REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1428/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević, Mirjane Magud i mr. sc. Neri Radas članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nikola Delić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika Osnovne škole Fažana, Puljska cesta 9, Fažana, OIB 70010834364, kojeg zastupa punomoćnica Marijana Bilić, odvjetnica u Puli, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-93/2024-2 od 24. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr- 227/2019-44 od 11. ožujka 2024., u sjednici održanoj 23. travnja 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-93/2024-2 od 24. listopada 2024., u odnosu na pitanje koje glasi:
„Da li dana upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa prije otkazivanja skrivljenim ponašanjem radnika sadržajno moraju biti istovjetna ili slična povredi iz radnog odnosa zbog koje se radniku daje otkaz, kako bi se smatralo da je poslodavac ispunio svoju obvezu iz čl. 119. st. 1. Zakona o radu?“.
II. O troškovima nastalim u povodu prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž R-93/2024-2 od 24. listopada 2024., kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-227/2019-44 od 11. ožujka 2024. u točkama I., II., III., IV. i VI. izreke.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik predlaže da se dopusti revizija radi postavljenog pravnog pitanja navedenog u izreci ovog rješenja, ističući da je navedeno pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.1. Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi da praksa viših sudova nije jedinstvena u pogledu postavljenog pravnog pitanja, te se poziva na odluku Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-2/2013 od 14. veljače 2013.
2.2. Tuženik smatra da pitanje koja postavlja, udovoljava uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).
3. Tužiteljica u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika predlaže da se prijedlog tuženika odbaci kao nedopušten, odnosno podredno odbije kao neosnovan, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme (zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice), zahtjev za poništenje odluke tuženika o otkazu tog ugovora o radu i Odluke o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice, kao i nalog tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto računovođe te joj priznati sva prava iz radnog odnosa od prestanka radnog odnosa kod tuženika pa nadalje.
5. Polazeći od utvrđenja da se samo upozorenje tužiteljici koje se odnosi na neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor temelji na nekoj konkretnoj činjenici, a da su preostala upozorenja nedorečena, neobrazložena, paušalna, a uz to i subjektivna, da se povrede iz predmetnih upozorenja kvalitativno u potpunosti razlikuju od povreda radnih obveza zbog kojih je tužiteljici otkazan ugovor o radu, dok je povreda nepravovremene isplate naknade za neiskorišteni godišnji odmor bila izoliran slučaj, a povrh toga i ispravljena, da ranija upozorenja koja je tuženik dao tužiteljici nisu u vezi s povredama utvrđenim u Izvješću o fiskalnoj odgovornosti kod tuženika, pa sagledavajući odredbu čl. 119. st. 1. Zakona o radu u kontekstu gore navedenih činjenica koje se odnose na okolnosti pod kojima je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, drugostupanjski sud je ocijenio da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik prije donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu trebao tužiteljicu pisano upozoriti na njezine radne obveze čija povreda je utvrđena navedenim Izvješćem, što da isti nije učinio.
5.1. Stoga ocjenjujući da tuženik nije postupio po čl. 119. st. 1. ZR, drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen predmetni tužbeni zahtjev navodeći da zbog tih razloga sud nije posebno ispitivao ostale razloge koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju pobijane presude, a koje se odnose na nevaljanost otkaza.
6. Postupajući prema odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, ocijenjeno je da je pravno pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije, kako je isto naznačeno u izreci ovog rješenja, važno za odluku u ovome sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
6.1. Navedeno stoga što je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena (primjerice odluka Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž- 2/2013 od 14. veljače 2013.).
6.2. Osim toga, navedeno pitanje je također važno i stoga što je riječ o pravnom pitanju o kojem pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog primjerice u odluci ovog suda poslovni broj Rev 514/2021-2 od 30. listopada 2023., u kojoj je ovaj sud naveo: „Nije u pravu tužitelj kada smatra da bi se prethodno upozorenje iz čl. 119. st. 1. ZR moralo odnositi na istovjetnu povredu obveze iz radnog odnosa radi koje se otkazuje ugovor o radu.“.
7. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP odlučiti kao u pod točkom I. izreke ovog rješenja.
8. Odluka o naknadi troška nastalog u povodu prijedloga za dopuštenje revizije, ostavljena je, u smislu odredbe čl. 166. ZPP, za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari (točka II. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 23. travnja 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
