REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-605/2004-135

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužiteljice HŽE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Bartolić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tomislav Bartolić, Juraj Bartolić i Eliza Zubak u Zagrebu, protiv tuženice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Mirna Peršić Kučalo, odvjetnica u Zagrebu, radi stambeno - ostalo, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave, dana 6. ožujka 2025. u prisutnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice Tomislava Bartolića - odvjetnika te punomoćnice tuženice Mirne Peršić Kučalo - odvjetnice, dana 23. travnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

"Utvrđuje se da je bez pravnog učinka članak 3. Ugovora o najmu stana, sadržan u presudi Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. godine, u kojem je navedeno:

„Ugovorne strane ugovaraju zaštićenu najamninu temeljem čl. 7. Zakona o najmu stanova, koja iznosi 345,12 kn mjesečno, a najamnina se plaća najkasnije do 15 u mjesecu za svaki mjesec i to izravno poštom“

te se isti mijenja na način da isti sada glasi:

„Ugovorne strane ugovaraju slobodno ugovorenu najamninu koja iznosi 5.002,69 kn/663,97 EUR mjesečno, za svaki mjesec te se najmoprimka HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] taj iznos obvezuje plaćati najmodavki HŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sa dospijećem 15. danom u mjesecu za tekući mjesec."

II Nalaže se tuženici HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljici HŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] plati iznos od 21.057,19 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. lipnja 2004. (dana podnošenja tužbe) do 31. prosinca 2007. po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženici HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da plati tužiteljici HŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s naslova razlike između slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine za mjesece od travnja 2011. do travnja 2016. iznos od 30.776,24 eur sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.4.2011. do isplate,

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.5.2011. do isplate,

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.6.2011. do isplate,

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.7.2011. do isplate

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.8.2011. do isplate,

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.9.2011. do isplate

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.10.2011. do isplate,

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.11..2011.do isplate

- na iznos od 544,56 EUR-a od 16.12.2011. do isplate,

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.1.2012. do isplate

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.2.2012. do isplate,

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.3.2012. do isplate

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.4.2012. do isplate,

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.5.2012. do isplate

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.6.2012. do isplate,

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.7.2012. do isplate

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.8.2012. do isplate,

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.9.2012. do isplate

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.10.2012. do isplate,

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.11.2012. do isplate

- na iznos od 532,39 EUR-a od 16.12.2012. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.1.2013. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.2.2013. do isplate,

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.3.2013. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.4.2013. do isplate,

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.5.2013. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.6.2013. do isplate,

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.7.2013. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.8.2013. do isplate,

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.9.2013. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.10.2013. do isplate,

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 496,78 EUR-a od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.1.2014. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.2.2014. do isplate,

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.3.2014. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.4.2014. do isplate,

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.5.2014. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.6.2014. do isplate,

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.7.2014. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.8.2014. do isplate,

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.9.2014. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.10.2014. do isplate,

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.11.2014. do isplate

- na iznos od 489,39 EUR-a od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.1.2015. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.2.2015. do isplate,

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.3.2015. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.4.2015. do isplate,

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.5.2015. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.6.2015. do isplate,

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.7.2015. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.8.2015. do isplate,

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.9.2015. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.10.2015. do isplate,

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.11.2015. do isplate

- na iznos od 477,28 EUR-a od 16.12.2015. do isplate

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.1.2016. do isplate

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.2.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.3.2016. do isplate

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.4.2016. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženici HŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužiteljici HŽE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] s naslova razlike između slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine za mjesece od svibnja 2016.g. do veljače 2019.g. plati iznos od 16.710,39 EUR-a sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.5.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.6.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.7.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.8.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.9.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.10.2016. do isplate

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.11.2016. do isplate,

- na iznos od 481,28 EUR-a od 16.12.2016. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.1.2017. do isplate,

- na iznos od 505,51 EUR-a od 16.2.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.3.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.4.2017. do isplate

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.5.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.6.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.7.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.8.2017. do isplate

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.9.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.10.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.11.2017. do isplate,

- na iznos od 505,50 EUR-a od 16.12.2017. do isplate

- na iznos od 551,45 EUR-a od 16.1.2018. do isplate,

- na iznos od 551,45 EUR-a od 16.2.2018. do isplate,

- na iznos od 551,45 EUR-a od 16.3.2018. do isplate,

- na iznos od 548,86 EUR-a od 16.4.2018. do isplate

- na iznos od 548,86 EUR-a od 16.5.2018. do isplate,

- na iznos od 548,86 EUR-a od 16.6.2018. do isplate,

- na iznos od 548,86 EUR-a od 16.7.2018. do isplate,

- na iznos od 548,86 EUR-a od 16.8.2018. do isplate

- na iznos od 451,86 EUR-a od 16.9.2018. do isplate,

- na iznos od 451,86 EUR-a od 16.10.2018. do isplate,

- na iznos od 451,86 EUR-a od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 451,86 EUR-a od 16.12.2018. do isplate

- na iznos od 486,14 EUR-a od 16.1.2019. do isplate,

- na iznos od 486,14 EUR-a od 16.2.2019. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu radi isplate iznosa od 45,81 eur (u dijelu preko iznosa dosuđenog točkom II izreke presude do zahtijevanog iznosa od 21.103,00 eur) i iznosa od 78,26 eur (u dijelu preko iznosa dosuđenog točkom III izreke presude do zahtijevanog iznosa od 30.854,50 eur), s pripadajućom zateznom kamatom i radi isplate zatezne kamate preko pojedinačnih iznosa navedenih u točki III i IV presude.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku tužiteljice od 8. svibnja 2024.

II Nalaže se tuženici HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tužiteljici HŽE, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 12.682,35 eur s zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom tužitelja SŽ, pravnog prednika sada tužiteljice HŽE. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je vlasnik stana u [adresa] na kojem tuženica ima utvrđen status zaštićenog najmoprimca i plaća zaštićenu najamninu u visini od 345,12 kn i to temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999., da je tužitelj saznao da je tuženica vlasnik useljive nekretnine-stana u [adresa] površine cca 50 m2 i ½ dijela kuće u [adresa] pa da stoga tuženica nema pravo na plaćanje zaštićene najamnine te da ju je tužitelj pozvao na plaćanje slobodno ugovorene najamnine, a na što se tuženica oglušila. Tužitelj navodi da stoga predlaže donošenje presude kojom se mijenja čl. 3. sadržan u presudi naslovnog suda poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. na način da se utvrđuje da tuženica plaća slobodno ugovorenu najamninu u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno najkasnije do 15. u mjesecu poštom, kojom se nalaže tuženici platiti tužitelju iznos od 169.914,32 kn s zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate te naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak.

Podneskom od 29. svibnja 2007. tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na način da, ukoliko sud odbije tužbeni zahtjev iz tužbe, predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje ništavim Ugovor o najmu stana s zaštićenom najamninom sadržan u presudi naslovnog suda poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. te kojom se nalaže tuženici naknaditi tužitelju pretrpljenu štetu s naslova izgubljene dobiti u iznosu od 169.914,32 kn s zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da je najmoprimac u stanu u [adresa], a vlasnik istog tužitelj te da se tuženica nalazi u predmetnom stanu još od 1966., najprije u svojstvu nositelja stanarskog prava, a potom kao najmoprimac. Tuženica ističe prigovor presuđene stvari navodeći da tužitelj traži izmjenu pravomoćne presude kojom je nadomješten ugovor o najmu stanu u kojoj su raspravljeni svi uvjeti i činjenice vezane za status tužene u stanu, visina najamnine i drugo. Tuženica dalje navodi da nisu točni navodi tužbe da tuženica ima na području Republike Hrvatske bilo kakav useljivi stan već navodi da ima u suvlasništvu na otoku Lošinju dio male kuće za odmor koja nema nikakav komfor niti služi za stanovanje te da nije točan navod tužbe da u Rijeci ima stan već da je naslijedila 1/12 dijela neuseljive kuće koja je u posjedu trećih osoba te da nema nikakav fizički dio.

2.1. Tuženica u tijeku postupka navodi da se sadržaj ugovora o najmu koji je nadomješten pravomoćnom presudom može mijenjati samo na temelju dozvoljenih pravnih lijekova te da jedan pravomoćno okončan predmet ne može biti predmetom razmatranja u nekom novom sudskom postupku jer je ta parnična stvar već pravomoćno riješena.

3. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-605/04 od 2. srpnja 2009. odbačen je tužbeni zahtjev tužitelja te je odbačen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja.

3.1. Navedeno rješenje ukinuto je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7027/09 od 1. prosinca 2009. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. U tijeku postupka tužitelj navodi da je tuženica nakon podnesene tužbe u ovoj pravnoj stvari, ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 10. kolovoza 2007. otuđila suvlasnički dio nekretnine na adresi [adresa], da je u predmetu koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem Ps-2382/97, u kojem je donesena presuda kojom se nadomješta ugovor o najmu s zaštićenom najamninom, tuženica isticala da nema u vlasništvu ili posjedu useljivu nekretninu pa da tuženica nije ispunjavala, niti sada ispunjava uvjete za zaštićenu najamninu, a presuda kojom se nadomješta ugovor o najmu po svojoj pravnoj biti predstavlja ugovor na koji se imaju primijeniti pravila obveznog prava pa da se u konkretnom slučaju radi o djelomičnoj ništetnosti Ugovora o najmu iz presude Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. i to samo odredbe čl. 3. te da se odredba o zaštićenoj najamnini mijenja u slobodno ugovorenu najamninu. Slijedom navedenog tužitelj je podneskom od 13. travnja 2016. preinačio tužbu na način da zahtjeva presudom utvrditi da je bez pravnog učinka čl. 3. sadržan u presudi Općinskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. te se isti mijenja na način da stranke ugovaraju slobodno ugovorenu najamninu koja iznosi 3.000,00 kn mjesečno s dospijećem 15.-og dana u mjesecu za tekući mjesec, kojom se nalaže tuženici naknaditi tužitelju iznos od 169.914,32 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, kojom se nalaže tuženici plaćati tužitelju mjesečno iznos od 3.000,00 kn počevši od travnja 2011. pa do travnja 2016. s zateznim kamatama tekućim od 16. -og u mjesecu do isplate uz naknadu troška parničnog postupka.

5. U odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev podneskom tužitelja od 13. travnja 2016. tuženica je navela da je presuda između stranaka ovog postupka stvorila prava i obveze te potpuno definirala njihove odnose, da da bi postojeća ugovorna obveza ili postojeće stanje bilo bez pravnog učinka da bi prethodno morala biti utvrđena ništavost ili djelomična ništavost, a s druge strane da nije moguće tražiti ništavost presude pa niti jednog njezinog dijela niti je taj način traženja sudske zaštite moguć niti dozvoljen te ističe prigovor zastare na utuženi iznos najamnine.

Tuženica navodi da tužiteljica tužbenim zahtjevom postavljenim podneskom od 13. travnja 2016. zahtjeva izmjenu dijela pravomoćne i ovršne presude, a da pri tome ne traži promjenu statusa tužene u stanu kojeg je ona istom već dokazala pa da tužbeni zahtjev nije podoban za raspravljanje i odlučivanje, navodi da je tužba neutemeljena, da je status tuženice u stanu nesporno utvrđen, a promjena visine najamnine da je jedino moguća u slučaju da tuženica nema svojstvo zaštićenog najmoprimca, a to tužiteljica da ne traži niti je o tome odlučeno u ranije prevedenom postupku. Tuženica dalje ističe da je u Rijeci evidentirana kao suvlasnica 3/36 (1/12) dijela kuće, a koji dio ne predstavlja zasebnu stambenu cjelinu u kojoj bi tuženica mogla boraviti odnosno da nije useljiva za tuženicu jer od Drugog svjetskog rata u istoj živi brat tuženice sa svojom obitelji te da navedeno suvlasništvo ima još od 1981., da u [adresa] nije vršila nikakva uređenja i da je ista namijenjena kao kuća za odmor pa čak i kada bi i mogla koristiti svoj dio kuće za odmor ista kuća da nema svrhu pogodnu za stanovanje.

U podnesku od 16. svibnja 2017. tuženica je istaknula i prigovor prava na dom.

6. Tužitelj SŽ je u tijeku postupka preminuo pa je rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu dana 18. prosinca 2018. utvrđen prekid postupka, a nasljednica, sada tužiteljica, HŽE je preuzela postupak te je postupak rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu dana 17. travnja 2019. nastavljen.

6.1. Valja napomenuti da je uvidom u pravomoćno rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Nevenki Jukić pod poslovnim brojem O-586/18 dana 20. ožujka 2018. (list 214-216 spisa) sud utvrdio da je nasljednicom pokojnog SŽ proglašena HŽE.

7. U tijeku postupka tužiteljica pojašnjava da je tuženica darovnicom od 29. prosinca 1962. od oca stekla u vlasništvo jednosoban stan s nusprostorijama u visokom prizemlju, lijevo, obiteljske kuće na adresi [adresa], a koji stan odgovara prema cjelini 2/10 dijela kč. br. [katastarska čestica]/1A/1A/1F, u naravi kuća broj 16A i dvorište površine 146 čhv, k. o. [katastarska općina]-Sušak, a koji stan je otuđila ugovorom o darovanju od 10. kolovoza 2007., da je rješenjem o nasljeđivanju od 28. svibnja 1982. stekla vlasništvo 1/12 dijela nekretnine kat. čest. [katastarska čestica]/1A/1A/1F, u naravi kuća broj 16A i dvorište površine 146 čhv k. o. [katastarska općina]-Sušak te je navedenim rješenjem tuženica naslijedila i 1/12 dijela dviju garaža, a koju nekretninu je otuđila ugovorom o kupoprodaji od 12. srpnja 2017., da je tuženica ugovorom o kupoprodaji od 26. studenog 1969. stekla vlasništvo ½ dijela nekretnine kat čest 1781 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] Zemljišnoknjižni odjel Mali Lošinj, u naravi kuća sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], površine 72 m2 te da je ugovorom o darovanju od 27. lipnja 2018. tuženica otuđila ¼ dijela predmetne nekretnine u korist sina, a drugih ¼ dijela nekretnine u korist zeta. Tužiteljica dalje navodi da je tuženica temeljem oporuke NŽ od 19. siječnja 1990., u trenutku smrti iste 7. prosinca 1991. stekla vlasništvo nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica], kuća, popisni broj 10047 i dvorište u Golubičkoj ulici 28 pov. 48 čhv i da je prihvatila nasljedstvo da bi potom nasljedničkom izjavom od 23. travnja 2018. otuđila citiranu nekretninu na način da je istu ustupila sestri RŽ. Tužiteljica navodi da je, dakle, tuženica u vrijeme donošenja presude koja je zamijenila ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom imala u vlasništvu četiri nekretnine pa da tuženica sukladno odredbama Zakona o najmu stanova nije imala pravo na ugovaranje zaštićene najamnine, a što je tuženica zatajila u postupku donošenja navedene presude radi čega je takvo postupanje tuženice protivno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Tužiteljica navodi da je citirana odredba ugovora protivna odredbama Zakona o najmu stanova jer je bilo nemoguće ugovoriti pravo na zaštićenu najamninu ukoliko zaštićeni najmoprimac u trenutku ugovaranja zaštićene najamnine ima u vlasništvu čak četiri nekretnine te navodi da takvo ponašanje tuženice predstavlja grubo kršenje nepovredivosti vlasništva te kršenje načela razmjernosti iz čl. 16. Ustava, kršenje prava vlasništva iz čl. 48. Ustava i čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tužiteljica navodi da je stoga odredba čl. 3. Ugovora o najmu stana ništava te da, obzirom, tuženica nije imala pravo na zaštićenu najamninu da tužbom potražuje razlike između slobodno ugovorene i zaštićene najamnine.

8. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom podneskom od 8. svibnja 2024. tužiteljica je nakon izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem preinačila tužbu u dijelu radi isplate povećanjem tužbenog zahtjeva te zahtjeva isplatu iznosa od 21.103,00 eur kao razliku tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od lipnja 1999. do lipnja 2004. s zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate, iznosa od 30.854,50 eur kao razliku tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od travnja 2011. do travnja 2016., s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate i iznos od 16.710,39 eur kao razliku tržišne i zaštićene najamnine za razdoblje od svibnja 2016. do veljače 2019. s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.

9. Rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu dana 1. ožujka 2017., na temelju odredbe čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 13. travnja 2016., budući je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

9.1. U odnosu na preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 8. svibnja 2024. valja istaknuti da je tužiteljica tim podneskom, a nakon izvedenog dokaza građevinskim vještačenjem na okolnost visine tržišne najamnine za stan, postavila konačan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate odnosno u odnosu na dospjele mjesečne iznose s naslova razlike zaštićene i tržišne najamnine za razdoblje od podnošenja tužbe do zaključno s veljačom 2019., pa se radi o situaciji koja je propisana odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku radi čega je sud preinaku dopustio i isto je svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja.

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je bez pravnog učinka odredba članka 3. Ugovora o najmu stana sadržana u presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999., zahtjev za izmjenu odredbe navedenog članka i zahtjev za isplatu iznosa s naslova razlike između slobodno ugovorene najamnine i zaštićene najamnine s zateznim kamatama.

11. U odnosu na prigovor presuđene stvari valja istaknuti da je presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. nadomješten ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom pa se, dakle, radi o ugovornom odnosu koji je između stranaka uspostavljen presudom te se stoga može zahtijevati utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora ili pojedine odredbe takvog ugovora. Obzirom tužiteljica zahtjeva utvrđenje da je bez pravnog učinka odredba navedenog ugovora, a ne utvrđenje ništetnosti presude (u kojem slučaju navedeni tužbeni zahtjev ne bi bio dopušten) to prigovor presuđene stvari nije osnovan.

12. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. lipnja 2022., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP-a.

13. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u: presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. (list 6-8 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 10-12 spisa), izvod iz evidencije katastra zemljišta k. o. [katastarska općina] od 16. veljače 2004. (list 13 spisa), dopis Primorsko goranske županije, Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav od 30. prosinca 2005. (list 57 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Grad, povijesni prikaz (list 243-245 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz (list 246 spisa), darovnicu od 29. prosinca 1962. (list 267 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, povijesni prikaz (list 268- 269 spisa), prijepis posjedovnog lista 135 katastarska općina [katastarska općina] (list 270 spisa), oporuku od 19. siječnja 1990. (list 271 spisa), zapisnik Općinskog suda u Zagrebu sastavljen u postupku poslovni broj O-7511/91 od 27. ožujka 1992. (list 272-273 spisa), zapisnik Općinskog suda u Zagrebu sastavljen u postupku poslovni broj O- 7511/91 od 2. travnja 1993. (list 274 spisa), ugovor o kupoprodaji od 25. listopada 1998. (list 276-277 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-259/81 (list 278 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Sušak (list 279 spisa), prijepis posjedovnog lista 134 k. o. [katastarska općina] (list 280 spisa), kupoprodajni ugovor od 26. studenog 1969. (list 281 spisa), izveo uviđaj na licu mjesta na adresi [adresa] i građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.građ. BŽ na okolnost useljivosti nekretnine na navedenoj adresi, izveo uviđaj na licu mjesta na adresi u [adresa] i građevinskim vještačenjem na okolnost tržišne vrijednosti najamnine za stan na navedenoj adresi po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.arh. TŽ, saslušao stalnog sudskog vještaka dipl.ing.arh. TŽ.

14. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

15. Kako predmet spora nije zahtjev za iseljenje i predaju nekretnine to sud nije posebno razmatrao prigovor prava na dom koji je istaknula tuženica pa vezano za isti nije provodio dokaze.

16. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

17. Na temelju odredbe čl. 298. ZPP-a, ovosudnim rješenjem od 3. lipnja 2022. pozvana je tužiteljica očitovati se o pravnoj osnovi tužbenog zahtjeva kojim zahtjeva utvrditi da je odredba čl. 3. Ugovora o najmu stana sadržana u presudi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. bez pravnog učinka.

17.1. Podneskom od 20. lipnja 2022. tužiteljica se očitovala po navedenom rješenju, navodeći da je pravna osnova tužbenog zahtjeva ništetnost jer da je ta odredba, iz razloga navedenih u tijeku postupka, protivna odredbama Zakona o najmu stanova i Ustavu Republike Hrvatske jer predstavlja povredu vlasništva tužiteljice.

18. Tako postavljen tužbeni zahtjev, a obzirom na navode tužiteljice glede pravne osnove, nema podlogu u pozitivnim propisima jer se sukladno odredbama čl. 103., čl. 104. i čl. 105. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 ", dalje u tekstu ZOO), koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari (obzirom na vrijeme donošenje presude koja nadomješta ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom), može zahtijevati utvrđenje da je ugovor ništav u cijelosti ili djelomično (da je ništava neka odredba ugovora), a ne da je ugovor bez pravnog učinka, pa tužiteljici ne pripada tako zahtijevana pravna zaštita.

19. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica zahtjeva izmjenu ugovorne odredbe valja istaknuti da se ugovorna odredba može mijenjati samo ukoliko to zakon dozvoljava ili na temelju sporazuma stranaka, a sud nije ovlašten presudom nadomještati ugovornu volju stranaka pri čemu se dodaje da je cijena bitan sastojak ugovora. Konačno, ukoliko tužiteljica, pozivom na ništetnost, tvrdi da je odredba ugovora bez učinka, tada se nešto što je prema navodima tužiteljice bez pravnog učinka ne može mijenjati.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva utvrditi da je bez pravnog učinka odredba čl. 3. Ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom te izmjenu navedene odredbe nema podlogu u pozitivnim propisima te tužiteljici ne pripada ovakva pravna zaštita pa je valjalo tužbeni zahtjev u tom dijelu odbiti kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

21. Međutim, odredbom čl. 109. st. 1. ZOO-a propisano je da sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti.

21.1. Stoga je sud, a imajući u vidu navode tužiteljice u pogledu ništavosti (ništetnosti) odredbe čl. 3. Ugovora o najmu stana s zaštićenom najamninom, radi odluke o dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu, kao prethodno pravno pitanje s učinkom u ovoj parnici, odlučio o spornoj ništavosti (ništetnosti) odredbe čl. 3. Ugovora o najmu stana s zaštićenom najamninom (nadomješten presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999.).

22. Odredbom čl. 103. st. 1. ZOO-a propisano je da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

22.1. Odredbom čl. 105. st. 1. ZOO-a propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen dok je odredbom čl. 105. st. 2. ZOO-a propisano da će ugovor ostani na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje.

23. Uvidom u presudu Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. kojom se nadomješta ugovor o najmu stana s zaštićenom najamninom utvrđeno je da je odredbom čl. 3. istoga ugovorena zaštićena najamnina u iznosu od 345,12 kn mjesečno, a koja se plaća najkasnije do 15-og u mjesecu za svaki mjesec.

24. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 26. studenog 1969. utvrđeno je da je isti zaključen između OŽ kao prodavatelja i ĆŽ te HŽ, kao kupaca na jednake dijelove nekretnine – kuće na [adresa] i pravo korištenja zemljišta na kojem se kuća nalazi.

