REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
10010 Zagreb, Turinina 3
Poslovni br. Povrv-1047/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sucu tog suda Berislavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, protiv tuženika DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. ožujka 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja FČ i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. ZPP-a, 24. travnja 2025
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv-1322/2021 od 19. kolovoza 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, iznos od 20,90 eura (slovima: dvadeseteuraidevedesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
- na iznos od 6,97 eura (slovima: šesteuraidevedesetsedamcenti) od 31. listopada 2020.,
- na iznos od 6,97 eura (slovima: šesteuraidevedesetsedamcenti) od 5. veljače 2021.,
- na iznos od 6,97 eura (slovima: šesteuraidevedesetsedamcenti) od 6. svibnja 2021., sve do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv- 1322/2021 od 19. kolovoza 2021. u dijelu glavnice za iznos od 8,19 eura (slovima: osameuraidevetnaestcenti) s pripadajućim kamatama te u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura (slovima: dvadesetčetirieuraiosamdesetdevetcenti).
III. Nalaže se tuženiku DČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB – OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, trošak parničnog postupka u iznosu od 28,86 eura (slovima: dvadesetosameuraiosamdesetšestcenti), zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a sve u roku 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8,30 EUR (slovima: osameuraitridesetcenti) s pripadajućim kamatama kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Tomislavu Knezu iz Svete Nedelje dana 28. srpnja 2021. protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 29,10 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.
2.
Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi dana poslovni broj Ovrv-1322/2021 od 19. kolovoza 2021. protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor. U prigovoru navodi da su navodi ovrhovoditelja neistiniti i ni sa čime utemeljeni, te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi da ovrhovoditelj nije vršio nikakvu uslugu ovršeniku, osim u stanu S12 na prvom katu broj brojila 25454399, za koji uredno plaća uslugu. Nadalje, navodi da na predmetnoj adresi nikad nije trošio plin u stanu S12 na prvom katu broj brojila 25454399, za koji uredno plaća uslugu. Ističe da ovršenik i ovrhovoditelj nemaju sklopljen ugovor o pružanju bilo kakve druge usluge, osim za stan S12 na prvom katu broj brojila 25454399, za koji uredno plaća uslugu. Navodi da je bio vlasnik prostora P4 u prizemlju, ali je navedeni prostor prodao TČ. Posebno naglašava da na tom brojilu, u stanu P6, nikada i nitko nije potrošio niti jednu litru plina. Slijedom navedenog, predlaže odbiti ovršni prijedlog, a platni nalog ukinuti. Uz prigovor je priložio i presliku ugovora o kupoprodaji nekretnine.
3. Rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-1047/2021-2 od 10. rujna 2021., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 8-10 spisa), računi (list 19-21 spisa), obveze kupca-analitika za partnera (list 27 spisa).
5. Tužitelj je uz podnesak od 4. listopada 2021. dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoju tražbinu te je uredio tužbeni zahtjev na način da povlači tužbu za iznose kamata od 2,61 eura, 2,86 eura i 2,73 eura. Tužitelj je u predmetnom podnesku naveo da se predmetni iznos odnosi na obračunate kamate, ali je ovaj sud uvidom u prijedlog za ovrhu utvrdio da ih je tužitelj utužio kao glavnu tražbinu te ovaj sud cijeni da se radi o glavnici, a budući da tužitelj predmetnim podneskom potražuje glavnicu u iznosu od 20,90 eura, dakle iznos glavnice je umanjen upravo za 8,19 eura. U predmetnom podnesku tužitelj je naveo da je tuženik je evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi [adresa] pod šifrom kupca 0333672 u utuženom vremenskom razdoblju slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja radi isporučenog i utrošenog plina sukladno odredbama Općih uvjeta opskrbe plinom (NN 43/09, 87/12, 28/13, 158/13, 50/18, 88/19, 39/20), Zakona o tržištu plina (18/18, 23/20) te čl.4., čl.8. i čl.9. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na dokumentaciju koju tuženik dostavlja ističe se ukoliko je došlo do promjene vlasnika odnosno posjednika nekretnine, tuženik je bio dužan obavijestiti tužitelja o nastaloj činjenici i dostaviti dokumentaciju kojom se dokazuje promjena na koju se poziva sukladno odredbama Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom (NN 43/09, 87/12, 28/13, 158/13, 50/18) i Zakonom o obveznim odnosima. Prema čl.10 Općih uvjeta opskrbe plinom između ostalog stoji „Kod promjene vlasništva građevine ili samostalne uporabne cjeline krajnji kupac dotadašnji vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline dužan je u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi prirodnim plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva. Također tužitelj navodi kako je trenutno važećim odredbama čl.10., 11., 12. i 13. Općih uvjeta opskrbe plinom propisano da tužitelj, opskrbljivač plinom, sklapa ugovor o opskrbi plinom s krajnjim kupcem, a koji je vlasnik nekretnine ili treća osoba na koju je ugovor ustupljen uz suglasnost opskrbljivača plinom i ustupitelja ugovora, odnosno osoba koja je u posjedu nekretnine, dok se ne sazna tko je njen vlasnik, s time da je navedeni ugovor moguće sklopiti i konkludentno, isporukom plina od strane opskrbljivača plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika neke nekretnine. Obzirom da za ovaj ugovor zakon ne zahtijeva poseban oblik, što bi zahtijevalo i davanje ponude za sklapanje tog ugovora u tom istom obliku (čl. 249. st. 1. i čl. 259. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., dalje u tekstu: ZOO), tužitelj ističe kako je obzirom na iznesene činjenice i dokaze nesporno došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika. Također sukladno Zakonu o obveznim odnosima ugovor za čije sklapanje se zahtjeva pisani oblik smatra se valjanim, iako ga stranke nisu sklopile u navedenom obliku, ako su ga ugovorne strane ispunile u cijelosti ili u pretežitom dijelu. Također pored potrošnje plina kupci su dužni podmirivati i naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god., a koja se odnosi na održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Slijedom navedenog, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu bez obzira na količinu potrošenog plina. Iz samog kupoprodajnog ugovora razvidno je kako je tuženik kao prodavatelj prodao predmetnu nekretninu te da je na istoj montiran upravo predmetni plinomjer broj [broj plinomjera] te je navedeno stanje plinomjera. U odnosu na visinu dugovanja tužitelj se očituje kako slijedi. Općim uvjetima opskrbe plinom (NN 158/2013) čl. 15., trenutno važeći čl. 16 NN 18/18, propisano je da obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima, te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin. Potrošnja plina je isporučena energija plina utvrđena iz podataka koje je opskrbljivaču plinom dostavio operator plinskog sustava na čiji sustav je priključen krajnji kupac, sukladno Mrežnim pravilima plinskog distribucijskog sustava, odnosno Mrežnim pravilima transportnog sustava.
6. Člankom 16. (sada čl. 17) propisano je kako obračunsko razdoblje iz članka 15. iznosi jedan mjesec, dok iznimno obračunsko razdoblje za obračunska mjerna mjesta krajnjeg kupca iz tarifnog modela TM1, TM2, TM3 i TM4 mogu iznositi tri ili šest mjeseci. Čl. 23. Općih uvjeta propisan je obvezan sadržaj računi te je utuženi račun izdan u skladu s navedenim.
7. Predmetno potraživanje odnosi se na obračunatu mjesečnu fiksnu naknadu za distribuciju plina (Ts2) koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012.god. (NN 49/12), koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Vlada Republike Hrvatske na temelju ovlaštenja iz Zakona o energiji dana 27. travnja 2012. godine donijela je Odluku o visini tarifnih stavki u Tarifnom sustavu za distribuciju prirodnim plinom, bez visine tarifnih stavki (NN broj 49/12). Tom odlukom Vlada Republike Hrvatske, osim cijene za potrošenu energiju iz plina, suglasno Tarifnom sustavu, propisala je i cijenu za fiksnu mjesečnu naknadu (neovisno o količini potrošenoga plina). Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. Mjesečna tarifna naknada nije vezana uz potrošnju prirodnog plina, već je namijenjena za pokrivanje pripadajućeg dijela fiksnih troškova za obračunsko mjerno mjesto.
8. Zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi u cijelosti je osnovan, a kako je je to tužitelj uredio gore navedenim podneskom.
9. Predmetni podnesak dostavljen je tuženiku, a tuženik je na ročištu 4. travnja 2023. naveo da da ostaje kod svog odgovora na tužbu i svih dosadašnjih navoda. Ističe da nikad nije bio vlasnik stana niti je potpisao ugovor o korištenju plina, niti je plin tu korišten. Stambenu zgradu napravio je JČ, gdje je srušio njegovu kuću i napravio tu zgradu.
10. Tuženik tijekom postupka nije naveo da je utuženu tražbinu platio pa sud zaključuje da je isto među strankama nesporno.
11. Tuženik je osporio da je obvezan platiti utužene tražbine jer da u utuženom razdoblju nije bio vlasnik predmetne nekretnine pa je sud zaključio da su temeljem navedenog sporni osnov i visina tražbina.
