu rukovoditelja građevinskim strojem, dok je aneksom ugovora za sve njih mijenjan čl. 6. ugovora o radu.
5.6. Uvidom u isplatne liste, ugovore o radu, anekse ugovora za zaposlenika GU koje je dostavio poslodavac tužitelja Osijek Koteks na zahtjev suda (strana 116 do 145 spisa) vidljivo je da je navedeni zaposlenik od 28. veljače 2006. imao zaključen ugovor o radu kod poslodavca Osijek-Koteks, a da je od 1. ožujka 2018. i tijekom 2023. radio na radnom mjestu rukovoditelja građevinskim strojem. Imenovani zaposlenik je na plaći za listopada 2019., studeni 2019., prosinac 2019., siječanj 2020., travanj 2020., svibanj 2020., lipanj 2020., srpanj 2020. i kolovoz 2020. primio terenski dodatak u iznosima od 490,00 kuna do 1.680,00 kuna. Terenski dodatak nije primio za veljaču i ožujak 2020. zbog korištenja godišnjeg odmora.
5.7. Uvidom u podnesak HZZO od 22.11.2023. (strana 148 spisa) vidljivo je da je tužitelju kao osiguraniku na ime privremene nesposobnosti za rad isplaćeno u razdoblju od 1.1.2019. do 31.12.2019. iznos od 19.847,56 kuna / 2.634,22 eur i u razdoblju od 1.1.2020. do 31.12.2020. iznos od 30.630,43 kune / 4.065,36 eur.
5.8. Svjedok GU izjavio je kako je zaposlenik poslodavca Osijek Koteks već nekih 28 godina. Zadnjih nekoliko godina raspoređen je na radno mjesto rukovoditelj građevinskim strojem, a zna da je na isto radno mjesto tijekom 2019. i 2020. bio raspoređen i tužitelj. Na plaću im je poslodavac redovito uplaćivao terenski dodatak, koji se računao na broj radnih dana u mjesecu, bez obzira na stvarno odrađeno vrijeme na terenu. Poslodavac je to uveo radi općeg povećanja plaće, koja bi u u suprotnome bila znatno manja. Za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, taj im se dodatak nije isplaćivao. U firmi je u zadnjih nekoliko godina bilo u prosjeku 25 bagerista, što znači rukovoditelja građevinskim strojem i njima se u 99 % slučajeva isplaćivao i danas isplaćuje terenski dodatak. On se ne isplaćuje u slučaju ako se radi u gradu, u Osijeku, kada se radi na manjim strojevima. Bager na kojem svjedok radi teži preko 35 tona i s njim je nemoguće raditi po gradu, već samo na terenu. Sjeća se da je tužitelj radio na bageru kao i on.
5.9. Tužitelj UU saslušan kao stranka je izjavio kako je u Osijek Koteksu zaposlen gotovo 12 godina. Prestao je raditi kod navedenog poslodavca nakon tri mjeseca po povratku sa predmetnog bolovanja, na kojem je bio do kolovoza 2020. Dao je otkaz iz razloga što se našao u nezahvalnoj situaciji zbog dva dugotrajna bololovanja, te je osjećao odgovornost prema poslodavcu i dao je otkaz. Sve vrijeme rada u Osijek Koteksu je radio na istom radnom mjestu, kao rukovoditelj građevinskog stroja. Poslodavac je uobičajeno svim zaposlenima zbog male plaće. tj. male osnovice, uplaćivao terenski dodatak. Taj terenski dodatak primao je i on, kako prije bolovanja, tako i po povratku na posao sa bolovanja. On se uplaćivao svakomjesečno na plaću, bez obzira na stvarni rad na terenu. Poslodavac je tim dodatkom htio povećati plaću koja je bila mala. Izjavio je da je ovaj dodatak znao ostvarivati i onaj radnik koji je radio u Osijeku, dakle koji nije bio na udaljenom terenu, jer se isti zapravo uplaćivao kao nagrada za dobre radnike. Terenski dodatak je iznosio oko 75,00 kn dnevno, a kasnije je bio oko 15,00 eur. Terenski dodatak bio je vidljiv na platnim listama odnosno nije mu se isti isplaćivao na ruke.
5.10. Uvidom u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka Denisa Klapana iz Našica od 14.3.2024. (strana 160 do 164 spisa) vještak je utvrdio da je tužitelj koristio bolovanje u period od 22.10.2019. do 25.8.2020. radi štetnog događaja opisanog u tužbi od 21. listopada 2019. gdje je opravdanje i prednjači ozljeda lijevog koljena koja se ne spominje ranije u zdravstvenom kartonu ili njemu dostupnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja.
