1              Poslovni broj: Gž Ovr-244/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Nadi Sambol kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja D. I. I. A., OIB: …, zastupanog po punomoćniku N. G., odvjetniku u Z., protiv ovršenika Z. Z. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Z., radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja i zaključka Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5678/15-141 od 18. srpnja 2023., 15. studenog 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuju se rješenje i zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5678/15-141 od 18. srpnja 2023. kojim je upućen ovršenik da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe i kojim je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5678/15-141 od 18. srpnja 2023. odbijen je prijedlog ovršenka za odgodu ovrhu i zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-5678/15-141 od 18. srpnja 2023. upućen je ovršenik da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene prvostupanjskim rješenjem o ovrsi broj Ovr-5678/15 od 18. ožujka 2015.

2. Protiv rješenja, a sadržajno i protiv zaključka ovršenik je podnio žalbu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže preinačiti rješenje, ukinuti provedene radnje i obustaviti ovršni postupak, odrediti odgodu ovrhe ili rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovan postupak prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. U ovom predmetu postupak je počeo 11. ožujka 2015. pa se u odnosu na odluku o upućivanju na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom primjenjuje članak 55. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. – dalje: OZ) kojim je propisano ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavak 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka. Dakle, o upućivanju ovršenika na pokretanje parnice primjenom članka 55. stavak 1. OZ-a odlučuje se rješenjem protiv kojeg primjenom članka 11. stavak 1. OZ-a može se izjaviti žalba. Iako je prvostupanjski sud zaključkom odlučio da se ovršenik upućuje na pokretanje parnice, a protiv zaključka nije dopušten pravni lijek, ovaj drugostupanjski sud zaključak prvostupanjskog suda drži rješenjem i zbog toga ovršenik koji i u tom dijelu pobija odluku ima pravo na podnošenje žalbe.

6. Ovršenik ne navodi koju bitnu povredu ovršnog postupka je počinio prvostupanjski sud, a prema sadržaju žalbe, obzirom da ističe da u odluci nije navedeno protiv koga je upućen na pokretanje parnice pa je odluka nejasna, upućuje na bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a. Točno je da u izreci pobijane odluke nije navedeno protiv koga ovršenik treba pokrenuti parnicu, međutim, obzirom da su stranke u ovršnom postupku ovrhovoditelj i ovršenik onda se parnica pokreće protiv ovrhovoditelja. Stoga nije počinjena bitna povreda postupka na koju ukazuje ovršenik u žalbi.

7. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud, obzirom na sadržaj žalbe ovršenika izvan roka trebao primijeniti odredbu članka 55. stavak 2. OZ-a, jer činjenicu koju je istaknuo ovršenik u žalbi da je rješenje o ovrsi donijeto prije dospjelosti tražbine iz ovršne isprave ovršenik nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, nije općepoznata niti se njeno postojanje može utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama.

8. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za odgodu ovrhe, jer nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 65. stavak 1. OZ-a, jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Prema sadržaju prvostupanjskog spisa ovršenk je već ranije podnosio prijedloge za odgodu ovrhe, donijeta su tri pravomoćna rješenja kojima su odbijeni prijedlozi ovršenika za odgodu ovrhe, pa je već pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda broj Ovr-568/15-57 od 9. lipnja 2020. odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u kojem je ovršenik isticao činjenicu da mu je nekretnina koja je predmet ovrhe jedini dom. Pod nenadoknadivom štetom ili teško nadoknadivom štetom se podrazumijeva da ovršenik u slučaju uspjeha, odnosno donošenja odluke da je ovrha nedopuštena ne bi mogao od ovrhovoditelja naknadit štetu koja mu je nastala provedbom ovrhe, a u tom pravcu činjenice ovršenik nije ni iznio. Iako se sud poziva na odredbu članka 110. OZ-a, to ne utječe na zakonitost odluke.

9. Točno je da je ovršenik založni dužnik. Prema članku 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – dalje: ZVDSP) založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koja ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu ne bude li mu o dospijeću ispunjena namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti, a prema ovršnoj ispravi ugovoru o založnom pravu ovršenik kao založni dužnik je dao zalog radi osiguranja naplate tražbine ovrhovoditelja temeljem mjenice po viđenju od 23. ožujka 2011. u iznosu 30.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i zateznih kamata te je pristao da javni bilježnik na zahtjev vjerovnika stavi potvrdu o ovršnosti na ugovor nakon što vjerovnik javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti tražbine, a stranke su suglasne da kao dokaz o dospjelosti tražbine služi potvrda banke da je mjenica podnijeta na naplatu te da je ista ostala nenaplaćena.

10. Ovršenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud morao postupiti prema zaključku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 11. ožujka 2022. i provest sudsku kontrolu ovršne isprave, jer je ovršenik ukazao da su ugovorne odredbe protivne odredbama koje moraju sadržavati potrošački ugovori i da sadrži nepoštene odredbe. Ovršna isprava na temelju koje je donijeto rješenje o ovrsi je ugovor o založnom pravu kojim je ugovoreno da vjerovnik ima tražbinu prema dužniku temeljem mjenice po viđenju izdane 23. ožujka 2011. u iznosu 30.000,00 eur i zatezna kamate, a mjenica je izdana u svrhu naplate tražbine vjerovnika po osnovi kredita, garancija, akreditiva, naknada i svih drugih pravnih poslova koji se zaključuju između vjerovnika i dužnika, a tražbina vjerovnika dospijeva danom podnošenja mjenice na naplatu, a najkasnije 23. ožujka 2016. Korisnik kredita (dužnik) prema ugovoru o založnom pravu je P. d.o.o. D. S., dakle pravna osoba, pa već zbog te činjenice ugovor za koji je izdana mjenica u svrhu naplate tražbine po ugovoru nije potrošački ugovor prema članku 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007).

11. Ovršenik se u žalbi izvan roka pozivao na očitovanje Z. (ranije ovrhovoditelja u tom predmetu, list spisa 431) u kojem je banka navela da nije pokušala tražbinu naplatiti od korisnika kredita, jer je to bilo nemoguće s obzirom da je korisnik kredita brisan iz sudskog registra prije dospjelosti tražbine. Iz tog sadržaja ne proizlazi da tražbina za koju je određena ovrha nije dospjela. Prema odredbi članka 336. stavak 4. ZVDSP-a založni vjerovnik može, bio njegov dužnik vlasnik zaloga ili ne, po svojoj volji izabrati hoće li zahtijevati namirenje svoje tražbine ponajprije iz vrijednosti zaloga ili iz imovine svog dužnika ili istodobno iz zaloga i dužnikove imovine.

12. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a odbijena je kao neosnovan žalba ovršenika i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

Bjelovar, 15. studenog 2023.

                                                                                                                 Sutkinja

Nada Sambol v.r.