Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Benkovcu
Stjepana Radića 10 23420 Benkovac
Poslovni broj: P-22/2025-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, OIB: 78866932443, po sucu toga suda Zoranu Vrankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri iz Zadra, protiv tuženice OTP banke Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, 24. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se Tuženiku: OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, 21 000 Split, OIB: 52508873833 da Tužitelju: ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 11.273,66 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:
- 15,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2008. do isplate,
- 31,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2008. do isplate,
- 37,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2008. do isplate,
- 36,29 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2008. do isplate,
- 28,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2008. do isplate,
- 31,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2008. do isplate,
- 41,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2008. do isplate,
- 41,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2008. do isplate,
- 41,53 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2008. do isplate,
- 51,43 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2008. do isplate,
- 54,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2008. do isplate,
- 70,40 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2008. do isplate,
- 95,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2009. do isplate,
- 95,62 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2009. do isplate,
- 87,24 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2009. do isplate,
- 89,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2009. do isplate,
- 89,55 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2009. do isplate,
- 86,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2009. do isplate,
- 101,99 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2009. do isplate,
- 99,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2009. do isplate,
- 102,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2009. do isplate,
- 98,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2009. do isplate,
- 101,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2009. do isplate,
- 100,91 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2009. do isplate,
- 108,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2010. do isplate,
- 112,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2010. do isplate,
- 111,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2010. do isplate,
- 116,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2010. do isplate,
- 124,56 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2010. do isplate,
- 126,35 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2010. do isplate,
- 136,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2010. do isplate,
- 135,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2010. do isplate,
- 156,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2010. do isplate,
- 144,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2010. do isplate,
- 147,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2010. do isplate,
- 159,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2010. do isplate,
- 161,10 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2011. do isplate,
- 147,94 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2011. do isplate,
- 133,69 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2011. do isplate,
- 133,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2011. do isplate,
- 141,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2011. do isplate,
- 158,46 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2011. do isplate,
- 188,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2011. do isplate,
- 209,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2011. do isplate,
- 176,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2011. do isplate,
- 165,76 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2011. do isplate,
- 166,50 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2011. do isplate,
- 168,03 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2011. do isplate,
- 177,57 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2012. do isplate,
- 180,44 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2012. do isplate,
- 177,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2012. do isplate,
- 176,84 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2012. do isplate,
- 178,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2012. do isplate,
- 181,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2012. do isplate,
- 177,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2012. do isplate,
- 176,79 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2012. do isplate,
- 168,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2012. do isplate,
- 175,63 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2012. do isplate,
- 179,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2012. do isplate,
- 176,77 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2012. do isplate,
- 174,07 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2013. do isplate,
- 173,14 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2013. do isplate,
- 172,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2013. do isplate,
- 178,89 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2013. do isplate,
- 169,02 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2013. do isplate,
- 167,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2013. do isplate,
- 168,37 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2013. do isplate,
- 167,36 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2013. do isplate,
- 170,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2013. do isplate,
- 173,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2013. do isplate,
- 174,45 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2013. do isplate,
- 178,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2013. do isplate,
- 113,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2014. do isplate,
- 91,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2014. do isplate,
- 93,82 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2014. do isplate,
- 92,12 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2014. do isplate,
- 89,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2014. do isplate,
- 90,20 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2014. do isplate,
- 91,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2014. do isplate,
- 93,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2014. do isplate,
- 93,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2014. do isplate,
- 95,19 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.10.2014. do isplate,
- 97,34 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.11.2014. do isplate,
- 97,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.12.2014. do isplate,
- 98,06 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.01.2015. do isplate,
- 97,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.02.2015. do isplate,
- 97,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.03.2015. do isplate,
- 97,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.04.2015. do isplate,
- 97,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.05.2015. do isplate,
- 97,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.06.2015. do isplate,
- 97,90 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.07.2015. do isplate,
- 115,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.08.2015. do isplate,
- 115,96 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 15.09.2015. do isplate,
po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), sve u roku od 15 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan.
II. Odbija se prigovor zastare tuženika kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.565,91 EUR u roku od 15 dana..
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog kao neosnovan.
