Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2523/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MC, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 19. veljače 2024., poslovni broj: 58 Pp-958/2022, u sjednici vijeća održanoj 24. travnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. MC kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona okr. MC je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. MC proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 53. stavka 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa izrečena kazna u iznosu od 600,00 eura, koju je dužan platiti u roku od devedeset dana od pravomoćnosti presude.

1.1. Istom presudom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka i iznosu od 26,54 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.

2.1.

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. ,118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama, primjereno težini djela i stupnju krivnje okrivljenika te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je u već u dovoljnoj mjeri cijenio njegove poznate materijalne i životne prilike, na koje ponovno paušalno upire u žalbi ne doprinoseći o tome nikakve nove dokaze, pa budući da je kao otegotna okolnost utvrđena pravomoćna kažnjavanost za isti takav prekršaj, to je mišljenje i ovog suda da je opravdano izrečena kazna unutar raspona posebnim zakonom propisane kazne, koja je za počinjeni prekršaj propisana u iznosu od 390,00 do 920,00 eura. Suprotno tvrdnji žalitelja da je savjestan vozač, isto ne proizlazi iz njegove pravomoćne kažnjavanosti, pa je očito da blaža kazna nije djelovala na buduće ponašanje okrivljenika u prometu, a pogrešno smatra da se radi o prekršaju manje važnosti i opasnosti, s obzirom na mjesto i vrijeme počinjenja djela, kada se može zaključiti da takvim protupravnim postupanjem ugrožava veći broj sudionika u prometu i njihovu imovinu. Bez uspjeha u tom smislu ističe da nije pravilno cijenjeno i njegovo zdravstveno stanje za odluku o kazni, budući da o tome nije doprinio dokaze, pa navodi žalbe ne dovode u pitanje pravilnost izrečene kazne.

5.1. Zbog navedenih razloga, ovaj sud smatra da je izrečena kazna u svemu pogodna za postizanje svrhe specijalne i generalne prevencije.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.

7.

Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca u pogledu navoda žalbe ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na težinu i značaj počinjenog prekršaja, opravdana i zakonita, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, naročito jer je žalitelj prethodno već pravomoćno kažnjavan zbog prometnih prekršaja, pa se opravdano može zaključiti da potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno protupravno postupanje u prometu. Bez uspjeha žalitelj upire na duljinu izrečene zaštitne mjere, budući da je zakonom propisana u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine, pa je određena unutar propisanog vremena trajanja, razmjerno težini konkretnog prekršaja, nedovoljne svijesti o opasnosti činjenja ovakvih djela i ugrožavanja drugih sudionika u prometu (imajući na umu frekventnost vremena i mjesta počinjenja) kao i prekršaja koji se mogu očekivati s obzirom na ponavljanje istovrsnih prekršaja. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je zaštitna mjera izrečena sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona, a paušalni i ne dokumentirani navodi žalbe da mu je vozačka dozvola potrebna za posao, ne dovode u pitanje osnovanost i trajanje zaštitne mjere.

8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13), s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 24. travnja 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.