24.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Grad (list 9 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Grad-povijesni prikaz (list 243-245 spisa) utvrđeno je da je tuženica do 2. kolovoza 2018. bila upisana kao vlasnica ½ dijela zk. čbr. [katastarska čestica], dvorište površine 6 m2 i kuća površine 66 m2.

25. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ. BŽ, kojeg je sud prihvatio jer je dan u skladu s pravilima struke, proizlazi da se navedena kuća nalazi na [adresa] na adresi [adresa], da prema stanju zatečenom u vrijeme uviđaja nekretnina nije useljiva jer nije sigurna za korištenje u smislu nosivog sustava zgrade (natruli dijelovi podova i krovne konstrukcije, oštećeni uslijed djelovanja vlage ili crva, otpadanje žbuke s stropa ili sa zidova) te da ne osigurava odgovarajuće higijenske uvjete za boravak ljudi ali ni druge uvjete. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi na zračnoj udaljenosti cca 130 m jugozapadno od središnjeg gradskog trga na rivi.

25.1. Dakle, obzirom se radi o nekretnini na [adresa], zračne udaljenosti 130 m od središnjeg trga na rivi životno je logično da takva nekretnina, unatoč stanju u kakvom se nalazi, ima tržišnu vrijednosti ne manju od 70.000,00 eur.

25.2. Iz povijesnog prikaza zemljišnoknjižnog stanja za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Grad (list 243-344 spisa) proizlazi da je tuženica raspolagala s navedenom nekretninom na način da je ugovorima o darovanju od 27. lipnja 2018. svoj suvlasnički udio od ½ dijela darovala pa je, a s obzirom na utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ. BŽ, životno logično da je za raspolaganje navedenom nekretninom tuženica mogla ostvariti vrijednost od barem 35.000,00 eur.

26. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O- 259/81 od 28. travnja 1981. utvrđeno je da je tim rješenjem tuženica proglašena nasljednicom pok. SŽE za 1/12 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i dvije garaže u k. o. [katastarska općina].

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 37-41 spisa) utvrđeno je da je tuženica na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju upisana kao suvlasnica za ½ dijela nekretnina upisanih u A II kč. [katastarska čestica] 1a/1a/1d kuća broj 16 u Voljaku, pod brojem Z.1747/82, zaprimljeno 28. svibnja 1982.

Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak – povijesni prikaz (list 279 spisa) utvrđeno je da je tuženica bila upisana kao suvlasnica 3/36 dijela zk. čbr. [katastarska čestica]/1A/1A/1F, kuća br 16 površine 113 čhv do 14. srpnja 2017. kada je na temelju Ugovora o kupoprodaji od 12. srpnja 2017. uknjiženo pravo vlasništva u korist MŽ, iz čega proizlazi da je tuženica navedeni suvlasnički udio 2017. prodala.

26.1. Iz darovnice sklopljene 29. prosinca 1962. između LŽ i GŽ (list 267 spisa) proizlazi da je tom darovnicom LŽ darovao svojoj kćeri, ovdje tuženici, jedan jednosobni stan sa nusprostorijama u visokom prizemlju, lijevo kao posebni dio zgrade sagrađene na čestici kat broj 1884/1a/1a/1f upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Sušak, a koji dio prema cjelini zgrade odgovara 2/10 dijela zgrade. Iz dopisa Primorsko goranske županije, Grada Rijeke, Odjela gradske uprave za komunalni sustav od 30. prosinca 2005. proizlazi da je tuženica od 1. veljače 1994. do 1. travnja 2004. bila zavedena kao obveznik komunalne naknade za stan površine 50,00 m2 na adresi u [adresa].

Dakle, očito je da je opisana nekretnina podijeljena i da je tuženici po osnovi suvlasničkog udjela od 2/10 dijela nekretnine darovan stan u toj kući.

Iz izvadka iz zemljišne knjige za navedenu nekretninu – povijesni prikaz (list 268-269 spisa) proizlazi da je tuženica bila upisana kao suvlasnica 2/10 dijela kat. čest. [katastarska čestica]/1A/1A/1F, kuća broj 16A i dvorište, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]- Sušak i da je svojim suvlasničkim udjelom raspolagala odnosno da je isti ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 10. kolovoza 2007. prodala.

Polazeći od utvrđenoga, životno je logično da takav dio nekretnine, na toj lokaciji ima tržišnu vrijednosti ne manju od 40.000,00 eur pa je tuženica za raspolaganje istim mogla ostvariti najmanje navedenu novčanu vrijednost.

27. Na temelju rezultata izvedenih dokaza utvrđeno je, dakle, da je tuženica prije stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, dalje ZNS) dana 6. studenog 1996. bila vlasnik imovine – nekretnina, u određenom obujmu.

28. U odnosu na navode tužiteljice glede nekretnine naslijeđene iza pok. NŽ, valja istaknuti da je uvidom u spis naslovnog suda u kojem se vodio ostavinski postupak iza smrti NŽ pod poslovnim brojem O-7120/2024 (ranije poslovni broj O-2780/18 i O-9363/10) utvrđeno da je rješenjem poslovni broj O-7511/91 od 15. travnja 1993. isti postupak prekinut, a nasljednici su upućeni na parnicu radi utvrđenja da pismene oporuke NŽ nisu istinite i pravovaljane, a na koju parnicu je upućena i HŽ, ovdje tuženica, kao jedna od nasljednica pri čemu je ista izjavom danom na zapisnik od 2. travnja 1993. priznala oporuku pokojne NŽ od 19. siječnja 1990. i prihvatila se nasljedstva. Nadalje je utvrđeno da je rješenjem od 15. ožujka 2018. nastavljen ostavinski postupak, a na zapisnik od **.**.2018. HŽ je izjavila da daje nadopunu nasljedničke izjave na način da svoj nasljedni dio koji je prihvatila na zapisnik od 2. travnja 1993. ustupa svojoj sestri JŽ, koja se prihvatila nasljedstva, pa su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-2780/18 od 9. svibnja 2018. nasljednicima iza pok. NŽ proglašeni ŽŽ i JŽ pri čemu je JŽ u cijelosti naslijedila nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], zkč. [katastarska čestica] kuća popisni broj 10047 i dvorište u Golubičkoj ulici 28, pov. 48 čhv, a koju nekretninu je pokojna FŽ oporukom od 19. siječnja 1990. ostavila ovdje tuženici i u odnosu na koju oporuku je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3482/08 od 29. travnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev da je ista pravno nevaljana.

