Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž Ovr-41/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić Perharić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja IMETAK ŠKZ u likvidaciji, OIB: 65988520651, Josipa Jurja Strossmayera 7, Županja, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Grubeša, odvjetnik u Osijeku, Ul. Ivana Gundulića 36b, protiv ovršenice ŠU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 2b, [adresa], koju zastupa punomoćnik Frane Dobrović, odvjetnik u Rijeci, Ivana Grohovca 2/II, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-427/2023-25 od 16. prosinca 2024., dana 24. travnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice ŠU kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-427/2023-25 od 16. prosinca 2024. u dijelu kojim je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 9.412,61 eura te radi naplate troškova ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2024. pa do isplate, određena ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenice upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].

II. Uvažava se žalba ovršenice ŠU kao djelomično osnovana, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Požegi poslovni broj Ovr-427/2023-25 od 16. prosinca 2024. u dijelu kojem je određena ovrha radi naplate zateznih kamata koje na iznos od 9.412,61 eura teku od 5. veljače 2018. pa do isplate te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

III. Odluka o troškovima ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi, na temelju ovršne isprave – solemniziranog Ugovora o kreditu broj 0010700660 od 11. prosinca 2007., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 9.412,61 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 5. veljače 2018. pa do isplate, troškova ovršnog postupka uvećano za zatezne kamate tekuće od 16. prosinca 2024. pa do isplate, određena je ovrha na nekretninama u suvlasništvu ovršenice upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) te žalbenih razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 3., 5., 7., 8., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ). U bitnom navodi da je ovršna isprava potrošački ugovor koji sadrži ništetnu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te da tražbina ovrhovoditelja više ne postoji. Također, navodi da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz o tome je li i kada ugovor o kreditu otkazan te je li dospjela tražbina ovrhovoditelja. Nadalje, ističe da uz prijedlog za ovrhu nije dostavljen obračun zbog čega se ne može utvrditi je li zatezna kamata obračunata na neplaćenu glavnicu ili i na dospjelu zateznu kamatu izraženu u apsolutnom iznosa te da nije jasan način na koji je određen datum dospijeća tražbine s danom 5. veljače 2018., a čime sadržajno ističe bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijano rješenje i odbiti prijedlog za ovrhu te potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 250,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode ovršenice te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 – dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Naime, ovršni postupak je pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno na temelju valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. toč. 5. OZ-a, i to Ugovora o kreditu broj: 0010700660 o nenamjenskom kreditu sa osiguranjem novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama založnog dužnika od 11. prosinca 2007., solemniziran od strane javnog bilježnika Ante Brekala 12. prosinca 2007. pod brojem OV-23882/07 (dalje u tekstu: ovršna isprava). Također, sukladno odredbi čl. 36. st. 1. OZ-a ovršna isprava dostavljena je u izvorniku (list 83-91 spisa).

6.1. Ovršna isprava, kao javnobilježnički akt postala je ovršna 29. prosinca 2009., a što proizlazi iz potvrda javnog bilježnika na listu 85 spisa. Stoga, u odnosu na žalbeni navod ovršenice o tome da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz o tome je li ugovor otkazan, odnosno je li tražbina iz ovršne isprave dospjela, ukazuje se da navedene okolnosti potvrđuje iskazana potvrda ovršnosti, dok ovršenica nije podnijela zahtjev u smislu odredbe čl. 36. st. 5. OZ-a.

6.2. Nadalje, ovrhovoditelj je sukladno odredbi čl. 82. st. 1. OZ-a uz prijedlog za ovrhu podnio izvadak iz zemljišne knjige, kao dokaz da je ovršenica suvlasnica predmetnih nekretnina (list 10-23 spisa).

7. Temeljem ovršne isprave na predmetnim nekretninama uknjiženo je pravo zaloga 12. prosinca 2007. pod brojem Z-6108/07 u korist ovdje ovrhovoditelja (list 10 i 12 spisa).

8. Odredbom čl. 83. OZ-a je propisano da ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.

8.1. Uvidom u priloženi povijesni zemljišnoknjižni izvadak utvrđeno je da je ovršenica 15. prosinca 2014. pod brojem Z-4885/2014 (list 14 spisa) stekla pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] te 16. siječnja 2015. pod brojem Z-113/2015 (list 20 spisa) pravo vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], oboje temeljem presude na temelju priznanja Općinskog suda u Požegi broj P-370/2014 od 10. rujna 2014., dakle nakon uknjižbe založnog prava, slijedom čega ovrhovoditelj na temelju ovršne isprave i zemljišnoknjižnog izvatka ima pravo zatražiti ovrhu na založenim nekretninama (čl. 83. OZ-a).

9. Suprotno navodima žalbe, nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a jer iz stanja spisa nije razvidno da bi ovršna isprava bila ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, odnosno da bi na drugi način izgubila svoju djelotvornost ili da bi bilo utvrđeno da je bez učinka, niti ovršenica konkretizira navedeni žalbeni razlog.

10. Neosnovan je i žalbeni navod ovršenice da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a. Naime, u slučaju ovrhe radi naplate novčane tražbine, OZ-om pa tako niti jednim drugim pozitivnim pravnim propisom nije propisan prekluzivni rok u kojem se može tražiti ovrha. Naime, takav zakonski rok postoji primjerice kod ovrhe radi vraćanja zaposlenika na rad, kod ovrhe u slučaju ponovnog smetanja posjeda, a što ovdje nije slučaj.

11. U odnosu na žalbene navode ovršenice koji se tiče ništetnosti ovršne isprave, napominje se da je sud u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama te da unutar ovršnog postupka nije moguće ispitivati je li ugovor o kreditu ništetan ili nije (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1371/2021-2 od 17. listopada 2023.). Također, napominje se da je ovršenica zaključkom suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-427/2023-24 od 14. studenog 2024. (list 107 spisa) upućena da pokrene parnicu radi utvrđivanja ništetnosti odredbi ovršne isprava, a u povodu kojeg zaključka nije postupila, što u ostalim niti ne osporava žalbom. Jednako tako, ovaj sud ukazuje da nema zapreke da ovršenica u bilo kojem trenutku pokrene parnični postupak u kojem će se ispitati njezini navodi o ništetnosti ovršne isprave.

12. O žalbenim navodima iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 8., 9., 10. i 11. OZ-a, sukladno odredbi čl. 52. OZ-a odlučuje sud prvog stupnja.

13. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu ovršenice kao djelomično neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijano rješenje (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Međutim, pravilno ukazuje ovršenica u svojoj žalbi da je u dijelu kojem je određena ovrha radi naplate zateznih kamata koje na iznos od 9.412,61 eura teku od 5. veljače 2018. pa do isplate, počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

14.1. Naime, iako ovrhovoditelj ima pravo kamatu obračunati i izraziti u apsolutnom iznosu, na tako obračunatu kamatu nema pravo tražiti isplatu zateznih kamata. Zabrana anatocizma proizlazi iz odredbe čl. 31. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) koja propisuje da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to zakonom određeno. Na iznos neisplaćenih kamata ovrhovoditelj može zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu, no, pravo na procesnu kamatu iz odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a bi imao tek nakon što ovršenica podmiri glavno novčano potraživanje.

14.2. Međutim, kako se iz sadržaja prijedloga za ovrhu ne može utvrditi koliki dio od 9.412,61 eura otpada na obračunatu zateznu kamatu, trebalo je u tom dijelu sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

15. U ponovnom postupku sud će pozvati ovrhovoditelja da sukladno odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a ispravi prijedlog za ovrhu na način da određeno naznači koliko se od ukupnog iznosa od 9.412,61 eura odnosi na glavnicu, redovne kamate, zatezne kamate te troškove, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

16. Odluka o troškovima postupka u povodu izjavljene žalbe ostavljena je za konačnu odluku, a sve na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a.

U Velikoj Gorici 24. travnja 2025.

Sutkinja

Branka Križanić Perharić