Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2251/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dragice Samardžić kao predsjednice vijeća, Ankice Matić kao sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice specijalistice JJ, u pravnoj stvari tužitelja PJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Bruno Spiz, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pocrnić i Spiz j.t.d., Zagreb, Baruna Trenka 7/I, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2341/2021-11 od 15. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskoga građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2341/2021-11 od 15. lipnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud donio presudu kojoj izreka glasi:

" I. Mijenja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 2612/11-82 od 15. srpnja 2016., koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-2504/16 od 12. rujna 2018. te se nalaže tuženiku plaćati tužitelju, umjesto iznosa 47,78 eur / 360,00 kn mjesečno, iznos 79,63 eur / 600,00 kn mjesečno, počev od 1. listopada 2021. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjeli obroci budu plaćeni odjednom sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog obroka do isplate, a dospijevajući najkasnije 5-tog dana u mjesecu za tekući mjesec, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 770,30 eur / 5.803,80 kn sa zateznim kamatama tekućim od 15. lipnja 2023. do isplate, sve po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. prosinca 2022. po stopi koja je određena, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev za isplatu mjesečnog iznosa 1,06 eur / 8,00 kn, odnosno preko dosuđenog mjesečnog iznosa 79,63 eur / 600,00 kn mjesečno do zahtijevanog mjesečnog iznosa 80,70 eur / 608,00 kn, počev od 1. listopada 2021. pa nadalje, sa zateznim kamatama, kao neosnovan."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP-a). Žalbom pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke, te žalbenom sudu predlaže preinaku pobijane presude sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povećanje iznosa novčane rente koju mu je tuženik dužan plaćati na temelju pravomoćne presude Općinskoga građanskog suda u Zagrebu Pn-2612/2011 od 15. srpnja 2016. (djelomice preinačenom presudom Županijskog suda u Rijeci Gž-2504/2016-2 od 12. rujna 2018.) po osnovi tuđe pomoći i njege. Tužitelj smatra da mu je tuženik zbog promijenjenih okolnosti dužan plaćati mjesečno 608,00 kuna, umjesto dosadašnjih 360,00 kuna.

6. Naime, točkom III. izreke citirane presude obvezan je tuženik na ime trajne potrebe za tuđom pomoći i njegom plaćati tužitelju mjesečno 360,00 kuna od 1. siječnja 2012. ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Cijena tuđe pomoći je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude Pn-2612/2011 od 15. srpnja 2016. te je iznosila 15 kuna po satu.

7. Prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu nakon što je u dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj ozlijeđen 23. kolovoza 2008. u prometnoj nezgodi u kojoj su sudjelovali tužitelj i tuženikov osiguranik,

- da je u parnici vođenoj radi naknade štete na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu pod brojem Pn-2612/2011 utvrđen tužiteljev doprinos nastanku nezgode i njenih posljedica u omjeru od 60%,

- da je u tom postupku tužitelju, između ostalog, utvrđena trajna potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 2 sata dnevno,

- da je u tom postupku utvrđena cijena sata tuđe pomoći i njege 15 kuna pa je, uzevši u obzir tužiteljev doprinos, sukladno tome tuženiku naloženo isplaćivati po 360,00 kuna mjesečno po toj osnovi,

- da cijena od 15 kuna po satu više ne odgovara cijenama u vrijeme zaključenja glavne rasprave u ovom postupku, zbog inflacije i porasta potrošačkih cijena.

8. Odredbama čl. 1088. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 i 41/08), je propisano da se naknada štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme; te se takva novčana renta plaća mjesečno unaprijed.

9. Na temelju odredbe čl. 1096. ZOO-a, sud može na zahtjev oštećenika za ubuduće povećati rentu, a može je na zahtjev štetnika sniziti ili ukinuti ako se znatnije promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke.