Dakle, uvidom u navedeni spis u bitnome je utvrđeno da je tuženica na temelju valjane oporuke pok. NŽ od 19. siječnja 1990. naslijedila nekretninu koju je, a obzirom je ostavinski postupak iza smrti NŽ sve do 15. ožujka 2018. bio u prekidu, nasljedničkom izjavom od 23. travnja 2018. ustupila svojoj sestri JŽ.

29. Odredbom čl. 61. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96, 99/96, 99/96, 91/96, dalje u tekstu ZSO) propisano je da kad stanar ili njegovo maloljetno dijete ima ili stekne u istom mjestu u vlasništvu useljivu obiteljsku kuću ili stan kao poseban dio zgrade koji odgovara potrebama njegova porodičnog domaćinstva, dužan je o tome obavijestiti stambeni organ te u roku 30 dana od dana obavijesti sa članovima svog porodičnog domaćinstva preseliti u tu kuću odnosno stan, a stan iz kojega se iseli, slobodan od osoba i stvari, predati davaocu tog stana dok je odredbom čl. 62. ZSO-a propisano da kad stanar ne postupi po odredbama čl. 61. ZSO-a da će nadležni stambeni organ donijeti rješenje o ispražnjenju stana i odrediti rok za iseljenje, koji ne može biti kraći od tri ni duži od petnaest dana.

29.1. Spisu ne prileži dokaz da bi nadležni stambeni organ u odnosu na tuženicu donio rješenje u smislu odredbe čl. 62. ZSO-a, a i u postupku je utvrđeno da nekretnina koja se nalazi na [adresa] nije useljiva.

30. Međutim, na temelju rezultata izvedenih dokaza utvrđeno je da je tuženica u trenutku stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" broj 91/96, dalje ZNS) dana 6. studenog 1996. bila vlasnica imovine u takvom obimu iz vrijednosti koje odnosno sredstvima dobivenim eventualnom prodajom iste je mogla ostvariti korist koja bi bila ekvivalent vrijednosti najeelementarnije kuće ili stana odnosno najmanje stambene jedinice dovoljne za tuženicu i članove njezine obitelji, a obzirom iz Ugovora o najmu stana s zaštićenom najamninom koji je nadomješten presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999. proizlazi da stan uz najmoprimku, ovdje tuženicu, koriste njezini kćer i sin.

31. Sud zaključuje da su time ostvareni razlozi iz odredbe čl. 31. st. 2. alineja 2. ZNS-a te da tuženica nema pravo na zaštićenu najamninu uslijed čega je odredba čl. 3. Ugovora o najmu stana s zaštićenom najamninom, koji je nadomješten presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2382/97 od 23. veljače 1999., protivna prisilnom propisu te je kao takva u smislu odredbe čl. 105. ZOO-a ništava.

32. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekla temeljem ništave odredbe ugovora, a to je svakako razlika između zaštićene i tržišne najamnine koju tuženica nije plaćala, a inače bi je bila dužna plaćati i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, sve sukladno odredbama čl. 210. ZOO-a, 219. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 214. ZOO-a.

33. Na okolnost visine tržišne vrijednosti najamnine za stan u [adresa], upisan u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao 5. suvlasnički dio s neodređenim omjerima etažno vlasništvo (E-5), dvosobni stan s nusprostorijama na II (drugom) katu desno provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.arh. TŽ uz uviđaj na licu mjesta. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi da se radi o zapuštenom stanu, da su završni radovi i stolarija dotrajali, na nekoliko mjesta da je utvrđeno uleknuće poda, da je cijena najma iskazana na temelju prosječnih realiziranih najmova u predmetnom području te je vještak izračunao mjesečni iznos najamnine za razdoblje od 16. lipnja 1999. od 1. listopada 2019.

33.1. U pisanom očitovanju od 11. prosinca 2020. stalni sudski vještak je naveo da je za potrebe nalaza i mišljenja u ovom predmetu napravljen očevid na licu mjesta te zabilježeno stanje stana, da se radi o stanu velike površine 122,50 m2 te da je poznata činjenica da veliki stanovi imaju manju cijenu najma po m2 nego mali stanovi te se teže iznajmljuju, a krug potencijalnih najmoprimaca je osjetno manji nego kod malih stanova te da je predmetni stan u zapuštenom stanju s neredovitim održavanjem. Stalni sudski vještak je dalje naveo da je kod izrade nalaza i mišljenja upotrijebio tri usporedna stana čiji su registrirani ugovori o najmu dostavljeni u sustav e-nekretnine, a koji su po svojoj veličini usporedivi s stanom koji je predmet nalaza te da, kod uzimanja sporednih nekretnina, dobiveni rezultat se uzima kao uprosječena vrijednost, a nesporno je da je predmetni stan koji je predmet nalaza ispodprosječno održavan, loše opremljenosti i po toj osnovi da je izvršeno i umanjenje cijene najma za -30%. Stalni sudski vještak je naveo da se stan nalazi u samom centru te da je objektivni problem pristup autom te parking i da smatra da su stanovi na „zelenom valu“ podobni za usporedbu po svojoj veličini, starosti i položaju, a u povoljnijoj su prometnoj situaciji te imaju bolju mogućnost parkinga nego stan u [adresa], da je dnevni najam posebna poslovna aktivnost, koja ima svoja posebna porezna pravila, troškove održavanja, marketinga i sl., a koja se ne upotrebljava i ne obrađuje kod ovakvih vještačenja te da službena metoda izračuna cijene najma obavezno mora upotrijebiti 3 ili više usporedne nekretnine, a upravo zato da se izbjegne utjecaj neuobičajenih okolnosti pojedinačnih slučajeva (posebni odnosi stranaka, porezni razlozi i sl.) i vrijednost najma po godinama korigira se u skladu s koeficijentima objavljenim po Državnom zavodu za statistiku. Vještak je naveo da utvrđivanje bilo čijih ulaganja nije bio zadatak vještaka u ovom postupku.