5.11. Iz nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Tonke Vulića iz Osijeka od 25.7.2024. (strana 183 do 187 spisa) vidljivo je kako je vještak utvrdio da je tužitelj bio na bolovanju zbog prometne nesreće u razdoblju od 22. listopada 2019. do 25. kolovoza 2020. godine te je primio manje neto plaće za razdoblje od listopada 2019. do kolovoza 2020. u iznosu od 2.686,42 eur, što predstavlja izgubljenu neto zaradu. Po mjesecima to je iznosilo: za 10/2019. 132,87 eur, datum dospijeća 15.11.2019., za 11/2019. 197,05 eur, datum dospjeća 15.12.20219. za 12/2019. 167,37 eur, datum dospjeća 15.01.2020. za 1/2020. 173,00 eur, datum dospjeća 15.02.2020. za 02/2020. 236,58 eur, datum dospjeća 15.03.2020., za 03/2020. 299,55 eur, datum dospjeća 15.04.2020. za 04/2020. 259,06 eur, datum dospjeća 15.05.2020., za 05/2020. 266,94 eur, datum dospjeća 15.06.2020., za 06/2020. 311,84 eur, datum dospjeća 15.07.2020. za 07/2020. 305,74 eur, datum dospjeća 15.08.2020. i za 08/2020. 336,42 eur, datum dospjeća 15.09.2020. Pri izradi nalaza vještak je uzeo u obzir platne liste usporednih radnika raspoređenih na isto radno mjestu u predmetnom razdoblju. U dopuni nalaza (sud pozvao vještaka da u izračun izgubljene zarade uključi i naknadu za terenski dodatak, te regres koji bi tužitelju u predmetnom razdoblju po redovitom tijeku stvari bili isplaćen kao i usporednim radnicima koji su bili raspoređeni na istom random mjestu kao tužitelj) od 15.09.2024. vještak je naveo da je tužitelj u odnosu na usporedne radnike ĐU i GU primio manje neoporezive naknade terenskog dodatka u iznosu od 711,12 eur. Regres je u 2019. i 2020. primio kao i usporedni radnici u iznosu od 900,00 eura za svaku godinu, te nema razlike izgubljene zarade po pitanju regresa. Vještak je naveo da je tužitelju po osnovi manje isplaćene neto plaće isplaćeno 2.686,42 eur i manje isplaćenog terenskog dodatka 771,62 eur, tako da ukupna izgubljena neto zarada iznosi 3.457,54 eur. Vještak Tonaka Vulić saslušana na ročištu ostala u cijelosti kod nalaza i mišljenja te dopune nalaza. Vezano za prigovor tuženika izjavila je kako je dopuna vještačenja napravljena temeljem odluke suda gdje se jasno kaže da se treba i terenski dodatak istom metodom kao što je sačinjen i osnovni nalaz izračunati prema plaćama usporednih radnika. Prema plaći usporednih radnika terenski dodatak je izračunat u iznosu od 771,12 eur. S obzirom na prigovor tuženika vještak je izračunao da bi tada razlika izgubljene zarade za terenski dodatak iznosila 993,70 eur što je više za 162,58 eur nego što je izračunato prema plaći usporednih radnika. Mišljenja je da ne treba miješati dvije različite metode izračuna, te da treba uzeti u obzir obračun po metodi usporednih radnika kako je to svojom odlukom naložio sud. Osvrnula se kako je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev za isplaćeni dio naknade koju je primio od tuženika i smatra da je to ispravno s obzirom na raspoložive podatke koje je priložio u svom podnesku.
6. Nakon provedene dopune vještačenja punomoćnik tužitelja je u podnesku od 17. rujna 2024. (strana 206 i 207 spisa) uredio tužbeni zahtjev sukladno dopunjenoj verziji nalaza i mišljenja financijskog vještaka tako da od ukupno izračunate izmakle koristi tužitelj oduzima nesporno isplaćeni iznos s osnova izmakle koristi, a koji iznosi 14.079,23 kune / 1.868,63 eur koji je tuženik isplatio tužitelju u mirnom postupku. Nesporno isplaćeni iznos naknade izmakle koristi oduzet je redom od ranije dospjelih prema kasnije dospjelim mjesečnim iznosima izmakle koristi iz nalaza vještaka. Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 1.588,91 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 24,22 eur od 15.5.2020., na iznos od 373,78 eur od 15.6.2020., na iznos od 400,00 eur od 15.7.2020., na iznos od 384,71 eur od 15.8.2020. i na iznos od 406,10 eur od 15.9.2020. do isplate, po stopi sukladno odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana." Tužitelj potražuje i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.