12. Prije svega valja reći da je sud analizirao ugovor o kupoprodaji nekretnine kojim ovdje tuženik prodaje TČ nekretnine, idealni suvlasnički dio k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada mješovite uporabe br. 5, [adresa] i dvorište, ukupne površine 958 m2, zgrada mješovite uporabe br. 5, [adresa] površine 416 m2 i dvorište površine 542 m2 – povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to suvlasnički dio: 2. ETAŽA 423/10000 trosobni stan S2 na prvom katu koji se sastoji od ulaza, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, hodnika, kupaonice i dvije sobe ukupne korisne površine 66,15 m2 s pripadcima: loggiom površine 7,50 m2 i garažnim parkirališnim mjestom GPM& u podrumu površine 11,50 m2 – ukupne korisne površine 85,15 m2 (u etažnom nacrtu označeno bordo vertikalnom štrafaturom) u vlasništvu Mesir Mladen, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] i 23. ETAŽA 302/10000 poslovni prostor P4 u prizemlju koji se sastoji od poslovnog prostora i kupaonice ukupne površine 45,70 m2 s pripadcima: predvrtom P4 na terenu površine 33,20 m2 i parkirališnim mjestom PM4 površine 11,50 m2 izvan zgrade – ukupne korisne površine 90,40 m2 (u etažnom nacrtu označeno žutom vertikalnom štrafaturom) Mesir Mladen, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], dakle u vlasništvu Mesir Mladena, sa pripadajućim brojilom za vodu RO 5326670370, brojilom za električnu energiju 11 C 31309 i plinskim brojilom 25454360. za etažu 23. poslovni prostor P 4 i s pripadajućim brojilom za vodu RO5326670273, brojilom za električnu energiju 11 C 31305 i plinskim brojilom 25454368 za etažu 2. stan S2.
13. U predmetnom ugovoru je navedeno da 23. etaža odnosno poslovni prostor u prizemlju P4 opskrbljen plinskim brojilom 25454360 (u čl. 1. ugovora i na kraju ugovora pod stavkom ''stanje brojila''.
14. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga (list 3 spisa) utvrđeno je da je tuženik evidentirani korisnik usluge opskrbe plinom na adresi [adresa] pod šifrom 0333672 u utuženom vremenskom razdoblju slijedom čega je obveznik podmirenja dospjelog potraživanja radi isporučenog i utrošenog plina sukladno Općih uvjeta za opskrbu plinom (Opći uvjeti opskrbe plinom (NN 50/18, NN 88/19, NN 39/20, NN 100/21), Zakona o tržištu plina (NN 18/1, 23/20) te čl. 9. Zakona o obveznim odnosima.
15. Predmetna tražbina odnosi se i na naknadu za distribuciju plina, odnosno mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju u računu temeljem Odluke Vlade RH iz 2012., koja se odnosi na distribuciju plina, odnosno za održavanje plinomjera i pripadajuće troškove. Shodno navedenom, kupac plaća fiksnu naknadu sve dok ima montiran plinomjer na obračunskom mjernom mjestu, a ukoliko se plinomjer demontira, računi sa Ts2 se ne šalju, iz čega slijedi da je navedena fiksna naknada vezana uz postojanje plinomjera na obračunskom mjernom mjestu. Prema tome, svaki kupac je dužan plaćati fiksnu naknadu dok god je plinomjer montiran na obračunskom mjernom mjestu. U slučaju da se plinomjer demontira, računi za Ts2 se ne šalju pa iz navedenog proizlazi da je obveza plaćanja računa koji se odnose na naknadu isključivo vezana uz postojanje plinomjera. Dakle, iz predmetnih računa je vidljivo da se utuženi iznos ne odnosi samo na potrošnju plina nego i na mjesečnu fiksnu naknadu koju kupci plaćaju dok god je plinomjer montiran.
16. Sud prihvaća navode tužitelja da je navedeni ugovor moguće sklopiti i konkludentno, isporukom plina od strane opskrbljivača plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika neke nekretnine. S obzirom na to da za ovaj ugovor zakon ne zahtijeva poseban oblik, što bi zahtijevalo i davanje ponude za sklapanje tog ugovora u tom istom obliku (čl. 249. st. 1. i čl. 259. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), sud zaključuje kako je obzirom na iznesene činjenice i dokaze nesporno došlo do konkludentnog sklapanja ugovora između tužitelja i tuženika. Sukladno čl. 16 (ranije 15.) Općih uvjeta opskrbe plinom obračun isporučenog plina obavlja opskrbljivač plinom na temelju potrošnje plina u obračunskom razdoblju, cijene plina, naknada i ostalih davanja propisanih posebnim propisima te krajnjem kupcu ispostavlja račun za isporučeni plin.
17. Iz dostavljenih računa (list 19-21 spisa) neprijeporno proizlazi da je broj plinomjera za tražbinu koja se potražuje u ovoj pravnoj stvari 25454360 što neprijeporno korespondira s ugovorom o kupoprodaji nekretnine koji je u spis dostavio tuženik.
18. Naime, u ugovoru stranke nesporno utvrđuju da plinsko brojilo ima navedeni broj koji odgovora broju plinomjera na dostavljenim računima, iz čega sud zaključuje da tužitelj osnovano potražuje naknadu Ts 2.
19. Ukazuje se da je prema odredbama trenutno važećih i Općih uvjeta opskrbe plinom to u čl. 10. st. 1. („Narodne novine“ br. 50/18, 88/19, 39/20, 100/21, 103/22, 68/23, dalje: OU) predviđena obveza dotadašnjeg vlasnika nekretnine kojim je propisano da kod promjene vlasništva građevine krajnji kupac dotadašnji vlasnik građevine dužan je u roku od 30 dana od promjene vlasništva podnijeti zahtjev za raskid ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva, a novi vlasnik te građevine dužan je u istome roku podnijeti zahtjev za sklapanje novoga ugovora o opskrbi plinom uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva i dostaviti opskrbljivaču plinom očitanje stanja plinomjera koje su suglasno utvrdili dotadašnji i novi vlasnik građevine ili samostalne uporabne cjeline. Slijedom navedenog, proizlazi da se smatra kako nije došlo do promjene korisnika u odnosnu na tuženika jer nije dokazao da je obavijestio tužitelja o promjeni vlasnika nekretnine niti mu dostavio isprave iz kojeg bi navedeno bilo vidljivo.
20. Cijena usluge utvrđena je uvidom u Metodologiju utvrđivanja iznosa tarifnih stavki za distribuciju plina („Narodne novine“ br. 48/18) kojom je u čl. 25. definirano da su tarifne stavke Ts1 koja se odnosi na potrošnju određene količine plina i Ts2 koja se odnosi na fiksnu mjesečnu naknadu namijenjena pokrivanju pripadajućeg dijela fiksnih troškova obavljanja distribucije plina, vezanu za obračunsko mjerno mjesto (kn). Ukazuje se da su utužene tražbine dospjele na naplatu 31. listopada 2020., 5. veljače 2021. i 6. svibnja 2021. kada je na snazi bila Odluka Vlade Republike Hrvatske o iznosu tarifnih stavki za distribuciju plina („Narodne novine“ br. 127/17, 48/18, 124/19, 94/20) te da tužitelj potražuje isključivo fiksnu mjesečnu naknadu za utuženo razdoblje (Ts2), a utuženi računi (list 19-21 spisa) korespondiraju s izvatkom iz poslovnih knjiga.
21. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) u čl. 9. određuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.
22. Obzirom na citirane odredbe, tuženik je dužan tužitelju platiti utuženu tražbinu, sukladno ispostavljenim računima.
23. Odredbom čl. 219. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
24. U konkretnom slučaju temeljem isprava koje prileže spisu utvrđeno je postojanje i visina tražbine tužitelja, dok tuženik nije dokazao da bi iste tražbine podmirio ili da je nakon promjene vlasništva predmetne nekretnine prijavio promjenu korisnika tužitelju, a na njemu leži teret dokaza te okolnosti.
25. Imajući u vidu citirane propise te utvrđene činjenice to je tuženik dužan tužitelju, kao isporučitelju usluge, platiti utuženu tražbinu, sud je u toč. I. izreke presude održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati iznos glavnice koja se na neplaćene komunalne usluge u ukupnom iznosu od 20,90 eura s pripadajućim kamatama na glavnicu.
26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO, a o primjeni kamatnih stopa na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.
27. U toč. II izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv-1322/2021 od 19. kolovoza 2021. u dijelu glavnice za iznos od 8,19 eura s pripadajućim kamatama (sukladno čl. 2. st. 1. ZPP jer je za navedeni iznos tužitelj povukao tužbu) te u dijelu koji se odnosi na troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.
28. Odluka o parničnim troškovima tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a budući da je uspio u sporu, te mu je valjalo, u smislu čl. 155 st. 1. ZPP-a kao potrebne, priznati slijedeće troškove: trošak javnobilježničke nagrade u ukupnom iznosu od 16,59 eura (pdv uključen) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, te je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju navedene parnične troškove u sveukupnom iznosu od 28,86 eura (toč. III. izreke).
29. Stoga je valjalo, temeljem čl. 451. st. 3. ZPP koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, djelomično održati platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi, a djelomično ukinuti kako je to navedeno u toč. I. i toč. II. izreke.
30. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate, temeljem primjene odredbe čl. 151. st. 3. ZPP.
31. U odnosu na trošak javnog bilježnika valja reći da isti nije ničim dokazan niti dokumentiran i slijedom navedenog taj trošak nije priznat te je valjalo odbiti zahtjev za trošak u iznosu od 8,30 EUR s pripadajućim kamatama (toč. IV izreke).
32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 24. travnja 2025.
Sudac
Berislav Zaninović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana obavljene dostave presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- tužitelju
- tuženiku