34. Saslušan na ročištu za glavnu raspravu održanu pred naslovnim sudom dana 23. travnja 2024., a vezano za prigovore tužiteljice i tuženice, stalni sudski vještak je iskazao da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenje te pisanog očitovanja, a vezano za podnesak tuženice od 2. kolovoza 2021. je iskazao da se procjena vrijednosti najma odnosi na period prije potresa te se utjecaj nije razmatrao u nalazu i mišljenju dok je u odnosu na prigovore tužitelja istaknute u podneska od 5. studenog 2019. iskazao da vezano za izvješće Grada Zagreba o prosječnim najmovima može primijetiti da čak i u samom izvješću postoji ograda vezana za kvalitetu tih podataka, da se radi o jednoj uprosječenoj vrijednosti dok se u konkretnom slučaju i ne radi o prosječnom stanu, da je stan doista u neposrednoj blizini Trga bana Josipa Jelačića, međutim da takva pozicija ima i određene nedostatke kao što je otežana mogućnost pristupa autom, problem s parkingom, a što u današnje doba nije zanemariva činjenica te također da se radi o stanu površine veće od 100 m2, a takvi stanovi u pravilu da se teže iznajmljuju i po kvadratu imaju manju cijenu najma.

Na posebno pitanje punomoćnika tuženika je su li u obzir uzeta ulaganja i da li bi se radilo o redovnom održavanju stana ili investicijskim ulaganjima vještak je iskazao da navedena ulaganja nije uzimao u obzir jer nije bio njegov zadatak. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja, da li misli, a obzirom na stanje stana i da su bila ulaganja da li bi to utjecalo na njegovu procijenjenu vrijednost od 5,5 eur po m2 stalni sudski vještak je ponovio da ulaganja nije razmatrao i da je uviđajem utvrdio da je stan u relativno zapuštenom stanju, a kao što je naveo u nalazu.

35. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je prihvatio jer je dan u skladu s pravilima struke te je vještak naveo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade nalaza i mišljenja. Stoga se kao nepotrebno ukazalo po tuženici predloženo dopunsko vještačenje glede ulaganja i njihovog utjecaja na visinu tržišne najamnine.

36. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zahtjeva isplatu razlike iznosa između zaštićene i tržišne najamnine za razdoblje od lipnja 1999. do lipnja 2004., za razdoblje od travnja 2011. do travnja 2016. i za razdoblje od svibnja 2016. do veljače 2019., pa kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 3. lipnja 2004. to prigovor zastare u smislu odredbe čl. 371. ZOO-a nije osnovan.

37. Među strankama nije sporno da je zaštićena najamnina u utuženom razdoblju od lipnja 1999. do lipnja 2004. iznosila 45,81 eur mjesečno, od travnja 2011. do ožujka 2018. da je iznosila 78,25 eur mjesečno, od travnja 2018. do rujna 2018. da je iznosila 80,83 eur mjesečno, a od rujna 2018. do veljače 2019. da je iznosila 177,83 eur mjesečno, kako je to navela tužiteljica u podnesku od 8. svibnja 2024., dok iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka proizlazi visina tržišne najamnine za svaki mjesec utuženog razdoblja i to za lipanj 1998. u iznosu od 1.374,15 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 182,32 eur, za razdoblje od srpnja 1999. do prosinca 2002. u iznosu od 2.748,30 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 364,76 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2003. do prosinca 2003. u iznosu od 3.317,97 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 440,37 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2004. do prosinca 2004. u iznosu od 3.848,71 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 510,81 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2005. do prosinca 2005. u iznosu od 4.324,20 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosu 573,92 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2006. do prosinca 2006. u iznosu od 4.869,17 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 646,25 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2007. do travnja 2007. u iznosu od 5.584,08 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 741,13 eur mjesečno, za razdoblje od svibnja 2007. do prosinca 2007. u iznosu od 5.410,37 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 718,08 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2008. do prosinca 2008. u iznosu od 5.554,78 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 737,25 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2009. do prosinca 2009. u iznosu od 5.168,02 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 685,91 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2010. do prosinca 2010. u iznosu od 4.710,11 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 625,14 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2011. do prosinca 2011. u iznosu od 4.692,53 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 622,81 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2012. do prosinca 2012. u iznosu od 4.600,87 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 610,64 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2013. u iznosu od 4.332,57 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 575,03 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2014. do prosinca 2014. u iznosu od 4.276,90 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 567,64 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2015. u iznosu od 4.185,65 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 555,53 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. u iznosu od 4.215,79 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 559,53 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2017. do prosinca 2017. u iznosu od 4.398,28 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 583,75 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2018. do prosinca 2018. u iznosu od 4.744,44 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 629,70 eur mjesečno, za razdoblje od siječnja 2019. do rujna 2019. u iznosu od 5.002,69 kn mjesečno što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 663,97 eur mjesečno.

38. S obzirom na utvrđeno, razlika između iznosa tržišne i zaštićene najamnine za lipanj 1999. iznosi 136,57 eur, za razdoblje od srpnja 1999. do prosinca 2002. iznosi 318,95 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2003. do prosinca 2003. iznosi 394,56 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2004. do lipnja 2004. iznosi 465,00 eur za svaki mjesec, za razdoblje od travnja 2011. do prosinca 2011. iznosi 544,56 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2012. do prosinca 2012. iznosi 532,39 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2013. do prosinca 2013. iznosi 496,78 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2014. do prosinca 2014. iznosi 489,39 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2015. iznosi 477,28 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2016. iznosi 481,28 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2017. do prosinca 2017. iznosi 505,50 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja 2018. do ožujka 2018. iznosi 551,45 eur za svaki mjesec, za razdoblje od travnja 2018. do kolovoza 2018. iznosi 548,87 eur za svaki mjesec za razdoblje od rujna 2018. do prosinca 2018. iznosi 451,87 eur za svaki mjesec, za razdoblje od siječnja do veljače 2019. iznosi 486,14 eur za svaki mjesec.

39. Zbrajanjem iznosa po osnovi razlike iznosa tržišne i zaštićene najamnine za svaki mjesec utuženog razdoblja, a kako je to navedeno pod točkom 38. obrazloženja, sud zaključuje da je osnovan zahtjev tužiteljice u dijelu radi isplate iznosa od 21.057,19 eur za razdoblje od lipnja 1999. do lipnja 2004. s zateznom kamatom od 3. lipnja 2006. (kao dana podnošenja tužbe) do isplate, za isplatu iznosa od 30.776,24 eur za razdoblje od travnja 2011. do travnja 2016. s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od 16.og u mjesecu do isplate kako je to navedeno pod točkom III izreke presude, za isplatu iznosa od 16.710,39 eur za razdoblje od svibnja 2016. do veljače 2019. s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od 16.-og u mjesecu do isplate, kako je to navedeno pod točkom IV izreke presude.

40. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 210. ZOO-a, 219. ZOO-a u vezi s odredbom čl. 214. ZOO-a odlučeno je kao u točki II, III i IV izreke presude, dok je zahtjev tužiteljice radi isplate u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan radi čega je odlučeno kao pod točkom V izreke presude.

41. Sud smatra da su sve relevantne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene izvedenim dokazima pa se kao nepotrebno i neekonomično ukazalo izvođenje po tužiteljici i tuženici preostalih predloženih dokaza, a iz navedenog razloga sud nije posebno razmatrao i cijenio preostalu u spis dostavljenu dokumentaciju.

42. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) obzirom da tužiteljica u postupku nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a.

42.1. Tužiteljici je trošak postupka odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT), a prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje, i to za sastav tužbe u iznosu od 500,00 eur (tbr.7. tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 4. studenog 2004. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na uviđaju dana 17. lipnja 2005. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.7.OT), za sastav podneska od 27. rujna 2005. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 7. studenog 2005. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu dana 4. travnja 2007. u iznosu od 250,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za sastav podneska od 13. travnja 2016. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 13. travnja 2016. u iznosu od 250,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za sastav podneska od 25. studenog 2016. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu 1. ožujka 2017. u iznosu od 250,00 eur (tbr. 9.tč.2.OT), za sastav podneska od 19. srpnja 2018. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za zastupanje na ročištu dana 7. studenog 2018. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 18. prosinca 2018. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za sastav podneska od 27. veljače 2019. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 8.tč.3. OT), za zastupanje na ročištu dana 17. travnja 2019. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na uviđaju dana 30. svibnja 2019. u iznosu od 100,00 eur (tbr.9.tč.tč.7.. u vezi s tbr.9.tč.5. OT), za zastupanje na uviđaju dana 5. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.7.OT), za sastav podneska od 5. studenog 2019. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.3.OT), za zastupanje na ročištu dana 17. rujna 2020. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 9. ožujka 2021. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 1. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 22. studenog 2023. u iznosu od 500,00 eur (tbr.9.tč.2.OT), za zastupanje na ročištu dana 23. travnja 2024. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za sastav podneska od 8. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.3.OT), za zastupanje na ročištu dana 12. rujna 2024. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 6. ožujka 2025. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećao za 25% PDV-a što iznosi ukupno 10.812,50 eur. Tužiteljici je dosuđen i trošak predujmova za provedena vještačenja i uviđaje u iznosu od 675,93 eur (troškovi vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.građ. BŽ) i u iznosu od 530,31 eur (trošak vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl.ing.građ. TŽ).

Tužiteljici je dosuđen i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 eur. Tužiteljici je stoga dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 12.682,35 eur.

42.2. Tužiteljici u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak za sastav podneska od 17. listopada 2005., za sastav podneska od 5. prosinca 2005., za sastav podneska od 20. siječnja 2006., za sastav podneska od 4. travnja 2006., za sastav podneska od 30. svibnja 2006., za sastav podneska od 16. listopada 2006., za sastav podneska od 22. prosinca 2006., za sastav podnesak od 29. svibnja 2007., za sastav podneska od 10. rujna 2007., za sastav podneska od 22. travnja 2016., za sastav podneska od 19. rujna 2017., za sastav podneska od 9. travnja 2019., za sastav podnesaka od 30. svibnja 2019., za sastav podneska od 1. ožujka 2021., za sastav podneska od 24. svibnja 2021., za sastav podneska od 20. lipnja 2022., za sastav podneska od 13. listopada 2022. , za sastav podneska od 9. svibnja 2024., obzirom se radi o podnescima koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, u kojima su ponavljani već izneseni navodi u tijeku postupka te dostavljani dokazi o uplati. Tužiteljici nije dosuđen trošak pristojbe za tužbu obzirom je raniji tužitelj zatražio oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi pa sudska pristojba za tužbu nije naplaćena u tijeku postupka te je nastupila i zastara naplate iste.

42.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja.

U Zagrebu, dana 23. travnja 2025.

Sudac

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. tužitelju po pun. uz rješenje za pristojbu za presudu u iznosu od 663,61 eur

2. tuženiku po pun.