7. Na uređeni tužbeni zahtjev tuženik se očitovao podneskom od 19. rujna 2024., te izjavio kako se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva tužitelja (tužitelj prvotno tražio iznos od 2.654,46 eur, a smanjeni zahtjev je 1.588,91 eur) i zahtijeva da sud meritorno odluči o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u iznosu od 2.654,46 eur (20.000,00 kuna). Naveo je da nema primjedbi na prvotni nalaz i mišljenje financijskog vještaka, dok se protivi dopuni jer je rađena po prijedlogu tužitelja. Smatra da terenski dodatak ne predstavlja izgubljenu zaradu u duhu odredbi Zakona o obveznim odnosima već predstavlja naknadu troškova za rad na terenu koji tužitelj nedvojbeno nije imao. Smatra upitnim da li bi tužitelj i u kojem obujmu ostvario rad na terenu, a samim time i terenski dodatak u spornom razdoblju. Zatražio je da se vještak očituje da li je predmetnu dopunu radio isključivo temeljem isplatnih lista tužitelja za razdoblje prije nezgode.
8. Tijekom postupka tuženik je sporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te isticao prigovor kako terenski dodatak ne predstavlja izgubljenu zaradu u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima, te na koji se način isti pravilno obračunava.
9. Odredbom čl. 1045 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 156/23, dalje: ZOO) propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Čl. 1046 istog zakona propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Predmet ovog postupka tj. predmet potraživanja tužitelja je potraživanje imovinske štete – izmakle koristi tj. izgubljene zarade kao razlike između primljenog iznosa naknade za bolovanje koje je primao u razdoblju od 22.10.2019. do 25.8.2020. i plaće koje bi ostvario da je redovito radio u naznačenom vremenskom periodu, kao i naknadu za terenski dodatak.
10. Ocjenjujući rezultate provedenog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja postavljen nakon dopune vještačenja osnovan, a utvrđeno je slijedeće: 10.1. Tužitelj je kao oštećeni bio je sudionik prometne nezgode 21.10.2019. u mjestu Brezik Našički kada je štetnik RU, vozač traktora koji je bio osiguran kod tuženika policom broj: [broj police], uzrokovao nesreću na način da je upravljajući traktorom ušao u putanju kretanja vozila tužitelja zbog čega je tužitelj kao oštećeni zadobio tjelesne ozljede. Uslijed posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći tužitelj se nalazio neprekidno na bolovanju od 22.10.2019. do 25.8.2020.
10.2. Tuženik je u odgovoru na tužbu isticao da je tužitelj i prije prometne nezgode bio na bolovanju, pa je sud proveo medicinsko vještačenje po vještaku Denisu Klapanu iz Našica radi utvrđenja da li je tužitelj bolovanje u razdoblju od 22.10.2019. do 25.8.2020. koristio isključivo zbog štetnog događaja opisanog u tužbi od 21.10.2019. Iz nalaza i mišljenja vještaka Denisa Klapana od 14.3.2024. kojemu sud u cijelosti poklanja vjeru nesporno je utvrđeno da je tužitelj koristio bolovanje u naprijed navedenom razdoblju radi štetnog događaja opisanog u tužbi od 21.10.2019. gdje je opravdanje i prednjači ozljeda lijevog koljena koja se ne spominje u zdravstvenom kartonu ili vještaku dostupnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja.
10.3. Provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem nesporno je dokazano postojanje uzročne veze između štetnog događaja i činjenice korištenja bolovanja tužitelja u vremenskom razdoblju od 22.10.2019. do 25.8.2020.
10.4. Zbog povrede i bolovanja koje je tužitelj koristio za istog je nastala šteta u obliku izmakle koristi jer je za sporno razdoblje primao naknadu za bolovanje, a provedenim financijskim vještačenjem, kao i dopunom nalaza vještaka Tonke Vulić utvrđeno je da je za vrijeme bolovanja tužitelj primio manje isplaćene neto plaće u iznosu od 2.686,42 eur i manje isplaćen terenski dodatak u iznosu od 771,12 eur, sveukupno izgubljena neto zarada u eurima je 3.457,54 eur. Vještak je utvrdio da je tužitelju poslodavac za 2019. i 2020. isplatio regres, što je dokumentirano isplatnim listama, te nema izgubljene zarade s osnova regresa. Nalaz financijskog vještaka sud u cijelosti prihvaća jer je isti logičan i dan u skladu s pravilima struke.
10.5. Sud smatra da terenski dodatak također ulazi u izmaklu korist – dobit, kao i manje isplaćena neto plaća jer bi predmetni terenski dodatak prema redovitom tijeku stvari tužitelj sigurno ostvario da do štetnog događaja nije došlo kao primanje uz neto plaću. Opravdanje dosude terenskog dodatka tužitelju utvrđen je i saslušanjem svjedoka GU koji iskaz sud u cijelosti prihvaća, kao logičan i uvjerljiv. U iskazu je svjedok naveo da je poslodavac Osijek Koteks redovito na plaću uplaćivao terenski dodatak, koji se računao prema broju radnih dana u mjesecu, bez obzira na stvarno odrađeno vrijeme na terenu. Terenski dodatak poslodavac je uveo radi općeg povećanja plaće, koja bi u suprotnom bila znatno manja. Za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora taj dodatak im se nije isplaćivao, kao i kada se radilo na malom bageru u Osijeku. Svjedok je izjavio da je u firmi zadnjih nekoliko godina bilo u prosjeku 25 bagerista, rukovoditelja građevinskim strojem i njima se u 99% slučajeva isplaćivao i danas isplaćuje terenski dodatak. Svjedok je potvrdio da je tužitelj radio na bageru težine preko 35 tona, kao i on. Opravdanje dosude terenskog dodatka proizilazi i iz iskaza tužitelja koji nije u suprotnosti s iskazom saslušanog svjedoka GU, na čiji iskaz stranke nisu imale primjedbe.
10.6. Prigovor tuženika kako terenski dodatak ne predstavlja izgubljenu zaradu u duhu odredbi ZOO, već da isti predstavlja naknadu troškova za rad na terenu koji tužitelj nedvojbeno nije imao i drži upitnim da li bi tužitelj i u kojem obujmu ostvario rad na terenu, a samim time i dodatak u spornom razdoblju, ovaj sud ne prihvaća jer sama definicija izmakle koristi kao vida štete govori da je to sprječavanje povećanja imovine tužitelja. Nesporno je da bi tužitelj da do bolovanja nije došlo radio na poslovima rukovoditelja građevinskim strojem kod poslodavca u spornom razdoblju i primao redovitu plaću koja bi se obračunavala prema ugovoru o radu, utvrđenom koeficijentu složenosti poslovi i minulom radu, dok bi mu se terenski dodatak utvrdio i isplatio na isti način kao i usporednim radnicima koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužitelj i imali isti koeficijent složenosti poslova. Iz iskaza svjedoka utvrđeno je da terenski dodatak poslodavac tužitelja nije isplaćivao svojim radnicima za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, što je vidljivo iz isplatnih lista koje prileže spisu, a što je u skladu i s iskazom svjedoka GU. Tuženik tijekom postupka nije ničim potkrijepio da tužitelj za sporno razdoblje ne bi ostvario terenski dodatak već je isto samo hipotetski isticao bez valjanih argumenata. Nasuprot tome argumenti tužitelja dokumentirani su isplatnim listama usporednih radnika, ugovorom o radu za sebe i usporedne radnike, te sud zaključuje da tužitelj ne bi bio izuzetak vezan za isplatu naknade za terenski dodatak. Prihvaćanjem argumenata tuženika, tužitelj bi bio stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge zaposlenike kod poslodavca. Za istaći je kako je i financijski vještak Tonka Vulić prilikom saslušanja izjavila kako ne bi trebalo miješati dvije različite metode izračuna i da treba uzeti u obzir obračun po metodi usporednih radnika kako je to svojom odlukom naredio i sud. Vještak je sukladno prigovoru tuženika izračunao terenski dodatak temeljem plaća tužitelja šest mjeseci prije štetnog događaja, te je navela da bi isti tada iznosio 933,70 eur, što je za 162,58 eur više nego što je izračunato prema plaći usporednih radnika. Zbog svega navedenog sud je prihvatio obračun financijskog vještaka.
11. Odredbom čl. 1089 st. 3 ZOO propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Sud smatra da je osnovnim i dopunskim nalazom financijskog vještaka visina izgubljene zarade osnovano utvrđena u ukupnom iznosu od 3.457,54 eur (2.686,42 eur manje isplaćena neto plaća u eurima i 771,12 eur manje isplaćeni terenski dodatak u eurima), sukladno naputku suda a uzimajući u obzir i elemente propisane odredbom čl. 1089 st 3. ZOO. Od utvrđenog iznosa prema vještaku 3.457,54 eur sud je oduzeo iznos od 1.868,83 eur koji je tužitelju isplaćen u mirnom postupku, tako da je osnovan dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.588,91 eur.
