Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3215/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelj ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Sanjin Jurmić, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Vrtodušić, odvjetniku iz OD Vukić i partneri iz Rijeke, radi ukidanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskoga suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-501/2020-33 od 18. srpnja 2024., u sjednici održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji, poslovni broj P-501/2020-33 od 18. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se ukine pravo služnosti doživotnog uživanja koje postoji u korist tuženika na ½ suvlasničkog dijela nekretnine grč. 121 štala, kuća br. 63, površine 490 m², upisane u zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje je upisano u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-9229/11, kao i da je tužitelj ovlašten na temelju te presude u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Opatija, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zatražiti i ishoditi uknjižbu brisanja prava služnosti doživotnog uživanja upisanu kao: Zaprimljeno 12.10.2011. broj Z-9229/11 temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 22. rujna 2011., posl. br. O – 323/11 uknjižuje se pravo doživotnog uživanja na nekretnine u A, u korist: ŽOK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. Nadalje je tom presudom odbijen i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da tuženik u roku od 15 dana oslobodi od osoba i stvari i preda u posjed tužitelju tu nekretninu, kao i zahtjev da tuženik naknadi tužitelju parnični trošak (točka I. izreke).

1.1. Istom tom presudom naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, a podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da se ukine tuženikovo pravo doživotnog uživanja na suvlasničkom dijelu nekretnine tužitelja uz zahtjev za brisanje tog prava u zemljišnim knjigama, kao i zahtjev tužitelja da mu tuženik preda u posjed te nekretnine slobodne od stvari i osoba.

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je odbio tužbeni zahtjev, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je svjedokinja GO u svom iskazu navela da je prijateljica sina tužitelja i da je bila angažirana od strane tužitelja krajem 2017. kao odvjetnica kada je EO promijenio bravu na konobi, pa kada je došla na lice mjesta da je prostor bio u derutnom stanju, s puno vlage i stvari, ali da ne zna kako on danas koristi nekretninu i kakav je njezin izgled,

- da je u svom iskazu UO naveo da je dolazio kod ŽO i EO dok je bila živa njihova majka, a svi zajedno da su stanovali u stanu u kojem danas stanuje EO, stan da je bio uredan, a zadnji put da je bio kod EO unazad dvije-tri godine i stan da je i tada bio jednako uredan kao i kad je bila majka živa; EO da poznaje i da zna da je on čovjek koji voli red, s tim da nije uočio da ne bi održavao stan, a konoba da se nalazi u prizemlju gdje je bio više puta s EO; tamo da se nalazi jedan motor od ŽO; da u konobi nije uočio vlagu po zidovima,

- da je u svom iskazu svjedok SO naveo da su ŽO i EO u rodbinskim odnosima s njegovom suprugom pa da je često dolazio kod njih, pa tako i prije dva mjeseca da je bio kod EO koji je uredan čovjek, pa tako i njegov stan, kao i konoba koju koristi,

- da je svjedokinja BO, tužiteljeva supruga, navela da su ona i ŽO unazad 1,5-2 godine išli slikati stan jer je curio dimnjak u stanu pa da je uočila da je ispod prozora u kupaoni "sve bilo crno", na zidovima u kupaoni da je otpala žbuka, sobe da su bile zaključane, kuhinja da nije bila oličena, te da EO u konobi drži pelete, drva, neke električne stvari koje popravlja "u fušu", kao i neke stare stvari još od vremena kada je bila živa majka stranaka,

- da je tužitelja u svom iskazu naveo da tuženik ne održava kuću i da on živi kao u hotelu jer da ga ništa nije briga za kuću, da ga zanima samo more, kupanje, zabava,

- da je tuženik u svom iskazu naveo da stan održava, a da je stan održavao i za vrijeme života majke, da ne želi popravljati dimnjak jer da ga je strah da kada bi srušio dimnjak radi sanacije da bi mu ŽO zabranio daljnje radove, a u konobu da nije donio nikakve druge stvari osim onih koje se tamo nalaze još za života majke,

- da je na uviđaju na licu mjesta utvrđeno da su sobe svježe oličene u bijelu boju, da se u kuhinji nalazi peć na pelete koja je priključena na dimnjak, da u sobama nema vlage, a u konobi da postoji crna plijesan, nešto starog namještaja, gume od vozila, bačve, nešto električnih stvari,

- da je u svom nalazu i mišljenju sudska vještakinja dipl. ing. građevine EOK, navela: da je predmetna kuća stara oko 100 godina, konoba da je djelomično ukopana u teren, nekretnina da nije obnavljana niti konstrukcijski niti u površinskim dijelovima, da krov nije izveden prema pravilima struke, da je nekretnina stare konstrukcije i starih ugrađenih materijala, da se nisu poduzimale aktivnosti za poboljšanje uvjeta uporabe, odnosno produljenje vijeka trajanja konstrukcije, da tamo gdje su uočene mrlje i plijesan da su upitno riješeni slojevi konstrukcije, da je u kuhinji vidljiv trag vlage u nastavku mjesta na betonskoj nadstrešnici u produžetku krova iznad kuhinjskog prozora, da su smeđe mrlje kod dimnjaka u dnevnom boravku i traga vlage kod oba svjetlarnika koji vjerojatno idu od okvira krovnih prozora prema dolje iz razloga što je problem u nepravilno izvedenim dijelovima konstrukcije i spojevima s njom, kao i dotrajalost građevine i elemenata, da je ispod pokrova nema nikakve izolacije, da je na nekim mjestima crijep dotrajao, dimnjak iznad dnevnog boravka da je izveden prije 50 godina pa vlaženje u njegovom dijelu da može biti posljedica dotrajalosti limenog opšava jer voda prodire ispod;

