1              Poslovni broj: Gž R-334/2023-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž R-334/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Borisu Mimici, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Papić Jurić, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. F., odvjetnica u S., protiv tuženika L. M. d.o.o., S., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-289/2020-13 od 3. svibnja 2023., 15. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-289/2020-13 od 3. svibnja 2023., tako da se sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja N. B., koji glasi:

 

"I. Dužan je tuženik u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019. iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. 12. 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna porena, a koja na iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn teče počev od 31.prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 306,30 eura/2.250,00 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3.svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za pet postotna poena."

 

II. Nalaže se tužitelju N. B. da tuženiku L. M. d.o.o., S., naknadi parnični trošak u iznosu od 13,27 eura/ 100,00 kn, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću za 2019. iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna porena, a koja na iznos od 238,90 eura/1.800,00 kn teče počev od 31.prosinca 2019. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 273,63 eura/2.061,63 kn sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 3.svibnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, preko 3 do 5 postotnih poena tužitelj odbija."

 

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je predložio da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja, te da mu se naknadi trošak sastava odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu jednokratnog dodataka na plaću za 2109. u iznosu od 238,90 eura/1.800,00 kn s kamatama, pobliže navedeno izrekom pobijane presude.

 

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženika u utuženom razdoblju, te da mu tuženik nije isplatio jednokratni dodatak na plaću za 2019.

 

8. Sporno je primjenjuju li se na tuženika odredbe članka 47. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“, broj 115/15 – dalje: KUG/2015), budući da tuženik ističe da se na istog ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, jer da se bavi cestovnim prijevozom robe, a ne građevinskom djelatnošću, koja djelatnost tuženika da je razvidna iz obavijesti o razvrstavanju poslovnog subjekta prema nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (dalje: NKD) u 2007.

 

9. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju, da je tuženik trgovačko društvo na koje se primjenjuje proširena primjena KUG/2015, čime je isti u obvezi isplatiti tužitelju jednokratni dodatak na plaću, sukladno odredbi članka 47. KUG/2015.

 

10. Prema odredbi članka 2. KUG/2015, Ugovor se primjenjuje na sve fizičke ili pravne osobe (u daljnjem tekstu: poslodavac) koje obavljaju djelatnosti visokogradnje, niskogradnje i hidrogradnje, montažerskih radova, instalacijskih i završnih radova u građevinarstvu, projektiranja i srodnih tehničkih usluga i druge srodne djelatnosti koje su upisane u sudski registar i klasificirane sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti ili utvrđene posebnim zakonom.

 

11. Odredbom članka 2. Zakona o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti („Narodne novine“ broj 98/94 – dalje: ZNKD) propisano je da se prema Nacionalnoj klasifikaciji razvrstavaju po djelatnostima pravne osobe, fizičke osobe koje obavljaju djelatnost sukladno propisima, tijela državne vlasti, tijela državne uprave i jedinice lokalne samouprave i uprave.

 

12. Člankom 6. stavak 1. ZNKD-a određeno je da se subjekti iz članka 2. toga Zakona razvrstavaju u područja, potpodručja, odjeljke, skupine, razrede i podrazrede Nacionalne klasifikacije prema djelatnostima što ih obavljaju. Ako subjekt iz članka 2. toga Zakona obavlja više djelatnosti, razvrstava se prema djelatnosti kojom se pretežito bavi.

 

13. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu osnovani navodi suda prvog stupnja da se odredba članka 47. KUG/2015 primjenjuje na radnike tuženika. Naime, odredba članka 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo istovjetno propisuje važenje ugovora u djelatnostima tako da uz obavljanje djelatnosti građevinarstva upućuje na kumulativnu klasifikaciju sukladno Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, a tuženikova je djelatnost prema obavijesti Državnog zavoda za statistiku i u skladu sa Nacionalnom klasifikacijom djelatnosti klasificirana u područje H, prijevoz i skladištenje, odjeljak 49- kopneni prijevoz i cjevovodni transport, skupina 49.4. cestovni prijevoz roba i usluga preseljenja, razred 49.41- cestovni prijevoz robe, dakle, ne kao građevinarstvo.

 

14. U tom se smislu pogrešno sud prvog stupnja poziva na sadržaj odluke organa za tumačenje KUG/2015 u 2008., jer neovisno o tome što je u sudskom registru trgovačkog suda kao jedna od djelatnosti tuženika upisana i djelatnost građenja, na tuženika se ne primjenjuje KUG/2015. Naime, pravne osobe prilikom osnivanja i upisa u sudski registar, upisuju niz djelatnosti koje u naravi ne moraju nužno obavljati, dok Državni zavod za statistiku daje stvaran prikaz djelatnosti koje pravne osobe u naravi obavljaju, sukladno članku 2., 5. i 6. ZNKD.

 

15. Dakle, na tuženika se ne primjenjuje Odluka ministra nadležnog za rad od 3. prosinca 2015., jer je tom odlukom određena proširena primjena Kolektivnog ugovora graditeljstva na sve poslodavce i radnike u Republici Hrvatskoj u djelatnosti građevinarstva, područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti 2007-NKD 2007., a prema toj klasifikaciji tuženik nije razvrstan u područje F Nacionalne klasifikacije djelatnosti.

 

16. Slijedom navedenog, a s obzirom da se na područje djelovanja tuženika u utuženom razdoblju ne primjenjuje Kolektivni ugovor za graditeljstvo, tužitelju ne pripada pravo na isplatu jednokratnog dodatka na plaću na temelju odredbe članka 47. KUG, slijedom čega je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu te odlučiti kao u točci I. izreke ove presude.

 

17. U odnosu na odluku o troškovima postupka u točci II. izreke, tuženiku je priznat zatraženi trošak uplaćene sudske pristojbe na izjavljenu žalbu u iznosu od 13,27 eura/ 100,00 kn, a na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP.

 

18. Preostali zatraženi parnični trošak, na ime sudskih pristojbi na tužbu, odgovor na tužbu i presudu, tuženiku nije priznat jer isti nije u obvezi platiti pristojbe, obzirom na to da je uspio u sporu, a sukladno odredbi članka 13. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, 51/23).

 

19. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava odgovora na žalbu, obzirom da isti nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a), slijedom čega je trebalo odlučiti kao u točci III. izreke.

 

Split, 15. studenog 2023.