12. Kako je tužitelj nakon dopune nalaza podneskom od 17. rujna 2024. uredio svoj tužbeni zahtjev tako da na ime naknade imovinske štete – izmakle koristi/izgubljene zarade potražuje iznos od 1.588,91 eur s pripadajućim kamatama, sud smatra da je navedeni iznos tuženik dužan isplatiti tužitelju. Na dosuđene pojedinačne mjesečne iznose sud je tužitelju priznao zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1086 ZOO od trenutka nastanka štete tj. obveze isplate svakomjesečnog iznosa izgubljene zarade, kako je to navedeno u izreci presude pod toč. I. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je odbijen jer se tuženik protivio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva i zahtijevao da sud meritorno odluči o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu (strana 40 do 42 spisa), te riješio kao u izreci presude pod toč. III.
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Tužitelj je troškovnikom zatražio za sastav tužbe 3.6.2022. 200,00 eur, za sastav podneska od 4.8.2022. 21.3.2024., 2.9.2024., 17.9.2024., 15.10.2024. iznos od pod 200,00 eur za svaki sastav, za sastav podneska od 17.10.2023. i 6.12.2023. iznos od po 50,00 eur za svaki sastav, za pristup na ročišta 27.9.2023., 6.2.2024., 29.5.2024., 11.3.2025. iznos od po 200,00 eur za svaki pristup, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 100,00 eur, na ime PDV-a 550,00 eur, na ime sudske pristojbe na tužbu i presudu iznos od po 86,27 eur, za medicinsko vještačenje 250,00 eur, trošak financijskog vještačenja 270,00 eur, na ime putnog troška svjedoka 17,00 eur i na ime putnog troška financijskog vještaka 58,00 eur (strana 223 spisa), što sveukupno iznosi 3.517,54 eur. Od zatraženog troška sud tužitelju nije priznao trošak sastava tužbe od 3.6.2022. u iznosu od 200,00 eur jer je istu nakon poziva suda ispravio i podnio 4. kolovoza 2022. za koju je zatražio trošak u istom iznosu i koji mu je priznat, nije priznao trošak sastava podneska od 15.10.2024. u iznosu od 200,00 eur jer isti nije bio nužan i sadržajno se poziva na iste navode kao u ranijim podnescima, na ime PDV-a priznat je iznos od 450,00 eur umjesto zatraženih 550,00 eur, na ime sudske pristojbe na tužbu priznat je plaćeni iznos od 43,13 eur umjesto zatraženih 86,27 eur, na ime pristojbe na presudu priznat je iznos od 73,00 umjesto zatraženih 86,27 eur, dakle, osnovani troškovi tužitelja iznose 2.383,13 eur.
13.1. Tužitelj je uspio s 59,85% u odnosu na visinu potraživanja i sa 100% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, što u konačnosti daje ukupan uspjeh od 159,85% (59,85%+100% iznosi 159,85% podijeljeno s 2 iznosi 79,93%).
19.2. Uspjeh tuženika u parnici iznosi 40,15% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva i 0% u odnosu na osnov, što u konačnosti daje ukupan uspjeh od 40,15% (40,15%+0% iznosi 40,15% podijeljeno s 2 iznosi 20,07%).
19.3. Kada se od iznosa uspjeha tužitelja od 79,93% oduzme uspjeh tuženika od 20,07% uspjeh tužitelja u parnici iznosi 59,85% pa tužitelju pripadaju troškovi u iznosu od 1.426,30 eur, te trošak medicinskog vještačenja u iznosu 250,00 eur i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 328,00 eur (nalaz 270,00 eur i putni trošak vještaka 58,00 eur) u cijelosti jer sud smatra da je isti bio nužan, a što sveukupno iznosi 2.004,30 eur. Na dosuđeni iznos parničnog troška sud je tužitelju priznao zatezne kamate od dana donošenja presude, dok je s preostalim dijelom zatraženog troška tužitelja odbio. Radi izloženog riješeno je kao u izreci pod točkom II.
Našice, 24. travnja 2025. godine
SUTKINJA:
Anica Wolf
POUKA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude nezadovoljne stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku iste. Žalba se izjavljuje pisano u 3 primjerka, putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležan županijski sud.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćnik tuženika