- nadalje je sudska vještakinja navela da je vlaga u konobi prisutna više godina u vidu žutih i crnih mrlja – plijesni što da je posljedica ukopanosti u teren s tim da vjerojatno taj dio nije ni hidroizoliran, da je prostor prenatrpan mnoštvom odloženih predmeta, međutim, da se stan tuženika nalazi u stanju redovnog održavanja i urednosti, dimnjak da se koristi za potrebe grijanja dnevnog boravka odnosno priključka peći na kruta goriva sa standardnim priključnim komadima, konoba da se koristi za odlaganje predmeta kao gospodarski prostor, te da su nedostaci na predmetnom dijelu nekretnine posljedica neodržavanja i neobnavljanja dijela konstrukcije stambene kuće,

- u svom dopunskom nalazu i mišljenju vještakinja je navela da se dio nekretnine koristi s njenom namjenom i nije ugroženo njezino sućanstvo, ali da su prisutni znakovi koji ukazuju na dotrajalost vitalnih dijelova konstrukcije, da tužitelj može izvršiti sanaciju na krovu i dimnjaku, jer krovovskim radovima i radovima na dimnjaku u dijelu potkrovlja i krova pristupa se izvana, dok se provjera i sanacija dimovodnog kanala u dijelu stana vrši unutar stana gdje stanuje tuženik, dok je za sanaciju konobe potrebno dio predmeta iseliti.

6. Na temelju tako provedenoga dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da se tuženik koristi tom nekretninom bez ugrožavanja njezinog sućanstva pa da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 242. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) kod činjenice da ta služnost ima razumnu svrhu pa tužitelj kao vlasnik poslužne stvari ne može zahtijevati da se ukine.

7. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti koje su važne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju postignutih rezultata valjano utvrdio potrebno činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, kao i što je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 220. stavka 2. ZPP-a odlučio koje će dokaze izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, koja utvrđenja tužitelj nije osporio svojim žalbenim navodima.

8. Naime, odredbom članka 242. stavka 1. ZV-a propisano je da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine, dok je stavkom 2. tog članka propisano da ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijeti će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana. Nadalje, prema odredbi članka 175. stavka 1. ZV-a, svaka služnost mora imati razumnu svrhu, a prema odredbi članka 199. stavka 1. ZV-a, osobna služnost je stvarno pravo koje ovlašćuje pojedinačno određenu osobu, da se na određeni način služi tuđom stvari, čiji svagdašnji vlasnik to mora trpjeti.

9. U konkretnom slučaju, što je nesporno između stranaka, tuženik ima pravo stanovanja u predmetnoj nekretnini, čiji je vlasnik tužitelj, pa se radi o osobnoj služnosti prema članku 217. stavku 1. ZV-a kojim je propisano da osobna služnost svojeg nositelja ovlašćuje da se služi nečijom stambenom zgradom ili njenim dijelom namijenjenim stanovanju u skladu s tom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo, dok je stavkom 2. tog članka 217. ZV-a, propisno je, da pravo stanovanja prosuđuje se po pravilima o uporabi, ako nije što drugo određeno.

10. Kako je tijekom postupka prvostupanjski sud pravilnom ocjenom dokaza u skladu s člankom 8. ZPP-a utvrdio da tuženik koristi predmetnu nekretninu za svrhu stanovanja i da je nekretnina upravo u toj funkciji, to tužitelj neosnovano tvrdi da tuženik predmetnu nekretninu koristi sa svrhom nanošenja štete, pa u konkretnom slučaju to pravo služnosti doživotnog stanovanja i na dalje ima svoju razumnu svrhu zbog čega se ta služnost nije ugasila, pa tužitelj kao vlasnik te nekretnine neosnovano zahtjeva od suda da tu služnost ukine.

11. Neosnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da iz iskaza svjedoka proizlazi da tuženik nekretninu ne koristi u skladu s njenom namjerom i čuvajući joj supstancu iz razloga što je taj sud pravilnom ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da tuženik tu poslužnu stvar koristi kao dobar domaćin, a kako se žalbeni navodi tužitelja svode na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu, pri čemu u žalbi iznosi vlastitu interpretaciju i ocjenu provedenih dokaza, iznoseći pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje ukazuju na drugačije činjeničnog stanje od onoga utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka, ovo posebno kod pozivanja da tuženik nekretninu u kojoj stanuje koristi samo radi nanošenja štete.

11.1. Isto tako, neosnovano tužitelj smatra da bi upravo tuženik kao ploduživatelj trebao snositi troškove popravaka u svrhu održavanja nekretnine jer se u konkretnoj stvari radi o nekretnini koja se nije obnavljana niti konstrukcijski, niti u površinskim dijelovima, o nekretnini stare konstrukcije i starih ugrađenih materijala i dotrajalim vitalnim dijelovima konstrukcije, s krovom koji je izveden protivno pravilima struke, pa bi se u tom slučaju radilo o popravcima zbog dotrajalosti i loše izvedenih radova, koji terete vlasnika. Stoga, u tom slučaju ne radi se o redovnom održavanju zgrade, kako je to pravilno utvrdio taj sud cijeneći i nalaz i mišljenje sudske vještakinje, a koje tužitelj nije ni posebno ni osporavao.

12. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, tuženik se koristi poslužnom stvarju u skladu s njenom temeljnom namjenom, pri čemu tuženik ne nanosi štetu nekretnini.

13. S obzirom na to da žalitelj zaključke prvostupanjskog suda nije uspio dovesti u dvojbu i da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za ukinuće prava služnosti, to je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

14. Također, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom materijalnog prava i baš članka 154. stavaka 1. i članka 155. ZPP-a donio odluku o troškovima ovog postupka, što tužitelj posebno žalbom i ne osporava.

15. Slijedom navedenog trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci, ove odluke.

Split, 24. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević