Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1996/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Karlovac, Banjavčićeva 9, Karlovac, OIB:25654647153, koji je zastupan po punomoćniku Hrvoju Medariću, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika DZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Davor Popović, odvjetnik iz Karlovca, radi predaje u posjed, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-196/2020-35 od 8. ožujka 2023., u sjednici održanoj 24. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-196/2020-35 od 8. ožujka 2023., u pobijanom dijelu izreke, kojima je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Uvažava se žalba tužitelja, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana u izreci presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-196/2020-35 od 8. ožujka 2023., i rješava se: „Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.674,97 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 8. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da ukloni zid i živicu sa kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da tužitelju preda u posjed dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, A površine 53 m² prema skici vještaka Andreje Omić iz Trgovačkog društva CADCOM d.o.o. od 4. studenog 2021. koja je sastavni dio spisa predmeta, te da mu nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.112,47 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žale tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim mu nisu dosuđeni svi zatraženi troškovi postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima.

2.2. Tuženik pobija presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 252. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.3. U svom odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene razloge kao neosnovane, dok tuženik nije odgovorio na žalbu tužitelja.

2.4. Žalba tužitelja je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

3.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuju tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječe same sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude sa sadržajem izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

3.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja.

4. Predmet ovoga spora je reivindikacijski zahtjev tužitelja za predaju u posjed, slobodnih od osoba i stvari, nekretnina oznake dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označen točkama A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, A površine 53 m² prema skici vještaka Andreje Omić iz Trgovačkog društva CADCOM d.o.o. od 4. studenog 2021.

5. Pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je donio pobijanu odluku kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, i to nakon što je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj u svom iskazu naveo da je predmetni put u vremenu od 50-tih godina prošlog stoljeća pa do danas, odnosno u vremenu unazad 70-tak godina isti, a da takozvani kolni put nije imao nikakvu posebnu svrhu; da se taj kolni put s vremenom počeo devastirati jer se nije koristio i da se zemlja slijevala na njega, pa da je htio označiti među i napravit predmetni zidić“; ujedno da je na tu stranu njegovo imanje bilo otvoreno pa se znalo događati da mu tuđe životinje dolaze do kuće, a do početka 90-ih godina da nije nitko prolazio tim putem; da je međa prije nego što je postavio zidić bila označena jednim kamenom na kraju tog kolnoga puta, a jednim na početku puta i da je i susjed po toj međenoj liniji napravio sebi svoju ogradu,

- da je svjedok NZ naveo da je tuženik 1979. ili 1980. počeo graditi zid između svoje parcele i puta, koji je radio tri godine, a da su taj put koristili oni koji su imali svoju zemlju odnosno šumu na tom dijelu; da je put bio širok cca 2 – 2,5 metara, a da je put prestao biti u funkciji kada su napravljene barake, jer je napravljen nov put kojim se moglo ići u šumu, a da se navedeni put počeo koristiti tek kada su D napravili kuću otprilike 1985.,

- da je svjedokinja BZ navela da je na tom dijelu bio mali put koji je izgledao kao šumski put, te da su u produžetku D imali staru drvenu kuću od bake i poslije ženidbe gradili 1985. godine novu kuću uz tu staru i uglavnom sami koristili taj put; da je taj put izgledao uvijek jednako, a i sada da tako izgleda te da je bio jednake širine,

- da je svjedok ŽZ naveo da je kolni put gdje je tuženik napravio zidić na rubu svoga zemljišta bio kolni put koji je služio samo za odvoz poljoprivrednih proizvoda tj. usjeva te da je on išao u krug oko ovog zemljišta na kojima su kasnije napravljene parcele i sagrađene kuće, te taj put da nije posebno služio nikome nakon što su se parcelirale i sagradile kuće od početka 90-ih godina,

- da je tuženik predmetni zid sagradio na dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja,

- da iz skice lica mjesta u nalazu geodetkog vještaka Cadcom d.o.o. proizlazi da je unatoč pomicanju prema svom zemljištu tuženik predmetni zid napravio u dijelu zemljišta tužitelja, te time 53 m² ušao u prostor navedene nekretnine tužitelja označen žutom bojom i slovima A, B, C, D, E, F, G, H, I, J, K, L, M, N, O, P, R, S, T, U, A.,

- da je predmetna nekretnina tužitelja, koja je identična s nekadašnjom kat. česticom broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] [adresa], u vrijeme gradnje zidića od strane tuženika bila upisana u zemljišnim knjigama kao općenarodna imovina.

6. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina, zbog čega je smatrao je tuženik znao da mu ne pripada pravo vlasništva i posjeda dijela nekretnine u površini od 53 m² koju je obuhvatio izgradnjom ogradnog zida tijekom 1980.ih godina.

7. Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Odredbom članka 162. stavak 2. ZV-a određeno je da bi u postupku pred sudom vlasnik stvari ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed stvari, mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu. Tužitelj je u postupku pred prvostupanjskim sudom prema utvrđenjima prvostupanjskog suda dokazao svoje isključivo vlasništvo na predmetnoj nekretnini, te posjed i faktičnu vlast tuženika na predmetnoj nekretnini, pa ima pravo zahtijevati predaju posjeda na temelju odredbi članka 161. stavak 1. i 162. stavak 1. ZV-a.

8. Da bi tuženik mogao osnovano odbiti zahtjev tužitelja da mu predaju posjed predmetne nekretnine mora osnovano istaknuti bar jedan od prigovora koji su predviđeni odredbama članka 163. stavak 3. ZV-a. Radi se, naime, o prigovorima koji zahtjev tužitelja negiraju (da tužitelj nije vlasnik stvari), prigovorima koji zahtjev ukidaju (npr. da su tuženici isključivi vlasnici sporne nekretnine) ili prigovorima koji zahtjev tužitelja odgađaju. U konkretnom slučaju, tuženik je istaknuo da je on stekao pravo vlasništva tog dijela nekretnine dosjelošću, pa na taj način osporava vlasništvo tužitelja.

9. Što se tiče pozivanja tuženika na institut dosjelosti, treba istaći da je dosjelost stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti, pri čemu se zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme, kao i da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Pitanje poštenja, odnosno savjesnosti posjeda, po prirodi stvari, ovisi o činjeničnim utvrđenjima svakog konkretnog slučaja prema kojima se zaključuje o kvaliteti posjeda potrebnoj za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. U konkretnom slučaju za razrješenje odnosa između stranaka ima se primjenjivati mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, jer je odredbom članka 388. stavka 2. ZV-a, propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

10.1. Pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću u smislu pravnog pravila paragrafa 1463. Općeg građanskog zakonika, koja se primjenjuju na temelju članka 4. Zakona o nevažnosti propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list" FNRJ, broj 86/1946) je pošteni posjed definiran paragrafom 326. OGZ prema kojem je pošteni posjednik onaj koji iz uzroka vjerojatnih drži da je stvar koju posjeduje njegova, dok je nepošteni posjednik onaj koji zna ili iz okolnosti mora misliti, da je tuđa stvar koju posjeduje: Pravna pravila su se primjenjivala do 31. kolovoza 1980. tj. do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (»Narodne novine«, broj 53/91, dalje: ZOVO). Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO-a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a prema odredbi članka 18. stavka 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

10.2. Dakle, sukladno navedenim propisima pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio pošten (savjestan) posjed koji je pošten odnosno savjestan ako posjednik koji ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Dakle, poštenje posjeda se pretpostavlja, presumira, ali čim posjednik sazna da mu ne pripada pravo na posjed njegov posjed, gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

11. Prema ocjeni i ovoga suda, a polazeći od činjenica da je tuženik predmetni zid gradio tijekom 1980.ih godina na nekretnini koja je bila upisana kao općenarodna imovina i da je predstavljala kolni put, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik neosnovano ističe prigovor stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti jer nije bio savjesni (pošteni) posjednik predmetne nekretnine. To iz razloga što je tuženik, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed te nekretnine, štoviše znao je da mu pravo na taj posjed ne pripada jer je riječ o kolnom putu, pa nisu od značaja žalbeni navodi kojima tuženik ističe kako je riječ o nepromijenjenom putu koji se nije koristio.