V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke sklopile Ugovor o kreditu (dalje: Ugovor) koji sadrži odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (dalje: CHF), da prije i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, da je stoga valutna klauzula ništetna a da je tuženik teretio tužiteljicu pozivom na valutnu klauzulu a kako su kamate ugovorena a njihov stopa Ugovorom nije određena niti odrediva da je kamata u visini 1/4 stope zakonske zatezne kamate prema čl.26.st.3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) pa da je tuženik teretio tužiteljicu za kamatu po stopi višoj od one na koju je imao pravo. Navedenim postupanjem da je tuženik oštetio tužiteljicu a sebi stekao korist bez osnove te da je tuženik dužan vratiti tužiteljici stečeno bez osnove.
2. Tužiteljica je uz glavni tužbeni zahtjev postavila i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve.
3. U odgovoru na tužbu (l.s. 37-43) tuženik je naveo, u bitnom, da ističe prigovor zastare potraživanja ovisno o pravnoj kvalifikaciji potraživanja jer da je tužitelj ovaj parnični postupak pokrenuo 11.06.2019., da treba dokazati jesu li utvrđenja iz parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u konkretnom slučaju, da je tužitelj kao potrošač dužan dokazati da u ugovornom odnosu između njega i tuženika postoje sve pretpostavke nepoštenosti valutne klauzule propisane čl.84. i 81. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje je naveo da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva slijedom čega da osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene nepoštenosti, da tužiteljica nije dokazala da je u spornom ugovornom odnosu postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužiteljice. Dodatno je naveo da prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjev jer da ne slijedi niti iz jednog dokaznog prijedloga s tim da tužiteljica nije dokazala osnovu svog tužbenog zahtjeva pa da uopće nema mjesta raspravljati o visini tužbenog zahtjeva te da se protivi financijskom vještačenju na okolnost visine tužbenog zahtjeva.
4. U podnesku od 31.10.2019. (l.s. 45-51) tužiteljica je navela, u bitnom, da je ništetnost valutne klauzule pravomoćno utvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.lipnja 2018. u kolektivnoj parnici za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača što da je potvrđeno od strane VS RH u revizijskog odluci Rev-2222/2018-11 od 03.rujna 2019. a pravni učinci navedenih odluka obvezuju stranke u ovoj pravnoj stvari. Nadalje je navela da je u navedenoj odluci VS RH izraženo pravno stajalište da su ugovorne kamate po pravnoj prirodi naknada kojim se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje novca na određeno vrijeme pa da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu mjerodavnih odredaba ZOO što da u konkretnom slučaju nije ostvareno pa da je valjalo primijeniti kamatnu stopu iz čl.26.st.3. ZOO. Dodatno je navela da je prigovor zastare tuženika neosnovan.
5. U podnesku od 18.09.2020. (l.s. 75-79) tuženik je naveo, u bitnom, da je tužiteljici poslana ponuda izračuna konverzije zajedno sa prijedlogom dodatka broj 1 Ugovoru o kreditu u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/2015 - dalje: ZIDZPK), da je tužiteljica prihvatila ponudu i da su tužiteljica i tuženik sklopili radnju kojom se provodi ZIDZPK.
6. Na ročištu od 06.06.2022. (l.s. 189-191) punomoćnik tužiteljice je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu dodatno navodeći da je tuženik dostavio dva prijedloga dodatka ugovoru nepotpisanima od strane ugovornih strana kao i presliku navodno potpisanog dodatka ugovoru o kreditu te jednostrane izračune tuženika, da takva dokumentacija nije dokaz o provođenju konverzije, da preslika navodno potpisanog dodatka ugovoru o kreditu od 25.siječnja 2016. nevjerodostojna jer da su potpisi na istoj nečitki, da se ne može zaključiti o čijim potpisima je riječ, da nije vidljiv štambilj banke niti ovlaštene osobe banke, da ne sadrži odgovarajuću potvrdu (solemnizaciju) javnog bilježnika koja da je uvjet valjanosti dodatka ugovoru s obzirom da je glavni ugovor o kredit sastavljen u formi potvrđene (solemnizirane) isprave pa stoga da tuženik nije dokazao sklapanje dodatka ugovoru o kreditu o provedbi konverzije.
7. Na istom ročištu punomoćnik tuženika je u odnosu na navode tužiteljice o nevjerodostojnoj dokumentaciji i konverzije koju tužiteljica osporava predložio je saslušati tužiteljicu na okolnost potpisivanja dodatka ugovoru o kreditu.
8. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3745/2022-3 od 5. studenog 2024. je ukinuta presuda kao i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj P-1809/2019 od 1. rujna 2022. i predmet vraćen na ponovno suđenje istom prvostupanjskom sudu jer da su razlozi presude proturiječni i nejasni osobito u pogledu konverzije.
9. U podnesku od 10.02.2025. (l.s. 258-268) tužitelj je naveo, u bitnom, da naprijed navedena ukidna odluka implicira da je tužitelj najprije priznao a potom djelomično osporio da je s tuženikom sklopio konverziju, da to nije točno, da tužitelj nije priznao niti učinio nespornim da je s tuženikom sklopio konverziju, da je tuženik taj koji je to tvrdio, ali da to nije sa sigurnošću dokazao. Nadalje je naveo da je sudski vještak financijske struke prikazao izračun više stečenog bez osnove u ukupnoj visini od 84.941,39 HRK uvećano za zateznu kamatu na mjesečno preplaćene iznose počev od 16. lipnja 2006. kao dana isplate kredita do zaključno 15. rujna 2015. a da niti u jednom dijelu izračuna vještak nije naveo niti slijedi da je izračun bio prikazan uz uračunavanje efekta navodno sklopljene konverzije, da je posljedično tome prigovor tuženika radi prebijanja neosnovan jer da tuženik nije dokazao da je konverzija bila sklopljena a nalaz i mišljenje vještaka ne sadrži uračunate efekte navodne konverzije.
10. Na ročištu od 21. 03. 2025. (l.s. 269-270) punomoćnik tužiteljice je ustrajao u tužbi i tužbenom zahtjevu i podnesku od 10.02.2025. dodatno navodeći da su tužbom obuhvaćeni novčani iznosi do rujna 2015. dok da je prema navodima tuženika konverzija izvršena 30. rujna 2015. a što tuženik nikada nije dokazao pa zadatak financijskom vještaku i novčani iznosi iz nalaza i mišljenja nisu utemeljeni na konverziji a s obzirom da bi učinci navodne konverzije nastupili tek nakon razdoblja koje se tužbom traži a utuženo razdoblje da se odnosi na razdoblje prije navodne konverzije i nema veze s provedenom konverzijom. Istim podneskom tužiteljica je uredila ranije postavljeni glavni tužbeni zahtjev i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve u valuti EUR.
11. Na istom ročištu zamjenik punomoćnika tuženika je ostao kod svih navoda iznesenih u dosadašnjem tijeku postupka.
12. Tuženik se u podnesku od 18.09.2020. poziva na radnju kojom je sklopljena konverzija ali to ničim nije dokazao jer je teret dokazivanja u tom dijelu bio na tuženiku pa ovaj sud nalazi da je prigovor tuženika radi prebijanja neosnovan a naknadno priloženi dokaz u tom pravcu (l.s. 173-175) ovaj sud ne smatra valjanim jer ne sadrži i jasne i čitke potpise kako od strane tuženika tako i od strane tužiteljice a niti je opskrbljen štambiljom odnosno pečatom banke niti potvrdom (solemnizacijom) javnog bilježnika a niti se iz iskaza tužiteljice može nedvojbeno i sa sigurnošću zaključiti da je ona takvu radnju potpisala. Stoga je u odnosu na navedeni prigovor odlučeno kao u toč. I. izreke rješenja.
13. Za navesti je da sud kod donošenja sada ukinute presude nije uzeo u obzir konverziju kao jedan od parametara jer to ne slijedi iz toč. I. zadatka vještaku, niti nalaza i mišljenja vještaka (l.s. 119) jer je zadatak vještaku bio izračun do konverzije (i nalaz vještaka je u odnosu na obračun kamata od početka otplate kredita do konverzije) a tuženik da je u tom razdoblju do navodne konverzije više stekao 84.941,39 HRK odnosno sada 11.273,66 EUR pa je u konkretnom slučaju (navodna) konverzija irelevantna za odlučivanje.
14. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu s prilogom (l.s. 14-20), amortizacijski plan (l.s. 59-63), obavijesti o dospijeću obroka i redovne kamate (l.s. 64-66), financijsko vještačenje sudskog vještaka Sandre Došen (l.s. 114- 127), očitovanje sudskog vještaka Sandre Došen (l.s. 140-141), dopis tuženik tužiteljici sa prilozima (l.s. 149-171), radnju kojom se provodi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranja (NN 102/15) sa prilogom (l.s. 173-182), dopis tuženika tužiteljici s prilogom (l.s. 183-188) te je saslušana tužiteljica ŽĆ kao stranka.
15. Glavni tužbeni zahtjev je osnovan.
16. Predmet tužbe i tužbenog zahtjeva je zahtjev tužiteljice prema tuženiku radi isplate iznosa od 11.273,66 EUR na ime preplaćenih iznosa glavnice i kamata koje je tužiteljica platila tuženiku otplatom kredita po ugovoru o kreditu od 25.05.2006. (l.s. 14- 17) s osnove stjecanja bez osnove zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
17. Među strankama nije sporno da su one sklopile ugovor o kreditu od 25.05.2006. broj: 060526422161 (l.s. 14-17) kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 77.575,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate na 30 godina u 360 jednakih mjesečnih anuiteta uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,39 % godišnje te da je tijekom ugovorenog razdoblja dolazilo do promjene visine kamatne stope.
18. U članku 3. navedenog Ugovora je određeno da je kamatna stopa promjenjiva te da će se promjena kamatnih stopa određivati izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje.
19. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te je sporno je li između stranaka provedena konverzija prema odredbama ZIDZPK a sporno je i jeli tražbina tužiteljice zastarjela.
20 Za ocjenu valjanosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP) s obzirom na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 25.05.2006.
21. Prema odredbi čl.81.st.1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok odredba st. 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Iz citirane odredbe proizlazi da značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana mora biti na štetu potrošača.
22. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga primijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. ZOO), propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač, s jedne strane, odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
23. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor, koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
24. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
25. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
26. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove.
27. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.
28. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
29. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nega proizlaze.
30. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
31. ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
32. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja. Tužiteljica je kao potrošač jedino mogla znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega načela ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.
33. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a koja je djelomično u prijepornom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2, pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi P. - H. S. U. Z. Z. P., protiv više tuženika (Zagrebačka banka d.d. i dr., među ostalim, i tuženicom iz ove parnice), podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača s tim da je zaključak te sudske odluke da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne.
34. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljom kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 96. st. 1. ZZP u vezi odredaba iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO, a kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2I gdje je navedeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 4,39 % koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.
35. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja Ugovora o kreditu tužiteljice i tuženika bila određena i to u visini od 4,39 %, a to i s obzirom je tužiteljici kao korisniku kredita koja je od banke kao kreditora dobila otplatni plan bilo vidljivo kolika je njezina mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci, te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne, a što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2I.
36. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Sandre Došen dipl. oec. iz Biograda na Moru (l.s. 114-127) zajedno sa očitovanjem istog vještaka (l.s. 140-141) koji ovaj sud u cijelosti prihvaća slijedi da je tuženik OTP banka Hrvatska d.d. po ugovoru o kreditu broj: 060526422161 od 25.05.2006. više stekla 84.941,39 kn u odnosu na ono što bi stekao da nije promijenjena valutna klauzula a da je redovna kamata obračunavana prema stopi iz čl.26.st.3. ZOO i to u razdoblju početka otplate kredita do konverzije
37. S obzirom da je između stranaka sporno je li između njih provedena konverzija prema priloženoj preslici Radnje kojom se provodi ZIDZPK - dodatak broj 1. Ugovoru o kreditu po ugovoru o kreditu broj: 060526422161 od 25.05.2016. (l.s. 173-176) iz razloga što je radnja na koju se poziva tuženik nečitko potpisana i nepotpuna pa da kao takva po tužiteljici ne predstavlja dokaz po provedenoj konverziji jer je ista nečitko potpisana i nepotpuna jer nije opskrbljena štambiljom banke niti čitkim potpisom ovlaštene osobe banke kao niti potvrdom (solemnizacijom) javnog bilježnika na okolnost potpisivanja navedene radnje odnosno dodatka Ugovoru na tu okolnost je saslušana tužiteljica ŽĆ (l.s. 115).
38. Iz iskaza tužiteljice ŽĆ slijedi, u bitnom, da ona ne zna koja je točno pismenâ ona potpisala nakon sklapanja ugovora o kreditu, s tim da je zaprimala razna pismena od banke, da ne zna što je tada potpisivala, da nije sigurna je li nakon sklapanja ugovora s bankom potpisivala ikakav dodatak ugovoru o kreditu odnosno stavila potpis na radnju odnosno dodataka ugovoru o kreditu.
39. Ovaj sud ocijenjuje da iz nejasne i nepotpune radnje - dodatka ugovoru o kreditu koja je priložena u spis (l.s. 173-176) te iskaza tužiteljice, nije utvrđeno, nedvojbeno i sa sigurnošću da je navedena radnja odnosno dodatak Ugovoru o kreditu sklopljen između stranaka a koja bi imala značenje konverzije osnovnog ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka.
40. U odnosu na tuženikov prigovor zastare:
41.1. Ovaj sud ocijenjuje da nije nastupila zastara predmetne tražbine iz razloga što tražbina po osnovi na koju upire tužitelj zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl.225. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO). Ovo stoga što je odredbom čl.241. ZOO propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom uli drugim nadležnim tijelom radi osiguranja, utvrđenja, ili ostvarivanja tražbine.
41.2. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11.06.2019. a da je provjerom kroz sustav e spisa utvrđeno da je postupak po tužbi Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pravomoćno okončan presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 13. lipnja 2014. ovaj sud ocijenjuje da do početka navedenog postupka nije protekao rok od 5 godina iz čl.225. ZOO koji se ima primijeniti u konkretnom slučaju, s tim da je podnošenjem navedene kolektivne tužbe i vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu odredbe čl.241. ZOO prije isteka petogodišnjeg roka zastare. Takvo pravno stajalište je izrazio i Vrhovni sud Republike Hrvatske koje prihvaća i ovaj sud.
41.3. Stoga istaknuti prigovor zastare od strane tuženika nije osnovan pa je u smislu naprijed navedenih odredaba ZOO odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
42. S obzirom na prednja utvrđenja ovaj sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan pa je temeljem naprijed navedenih odredaba ZZP i ZOO odlučeno kao u izreci presude.
43. Odluka o zakonskim zateznim kamatama temelji se na odredbi čl.29. ZOO.
44. Temeljem čl.154.st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22i 155/23, u nastavku teksta: ZPP) tužiteljici, zastupanoj po punomoćnicima odvjetnicima je priznat parnični trošak u iznosu od 3.565,91 EUR i to za sastavljanje tužbe, pristup na pet ročišta od 18.09.2020., 28.04.2022., 06.06.2022., 18.07.2022. i 21.03.2025., za četiri obrazložena podneska od 13.11.2019., 21.09.2020., 06.10.2020. i 02.12.2020., sastavljanje odgovora na žalbu, iznos od po 200,00 EUR za svaku parničnu radnju uvećano za PDV u iznosu od 25 % (Tbr.7.toč.1, Tbr.8.toč1, Tbr.9.toč.1, Tbr.10.toč.4, Tbr.46 i Tbr.54 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, «Narodne novine» 138/2023 dalje: Tarifa). Tužiteljici su priznati i troškovi uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 EUR i sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 159,13 EUR i za presudu u iznosu od 159,13 EUR, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.
45. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu koji se odnosi na nejasnu sudsku pristojbu kao i podneske od 7.02.2023. i 10.02.2025. jer isto nije postavljeno u skladu sa Tbr. 8. toč. 1. Tarife kao i za pristup ročištu za objavu iz razloga što tužiteljica a i njezin punomoćnik nisu pristupili na to ročište, pa je odučeno kao u toč. IV. izreke rješenja.
46. Tuženik, koji je u cijelosti izgubio u parnici, je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška pa je odlučeno kao u toč. V. izreke rješenja.
47. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Benkovac, 24. travnja 2025.
S u d a c:
Zoran Vranković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave istih. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnim Županijskim sudovima, (čl.4. i 5. Zakona o područjima i sjedištima sudova – "Narodne novine" 128/14) pisano u tri jednaka primjerka.
DNA:
Tužiteljici, po punomoćnicima, putem e oglasne ploče suda,
Tuženiku, po punomoćnicima, putem e oglasne ploče suda.