10. Prvostupanjski je sud smatrao osnovanima tužiteljeve tvrdnje da su se odlučne okolnosti od donošenja presude Pn-2612/2011 do odluke u ovom predmetu značajno izmijenile. Sud obrazlaže kako to proizlazi iz javno dostupnih podataka Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije, na temelju čega su se povećali i Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne/ neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Sud je po slobodnoj ocjeni, sukladno čl. 223. ZPP-a, utvrdio da je primjerena cijena sata tuđe pomoći 25,00 kuna pa je tužbeni zahtjev prihvatio za iznos od 600,00 kuna/79,63 eura mjesečno (30 dana po 2 sata po 25,00 kuna/3,32 eura, umanjeno za doprinos od 60%), a za više traženih 8,00 kuna/ 1,06 eura odbio tužbeni zahtjev.

11. Sa zaključkom prvostupanjskog suda ovaj se sud u cijelosti slaže. Promijenjene okolnosti na koje se poziva tužitelj: stopa inflacije i promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2016. godinu, općepoznate su činjenice pa po mišljenju ovog suda nije potrebno dokazivati ni obrazlagati kako cijena od 15,00 kn/ 1,99 eura za sat tuđe pomoći i njege ne odgovara današnjim cijenama.

12. Tuženik u žalbi ističe da je tužitelj već u parnici Pn-2612/2011 mogao zahtijevati isplatu po satu tuđe pomoći i njege u iznosu od 23,16 kuna. U spis je dostavio računovodstveno- financijsko vještačenje provedeno u veljači 2016. u predmetu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom selu Pn-318/2019 iz kojeg proizlazi da je stvarna cijena sata rada niskokvalificiranog radnika bila 23,16 kuna, dakle približno iznosu kojeg tužitelj traži u ovom postupku. Budući da tužitelj nije postupio tako, nego je zahtijevao 15,00 kuna po satu, tuženik smatra da se radi o presuđenoj stvari.

13. Tužitelj predmetni zahtjev temelji na odredbi čl. 1096. ZOO-a i na činjenici da su se odlučne okolnosti za utvrđivanje cijene sata tuđe njege i pomoći značajno izmijenile. Navedena odredba tužitelja ovlašćuje na podnošenje predmetnog tužbenog zahtjeva uvijek kad se značajno promijene okolnosti koje je sud imao na umu pri donošenju prijašnje odluke; tog se prava tužitelj nije odrekao niti mu je o istome pravomoćno presuđeno, neovisno o tome što je u prijašnjoj parnici Pn- 2612/2011 zahtijevao po ovoj osnovi iznos od 15,00 kuna po satu. Zbog toga je neosnovan tuženikov prigovor presuđene stvari.

14. Tužitelju je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Pn- 2612/2011 od 15. srpnja 2016. utvrđena trajna potreba za tuđom pomoći i njegom u trajanju od 2 sata dnevno. Tu je tužiteljevu potrebu dužan tuženik plaćati, a na tu tuženikovu obvezu ne utječe okolnost prima li tužitelj kakav doplatak od Centra za socijalni rad, pa su neosnovani tuženikovi prigovori istaknuti u tom pravcu.

15. Vrijednost predmeta spora kod rentnih zahtjeva propisana je odredbom čl. 36. ZPP-a, koju je prvostupanjski sud pravilno primijenio donoseći odluku o troškovima. Iako je tužitelj previsoko označio vrijednost predmeta spora u tužbi (36.480,00 kuna umjesto 14.400,00 kuna), na samu odluku taj propust nije utjecao jer je tužitelju valjalo priznati troškove prema istom Tbr. mjerodavne Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

16. Na koncu, tuženik neosnovano navodi da je visinu troškova trebalo računati prema vrijednosti boda sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja pojedine radnje. O ovom je pitanju na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 14. lipnja 2024. prihvaćen zaključak da se primjenjuje vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku, pa se tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023., Rev-847/2021 od 13. veljače 2024. i Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024.

17. Slijedom navedenog, tuženikovu je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Split, 24. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dragica Samardžić