12. Cijeneći sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud s obzirom na to da tuženik takve zaključke nije uspio dovesti u ozbiljnu dvojbu ni svojom žalbom, prvostupanjski je sud, i po pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, pravilno raspravio i utvrdio odlučne činjenice prava vlasništva tužitelja i posjed i kvalitetu tog posjeda tuženika prema dokazima koje su stranke tijekom postupka predložile, što ukazuje da je pravilno prihvatio tužbeni zahtjev.

13. Ostali žalbeni navodi tuženika predstavljaju iznošenje vlastite ocjene predmeta spora suprotnih pravilnim zaključcima prvostupanjskog suda koji je dao jasna obrazloženja utemeljena na izvedenim dokazima i na pravilima o teretu dokaza, pa nisu od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

14. Svojim žalbenim navodima tužitelj osporava odluku o troškovima postupka u dijelu kojim mu nisu priznati svi zatraženi troškovi navodeći kako je prvostupanjski sud suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa) nije mu priznao trošak sastava podnesaka od 21. listopada 2020. kojim se očitovao na navode odgovora na tužbu i trošak pristupa na ročište za objavu presude. Isto tako, tužitelj navodi kako mu je pogrešnom primjenom materijalnog prava prvostupanjski sud priznao trošak pristupa na pripremno ročite u visini od 50% naknade.

14.1. Odredbom članka 155. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te da o tome koji su troškovi bili potrebni i o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište, te jedno ročište za glavnu raspravu.

14.2. Osnovano tužitelj u svojoj žalbi ističe da mu je prvostupanjski sud prema citiranoj odredbi trebao dosuditi i trošak podneska od 21. listopada 2020. jer se i po stavu ovog suda radi se o obrazloženom podnesku iz Tbr.8.1. Tarife, a kojim se tužitelj očitovao na navode iz odgovora na tužbu.

14.3. Isto tako, osnovano tužitelj ističe da mu pripada troška pristupa na pripremno ročište po Tbr. 9.1. Tarife, a ne kako je to prvostupanjski sud smatrao po Tbr. 9.2. Tarife, iz razloga što trošak pripremnog ročišta tužitelju pripada u punom iznosu jer se raspravljalo o glavnoj stvari, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju trebalo priznati daljini trošak u iznos od 100,00 eura uvećano za trošak PDV- a.

14.4. Nadalje, tužitelju pripada i trošak pristupa na ročište na kojem je objavljena presuda jer važnost pristupa na ročište za objavu presude proizlazi iz odredbi članka 335. ZPP-a a ogleda se u tome da se ovjereni prijepis presude uručuje na ročištu za objavu, što je pravilo, a ne izuzetak, kao i zbog računanja roka za žalbu koji teče od dana objave presude, pa mu pravilnom primjenom materijalno prava pripada trošak u iznosu od 100,00 eura.

15. Sukladno tome trebalo je preinačiti pobijanu presudu u dijelu troškova postupka iz izreke presude te ostale pravilno utvrđene troškove postupka, koje tuženik žalbom posebno ni ne osporava, uvećati za iznos po osnovi nagrade punomoćnika tužitelja za sastav podneska od 21. listopada 2020. sa PDV-om u ukupnom iznosu od 250 eura, za pristup na pripremno ročište sa PDV-om u iznosu od 125 eura i za pristup na ročište na kojem je objavljena presuda sa PDV-om u iznosu od 125,00 eura.

16. S obzirom na to da je tužitelj sa žalbom uspio, trebalo mu je na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, a u vezi s Tbr. 10.5. Tarife, dosuditi troškove žalbenog postupka od 62,50 eura, dok mu nije priznat trošak sudske pristojbe žalbe jer iz stanja spisa nije razvidno da je tužitelj taj trošak i podmirio.

17. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s člankom 380. točke 3. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, ove odluke.

Split, 24. travnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević