Poslovni broj: P-307/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, u pravnoj stvari tužitelja Atlantic grupe d.d., OIB:71149912416, Zagreb, Miramarska 23, zastupane po punomoćniku Borisu Šavoriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice TH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u Zagrebu, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici platiti tužitelju iznos od 3.556,44 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. lipnja 2020. do isplate po stopi od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.478,50 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. travnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 30. studenog 2020. protiv tuženika tvrdi da je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (dalje u tekstu: HANFA) donijela 14. srpnja 2011. rješenje KLASA: UP/I-451-04/10-10/25, URBROJ:326-321- 11-119 kojim je naložila tužitelju da osobama koje su na dan 23. prosinca 2010. bili imatelji dionica izdavatelja trgovačkog društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d., Križevci, Bjelovarska 4, u roku 90 dana isplati iznos od 89,32 kune po dionici. Tuženik je bio imatelj 300 dionica pa mu je tužitelj 17. listopada 2011. isplatio iznos od 26.796,00 kuna. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-zpz 4/2014-10 od 9. srpnja 2019. je poništeno rješenje HANFE temeljem kojeg je tužitelj izvršio tuženiku isplatu navedenog iznosa, a upravni postupak koji se vodio pred HANFOM i u kojem je navedeno rješenje doneseno je obustavljen. Time je otpala pravna osnova temeljem koje je tuženik primio gore navedeni iznos pa je tužitelj dopisom od 23. lipnja 2020. pozvao tuženika na povrat gore navedenog iznosa. Tuženik je dopis zaprimio 26. lipnja 2020., no do danas po istome nije postupio i vratio iznos od 26.796,00 kuna. Tuženik je dužan vratiti tužitelju navedeni iznos temeljem čl. 1111. stavak 3. ZOO-a i platiti mu zatezne kamate temeljem čl. 1115. ZOO-a od dana kada je postao nepošten, a to je 26. lipnja 2020. kada je primio dopis tužitelj za vraćanje navedenog iznosa. Stoga predlaže donijeti presudu kao u izreci.

1.1. Podneskom od 13. rujna 2023. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev u skladu s važećom valutom euro u Republici Hrvatskoj.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda. O navedenom prigovoru je odlučio Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Gr1 81/2022 od 2. veljače 2023. odredivši nadležnim za postupanje ovaj sud.

2.1. U odnosu na tužbeni zahtjev tuženik se istome protivi navodeći da su pogrešne tvrdnje tužitelja da je donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2019. kojom je poništeno rješenje HANFE od 14. srpnja 2011. otpala osnova temeljem koje je tužitelj bio u obvezi tuženiku isplatiti primjerenu otpremninu. Tužitelj je jasno iskazao svoj stav da smatra da ne treba platiti navedenu otpremninu temeljem rješenja HANFE te je navedeno rješenje osporavao pred Upravnim sudom Republike Hrvatske i Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Usprkos navedenom osporavanju, tužitelj je isplatio tuženiku navedenu otpremninu, čime je izgubio pravo tražiti vraćanje u smislu čl. 1112. st. 1. ZOO-a. Plaćanje obveze po odluci upravnog tijela pa čak i u ovršnom postupku ne smatra se plaćanjem radi izbjegavanja prisile u smislu čl. 1112. ZOO-a, a o čemu svjedoči recentna sudska praksa. U postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sklopljena je nagodba s pojedinim dioničarima kojim je uređeno pitanje plaćanja primjerene otpremnine istisnutim dioničarima, a ta nagodba u smislu čl. 300.k. stavak 4. ZTD-a djeluje i u odnosu na dioničare koji nisu sudjelovali u tom postupku, dakle erga omnes. Tužitelj je upravo temeljem te osnove isplatio tuženiku naknadu za primjerenu otpremninu. Tužitelj je dioničarima koji su bili stranke u tom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu isplatio otpremninu u iznosu većem od 7,7 kuna po dionici koji iznos odgovara iznosu utuženom u ovom postupku uvažavajući umnožak broja dionica koje je tuženik tada imao u vlasništvu. Dakle, odluka HANFE nije temelj po kojem je tuženiku kao dioničaru, pripala primjerena otpremnina već je to članstvo u trgovačkom društvu KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d. iz kojeg je isti istisnut. Ističe prigovor zastare. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao odluku HANFE KLASA: UP/I-451-

04/10-10/25, URBROJ:326-321-11-119 od 14. srpnja 2011. (list 6-19), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj U-ZPZ-4/2014-10 od 9. srpnja 2019. (list 21- 28), podaci o transakcije Raiffeisenbank d.d. (list 20), dopis tužitelja upućen tuženoj u mirnom postupku (list 29-31), dopis tužitelja upućen tuženiku 10. listopada 2011. i odgovor tužene (list 134-139),

4. Sud nije pročitao spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2641/22023, niti je izvodio daljnje dokaze predložene po tuženiku jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno iz provedenih dokaza.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 3.556,44 EUR koje je isplatio tuženiku temeljem Rješenja HANFE od 14. srpnja 2011. koje je poništeno presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

7. Iz, tijekom postupka izvedenih dokaza, sud je utvrdio:

- da je rješenjem HANFE KLASA: UP/I-451-04/10-10/25, URBROJ:326-321- 11-119 od 14. srpnja 2011. koje je doneseno u postupku nadzora primjene odredbi ZPDD-a u svezi postupka odobrenja objavljivanja ponude za preuzimanje društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d. naloženo tužitelju u roku 90 dana isplatiti osobama na čijim su računima vrijednosnih papira u sustava Središnjih klirinškog depozitarnog društva d.d. na dan 23. prosinca 2010. bile obilježene dionice društva KALNIČKE VODE BIONATURA d.d. iznos od 89,32 kune po dionici,

- da se među dioničarima navedenim u stavku I. izreke tog Rješenja pod točkom 37. navodi tuženica s 300 dionica,

- da je stavkom II. izreke naloženo tužitelju da u roku 15 dana od primitka rješenja po izvršenju isplate dostavi HANFI dokaz o učinjenom, a pod stavkom III. da rješenje dostavi osobama navedenim u stavku I. izravno ili putem SHDD-a, dok je pod stavkom IV. naloženo tužitelju platiti administrativnu pristojbu,

- da je protiv navedenog rješenja tužitelja podnio tužbu Visokom Upravnom sudu Republike Hrvatske koji je presudom poslovni broj US-8653/2011 od 13. studenog 2013. odbio tužbu kao neosnovanu i potvrdio odluku HANFE,

- da je Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti i pravomoćnosti presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske presudio na način da se zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske prihvaća te se preinačuje presuda Visokog Upravnog suda na način da se uvažava tužba i poništava rješenje HANFE od 14. srpnja 2011. i postupak se obustavlja,

- da iz obrazloženja tog Rješenja proizlazi da je HANFA provela postupak nadzora u trenutku kada je već bilo dovršen postupak preuzimanja društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d. od strane tužitelja, a u kojoj fazi postupka se zaštita manjinskih dioničara može pružiti samo u okviru sudskog postupka jer bi se suprotnim tumačenjem diralo u već stečena prava sudionika u postupku preuzimanja pa je time nadzor HANFE nad postupkom preuzimanja tog društva poduzet zakašnjelo te predstavlja intervenciju koja u sebi ima nedopuštene elemente retroaktivnosti. Stoga prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije postojala nadležnost HANFE za provođenje postupka nadzora u fazi kada je postupak preuzimanja društva već dovršen pa time je i pobijano rješenje HANFE doneseno protuzakonito, a što predstavlja razlog za poništenje istog,

- da je tužitelj dopisom od 10. listopada 2011. zatražio od tuženice dostavu podataka o njezinom računu kako bi joj mogao isplatiti iznos otpremnine sukladno Rješenju HANFE te ju ovim putem obavještava da je protiv Odluke HANFE podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske,

- da je tuženica povodom tog dopisa dostavila tužitelju izjavu 13. listopada 2011. u kojoj dostavlja broj računa te presliku svoje osobne iskaznice,

- da je tužitelj isplatio tuženici 17. listopada 2011. iznos od 26.796,00 kuna temeljem rješenja HANFE od 14. srpnja 2011.,

- da je tužitelj dopisom od 23. lipnja 2020. pozvao tuženicu na vraćanje isplaćenog iznosa obzirom da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poništeno rješenje kojim je naložena ta isplata te je u prilogu tog dopisa dostavlja dokaz o uplati i Odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

- da je tuženica navedeni dopis zaprimila 26. lipnja 2020. što je potvrdila svojim potpisom na povratnici.

8. Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) je propisano da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema neke osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti, odnosno ako to nije moguće nadoknaditi vrijednost postignete koristi, dok je stavkom 2. propisano da se obveza plaćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je otpala.

9. Primjenjujući navedenu zakonsku odredbu na činjenično stanje ovog predmeta, sud je zaključio da tuženica primila navedeni iznos po osnovi koja je otpala pa je dužna vratiti tužitelju isplaćeni iznos. Pritom su neutemeljeni navodi tuženice da je tužitelj isplatio tuženici navedeni iznos dobrovoljno kada iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da joj je isplatu izvršio temeljem rješenja upravnog tijela koje je postalo pravomoćno i konačno.

10. Neosnovan je prigovor zastare budući da je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesena 9. srpnja 2019., a tužba je podnesena 30. studenog 2020. temeljem čega nije protekao zastarni rok od 5 godina propisan čl. 225. ZOO-a.

11. Također su neosnovani prigovori tuženice da je tužitelj isplatu izvršio temeljem neke druge osnove (njenog prava kao manjinskog dioničara društva KALNIČKE VODE BIO NATURA d.d. koji je istisnut u postupku preuzimanja od strane tužitelja) budući da je iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj izvršio isplatu tuženici temeljem rješenja HANFE koje je poništeno u postupku izvanrednog preispitivanja zakonitosti presude Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske. Takvo utvrđenje proizlazi iz dopisa tužitelja upućenog tuženici kojim istu poziva da mu dostavi podatke za isplatu naknade koju je dužan platiti po odluci HANFE a što je tuženica potvrdila dostavom svog računa i izjave kojom potvrđuje da podatke dostavlja u svrhu isplate iznosa po rješenju HANFE. Kada se te isprave od 10. listopada 2011. i 13. listopada 2011. dovedu vremensku vezu s datumom isplate (17. listopada 2011.) nedvojbeno je da isplata nije izvršena po nekoj drugoj pravnoj osnovi. Osim toga, isplaćeni iznos od 26.796,00 kuna odgovara obračunu 300 dionica x 89,32 kune, a što odgovara iznosu koji je rješenjem HANFE naloženo tužitelju platiti pojedinom dioničaru po ubilježenoj dionici. Ukoliko tužitelj ima obvezu prema tuženici na isplatu otpremnine ili naknade po dionici po nekoj drugoj osnovi, to tuženica može potraživati u zasebnom postupku. Ista ne može svoja potraživanja prema tužitelju po nekoj eventualno drugoj osnovi zatvarati iznosom koji je primila po osnovi koja više ne postoji.

12. Tužitelj ima pravo i na isplatu zatezne kamate temeljem čl. 1115. ZOO-a koja odredba propisuje da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi, platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj bio nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Temeljem čl. 1117. ZOO-a stjecatelj se smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. Tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od dana kada je u mirnom postupku podnio zahtjev tuženici za vraćanjem neosnovano isplaćenog iznosa koji zahtjev je tuženica zaprimila 26. lipnja 2020. kojim mu je dostavljena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a. Troškovi su odmjereni prema vrijednosti predmeta spora i troškovniku tužitelja, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 2,00 EUR.

14. Tužitelju je dosuđen trošak u ukupnom iznosu 1.478,50 EUR, a odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), podneska od 21. svibnja 2021., 26. siječnja 2023. u iznosu od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1), žalbe od 10. studenog 2021. u iznosu 50 bodova (Tbr. 10/4), podneska od 13. rujna 2023. u iznosu do 25 bodova (Tbr. 8/3), zastupanja na ročištima 11. ožujka 2025. i 7. travnja 2025. u iznosu od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1), uvećano za PDV i sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 41,00 EUR.

15. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 2. veljače 2022. gdje dostavlja sudsku praksu budući je isti bio nepotreban. Također mu nije priznat sastav podnesaka od 25. veljače 2023. i 15. veljače 2023. jer isti nisu bili potrebni.

16. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 24. travnja 2025.

S u d a c :

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku 15 dana od dana dostave ove odluke.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika